Dan 3. 01.10.2018.
Marakeš-Tizi n Test-Agadir
Buđenje, pomičemo zastore i vidimo kako je osvanuo predivan dan u Marakešu.
Silazimo na doručak i nakon obilnog doručka sjedamo u atrij hotela kad ispred hotela na platou ugledamo ovo.
Sad je vrijeme da traku premotamo malo u natrag. Dakle kako se nakon svakog putovanja dogovaramo gdje putujemo sljedeće godine za 2018 godinu grah je pao na Maroko.
E sad Maroko, svima nam je napet ali logistički malo teže ostvariv. Koji su problemi? Prvo za vidjeti unutrašnjost (ono što smo mi sad odvozili) i vratiti se natrag zahtjeva veliki broj dana godišnjeg odmora koji mi iz različitih razloga jednostavno nemamo na raspolaganju.
Drugo, motocikli. Naši motocikli koje trenutno imamo tj. koje smo imali kada smo planirali ovo putovanje jednostavno nisu adekvatni za potpuno uživanje u Maroku, da preciziram, Šimun gonja Tuona, Joško S1000XR, ja Busu a jedino Zubakis ima prometalo koje bi uz adekvatne gume moglo ispuniti očekivanja Maroka, radi se o Stromu 1000. Dakle nas trojica prodaj motor i kupi drugi za Maroko.
I treća stvar da se i jesmo odlučili na ovaj korak prodavanja, i da imamo na raspolaganju dovoljan broj godišnjeg odmora tu je i financijski aspekt koji je na ovaj način pozamašan. Dakle odluka je pala, najam.
E sad najam, postoji par stranica koje kao rentaju motocikle u Maroku ali kada sam malo dublje ušao u istraživanje to su sve kao nekakvi posrednici. Dok sam tako kopao naletio sam na stranicu jednog "domoroca" https://www.agadirmotos.com/en kontaktiram "starog" putem maila i sve kao dogovorimo. Kaže ima motore, mi tražimo tri Yamahe Tenere 660 i jednu Hondu Transalp 650 za našeg Nižetića. Kaže stari može, pošto je to špica sezone za motore (na Atlasu nema snijega a u nizini više nisu nesnosne vrućine) "stari" traži 90eura po danu za svaki motocikl. Sa tom cijenom bio je konkurentan jedino je tražio da mu uplatimo kaparu 30% od ukupne cijene. Nakon kratkog vijećanja zaključili smo da "stari" nije zajeb i vršimo uplatu. Mjesec dana prije samog putovanja cimam "starog" da stižemo i jeli sve spremno kako smo dogovorili (kako sam već bio u arapskim zemljama Tunisu i Egiptu, znam da oni imaju naviku "kako ćemo, lako ćemo" i da u njihovim glavama stvari ne izgledaju jednako kao u našim, jednostavno kulturološke razlike i na iste moraš biti spreman ukoliko ideš na ovakvo putovanje i ukoliko nemaš namjeru izgubiti živce). "Stari" kaže sve je spremno, motori su u top stanju i čekati će nas ispred hotela 01.10.2018. u 10.00 sati, jedino što sada spominje i polog od 300 eura po motoru koji moramo ostaviti ukoliko ih namjeravamo rentati. Šta sad, ovo nije spominjao na početku priče, ne kažem da nije logično ali nije spominjao. Avionske karte već imamo, rezervirane smještaje, rutu, entuzijazam, kaparu smo mu uplatili, malo dublje istražujemo starog i vidimo da su mu recenzije katastrofa, motori loše održavani, uzima polog bez razloga itd.
Ništa, idemo do kraja, dati ćemo i polog, ukoliko ga ne vrati a mi vratimo motore u ispravnom stanju, zapalimo mu te njegove krame ispred njega nasred ulice u Marakešu, dobro nismo planirali biti toliko dramatični.
Jednostavno bi se odvezli do prve grabe, motor parkirali u nju i mi se taxijem ko gospoda vratimo u hotel. Ali opet sa druge strane ovi koji su davali te recenzije ugledni su i pristojni građani zemalja zapadne europe, "stari" se još nije susreo sa balkanskim krkanima iz Kaštel Sućurca. :angel:
I gledamo mi sad u ta dva motora sa smiješkom, iz daleka izgledaju ok, "Stari" nije zajeb...
Međutim stiže naš frend Joua aka "Stari", druga dva motora je parkirao preko puta ceste, a tamo još jedna Yamahu Tenere 660 i jedan XTX-a 660. Tooooooo nismo rezervirali. Kaže "Stari" to je ono što on trenutno ima (Arapska posla). Nas trojica se na brzinu brušketamo (izvlačimo papiriće) i lutrija kaže Joško i ja Tenere a Zubakis XTX. Damo "Starom" polog i on nas odmah upozori da svaka dva dana provjerimo ulje i vodu?! Zubakisov XTX odmah ispred hotela neće da upali, kaže stari loš akumulator i spoj na regleru, sjeda na XTX i nema ga jedno pola sata. Vrača se kaže sad je sve ok, daje nam žicu koja će nam u budućnosti glumiti kleme i kaže sretno i ne zaboravite provjeravati ulje i vodu?! Koji k je zapeo za to ulje i vodu? Uglavnom motori i nisu bilo toliko loši, Transalp je bio beba, top, moj Tenere je imao prometnu od naprijed, tresao je prilikom kočenja i rama mu je bila malo napukla ali ništa strašno, Joškov Tenere je bio u malo boljem stanju dok je XTX izuzev malo jalovijeg paljenja također bio ok. Mislim ok, nakon pročitanih recenzija i nakon što smo se pripremili za najgore na kraju ipak nisu bili toliko loši.
Na motorima gume relativno nove, na pločicama ima mesa. Ma ko ga jeb. neka avantura krene. 8)
Pakiramo se dok se neki malo stariji i istežu.
hne:
Sjedamo na pile i put prema Tizi n Testu. Prvo moramo izvući živu glavu iz Marakeša sa motorima na koje smo upravo sjeli a i tehnička ispravnost istih je jako upitna.
Brzo smo pohvatali konce, a konci su tko jači tlači. Tako smo se i mi ponašali. Stajemo na prvu benzinsku jer nam je "Stari" dovezao motore na parama i nakon toga bježimo iz užurbanog i kaotičnog Marakeša.
Čim smo izašli iz grada zaustavljamo se da smirimo dojmove i da popravimo prtljagu.
Nastavljamo dalje prema Tizi N Test. Tizi-n-Test je prolaz na planini Atlas. Cesta prelazi prijevoj, povezujući Marakeš i Taroudannt. Prolaz je na 2093 metra, gdje spomen-ploča potvrđuje da je cesta položena između 1926. i 1932. godine. Sjeverni dio ceste u našem slučaju uspon i nije neka kvaliteta, malo asfalta, malo makadama, dok je krajolik predivan. Voziš se kroz sela i planinske pustopoljine.
Dolazimo na vrh i stajemo u birtiju na okrepu i prepričavanje dosadašnjih dojmova. Ugl. utvrdili smo da moja i Joškova Tenerkica dimi kao parna lokomotiva, da Zubakisov XTX također puno ljepše izgleda nego što to zapravo je i da je Šimunova Honda vrh, vrhova, kao nova. Jedina zamjerka ide gazdi lokala, popili smo četiri runde i donio nam je četiri različite pive. Dobro to i nije tako strašno, upoznavamo Marokansko pivo, ali kada smo išli platiti htio nam je te pive naplatiti po suho zlato. Kaže transport do gore, ovo, ono, kako nismo baš naivne ovce za šišanje dajemo gazdi onoliko novaca koliko mislimo da te pive realno koštaju, sjedamo na motore i peglamo dalje. :angel:
Krećemo sa spuštanjem, nakon par još uvijek uskih i "lošijih" zavoja kreče potpuno novo asfaltirana široka cesta. Tu smo se već toliko opustili i stopili sa svojim motociklima a i pive su nas još dodatno ohrabrile da su centralne nogare i fuzići počeli strugati po asfaltu.
:angel:
Silaskom sa Atlasa dolazimo na ravnu cestu koja ima odličan hrapavi asfalt i vodi ravno prema Agadiru. Stajemo na prvu benzinsku i tankamo gorivo. Kako mi je mjenjač postao previše "žilav" a i motor mi je dimio kao turčin dok ispija svoju kahvu reko idem provjeriti ulje. Uglavnom Tenerka nakon cca 250km vožnje na šipci pokazuje da nema ulja.
Joško se smije da bi kasnije utvrdili da njegova troši cijelih 2dcl manje od moje.
Kupuj ulje, litra u Tenerku, litra u kufer za sutra ujutro i peglamo dalje. 8)
Dolazimo u Agadir i uz malo muke pronalazimo naš smještaj, Hotel Mogador Al Madina. Hotel je sasvim pristojan, četiri zvjezdice i dvije dvosobne sobe sa doručkom došle su nas 110eura za noć. Motore parkiramo odmah pred ulaz gdje nam portir kaže da je cijelu večer čuvar na ulazu i da je ulaz pokriven video nadzorom.
Smještamo se u sobe, pranje, javljanje kući i brzo bježimo u grad pronaći restoran gdje bi se najeli. Agadir je lučki ali i turistički grad na jugu Maroka. Nalazi se na Atlantskom oceanu, u podnožju planina Atlas, sjeverno od ušća rijeke Sous u ocean. Grad ima prekrasnu pješčanu plažu na kojoj se nalazi veliki broj hotela i noćnih klubova. Kako smo ga mi posjetili početkom desetog mjeseca i nije bila neka žiža po gradu ali pretpostavljamo da je ljeti tamo luda kuća. Nakon hranjenja (toliko smo bili gladni da nismo stigli ni fotkati) šetamo gradskom rivom gdje radimo đir na "Velikom Oku" i putem natrag prema hotelu peremo noge u Atlanskom oceanu. Hotel i spavanje, sutra nas čeka nastavak.
