C/P sa Martinovog fejsa:
Sad kad je TT gotov i svi se sretno vracaju kuci imam potrebu napisati ovaj post.
(Komentirajte sto zelite, pod uvijetom da procitate cijeli post) Ovo je moje viđenje, s pokusajem da budem sto objektivniji.
Dakle, Loris i ja imamo određenu proslost. Zapravo, Majcani i Vugrinci imaju proslost. Loris i ja se zapravo ni ne poznajemo. Dovoljno je prelistati facebook do tamo 2015. - 2016. godine i vidjeti hvalospjeve koji su se o meni pisali. Bili smo u odlicnom odnosu. Popravljali smo im i tunirali motocikl s kojim su uvijek, ali uvijek bili zadovoljni i nikad nisu platili na vrijeme, vec su uvijek bila neka natezanja i kombinacije. No, radi međusobnog pomaganja to se nekako guralo. Prevrtimo film par godina unaprijed i međusobno se ne pozdravljamo, mrko gledamo i blokirani smo na društvenim mrežama. Zašto? S moje strane gledišta za to je uvelike kriv Lorisov otac Zoran na kojeg ne želim previše trošiti riječi jer to što i kako mi je taj čovjek sve izgovorio nije za vjerovati. Dakako i moj otac nikad nije prešutio stvari te je uvijek bacao kontre i tako je situacija postepeno postajala gora.
Međutim, ja već neko vrijeme govorim kako ja nisam moj otac i da iako smo tim i sve radimo zajedno cesto imamo razlicita gledista i puno puta se svađamo oko njegovih objava (Moram ga pohvaliti, smanjio ih je u zadnje vrijeme) Pa s mojeg gledista ne bi bilo pravedno ni da ja sudim Lorisa prema postupcima njegovog oca koji je kako vidim sve manje prisutan oko njega. Mozda je i to razlog zasto su mu stvari krenule nabolje. To je neka uvertira da znate pozadinu price.
E sada, ovo ce mozda zvucati bahato, ali smatram da s pravom govorim kako sam ja bolji vozač od Lorisa, a to potkrepljuju rezultati, vremena na stazama, titule itd. I da, za vas koji ce te odmah skociti na mene, znam da je on 3 puta osvojio Prvenstvo Hrvatske, ali ja sam nakon dva uzastopna prvenstva svjesno otisao od tog prvenstva jer smatram da je lakrdija i samim time nema vrijednost u mojim ocima. E sad zasto sam ja imao potrebu reci da sam bolji? Zato sto se od njihove strane stalno potenciraju pridjevi najbolji, najbrži, najhrabriji, sve naj. Čemu to? Kada smo zajedno na stazi uvijek izbjegava vožnju samnom jer bi to izgledalo lose za njegov imidž. Meni nikad nije problem reći kada je netko bolji od mene. I mada sam svjestan svojih sposobnosti i mozebitnog potencijala, kada je netko brzi, brzi je, stoperica ne laze. On ima vise para, on trenira vise, on ima vise srece...bullshit. Realnost je ta da je bolji. Zasto i kako je irelevantno. I naravno da me onda ljuti kada se drugi ljudi ne postavljaju isto.
Konacno da dođem na temu Lorisovog nastupa na Isle of Manu. Poznacajuci njih i njihov nacin rada nisam mislio ni da ce doci do otoka. Taj pothvat sam po sebi iziskuje puno truda, organizacije, pripreme itd. I samo da napomenem da tko god me pitao za misljenje rekao sam da mu zelim srecu i da se vrati nazad. Eto.
Potpuno iskreno, iznenadio me svojim nastupom. Nije srljao, uspio se kvalificirati za utrku i obje ih je zavrsio. Svaki put je napredovao i nije radio greske. Respect.
Ja nisam pratio rezultate vec sam sve pohvatao naknadno i kroz razne objave. Nije me toliko ni interesiralo iskreno. Ono sto su on i njegov tim gore ostvarili je uspjeh i valja cestitati. To je neosporno.
Ono sto mene boli i po egu mi je jest cinjenica da kad ja zavrsim bilo koje natjecanje na poziciji losijoj od podijuma to je dozivljeno kao neuspjeh i nije vrijedno spomena. 6.mjesto na svjetskom endurance-u? Meh.
Bodovi na Moto2 europskom? Meh. Bodovi na Red Bull Rookies Cupu? Meh.
Zašto? Jesam li možda ja kriv sto sam navikao publiku na pehare? To naravno nema nikakve veze sa Lorisom.
Nadalje, dok sam vozio lokalne trke u Krizevcima, Pozegi itd. redovno sam nagrađivan za najboljeg Hrvatskog motociklistu. Danas kada sam 10 stepenica iznad tog nivoa dobijem k....
Da ne mislite, nije meni do nagrada HMS-a vec me boli nepravda. To ponavljam nema nikakve veze sa Lorisom.
Moram priznati da on ili tko god je radio marketing oko njegovog nastupa na TT-u je odradio vrhunski posao i dao mi je domaci zadatak. Moram se truditi i raditi vise i bolje. Iskakao je od svuda i svagdje. Stvorio se hype. I ja to gledam na pozitivan nacin. Kako bi svima nama trkacima bilo bolje sport mora biti popularniji, ne samo pojednici. Kada cemo shvatiti da ako radimo zajedno idemo svi naprijed. Spanjolci, Talijani, Turci, svi rade na isti kalup.
Frustrirajuce mi je da samo ja gledam stvari na taj nacin. Bolji je u necem? Daj da i ja napredujem. A ne da kenjam, on je ovakav on je onakav.
Ajmo se vozit zajedno, ajmo ne srat jedni po drugima, ajmo zainteresirat sponzore. Budimo malo vise samokriticni i svjesni sebe.
Ljudi mi znaju reci da sam bahat. Prema onima koji se tako postave ka meni, apsolutno, supak sam. A prema normalnima sam i ja normalan. Kao ogledalo.
Cestitke Loris, nasao si svoje mjesto. Proslavi, zasluzio si.