Uglavnom,
rodil se potreba za novim bajkom pošto sam prodal svog versysa s kojim sam nabubal 56.000 km u dve godine i trebal mi je novi bajk za rokanje po brdima i snijegu a da mi ga nije žal bacati po zemlji i ledu i za koji je postojalo rašireno tržište rezervnih i rabljenih dijeova. Nakon višemjesečnog istraživanja, suzil sam izbor na neoliko motora i uz cbr 900, kle 500, r6, er5 i slične sklepance, zzr 600 mi je nekak najviše pasal zato kaj je bil najveći i čul sam da imaju mašine kaj rade prek 300 soma kilometara bez nekih značajnijih servisa i kvarova. Počela je potraga za što sjebanijim i razvaljenijim modelom, koji je shodno tome, imal i proporcionalno smiješnu cijenu, i nakon strpljivog traženja, naletil sam na totalno razvaljen i rasprčkan motor u voznom stanju i registriran, a koji sam nabavil za simboličnu cijenu. Ovak je zgledal ujutro, prvi dan kada sam ga kupil:
Uglavnom, šaka jada i bijede
Radi se o kawasakiju zzr600d1, daklem, model iz 1990. godine, model za europsko tržište. Ja sam cca ne znam više koji vlasnik, drugi nisam sigurno. Motor je prošao kroz sito i rešeto, ne znam koliko puta je bio prevrnut, razbijen, ili kak da se već izrazim, ali definitivno nije bio u "tvorničkom" stanju, u nedostatku pristojnijeg izraza. Ono kaj je bilo bitno je to da je bajk imal cca 100-150.000 kilometara, iako je bivši vlasnik tvrdio da se radi o cca 50.000. Koliko god mi sada tu pričali kolko ko radi kilometara godišnje, nitko na ovakvom motoru ne radi 2 soma godišnje ;-) Sto soma na ovakvom motoru je taman da sve legne na svoje mjesto, mašina nije prenadrkana, baca cca 98 konja na radilici, što u prevodu znači cca 80+ zdravih konjića na osovini, kaj je i više nego dovoljno za više nego "simpatično" špananje po zavojitim cesticama sa dvoje ljudi i cca 30 kila prtljage za višetjedna kruzanja...
Ovak nekak je motor zgledal popodne, nakon kaj sam ga dopelal doma:
Odmah sam na njega nabacil tri Givi gofera skup sa nosačima sa svog napačenog Versysa, kupil novi akumulator, teže utege na volanu ( zbog dodatnih kofera ), puknul nove svjećice, preroštal ploćice na ventilima, poštelal dizne na karburatorima, sve lepo počistil i ispuhal i uputil se na lepi višetjedni đir po Evropi sa svojom tadašnjom djevojćicom.
Da ne duljim, napravili smo cca 23.000 kilometara to ljeto i samo sam jednom u Moskvi, nakon cca 18.000 km preroštal ploćice na ventilima, kupil 3 nove ploćice ( shims ) za ventile i promenil sam ulje u vilicama i to je bilo to.
To je bilo lagano upoznavanje sa bajkom, bil sam poprilično zadovoljan, ali je bilo čudo stvari koje mi se nisu sviđale:
1. ergonomija
2. zaštita od vjetra
3. prenosni omjeri
4. opterećenje, tj. amperaža potrošača
5. kočnice
6. klimav ovijes
7. brzinomjer ( koristil sam GPS )
8. bil je grdi ko K%$#%