Maroko 2012 ( Severina , Baba i Ali-Baba )

Back
Rissani - sajmeni dan je događaj koji bi vrijedilo vidjeti i da nismo
trebali popravljati nosač bočnog kofera.

Pokraj stočnog sajma nismo prolazili s namjerom za zamijenimo Severinu drugim prevoznim sredstvom.


Stočni sajam - očekivali deve , našli magarce !


Gdje završavaju motori ?

Da li je to samo slučajnost da najbolje majstore nalazim pokraj otpada ?


Opremljena radionica na koju smo upućeni nakon podužeg traganja


Nikada ne podcjenjujte mogućnosti i granice improvizacije,


jer "zlatne ruke" mogu gotovo savršen rezultat ostvariti i nikakvim sredstvima


Nakon uspješno završenog popravka, preostalo je dovoljno vremena za obilazak suka ( tržnice ! )


Ljepota tradicionalno uređenog štanda za mirodije, uspješno nagrđena "suvremenim" sredstvima za uljepšavanje


Masline - nakon intenzivne konzumacije maslina ( 1 Eur/kg ), ne želeći pokvariti dobra sjećanje,
          po povratku u Hr tjednima izbjegam i kušati masline.
       

Košara , tubeless type 195/60-R15


Cjenkanje












Izbor za svaki automobil i motocikl ?



Povratak iz Rissanija u Merzougu,

i popodnevni odmor u isčekivanju smanjenja žege i temperature pogodnije za izlazak na dine







dine Erg Chebia su doslovce nalonjene na zidove hotela

Sjene se izdužuju i temperatura spušta na ugodnih 42 - 44 C


- još malo i vrijeme je za izlazak na dine!
 
Sat vremena prije zalaska sunca izlazimo Severina, Baba i ja na obližnje dine.
Severina je rasterećena bočnih kofera i tank torbe, a Baba i ja - kaciga, jakni i rukavica.

Pažljivo vozeći po "stabilnijoj podlozi" između dina, tražimo svoj "pješčanik za igru".
Zahvaljujući jučerašnjem "izviđanju", ubrzo, svega nekoliko km od hotela i nepun kilometar od lokalnog puta,
pronalazimo svoje igralište. Okruženo je gotovo sa svih strana "manjim" dinama ( visine nekoliko metara )
i "srednjim" dinama ( cca 10-15 m ).



Odabrano mjesto dovoljno je daleko od najbližeg naselja i ljudi da "ne doživljavamo nikoga oko sebe",
a opet dovoljno blizu hotelu i naselju, da se ako zlu ne trebalo, po pomoć može i pješice.

    Mali Savjet : u pustinju obvezno treba nositi podložnu pločicu za bočni nogar



Vrijeme je da oslobodimo djecu u sebi!
( Ako je istine da u starijim ljudima "čuće" mlađa djeca,
tada su naša upravo dovoljno mlada za nesputanu igru u pijesku )



Baba, nakon nekoliko neuspješnih pokušaja ( malo se popne gore, te potom otklizne dolje ),
konačno svladava tehniku penjanja na "brid dine" i veselju djevojčice u njenoj duši nema kraja !

S vrha "naših" srednjih dina otvara se pogled na velike dine ( 50 i više m visine ) pri središtu Erg Chebia.



Sipkost pustinjskog pijeska je nevjerojatna.

Pijesak u pustinji, tisućama godina nošen i brušen vjetrom,
sasvim je drugačiji od pijeska na morskim plažama ili uz riječne vodotokove.
Razliku osjetite i pod nogama ( kod hodanja po pijeku ) i u rukama ( kad ga pustite da lagano sipi iz ruke ).
Osjećate njegvu strukturu koja čini mnoštvo sitnih, pravilnih i po veličini ujednačenih kuglica.
Morski i riječni pijesak nema tako ujednačenu strukturu i pravilnost. 

Zamislite si razliku između hodanja po hrpi pikula i hodanja po hrpi lego-kockica.
Zamislite si razliku između prosipavanja kante s pikulama i prosipavanja kante s lego-kockicama.
To je ta razlika koju pokušavam opisati !



Prvi pokušaj vožnje po rubovima dina završava neslavno.



I slijedeći pokušaji završavaju jednako neslavno.



Dovoljno je samo oduzeti gas, pa da nepovratno "potonete".
Nakon toga, s putnim endura gumama više nema dovoljno potiska da ponovo "izglisirate".

Preostaje samo da "prevučete" motor do "stabilnije" podloge.
Zanimljivo je da je brže i jednostavnije ugašen motor "izvlačiti bočno",
no pokušavati izvlačenje napred ( uz ili bez pomoći mašine ) ili nazad.

Par takvih izvlačenja od svega nekoliko metara do tvrđe podloge,
dovoljna je "lekcija" da niti ne pokušavam dublje "zagrizanje" u dine.



Malo razočaran, odustajem od snova o vožnji Severine preko dina !



Dok Baba "osvaja" okolne dine, ja ostatak dana provodim u jurcanju i blažem ludiranju
po rubovima i međuprostorima dina.



Zanesen "igrom u pješčaniku", zaboravljam da sumrak i nije neko vrijeme za slikanje,
te isprika za nedostatak boja i "ispran izgled" slijedećih slika snimljenih u poodmakli sumrak





Zadovoljni što smo "ispuhali" dječicu u sebi, vraćamo se u Merzogu.

U lokalnoj birtiji pijemo Colu i prepričavamo utiske.
Oprezno izražavam svoje nezadovoljstvo današnjim "neuspjehom ovladavanja dinama".
Baba me spušta na zemlju prodikom o dovoljnoj ludosti i samog pokušaja na
teškom i za takav teren nepripremljenom motoru s neodovarajućim gumama.

Iako joj priznajem da je u pravu, te da je dobro što je sve prošlo i bez pada i bez potreba
traženja pomoći za izvlačenje, macho-man u meni ostaje uvjeren da bi s malom krosericom koja
u Zagrebu čeka naš povratak, ne osvojio, nego "preletio" današnje dine. 
Pri tome, treči glas pak u meni zlobno mrmolji - "sva sreća da to nikad neš' moč' probat' ! 



 
..evo me jos jednim postom samo da izrazim neizmjerno odusevljenje napisanim i uslikanim i naravno voljom za podijeliti sve ovo s nama.. dijelom sam dozivio cari Sahare, ali ne na motoru, tako da mogu shvatiti o cemu pricate.. neprocijenjivo  (y)
 
Marijane, Verice  (y)

Oduvjek sam s oduševljenjem čitao Vaše dogodovštine, a poneke stvari i uživo čuo od Vas, a nadam se da će tako biti i u budućnosti... Želim Vam još puno puno kilometara i puno objavljenih slika i tekstova, još jednom  (y) za Vas !
 
You must log in or register to reply here.
Top Bottom