Dan 12 (ponedjeljak 06.06.2012):
Kalambaka – Bitola – Prespansko jezero – Nacionali park Galičica – Ohridsko jezero – Sv Naum – Ohrid (cca 350 km)
Ujutro buđenje, doručak, pakiranje i pokret.
Sad smo već knap s vremenom, pa obilazak brda sjeverne Grčke ostavljamo za neku drugu priliku. Tako da idemo direkt - Makedonija!
Stajemo tankati na pumpi, a tu je i cijela ekipa! He he!
Na jednom dijelu cesta vrlo interesantan krajolik!
A drugi dio…. monotonija, cigla na gas i vozi!
Uskoro stižemo do Makedonske granice
Granica. Prelazak granice obavljamo na brzinu i eto nas u Makedoniji!
Prije Bitole stajemo razgledati arheološki park Herakliju. Ulaznica 100 MKD ili u eurima 2 po osobi.
Sredinom ulice je išla kanalizacija, čak i u ono doba
Tu su i poznati mozaici. Doduše većina ih je prekrivena šljunkom u hladnijem periodu, radi zaštite.
Malo je bio problem za uslikati tako veliki mozaik u jednom komadu, pa je kut malo čudan!
Teatar
Oblačenje i nastavak do Bitole. Ekipica na parkingu!
Imali smo najbolju namjeru stati jesti u Bitoli.
Napravili smo cijeli krug, ali nekako nismo uspjeli naći restoran koji nam se činio OK (vjerovatno nismo tražili na pravom mjestu, he he), pa ništa od klope.
alacdolje:
Bitola nas je pomalo šokirala svojim izgledom, tamo vrijeme kao da je stalo prije 25-30 godina. Čak je i većina auta iz tog vremena. Ima dijelova koji i bolje izgledaju, ali čim se malo maknete iz samog centra izgleda otprilike ovako!
Po broju pilara u Bitoli reklo bi se da će biti hladna zima!
Nastavljamo dalje, te skrećemo prema Prespanskom jezeru pa na Galičicu.
Nešto prije skretanja nam se pali rezerva, piše da imamo još cca 60 km do kraja, kad uskoro za kojih 15-tak km…..ha ha… U jednom zavoju kaže bembura štuc štuc i par sekundi kasnije nastade tišina… ma ne vjerujemo… ostali smo bez benzina… :shock: :shock: :shock: piše na displeju - range 42 km… ha ha …. Stajemo, Toni se dokotrlja do nas… Šta ste stali… Pa ostali smo bez benzina… E sad tek slijedi smjeh, Tonijev naravno…ha ha ha ha…
Da li je potrebno spominjati kako je Toni cijelo vrijeme bio u strahu da će ostati bez benzina, pa smo mi za svaki slučaj, zbog njega, ponjeli pumpicu za benzin… Ha ha…E mozak nam je popio…. Uzimamo iz Tonijevog tanka 2 litre
Vozimo do najbliže pumpe koja je bila cca 10 km.
Tankamo i natočimo
samo 27,5 litara… Hmmmmm…. Iznad glave 17 upitnika….
Fali nam 3,5 litre na koje smo računali, e pa…dobra reklama za 33 litarski BMW tank….
Ima o tome u tehničkim pitanjima.
Nastavljamo dalje uz Prespansko jezero
prema Galičici. I tu imamo društvo na cesti!
A mi smo misli da smo mi bajkeri. Vidi komade, njih tri se uspjelo nagurati na motorin!
Prespansko jezero
i ulazimo u NP Galičicu. Usput na cesti srećemo slučajne prolaznike…
Sa uspona je odličan pogled na Prespansko jezero
A tek s vrha!
Na vrhu prevoja (1568 m) malo pravog brdskog ugođaja,
pa onda odličan pogled na Ohridsko jezero.
Super pogled na malo mjesto dolje niz cestu!
Jezero je odozgora tako dobro izgledalo da ga se nismo mogli nagledati!
Ali u želucima nam je već toliko kruljilo da smo se ipak morali spustiti u civilizaciju, a pojedinac je bio i loše volje zbog toga!
Spuštamo se do crkve Sv. Nauma.
Odmah na parkingu nam prilazi deda Mitar i nudi nam vožnju čamcem, ali mu objašnjavamo da smo gladni i da prvo moramo pojesti pa ćemo onda doći.
I tako i bi… Prvi restać koji smo vidjeli sjedamo i naručujemo klopu…
Već umiremo od gladi. Dok čekamo klopu Toni odlazi na lagano hlađenje… he he….
I uskoro stiže klopa.
Jedemo uz odličan pogled na jezero!
E sad, kad smo se dobro najeli vraćamo se do dede Mitra da nas provoza svojim čamcem.
Deda je zakon, usput nam priča crtice iz svoga života…
Pogled na manastir.
Nedaleko od manastira se nalazi karaula i Albanska granica. Evo, baš smo je naciljali, he he…
Jezero je tako ogromno da mu se ne vidi kraja!
Deda Mitar nam objašnjava kako moramo otići do crkvice Sv. Petke jer voda koja ide sa izvora crkve ima ljekovito djelovanje i objašnjava da se moramo tri puta umiti i ne brisati, a kaže posebno je ljekovita za oči… Objasnio je kako moramo malo i kući ponjeti i posuti krevet malo s tom svetom vodom jer to osigurava zdravlje….
Kaže deda s ove strane je najbolji pogled na manastir
Završavamo naš đir s brodićem,
Pa idemo do Crvke Sv. Petke, kako nam je deda Mitar rekao
Obilazimo crkvicu iznutra. Toni nam je bio maneken za slikanje, a Jura i Ivanka skupljaju vodu za doma, he he…
Pa lagano nastavljamo do manastira sv. Naum. Ispred ulaza frajeri paunovi se prave važni svojim predivnim raširenim repovima.
Sv. Naum
Nakon obilaska manastira se lagano vraćamo prema motorima.
Izvori koji se ulijevaju u Ohridsko jezero!
Uz Ohridsko jezero se lagano vozimo prema Ohridu.
Dolazimo u Ohrid, stajemo s motorima “prvi red do mora” da potražimo smještaj. Nismo još ni sišli s motora već nas je zaskočilo nekoliko njih što pješke što sa biciklima i nude nam svoje apartmane. Žene odlaze pogledati šta se nudi, a mi sjdimo kod motora i novi ponuđači navaljuju. A gospođe u šetnji!
Na kraju je pobjedu odnijela Villa Lava, “prvi red do mora” cijena dvokrevetne sobe 25 eura, hotelčić friško izgrađen, odlično uređen. Iz soba puca predivan pogled na jezero i grad!
Motori sparkani skoro pa u garaži, he he…
Nakon tuširanja i laganog odmora pada dogovor da pozovemo taxi da nas čovjek otpelja gore do tvrđave. Nismo mogli vjerovati, čovjek nam je naplatio samo 2,5 eura.
Nažalost došli smo prekasno, tako da nismo mogli ući unutra, ali nema veze.
Nazad smo odlučili prošetati.
Prema dolje odličan pogled.
Na koju ćemo stranu?!
Lagano se spuštamo prema gradu.
Pogled na stare otomanske kuće.
I malo novije!
Teatar
Odličan vozni park (na ovu sliku smo naletili u putopisu Slavonca1)
Još malo slika voznog parka tu u Ohridu
Toni se naravno još u hotelu raspitao za restoran do kojeg nas i vodi…
Lagana večerica
Nakon večere nastavljamo šetnju prema hotelu
Već nam se zamutilo pred očima pa idemo spavati!
Ohrid u noći, he he…
Današnja ruta:
