Orient Express iliti kRRdom do Istanbula 2015

[Skripter]

Prolazimo kroz Brasov, dolazimo u Bran, tankamo na ulazu. Dvorac je na glavnoj cesti, parkiramo uz cestu preko puta, naravno, parking se naplaćuje. Parking-naplata-men nas uvjerava da je sigurno, pokazuje nam sigurnosne kamere a mi se tješimo da po ovoj kiši nikome nije na kraj pameti ordinirati na otvorenom.

Ispred ulaza u dvorac proštenje, sajmište, plac, bazar… na najjače. E moj Vlado, vidiš ti što Hollywood od sela napravi… :no: alacdolje:

Kako smo mi ipak uzorna nakupina izviđača, dobrovoljaca nam nikad ne nedostaje. Žrtveno janje je poslano čekati u red za ulaznice na blagajni nakon kolektivne promjene ojri u leje u mjenjačnici preko puta.
Nas osmero čekamo dogovoreni tajni signal “Eeeeej, haaaalo, ideeeemoooo, pa dobro, kaj ste gluhi??!!!!” ispod 4 crijepa i šlepamo se ispod kišobrana dobrih samaritanaca oko nas, kojima namjerno smetamo u prolazu da bi što je dulje moguće bili na suhom.

 

[Skripter]

Penjemo se uzbrdo do samoga dvorca, i kao pRRavi svjecki putnici i znanstvenici prokužimo povijest i njezine zablude.
Nije Vladek opće bil loš, ali nakon te uzbrdice do dvorca spreman si samo srušiti se mrtav ili odgristi glave svima oko sebe. Sad smo već i iznutra totalno mokri od znoja. Srećom pa kišnjaci sprečavaju širenje miomirisa. Sve nam je jasno. Nekad nije bilo kišnjaka pa su gore još i smrdili svi ko kuge. Naravno da onda stanovnici dvorca ne mogu nikome biti simpatični , a Vlado se ovak inače, kak god da ga nije bilo doma,  čini skroz OK lik. :neznam:

Btw, ne forsira se nimalo imidž Drakule, izgleda da su domoroci uspjeli lijepo izbalansirati dostojanstvo svoje povijesti i priču koja privlači rijeke turista. I novčeka, naravno 

 

[Skripter]

Dosta gradiva, ajmo malo slikice :sismis:

 

[Skripter]

Spuštamo se iz dvorca na bazar, kiša lije ko iz kabla (otkud god da došel taj izraz).  :0204:
Gladni smo, vruće nam je u kišnjacima, tražimo neku natkrivenu terasu. Kad smo već među štandovima kupujemo suvenire jer se ne kanimo vraćati među turiste netom iskrcane iz nekoliko autobusa.
Smještamo se na terasi uz glavnu cestu, kod ulaza, manevriramo stolove i stolice ispod suncobrana da ne pada po nama. Nemaju WC, treba ići skroz na drugu stranu štandova. I platiti, normalno. Druga opcija je preko puta, kroz passage do autobusne. Tamo je tarifa po spužvastom organu duplo manja :wink:

Za vrijeme hranjenja (bilo je na stolu i par autohtonih Drakula jela i Drakula pivo ofkors).

Razmatramo vremensku prognozu za sutra. Piše sunčano :neznam: Pada odluka da prespavamo negdje u blizini pa sutra idemo dalje. Prvi pokušaj ćorak, gazdarica izletjela van iz kuće da još nismo ni parkirali svi, viče i maše da je sve zauzeto. Istina ili ne, nastavljamo do hotela preko puta. Puno ljepši objekt, cijena 15€ po glavi bez doručka. Imaju restoran, wifi, parking, pogled iz soba taman na dvorac. Svi zadovoljni

Motore ostavljamo iza hotela, na “osiguranom” parkingu i nadamo se da kroz noć ne odvoze smeće :skriven:

Nosimo prtljagu u sobu i na stepenicama dajemo prednost osoblju hitne koja na jedvite jade vodi nabrzaka obučenog starijeg gospodina prema kolima dok ih skrovito i izbezumljeno (malo teža kombinacija za odraditi, ali uspjelo joj je) prati (nabrzaka obučena) mlađa dama. Unuka valjda :neznam:
A vele da godine nisu važne alacdolje: :no:

Na katu smo fascinirani lobijem koji svi fotkamo, šaljemo na Vajber kak je smještaj zakon. Nema posluge u lobiju, pa nismo ni sjeli tu. Glavno da smo ispalo važni na Vajberu :afro:

Spuštamo se u restoran, zdravica za kraj moto-dana. Kiša lagano prestaje, restoran je sumoran pa odustajemo od večere i krećemo pješice (sa škrinja-vrečicama i ostalim pripomoćnim kabanicama) do bowling-pizza objekta bliže ulazu u gradić. Udaljenog 500m. Nakon prijeđenih 500m dolazimo do jumbo plakata s putokazom. Još 500m hne:

U objektu odustajemo od kuglanja. Naša atletska apolonska tijela se boje sutrašnjih upala mišića. Na katu je biljar i ping-pong. I puši se unutra. Prodano. Malo “pobjednik ostaje na stolu”, malo ping-ponga za luzere  :B:

Ogladnili smo od silnog bavljenja sportom, rješavamo pizze u prizemlju i kilometaska noćna šetnjica do spavanca. Sutra je veliki dan 8)

Keptns log: krenuli suhi, završili mokri, ispustili dušu do turističkog Drakulinog dvorca, zbog (ne)vremena odustali od daljnje vožnje, prošli 160km,  smještaj 15€ po grlu, malo razonode navečer :bananarace:

 

[frky-mcf]

Lagano nadovezivanje: U Fagarasanu prdnulo vanjsko napajanje za GARMIN ZUMO 220 na mojem motoru pa sam dalje nastavil po češkom sistemu. To smo kasnije Igor i ja uz fine tekuće kamenice od pol litre dotirali u Bugarskoj u red. Nadam se da bude i slika. Anywaj, pružni prelazi prema Branu su bili tolko loše napravljeni da sam par puta tresnul sa zzr-om ispod sa ispušnom granom a bogme ni ralica nije bila pošteđena u jednom trenutku. Dalje više nisam prepuštal slučaju i svaka na oko vidljiva graba bila je reducirana promjenom težišta, uspravnom vožnjom. Kak na kroseru, črez grabe. Lagani kiksevi elektronike i na pojedinim djelovima loše ceste nisu niti u jednom trenutku umanjili pozitivnu energiju i čar cijelog puta te se putovanje bez obzira na vremenske prilike taj dan, odvijalo bez i jedne trzavice u ekipi KRRDO

 

[Skripter]

Skrušeno se kajem te mRRzim svoj propust i zaborav na patnje malog ZZR-a :hug:

 

[frky-mcf]

Ma nije to nikakvi propust. To ja tak malo da se nadovežem v priću. Post s početka putopisa: prijedlozi i sugestije s putovanja. Inače jako je dobro i izrazito temeljno, sam tak dalje :evil:

 

[Skripter]

:0648:

Samo daj, inače ispada ko da sam si ja samo zabrijal u glavi 
Ali ostali... šute ko pi**e :no:  alacdolje: 

 

[lunjo]

:jesus:  :0648: 

ok, vidim da se pokušavaju prikriti neke hedonističke navike stečene prošle godine  8) 
znate ono kad se može birati, pa probavaš sve i svašta 
to vam je jako zarazno i na to mora biti spreman svatko tko kreće s kRRdom na put  :spank:
dobro , nije bilo previše opiranja 

 

[Skripter]

Ok, ok, primljeno na znanje. Odsad idu i slike s hranjenja :skriven:

 

[Skripter]

dan četvRRti

Danas nam je divan dan, divan dan, divan dan 
Meni moj je rođendan..  les: i Transfagarasan, Transfagarasan... :chick:

Odmah nakon pola noći po lokalnom vremenu (zaboravih napomenuti ranije da je Rumunjska jedan sat “ispred” nas) stiže video poruka na Vajber. Supruga i klinci su snimili video čestitku po njihovom vremenu u 23:00h, prije spavanja, tak da bude prva koju bi pročital ujutro. Na kraju ispalo točno, skoRRo u minutu :0648:
Fale mi… :hug: :tears:

Ajmo spavanac  :bebica:


Bran - Brasov - Fagaras - Bukurešt - Ruse (470km)

Redovno buđenje prije 08:00h, skupljamo se pred hotelom, idemo negdje u blizinu na doručak.

Od jučerašnje kiše ostali samo mokri sicevi na motorima, iza u kavezu. Srećom, smeće nisu odvozili kroz noć.
Na glavnoj ulici pustinja, sve zatvoreno.  :shock:

Trbuhom za kruhom ( i nečim konkretnim sa strane), pričamo s upravo pristiglim parom iz Zagreba, došli pogledati dvorac pa nastavljaju prema jugu. Ne znam ako smo ih uspjeli nagovoriti na Transfagarasan. Uglavnom, mi odustajemo od doručka jer je otvorena samo jedna trgovina. Budemo rješili klopu usput.

Pakiramo se, plaćamo, idemo prema Brasovu. Na zaobilaznici mi Dado veli da su jučer negdje vidjeli tablu za Subway, nek tam skrenem. Nažalost, table niotkuda, ni do Fagarasa. Tamo u potrazi radimo krug oko centra, pa natrag na periferiju. Vraćamo se u centar, na jučerašnju terasu. Preko puta je fast food, ubijamo kebabe i kolu. Kava učitana, uvjeti za vožnju idealni, nastavljamo prema cesti svih cesata

 

[Skripter]

Transfagarasan

Magistralna cesta, umjeren promet, dolazimo do kružnog toka s putokazom. Već jučer smo ga zamijetili pa su nam sRRčeka zatitrala :0648:

Nakon skretanja bi se, prema izgledu ceste i krajolika, usudil kladiti da smo jače zalutali. Grupa motorista se spušta kroz selo, očito ima nekaj tamo iza. Naselje prestaje, cesta se poboljšava i počinje uspon. Tu i tamo koji jači zavoj ali još uvijek ništa previše zanimljivo. Uz penjanje, nama nadesno se počinju nazirati ljepši krajolici, počinju vidikovci i sa strane parkirana vozila. Nakon kraće čistine i blagog lijevog zavoja… evo ga… prepoznajem prizor milijardi slika i Jubito filmića. Kamera, ton, akcija! Klap!!

O majko draga, o majčice mila, o Sveti Oče, blagoslovljena budu tvoja djela koja upropastismo predivnim asfaltom, zauvijek ću ti biti slugom :naklon: :slinavac: :moli:

Asfalt drži do kraja, gume zagrijane kak treba, zavoji i serpentine se izmijenjuju na konstantnoj uzbrdici, na “ravnijim” dijelovima prelazimo s jedne padine na dRRugu. Sve krivine savršene, nagibi savršeni, lijevo, desno, nema mi kRRaja. Stopala i koljena uvlačim u motor, nekom igrom slučaja sam se uspio sjetiti da nemam ni slajdere ni čizme za stazu.
Prometa skoro da i nema, samo nekolicina motora i to smo prestigli kao aute u stajaćoj koloni. Više ni ne gledam u retrovizor ako smo svi na broju, iskreno… ne zanima me, priznajem
Mahnem dvojici motorista sa lijeve strane, oni dižu palac na jednoj ruci, s drugom vuku motor prema iza, natrag na cestu. Očito se netko malo precijenio. Svi čitavi, nema pada. Nisu mi više zanimljivi, treba kočiti, ide dobaRR desni.  :012:
Krajičkom oka uhvatim ostatak ekipe ispod na cesti i lunju u retrovizoru. NajbRRži smo. Na krovu svijeta, na sedmom nebu. Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaa  :roll: eace:
Idem do kraja. I unutra u zavoje i u crveno. Nešto struže na sljedećem desnom, nevažno - motor još uvijek vozi kak treba :jesus:
Ravni dijelovi postaju dulji, očito se približavamo kraju uspona. Lijeva serpentina, čupam iz zavoja, stražnji kraj podrhtava. Neka, uživaj dok traje. U oštar desni upadam ispred nekih BMW ili Honda krstarica, skoRRo pa potkoso... tak se tu vozi, papci jedni  :afro:
Zadnji lijevi, oštar, pregledan, vješam se na nutarnju stranu ko majmun na novoj njihaljci, gas, gas, gas, stražnji kraj se opet malo žali ali je poslušan  :dobar:
Blagi desni i evo ravnog dijela i štandova. Trebalo bi stati ali nećuuuu…  :nediraj:  :anger:
Stajemo ispred tunela, desno uz parking. Skakučemo, vrištimo, ukratko - mala djeca u vrtiću. Daj pet! Daj pet! Ludnicaaa!!

Za ovo slijedeće nisam dobil explicitnu dozvolu, obećavam da budem je probal nabaviti… ali je jedna članica kRRda izjavila “Ovo je bolje od sexa! Skoro.” Tak da… čestitke mužu na lavovski odrađivanom poslu :naklon:
Bilo kako bilo, za mene je ovo doslovno cesta svi cesti, bez obzira na relativno kratko trajanja (iako, išlo bi to i kraće, naRRavno  :brush: ).

E, Tomek moj, sRRetan ti rođendan  :tortica: :mrhappy:

 

[T.Shura]

Malo me nije bilo na forumu
i gledam sad  plana puta i to je 90% ruta koju sam ja htio odvozit i to bas do Istanbula ovo ljeto...medutim nisam se usudio ici sam tako da je odgodena za nekad kasnije

komplet putopis prostudiram cim se vratim kuc, vjerojatno i naucim stogod

 

[Skripter]

Ajd još ovo pa spavanac, sutra je radni dan  :?

 

[Skripter]

Stiže ekipa, bude pauza za kavu ali nema baš nekih terasa među štandovima.

Idemo motorima gore prema vidikovcu. Pogled prema vrhu i ledenjačko jezero.

Prema dolje… netom odvožena milina. :0648:

Pada jači foto sešn, adrenalin se polako smiruje (većinom na usponu po stepenicama).

Nakon sveopćeg naslikavanja idemo do terase blizu jezera. Vrijeme se mijenja iz minute u minutu. Sunčano 20°C, oblačno (ali doslovno oblačno, tj. u sredini oblaka) 10°C. Kavica na terasi punoj motorista, divimo se kud smo došli.. :afro:

Šoping po štandovima i nastavljamo kroz vlažni i mračan tunel na dRRugu stranu.  :wink:

 

[kronik]

aper:

 

[Skripter]

Slijedi spust, promet je živnul. Ima motora i pokoji auto ali većinom svi staju na izvorima ili mini vidikovcima. Ručica glasnoće, ali sad i kočnice, opet imaju posla. Ekipe mašu, dižu ruke i noge… Sajonara ljudi, nisam tu zbog pejzaža :slinavac:
I po plinu Ima dosta zakrpa, ali asfalt je još uvijek pouzdan. Počinju drveća, kraći tuneli i polu-tuneli.

Ispred nas, na ravnome dijelu, mali medo :shock: Počinje trčati preplašeno, usporavamo i gledamo ga. Siroti se okreće trčeći i nakon kojih 50-tak metara prelazi cestu i skače kroz grmlje. Bundasto stvorenjce nestaje u šumi :0648: 

Nekoliko sporadičnih kuća, cesta vodi kroz šumu. Puna je zakrpa, tu i tamo pokoja rupa, ali uglavnom je vozna. Vodi nas dolinom između brda. 

Vidljivi su tragovi netom otišle zime i nedavnih odrona i klizišta. Na boljim dijelovima ručica glasnoće opet ima posla. Samo nas je ovaj put više, malo se razbila standardna formacija.  olice:
Kombinacija lošije ceste i smanjenog staza-intenziteta omogućuje mi prepoznavanje lunje, Borisa i Frky-ja u retrovizorima.
Nailazimo na grupice motorista, izmješamo im malo raspored i gazimo dalje. Počinju mostići preko većih jaraka i potočića. Skoro svi su još prekriveni suhom zemljom ili pijeskom s očiščenim samo “gaznim” trakama.
Shema je još uvijek “po plinu” koliko god ide, sve do granice gdje nam je već žao ovjesa motora. Ima nekoliko 180-stupanjskih zavoja s lijepim nagibima, opet se oglušujemo na muke ovjesa, glavno da asfalt drži.

Sve do mostića koji je u cijelosti prekriven pijeskom :shock:
A taman sam razmišljal da baš i nisam moral tak uletjeti u zavoj :no:
I prednja i zadnja kočnica imaju posla, koliko god nagib i guma dozvoljavaju. Već grabim pijesak, vidim se pola u jarku s vanjske strane a pola na ogradi mostića. Nos proklizava možda kojih 20cm ali svejedno imam osjećaj da je sve gotovo i da sam izgubil motor. Desna noga lupa malo po cesti, malo po auspuhu, srećom pa sam imal dosta široki ulaz i tangenta me vodi do čistog asfalta i prihvatljive izlazne linije 
Otresem glavom raspršenu rinfuzu motora i tijela ispred očiju, udahnem i idemo dalje.

Nakon kojeg kilometra i pogleda na cestare koji farbaju i krpaju zaštitnu ogradu u blizini tragova kočenja, koji silaze u jarak, stajemo pored ceste. Mini gablec jestivih suvenira sa štandova, čik-pauza, branje šumskih jagoda, pozdravljanja onih grupica koje smo prošli.

Prošli smo kojih 15-tak km od vRRha, još nam je otprilike toliko i ostalo do početaka naselja. Vozimo solidno, opet prestižemo gRRupice i dolazimo do brane. Nizak vodostaj, daleko ispod su nakupine otpada na rubovima vode, u podnožju mokre strane. I ekipa započinje namještanje krana i spuštanje brodice :shock: Ako se to ne prevrne… :no:

Ulazimo u kanjone, priroda prekrasna, s lijeve strane na vrhu litice vidimo ostatke “pravog” Drakulinog dvorca. Kroz glavu mi prolaz podatak o usponu i 1500 stepenica, jedva se nagovaram pokazati ostalima rukom na dvorac i pogledom pričekati odgovor. Bojažljive oči malih mačića i lagane negacije kacigama… produži dalje… nakon još par km stižemo i do naselja  :sadblinky:

 

[lunjo]

ok, malo ugušena verzija 

inače , ništa se nismo blaže vozili dolje , samo zbog manjka pravih serpentina izgledalo je lakše  8)
gospon je krenuo , moje misli su tekle ovako nekako , halo , nije to cesta za to, vidi iglica i zakrpa,
nećeš valjda, mamicu ti , pa kad je bal nek je maskembal i gas hne:
mislim da je jedina misao prođenih motorista bila - a vidi budala  :no:

al guzda preživio, preživjeli svi 

 

[Skripter]

No dobro, neke cenzure ipak mora biti  olice: 

 

[paranoid]

No dobro, neke cenzure ipak mora biti  olice: 

čisto sumnjam da Rumunjska murija čita ovaj forum...