- Dakle znamo da je izgaranje proces u kojemu se izgaranjem goriva s kisikom oslobađa unutarnja kemijska energija koja se prenaša na molekule povećavajući njihovu kinetičku energiju bla bla time se povećava unutarnja energija radne tvari, a zbog toga i temperatura.
- Kisik se gorivu u pravilu dovodi sa zrakom u kojemu ga ima oko 21 % (volumni postotak). Izgaranje može biti potpuno i nepotpuno. Potpuno je izgaranje ono kod kojega svi gorivi sastojci u potpunosti izgore. U slučaju nedostatka kisika za izgaranje ili slabog miješanja goriva i zraka, proizvodi izgaranja mogu sadržavati još uvijek gorive tvari ili plinove. To je nepotpuno izgaranje koje je u pravilu nepoželjno jer predstavlja gubitak. Gorivo se sastoji od: gorive tvari, vode i pepela. Izgaranjem goriva tvar prelazi u plinovitu, voda u paru, a pepeo ostaje u krutom stanju.
- Mehanizam je izgaranja goriva vrlo složen i težak za proračun kada se žele pratiti sve faze procesa pa se moramo zadovoljiti samo bilancom tvari i topline, što je za veliki dio praktičnih problema dovoljno, tada se proračun izgaranja bitno olakšava. Iz stehiometrijskih jednadžbi možemo na lak način izračunati količine zraka potrebnog za izgaranje kao i količine dimnih plinova koje pri izgaranju nastaju.
- E sad dalje slijede stehiometrijske vriijednosti i jednadzbe koje sada necemo pisati...
- Da bi se izračunao potrebni volumen zraka za izgaranje prvo je potrebno, a poznajući sastav odgovarajuće vrste goriva, izračunati potrebni teoretski volumen kisika. Teoretski volumen kisika je ujedno i minimalni, jer još manje dovođenje kisika znači nepotpuno izgaranje i nepotrebne gubitke.
- U stvarnosti nije realno za očekivati da svaka čestica goriva dođe u kontakt s odgovarajućom česticom kisika (miješanje goriva i zraka nije idealno). Zbog toga je potrebno u pravilu dovoditi veću količinu zraka od teoretski potrebne. Omjer dovedenog i teoretski potrebnog zraka naziva se koeficijent pretička (viška) zraka (lambda anyone???).
- Koeficijent pretička zraka u ložištu treba održavati u optimalnim granicama. Kada je premalo zraka, dolazi do nepotpunog izgaranja što izaziva nepotrebne toplinske gubitke. Ako je zraka previše, povećava se masa dimnih plinova što s jedne strane izaziva gubitak zbog sniženja temperature izgaranja, a s druge strane izaziva toplinski gubitak na izlazu upravo zbog povećane mase. Mjerenjem sastava dimnih plinova moguće je odrediti gubitke nepotpunog izgaranja i vrijednost koeficijenta pretička zraka.
- I nakon dosta matematike mozemo i na kraju doci do izraza za određivanje λ mjerenjem O2.. E tu smo tek poceli
Dakle to nam radi ona mala stvarcica, ali to je tek pocetak.. Jer sada proces treba prilagoditi stvarnim uvjetima a to je otto motor.. Da bi smo to ucinili treba nam hrpa parametara...
