Prvi Matin text koji sam pročitao je bio Riki. Svidio mi se na prvu. Stil pisanja me podsjetio na detektiva Philipa Marlowa. Pomalo mračna atmosfera sa nakonvencionalnim likovima. Nisam ni znao da je Rikiju prethodilo malo veće djelo - Odmetnici. Saznao sam da se nalazi negdi na mali milion stranica na internetu, ali nekako mi se nije dalo početi čitati, iako me je Mate dodatno uvjerio u svoju kvalitetu preko još par svojih kratkih priča. Kad je knjiga izašla, znao sam da ću je kupiti. Jednostavno volim imati svoj primjerak nečeg što cjenim. S kupovinom se nisam žurio, čekao sam da dođem do metropole kako bih osobno preuzeo svoj primjerak, naravno uz upoznavanje authora. Sam author je na mene ostavio pozitivan utisak starijeg (od mene) čovjeka sa podosta životno iskustva. Onako kroz razgovor natuknuo je da ima velik postotak istine u Odmetnicima. S obzirom da sam znao kakav stil pisanja me čeka u knjizi, nisam žurio s početkom čitanja. Čekao sam pravi trenutak. Knjiga je kupljena s namjerom da se u njoj uživa dok na svom pustom otočiću odmaram na krmi svog broda, uz skriku cvrčaka i šumove mora. Tako je i bilo.... barem na početku. Nisam u potpunosti uspio u svom naumu, jer sam knjigu nastavio čitati i kući. To je onaj tip knjige koja te vuče da je pročitaš do kraja ODMAH, a kad dođeš do kraja onda ti je žao što nema više. tad bi najradije tražio od authora BIS, ali to ipak nije koncert, a bis je ionako već prošao kroz Crni raj.
Otkako sam pročitao knjigu, postao sam nestrpljiv za popiti još jednu kavu s Matom. Čekao sam ga da dođe u moj zavičaj, jer je ipak on naš zet. Ko čeka taj i dočeka. Nije bila kava nego piva, i nije bilo pola sata nego dva sata. Malo smo pretresali knjigu i živote uopće. Najviše me je zanimalo koji su djelovi priče istina, a koji se samo temelje na istini. Cijelo vrijeme sam se nadao da je Klempo stroposto istinit, te da ću se naći sa jednim kamatarom koji ne preza od sile, Moglo bi se reći da bi to bio moj prvi bliski susret sa kriminalcem o kakvom se snimaju filmovi. Ispostavilo se da Mate nije Klempo u većem dijelu, i to u onom di Klempo kamatari, mlati i ubija. u jednu ruku sam bio razočaran kao dijete koje je došlo u cirkus vidjeti lava, a lav je bio samo na plakatu. U drugu ruku mi je bilo drago, jer dojam o Mati s prve kave mi se nikako nije uklapao u sliku nemilosrdnog kamatara niti bilo kakvog kriminalca.
Sad se iskreno nadam nastavku Mating pisanja u tiskanom izdanju, i naravno, ispijanje pive ili kave i razglabanje o novim tekstovima.
I za kraj, zašto je bolje čitati knjigu nego priču na forumu. Kad čitaš preko monitora dovodiš se u opasnost da ti majka/žena/kraljica prigovori da non stop buljiš u taj ekran, a kad čitaš knjigu je ok jer daješ pozitivan primjer djeci o čitanju. I još jedan, kad s autorom ideš na kavu, onda to nije kava s tamo nekom forumskim bajkerom nego s književnikom