paranoid
Active member
Dan 5. 03.10.2018.
Ouarzazate-Tizi n Tinififft-Rissani-Merzouga
Osvanuo je još jedan prekrasan dan u Maroku. Spuštamo se dolje u blagovaonu gdje smo sa domaćinom uspjeli ispregovarati da nam napravi omlet. Kako porcije hrane u Maroku ne odgovaraju morfološkoj građi balkanskih mladića taj omlet pojačavamo i sa dječijim radostima.
Nakon što smo počistili doručak na brzinu spremamo stvari, obavljamo redovan jutarnji pregled motora, Tenerke opet na tašte dobijaju po litru ulja u mašinu i spremni smo za polazak. XTR pali iz prve. 8)
Izlazimo iz Ouarzazate i odmah se nalazimo na odličnoj cesti usred polupustinje, vozimo se prema 50-tak kilometara udaljenom Tizi n Tinififft passu. Moram priznati da u ovim trenucima uopće nismo bili svjesni kakav je draguljčić taj pass, on nam se jednostavno desio. Prilikom pripreme za ovo putovanje znali smo za Tizi n Tichka pass, znali smo za Tizi n Test pass, znali smo i za Gorges du Dades ali Tinififft nam je prošao ispod radara. U svakom slučaju jako nas je ugodno iznenadio. Nalazi se na 1660 metara nadmorske visine u planini Atlas dok krajolik ostavlja bez teksta. Ali kako i cesta ostavlja bez teksta mi se nismo zaustavljali da bi fotografirali tu ljepotu već smo samo jahali po tim zavojima kao dijete kada ga dovedeš u novu igraonicu. :0648: Tako da ćete moje navode o ljepoti krajolika trebati provjeriti na google.
Nakon što smo se spustili sa Tizi n Tinififft vozimo se po solidnoj cesti koja prati tok rijeke Draa i prolazi kroz mnoštvo malih živopisnih sela.
I Maroko ima svoju Zagoru...
Marokanska Zagora nam ipak nije bila na trasi ali zato se zaustavljamo u jednom od drugih sela kako bi natočili gorivo. U trenutku smo okruženi malim marokanskim hajvanima koji žicaju na najjače.
Iako Motoplisnavci na prvu izgledaju kao ogromni balkanski okorjeli tvrdokožci, to je samo ljuštura. Ispod te ljušture krije se jedno veliko, nježno, romantično i humanitarno srce koje je tim malim hajvanima dalo svu siću iz novčanika. Iako nemamo fotografiju kao dokaz, ove navode ćemo potvrditi na kraju našeg putopisa kada ćete imati priliku putem našeg video uratka vidjeti taj sentimentalni trenutak. 
Ostavljamo male hajvane sretne i zadovoljne dok mi nastavljamo dalje po Marokanskoj pustopoljini. Cesta je čista dritura sa dobrim asfaltom ali od tih nepreglednih ravnica i dosadne jednolične vožnje guzica već lagano trne a i sunce propisno prži pa tražimo pogodno mjesto za predah. Kako se nalazimo usred ničega pronalazimo jedno osamljeno stablo sa pogodnim hladom.
Sjedamo u hlad, palimo cigaru i nismo došli ni do pola cigare ponovno smo okruženi malim hajvanima koji su došli žicati novce. Ovi su doveli i pojačanje u vidu svojih majki koje su omotane od glave do pete. Šok i nevjerica, pa odakle su se tako brzo stvorili?! U krugu od 360 stupnjeva nema apsolutno ničega?! :shock: Kako nam remete mir, mame su im zamotane pa nemamo što vidjeti, sve sitne novce smo ostavili njihovim vršnjacima na prošlom zaustavljanju, sjedamo na motore i male hajvane i njihove mame ostavljamo u dimu prašine.
Vozimo dalje i dolazimo do mjesta Rissani kojeg na samom ulazu krasi slavoluk Ksar Abouam.
Nakon izlaska iz Rissani napokon smo ugledali naznake "prave" pješčane pustinje. Da bi nakon par kilometara po prvi puta na ovom putovanju ugledali deve. I to kako su nas dočekale, većina ih je bila uz cestu dok su se one najodvažnije laganini cool šetale po cesti, tako da smo u jednom trenutku vozili slalom između deva. :0648:
E sad smo već uzbuđeni, želimo se što prije dokopati Merzouge i zajašiti ove miroljubive nemani. Merzouga je malo selo turistički poznato zbog pješčane dine Chebbi koja je visoka 150 metara. Također je turistički poznata jer nudi sve pustinjske pješčane atrakcije poput jahanja deva, quadova, motora i 4x4 terenaca. Opet imamo problem sa pronalaskom smještaja jer ovo selo je na prvu pravi mali labirint. Ali mi koristimo "prečicu" i kroz kamp sa devama tutnjimo pokraj njih i dolazimo do smještaja sa bočne strane.
Smještaj je ponovo opasan velikim bedemima, ulazimo motorima unutar istih, parkiramo pred recepcijom a tamo nas je dočekala domaćica koja ne priča engleski.
Opet uz pomoć neverbalne komunikacije (ruke, noge) pokušavamo objasniti da želimo naše sobe, ne uspijeva. I dok se domaćica premišlja, češka po glavi, na mob. zove svog muža koji priča engleski, jedan dio ekipe je išao u obilazak da vidi gdje je i kakav je infinity pool koji ima pogled na Saharu. Ponovno razočaranje, prvo nije infinity a drugo na Bookingu je izgledao nekako prozirnije, nas je tu dočekala zelena bara. Ali naš Joško, kapitalista i stručnjak za bazene nas je odmah utješio kako će sa jednom tabletom protiv algi i upaljenom pumpom vjerovatno riješiti taj problem. Tako je na posljetku i bilo ali pumpa je uzrokovala druge probleme.
Nakon komunikacije sa gazdom koji priča engleski, domaćica nas vodi do naših soba.
Pojedinci su poprilično ravnodušni prema ovom smještaju...
Dok su pojedinci u ekstazi...
Koja je ubrzo splasnula jer je upaljena pumpa bazena uzrokovala slab tlak u cijevima pa je tuširanje izgledalo ovako...
Nekako smo se doveli u red za naše prijateljice deve, pomanjkanje vode nadomjestili smo sa dvije kapi parfema i kako je kamp sa devama doslovce ispred našeg smještaja lagano pješke i nadasve mirišljavi u japankicama upućujemo se prema kampu.
Iza ovog prekrasnog en face možete vidjeti našu ulicu i naše velebne blatne bedeme...
pred kapijom, u pozadini se vidi dina Chebbi...
Dolazimo u kamp, započinjemo pregovore i nitko nam ne želi dati svoje deve na jahanje. Kažu sve su rezervirane i čekaju bus pun debelih Švaba da ih na devama odvezu u nekakav logor usred pustinje gdje će noćiti u šatorima. Povuci, potegni i nekako uspijemo dogovoriti 20 minuta jahanja. Pajdo nas po težini rasporedi po devama i za čas mi kao Lawrence od Arabije jašemo u suton.
I tako dok jašemo Saharom vodimo ugodni razgovor sa našim novim prijateljem koji nam je dao svoje deve. Tekuća problematika, prijatelju gdje ovdje ima za kupiti pive? Kaže ima u sljedećem selu, savršeno, odmah nam je popravio dan i vratio smiješak na lice. Prvo pivu u ruralnim dijelovima Maroka nećete pronaći, drugo jahanje deva po Sahari izaziva strašnu žeđ i treće najvažnije danas je Zubakisu rođendan. Nakon što smo izmrcvarili deve na brzinu se vračamo u smještaj, sjedamo na motore i krećemo u potragu za pivama i cigarama. Vozimo od jedne do druge trgovine sa istim pitanjem imate li pive ili cigare, odgovor je uvijek isti, uz mrki pogled NE!!!! Obišli smo sve trgovine u našem selu a i u susjednom i ništa. Pa nije nas valjda naš novi prijatelj prevario. I onda naš pregovarač Joško nevino uz treptaje okicama upita jednog lokalca za šankom lokalne gostione jeli on možda zna gdje tu ima za kupiti pive. Naravno da zna, uz određenu naknadu sjesti će na svoj skuter, mi ćemo ga pratiti i on će nas odvesti do pojila. Tako je i bilo. Odveo nas je van naselja gdje se nalazi restoran, caffe bar i agencija za rentanje quadova, 4x4 terenaca i krosera. To je jedino mjesto u ne zna koliko kilometara gdje možeš kupiti pivo. Ulazimo u restoran i pogađamo se za 40-tak pivi za van. Ali prije odlaska morali smo i tamo baciti jednu degustaciju.
Svečano podizanje trofeja...
Putem do smještaja stajemo u trgovinu kupiti hrane u vidu salame, sira i kruha, ipak je čovjeku rođendan pa ćemo imati rođendansku trpezu. Dolaskom u smještaj vidimo da je bazen iz zimzelene promijenio boju u plavu i da će ipak biti pogodan za rođendanski pool party koji je trajao do dugo u noć, tj. trajao je sve dok pisac ovih redaka nije upao u otvoreni šaht pokraj bazena. hne:
U svakom slučaju živili vi nama...
Da ne zaboravim, ovo velebno zdanje se zove Kasbah Tamariste i noćenje u dvije dvokrevetne sobe sa doručkom će vas izaći 52 eura.
Ouarzazate-Tizi n Tinififft-Rissani-Merzouga
Osvanuo je još jedan prekrasan dan u Maroku. Spuštamo se dolje u blagovaonu gdje smo sa domaćinom uspjeli ispregovarati da nam napravi omlet. Kako porcije hrane u Maroku ne odgovaraju morfološkoj građi balkanskih mladića taj omlet pojačavamo i sa dječijim radostima.
Nakon što smo počistili doručak na brzinu spremamo stvari, obavljamo redovan jutarnji pregled motora, Tenerke opet na tašte dobijaju po litru ulja u mašinu i spremni smo za polazak. XTR pali iz prve. 8)
Izlazimo iz Ouarzazate i odmah se nalazimo na odličnoj cesti usred polupustinje, vozimo se prema 50-tak kilometara udaljenom Tizi n Tinififft passu. Moram priznati da u ovim trenucima uopće nismo bili svjesni kakav je draguljčić taj pass, on nam se jednostavno desio. Prilikom pripreme za ovo putovanje znali smo za Tizi n Tichka pass, znali smo za Tizi n Test pass, znali smo i za Gorges du Dades ali Tinififft nam je prošao ispod radara. U svakom slučaju jako nas je ugodno iznenadio. Nalazi se na 1660 metara nadmorske visine u planini Atlas dok krajolik ostavlja bez teksta. Ali kako i cesta ostavlja bez teksta mi se nismo zaustavljali da bi fotografirali tu ljepotu već smo samo jahali po tim zavojima kao dijete kada ga dovedeš u novu igraonicu. :0648: Tako da ćete moje navode o ljepoti krajolika trebati provjeriti na google.
Nakon što smo se spustili sa Tizi n Tinififft vozimo se po solidnoj cesti koja prati tok rijeke Draa i prolazi kroz mnoštvo malih živopisnih sela.I Maroko ima svoju Zagoru...
Marokanska Zagora nam ipak nije bila na trasi ali zato se zaustavljamo u jednom od drugih sela kako bi natočili gorivo. U trenutku smo okruženi malim marokanskim hajvanima koji žicaju na najjače.
Iako Motoplisnavci na prvu izgledaju kao ogromni balkanski okorjeli tvrdokožci, to je samo ljuštura. Ispod te ljušture krije se jedno veliko, nježno, romantično i humanitarno srce koje je tim malim hajvanima dalo svu siću iz novčanika. Iako nemamo fotografiju kao dokaz, ove navode ćemo potvrditi na kraju našeg putopisa kada ćete imati priliku putem našeg video uratka vidjeti taj sentimentalni trenutak.
Ostavljamo male hajvane sretne i zadovoljne dok mi nastavljamo dalje po Marokanskoj pustopoljini. Cesta je čista dritura sa dobrim asfaltom ali od tih nepreglednih ravnica i dosadne jednolične vožnje guzica već lagano trne a i sunce propisno prži pa tražimo pogodno mjesto za predah. Kako se nalazimo usred ničega pronalazimo jedno osamljeno stablo sa pogodnim hladom.
Sjedamo u hlad, palimo cigaru i nismo došli ni do pola cigare ponovno smo okruženi malim hajvanima koji su došli žicati novce. Ovi su doveli i pojačanje u vidu svojih majki koje su omotane od glave do pete. Šok i nevjerica, pa odakle su se tako brzo stvorili?! U krugu od 360 stupnjeva nema apsolutno ničega?! :shock: Kako nam remete mir, mame su im zamotane pa nemamo što vidjeti, sve sitne novce smo ostavili njihovim vršnjacima na prošlom zaustavljanju, sjedamo na motore i male hajvane i njihove mame ostavljamo u dimu prašine.
Vozimo dalje i dolazimo do mjesta Rissani kojeg na samom ulazu krasi slavoluk Ksar Abouam.
Nakon izlaska iz Rissani napokon smo ugledali naznake "prave" pješčane pustinje. Da bi nakon par kilometara po prvi puta na ovom putovanju ugledali deve. I to kako su nas dočekale, većina ih je bila uz cestu dok su se one najodvažnije laganini cool šetale po cesti, tako da smo u jednom trenutku vozili slalom između deva. :0648:
E sad smo već uzbuđeni, želimo se što prije dokopati Merzouge i zajašiti ove miroljubive nemani. Merzouga je malo selo turistički poznato zbog pješčane dine Chebbi koja je visoka 150 metara. Također je turistički poznata jer nudi sve pustinjske pješčane atrakcije poput jahanja deva, quadova, motora i 4x4 terenaca. Opet imamo problem sa pronalaskom smještaja jer ovo selo je na prvu pravi mali labirint. Ali mi koristimo "prečicu" i kroz kamp sa devama tutnjimo pokraj njih i dolazimo do smještaja sa bočne strane.
Smještaj je ponovo opasan velikim bedemima, ulazimo motorima unutar istih, parkiramo pred recepcijom a tamo nas je dočekala domaćica koja ne priča engleski.
Opet uz pomoć neverbalne komunikacije (ruke, noge) pokušavamo objasniti da želimo naše sobe, ne uspijeva. I dok se domaćica premišlja, češka po glavi, na mob. zove svog muža koji priča engleski, jedan dio ekipe je išao u obilazak da vidi gdje je i kakav je infinity pool koji ima pogled na Saharu. Ponovno razočaranje, prvo nije infinity a drugo na Bookingu je izgledao nekako prozirnije, nas je tu dočekala zelena bara.
Ali naš Joško, kapitalista i stručnjak za bazene nas je odmah utješio kako će sa jednom tabletom protiv algi i upaljenom pumpom vjerovatno riješiti taj problem. Tako je na posljetku i bilo ali pumpa je uzrokovala druge probleme. Nakon komunikacije sa gazdom koji priča engleski, domaćica nas vodi do naših soba.
Pojedinci su poprilično ravnodušni prema ovom smještaju...
Dok su pojedinci u ekstazi...
Koja je ubrzo splasnula jer je upaljena pumpa bazena uzrokovala slab tlak u cijevima pa je tuširanje izgledalo ovako...
Nekako smo se doveli u red za naše prijateljice deve, pomanjkanje vode nadomjestili smo sa dvije kapi parfema i kako je kamp sa devama doslovce ispred našeg smještaja lagano pješke i nadasve mirišljavi u japankicama upućujemo se prema kampu.
Iza ovog prekrasnog en face možete vidjeti našu ulicu i naše velebne blatne bedeme...
pred kapijom, u pozadini se vidi dina Chebbi...
Dolazimo u kamp, započinjemo pregovore i nitko nam ne želi dati svoje deve na jahanje. Kažu sve su rezervirane i čekaju bus pun debelih Švaba da ih na devama odvezu u nekakav logor usred pustinje gdje će noćiti u šatorima. Povuci, potegni i nekako uspijemo dogovoriti 20 minuta jahanja. Pajdo nas po težini rasporedi po devama i za čas mi kao Lawrence od Arabije jašemo u suton.
I tako dok jašemo Saharom vodimo ugodni razgovor sa našim novim prijateljem koji nam je dao svoje deve. Tekuća problematika, prijatelju gdje ovdje ima za kupiti pive? Kaže ima u sljedećem selu, savršeno, odmah nam je popravio dan i vratio smiješak na lice. Prvo pivu u ruralnim dijelovima Maroka nećete pronaći, drugo jahanje deva po Sahari izaziva strašnu žeđ i treće najvažnije danas je Zubakisu rođendan. Nakon što smo izmrcvarili deve na brzinu se vračamo u smještaj, sjedamo na motore i krećemo u potragu za pivama i cigarama. Vozimo od jedne do druge trgovine sa istim pitanjem imate li pive ili cigare, odgovor je uvijek isti, uz mrki pogled NE!!!! Obišli smo sve trgovine u našem selu a i u susjednom i ništa. Pa nije nas valjda naš novi prijatelj prevario. I onda naš pregovarač Joško nevino uz treptaje okicama upita jednog lokalca za šankom lokalne gostione jeli on možda zna gdje tu ima za kupiti pive. Naravno da zna, uz određenu naknadu sjesti će na svoj skuter, mi ćemo ga pratiti i on će nas odvesti do pojila. Tako je i bilo. Odveo nas je van naselja gdje se nalazi restoran, caffe bar i agencija za rentanje quadova, 4x4 terenaca i krosera. To je jedino mjesto u ne zna koliko kilometara gdje možeš kupiti pivo. Ulazimo u restoran i pogađamo se za 40-tak pivi za van. Ali prije odlaska morali smo i tamo baciti jednu degustaciju.
Svečano podizanje trofeja...
Putem do smještaja stajemo u trgovinu kupiti hrane u vidu salame, sira i kruha, ipak je čovjeku rođendan pa ćemo imati rođendansku trpezu.
Dolaskom u smještaj vidimo da je bazen iz zimzelene promijenio boju u plavu i da će ipak biti pogodan za rođendanski pool party koji je trajao do dugo u noć, tj. trajao je sve dok pisac ovih redaka nije upao u otvoreni šaht pokraj bazena. hne: U svakom slučaju živili vi nama...
Da ne zaboravim, ovo velebno zdanje se zove Kasbah Tamariste i noćenje u dvije dvokrevetne sobe sa doručkom će vas izaći 52 eura.
