Orient Express iliti kRRdom do Istanbula 2015

Ma u Istanbulu ima svega, ja sam bio u hotelu 4 zvjezdica (nominalno), ali zato soba gleda na neku staru ofucanu zgradu  u kojoj naravno ima golubova k'o u priči, i ne samo njih, mi smo hranili galebove u buffet restoranum ujutro. Što se bazara tiče, ionako je bolji onaj Misir kojem ste bili blizu.
 
ŠtrukiGpz said:
Čita čita kućna policija  :mrgreen:
pa gdje si olinjalo đubre moje, nema te na putu sa ekipom a? :jesus: :LOL:
 
hondimir said:
Ma u Istanbulu ima svega, ja sam bio u hotelu 4 zvjezdica (nominalno), ali zato soba gleda na neku staru ofucanu zgradu  u kojoj naravno ima golubova k'o u priči, i ne samo njih, mi smo hranili galebove u buffet restoranum ujutro. Što se bazara tiče, ionako je bolji onaj Misir kojem ste bili blizu.

Pričaj malo o galebovima  :LOL:
Nisam cijelu noć spavala jer su dva igrala lovice po limenom krovu pola metra iznad moje glave , jedva sam čekala da zbrišemo odande :evil:
Najmanji problem je bio što u tri trake imaš pet kolona ili što je kroz grad voziš 70 kilometara dok ne dođeš do centra, to je zabava  :mrgreen:
Subjektivno , grad u koji se nebi vratila, nije me se dojimo  :neznam:
 
lunjo said:
Pričaj malo o galebovima  :LOL:
Nisam cijelu noć spavala jer su dva igrala lovice po limenom krovu pola metra iznad moje glave , jedva sam čekala da zbrišemo odande :evil:
Najmanji problem je bio što u tri trake imaš pet kolona ili što je kroz grad voziš 70 kilometara dok ne dođeš do centra, to je zabava  :mrgreen:
Subjektivno , grad u koji se nebi vratila, nije me se dojimo  :neznam:
srećo jel su naši stari đabe pjevali pjesmu "dok galebi se karaju" :LOL: :LOL: :LOL:
 
Eee (po dalmatinski :mrgreen:),tamošnji galebovi su stvarno napasni, kokoši.

Pošto volim ranu povijest, mene taj grad fascinira, mada je to danas islamska civilizacija, ipak se dobro vide tragovi i utjecaji rimske, tj. bizantske civilizacije.

Nego, zanima me čiji je ono CBR, godište, kilometraža, kako je vozaču na takvom dugom putu ?
 
Nema CBR-a :neznam:

Na kojeg misliš? Motori su veliki Bandit, Fazer, mali Zeko, veliki ZZR, lunjin GPZ i moja devetka. I narančasti na KTM Adventure-ima.  :misli:
 
baš sam pregledavao slike i reko da sam lud :LOL: izgleda da je pobrko tvoju devetku sa 954 :azn:
 
:shock:

znaš kaj  :jesus:  :LOL:

hondimir said:
Nego, zanima me čiji je ono CBR, godište, kilometraža, kako je vozaču na takvom dugom putu ?
Onda je GPZ !

moj motor , 2002g , nešto preko pedeset , za putovanje odličan motorić , zato je i ostao za put , znam ga u dušu , pouzdan i troši ko upaljač  8)
da ima sto konja ostavila bi ga , ovako ide u prodaju nakon četiri godine što je kod mene ;)
 
Idemo dalje! Ili ti legendarni poklič preko Dunava: AJDE! AJDE! AJDE! 
Bil bi prije podsjetil ali sam bil malo u rikvercu s čitanjem radi posla. Pa onda AJDE! (y)
 
Pazi ti ovoga :shock:
Prvo je u zaostatku a onda je glumi goniča robova...  :whip: :no:

Ništa AJDE, AJDE, AJDE!!!  Piše u naslovu "do Istanbula". To je to.

Ide se na more, vruće je, bude nastavak najesen  :jesus:

:mrgreen:
 
šta, nema dalje  :shock: ...zašto sam onda čekao sa čitanjem  :misli:  :mrgreen:

btw: Kamenitzu pamtim kao naljepšu stvar koja mi se dogodila u Bugarskoj  :LOL:
 
Ej alo koji ku.. :shock:
Hocemo nastavak. Pisi sa plaze boli me briga ima nas koji i radimo a volimo procitati nesto u pauzi za kavu!!!!
 
čuj Međimurec, pošalji ženu i decu  na more, a ti dok ne napišeš do kraja sve, imaš zabranu izlaska iz kuće .... i nemoj da te vidimo na kavi u Bazi, a da nisi ništ napisal . . .  :mrgreen:
 
dan osMI

Istanbul - Azija - Kavala (470km)

Spavanje baš i ne može biti neki doživljaj kad si ispod limenog krova na kojem ptice imaju noćni turnir u malom nogometu, tako da se budimo poslije 07:00h. Gledam azijski dio na jednoj i Aja Sofiu na drugoj strani terase. Upoznajemo i glavne aktere noćašnjeg malo-nogometnog turnira.

10154947_838891009558506_566979474948594584_n.jpg


11329821_838890836225190_1327103484462856360_n.jpg


11665495_831773723606225_8864620556963344588_n.jpg



Ovo doba dana nosi sa sobom i začuđujuću tišinu ulica velegrada. Moramo iskoristiti priliku i krenuti što je moguće ranije. Idemo na azijsku stranu ali samo prolazno. Bilo je u planu odvoziti kojih 200-tinjak km s južne strane Istanbula pa preći natrag u Europi trajektom. Postojalo je savršeno razumnih razloga za i protiv tog dijela ali ipak odustajemo. Mi ćemo preko Bosporskog mosta, mali krug po azijskoj strani, natrag po drugom mostu i po čim debljoj cesti van iz Istanbula. Spremanje motora, brzinski doručak na terasi hostela i ajmo do Azije  8)

11693941_831773756939555_6008026371972796169_n.jpg


IMG_2844.JPG


IMG_1374.JPG



Prolazimo nekoliko raskršća, natrag smo u Europi. Još par skretanja i vozimo po magistralnom izlazu iz grada. Prolazimo jedno brdo, sve puno zgrada. Drugo brdo, treće, četvrto, još sve naseljeno i izgrađeno… pa ima taj Istanbul kraja???  :misli:
S vremenom prolazimo kroz hotelske dijelove, pa industrijsku zonu, promet je umjeren (tj. skoro nepostojeći za 15-milijunski grad), ulazimo na autoput. Tu bude negdje tankanje, ozbiljniji doručak i kava. Stajemo na većem odmorištu, tankamo i usput razgovaramo s dva simpa Montenegrovca, klopamo, kava, čajek (adaptirali smo se totalno 8) ) i gibamo dalje.

IMG_1379.JPG

 
Silazimo s autoputa nakon pauze i kojih 30-tak km, vozimo uz obalu, nijansu brže nego prilikom ulaska - sad smo ipak bolje upoznati s prometnom situacijom i trenutno postoji neki promet za referencu brzine vožnje, za razliku od vožnje na samom ulasku u Tursku. 
Stajemo na kavi u lokalu s putničkim avionom u dvorištu  :blink:

11667431_838890679558539_8144145247231875696_n.jpg


IMG_1385.JPG


IMG_1392.JPG



Kavica, su i suj (voda i sokovi :mrgreen: ) u hladovini. U međuvremenu pristiže motorista na malom GS-u ili tak nečem sličnom iz istog smjera kao i mi. Sam, pun prtljage, parkira pored nas, mjerka motore. Pozdravimo se, sjedne par stolova dalje, popije kavu i ode dalje. Komentiramo da nikome od nas i ne bi bil neki doživljaj samome voziti od Dojčlanda do Turske i natrag. Krećemo i mi dalje u vrućinu i dosadne drumove... :neznam:
Gutamo kilometre tih duplih traka te nazovi kružnih tokova kojima su smjerovi ipak negdje spojeni i gdje su pješački prijelazi. Nije baš da to nekaj turskim pješacima predstavlja, ali kak su rijetka vrsta i te su rijetke zebre prazne. Ni prometa baš nema, valjda nikome normalnome ne pada na pamet izlaziti na cesti po ovome suncu. Približavamo se grčkoj granici i prolazimo neki gradić tražeći mjesto za klopu i tankanje. Dvije benzinske, jedna za drugom na našoj strani ceste, odmah nakon kružnog toka. Prva Shell ali neka sirota, druga ima i restoran pored (y)
Skrenem, počinjem tražiti parking a ekipa iza viče "na onu prvu, tam na onu!!!" :misli: Okeeej, ak vi tak velite, okrenem pilu i mislim da je valjda Frky videl da imaju benzin stotku pa hoće počastiti Setru ( :mrgreen: ). Kad ono, na benzinskoj u hladu Dado i Maja :shock: :shock: :eek:hne:

Baš super, a di je Šiljo?  :skriven:

Nema ga, on je krenul svojim putem bratstva i jedinstva ujutro trećeg dana nakon osamostaljenja jer mu nije odgovaralo... uglavnom ništ :LOL: :mrgreen:
Izgrlimo se još jednom ali ovaj put bez našeg zvjerkanja okolo i preko ramena :oops:

Narančasti su, nakon trajekta s azijske strane, krenuli prema istoj cesti za Grčku kao i mi. Stali na tankanju i tu sreli nekog motoristu iz Njemačke na malom GS-u ili čemu već. Malo pričali s njim i veli on da je videl 5 motorista i jednu žensku hrvatskih registracija maloprije na kavi. Pa di? Evo nije prošlo ni pol sata, brzo budu oni tu. I ode Hans, a Tešići odlučili pričekati u hladovini jer su šanse da je Hans vidio neku drugu takvu nakupinu,  i to još iz Kroacijen, minimalne.

I tak smo malo povećali brojno stanje bez da je itko dobio obavezu plaćanja alimentacije.  :hura:  :mrgreen:
 
Odustajemo od klope i tankanja (osim fakat stotke za ZZR-a, jer je kao mislil da sigurno tu svi tankamo... :eek:hne: ), granica je blizu, nemamo više turskih lira a i onaj lokal na benzinskoj pored nije baš nekaj vrijedno truda objašnjavanja i pristajanja na kurs protivan Povelji o ljudskim pravima UN-a. Kupujemo sokove i sladolede kad se začuje predivna grmljavina po cesti... i svi zaredom, muško i žensko, staro i mlado,  zauzimamo identičan položaj: :slinavac:

IMG_1398.JPG


Gledamo dvojac kak izlazi iz pile, oni gledaju nas... i pada komunikacija, cure bi se slikale, i ne samo one... i ono standardno "otkud ste", "a vi"... uglavnom, podiglo se raspoloženje i širila se međunarodna dobra volja :bis:

I onda Mezga gleda u Mečkine njemačke rege, pogleda vozača i izusti... "Kebab gec gut in Dojčland, ja?" :shock: :lolcry:
I turčini i mi popadamo od smijeha  :rofl:
I pada totalni foto sešn, otvaraju se vrata, svako je dijete moralo sjesti unutra i isprobati kak mu odgovara položaj sjedenja i kak bi vozilo kroz šikane :no:

11659320_831773773606220_2905944021653593008_n.jpg


IMAG1714.jpg


IMAG1715.jpg



… i tako svi po redu :LOL:

Turci cvatu, smiju se od uha do uha, ali moraju krenuti. Pozdravljamo se, sjedaju u auto, spuštaju prozore da bolje čuju naše onomatopejske "ammm aaammmm aaaaammmm iiiiiiiiiiii" pozdrave i rade dva kruga po benzinskoj i uz uznemirujuće turiranje se vidi kako se nećkaju oko krafne sa stražnjim gumama. Od krafne ništ ali mi svejedno doživljavamo ekstazne trenutke, mašemo, mašu oni... I idemo za Grčku (y)
 
Nakon nekoliko km stižemo na granicu i duboko se nadamo da turska izlazna procedura nije slična ulaznoj. I nije. Svejedno, policajac i carinik su tražili pojačanje zbog naglog povećanja obima posla. :shock:

IMG_1402.JPG


11243719_820917574645551_472331319265137846_n.jpg



Na ničijoj zemlji gomile smeća kraj ceste, počinje bodljikava žica koja prerasta u 3 metra visoku ogradu sastrane. Vojničke straže uz cestu, s dugim cijevima... ne znaš bi stal ili prošel, treba li njima kaj pokazati od dokumenata... kud mi to sad ulazimo???
Usporavam kak se približavam prvome jadniku u punoj ratnoj i u potpunosti kužim njegov jadan pogled ispod šljema. Ne miče se, ja klimnem usput, on uzvrati pozdrav i lagano se nasmije. Jadničak bi valjda iste sekunde sve pobacal dole sa sebe i nastavil dalje s nama, kud god da idemo samo čim dalje odavde.
Dolazimo do grčke strane prijelaza, dajemo dokumente i prolazimo standardno.

Osim posljednjeg na prijelasku, Mezge. Nema ga i nema na grčkoj strani. Parkiramo odmah nakon kućica i čekamo. I čekamo... i čekamo na plus 50 na užarenom asfaltu u mini sjeni parkiranog kombija prve pomoći. Vele naši za začelja da je Igorek turcima izgledal sumLJiv, pa su ga maknuli sa strane. Nakon pola sata, evo i njega. Složili smo već samilosne face kak ga sad negdje boli guza od pregleda, dvadeset varijacija kak sad više nema djevičnjak na stražnjoj strani i da se to svejedno broji bez obzira na rukavice i krenemo ga tješiti... :hug:
A ovaj nas odmah razočara da nisu pregledavali njega nego Jamahu. Na rentgenu su vidjeli nekaj suspektno oko akumulatora pa je policajac išel rukom isprobavati i pipati. Za nagradu, i priznanje za predanost poslu, je dobil trajniji suvenir na desnoj podlaktici od fejzerovog auspuha uz čestitku "ne guraj prste i nos sveposvuda" :nono: :spank:

Palimo još jednu cigaretu i svejedno tješimo dRRuga zbog pregleda, kak se to može desiti svakome, kak ga razumijemo zakaj laže da njegov stražnji junfer još postoji...  :dobar:

Odmah se skidamo s autoceste, tankamo na prvoj benzinskoj tražimo pogodno mjesto za hranjenje. Nekoliko polupustih i polunapuštenih naselja kasnije stajemo na ulazu u Alexandroupolis, kebab haus 8)

IMG_1404.JPG


IMG_1405.JPG



Nakon tjedan dana tu počinjemo viđati i prave motore domaćih tablica u moru bojlera i trimera  :021:  :mrgreen: