Dan 8. 06.10.2018.
Ouarzazate-Tizi n Tichka-Marakeš
Budimo se posljednji put u Markou, tada to nismo znali ali na kraju će tako biti.
Sada već rutinerski odlazimo na doručak, pakiranje, posljednja litra ulja u Tenerke, veži opremu i put pod kotače. Danas preko Tizi n Tichka passa idemo za Marakeš, našu prvu i posljednju destinaciju u Maroku.
Tizi n Tichka pass spaja Marakeš i Ouarzazate. Između prosinca i ožujka zna se desiti da na vrhu padne snijeg, visine je 2260 metara i to je najviši pass u sjevernoj Africi. Iskreno najviše smo očekivali od Tizi n Tichka passa jer je najpoznatiji i najrazvikaniji a na kraju je od svih passeva ispao najlošiji. Iako u njegovu obranu veliki dio passa je u rekonstrukciji i obnovi i jednom kada ga završe biti će par exellance. Ovako na nas i nije ostavio neki velebni dojam, zbog radova na cesti je bila gužva i blato, nismo mogli spojiti dva zavoja a da se u koloni ne drkeljamo iza nekog. Na samom vrhu passa nalaze se suvenirnice i caffe bar gdje smo stali na okrepu i rundu fotografiranja.
Ali kako su nas trgovci iz suvenirnica maltretirali da uđemo u njihove suvenirnice jer baš za nas imaju specijalni besplatni poklon koji možeš dobiti isključivo ako uđeš u trgovinu, a i puhao je jak vjetar, sjedamo na motore i bježimo prema Marakešu i našem hotelu Almas.
Ulazimo u lude ulice Marakeša i počnemo voziti kao luđaci. Nakon par minuta te sulude i kaotične vožnje u komunikaciji Zubakis i ja dogovaramo da smirimo ritam i način vožnje, još par minuta i pred hotelom smo, uspjeli smo i ne treba se sada rasuti zadnjih par sto metara. Ali kako smo imali komunikacije koje omogućavaju da istovremeno samo dvojica komuniciraju između sebe vidimo da Joško i Šimun očito ne razmišljaju na isti način.
Te lude i kaotične ulice Marakeša jednostavno su budile nešto ludo i kaotično u nama. E da, jako bitna stvar. U više navrata smo napravili prekršaje ispred policije, ne namjerno ali desilo se, i u Marakešu i u ostalim gradovima, selima i mjestima gdje smo bili. Kad skuže da si stranac tj. turista samo mahnu rukom peglaj dalje.
Stižemo pred hotel živi, manje više zdravi ali u jednom komadu.
Dolazi i Joua aka "Stari", i lisac samo sjeda i isprobava moj i Zubakisov motor (dva koja su od samog početka bila u najgorem stanju) Joškov Tenere i Šimunov Transalp samo je vizualno pregledao. Kako nas je pratio na facebooku (poslali smo mu zahtjev još u fazi dogovaranja motora) počne sa pričom o kilometraži, kao previše kilometara, ovo ono (arapska posla) ali kako u startu nikakav limit što se kilometraže radi nije postavljen par balkanskih pogleda i malo viši ton brzo su ga resetirali i naveli da nam vrati pologe u punom iznosu.
Nakon te epizode sa "Starim" dogovaramo se kako ćemo kasni ručak a ranu večeru odraditi u onom karaoke noćnom klubu kojeg smo pronašli prvu večer u Marakešu. Naime tijekom dana u tom istom klubu imate švedski stol sa četiri-pet glavnih jela, salatama, deserti i sve to plaćate 10eura a jedete koliko možete. Kada smo se najeli naručili smo jednu baksu pivi i kao idemo u hotelski bazen i na spavanje, moramo se rano ustati avion polijeće u 06:55 sati.
Ali kako je došla jedna tako je došla i druga, a nakon druge došla je i treća. Pa kako ćemo nas četvero platiti tri bakse, daj još jednu da nam se jednostavnije raskusurat. Pa je onda u međuvremenu i pao mrak, bazen više ne radi a unutra upravo počinje program...