Grobnik!
Jedina prava staza
TL;DR
Kao pripremu, promijenio sam ulje, nadolio famozni motorkot, prčkao opet po karbovima (povećao glavnu diznu, podigao igle gore), stavio gume za suho (ostale kišne od Broda). Već sam dobro uhvatio ruku, već brzo ide montaža demontaža guma (čak ih ne grebem po rubovima
), a i karbovi mi više nisu SF.
Malo sam sve odradio navrat/nanos, bez da sam stigao testirati, jer sam motor sam poslao u četvrtak(da odrade tehnički), a ja sam planirao doći u petak na slobodni trening.
Dva sudara na autoputu su odlučila drukčije, pojavio sam se na stazi u 5 (trening završio u 16:35).
Malo popizdio, ali OK. Jbg.
U subotu izlazim, poprilično samopouzdan (bez ikakvog razloga). Lampica mi je crtao putanje i kao gdje što kočiti, ali sam ja to kurac zapamtio. Vrijeme idealno (iako je bila najavljena kiša).
Uglavno, samo sam zapamtio da se koči na 150 na Zagrebački. Prvi krug, ja kočim na 250. To ne valja, pa ću poslušat Lampicu. I tako držim pun gas, dolazi zagrebački, tabla 150, dižem se gore, kočim...zadnja blokaje i userem se. Kužim da nemam muda slomit u ovoj situaciji, već samo pustim motor ravno. Znam da je pijesak duboko tamo i da se jako lako iskobečit. Koristim svoje enduro sposobnosti(duge noge) i puštam sve, te držim motor uspravno. Ulijećem u pijesak, feeling je da je motor dopola u njemu. Prešaltam ga iz treće u prvu, upalim i krenem se iskopavati van. Hvala bogu na mojih 193cm i dugim nogama, pa malo mašinom malo gurkanjem, vadim motor vani i nastavljam vožnju. Meni je djelovalo godinama, ali ispada da sam ovaj krug bio sporiji 30tak sekundi od ostalih
i nije neka drama.
Nakon treninga, gledam vrijeme, 1:56. Jadno jbg, ali što je tu je. Ostali su brži, ali nema veze. Motor djeluje OK, samo se malo guši u 6toj, na punom gasu, mislim da su dizne ipak malo prevelike. To ću morati smanjiti za Požegu. Puno je bolji nego prije, kad se gušio na niskim okretajima. Za utrku znam da će biti urnebes. Skupa su klase 6-10, a ti mali motorići odlično startaju. Ja sam na 10 mjestu (od nas 28 u ove 4 klase). Start falivam, predaleko mi je ručica kvačila, te me obilazi 7-8 motora. U dvojci je urnebes, puštam sve da prođu i čekam da se situacija malo raščisti. Do riječkog skidam par njih sa sporijim motorima i nalijećem na Rilju i Grosa (klasa 6?). Njih dva su brži od mene na ulazu, ali koristim snagu suzukija i prolazim obojicu do zagrebačkog. U dvojci me opet skoro stižu, a u riječkom me Gros i prolazi. Na izlazu opet ja prođem njega i onda se malo posložim u glavi i ubrzam. Idući krug vidim kako je Rumenović odradio zagrebački kako i ja na kvalifikacijama (u pijesku), samo se nije uspio iskopati. Odradim i svoj najbrži krug (1:55), te završavam trku. Imam još hrpu toga za popraviti (debelo rano kočim, panika me još u nagibu), te to planiram ispraviti treniranjem ove zime
. Sve u svemu, OK. Nadao sam se boljem sutra
Nedjelja je bila svoja priča. Opet je sunce vani, izlazim na warmup, nekako lijeno. Dogovorio se s Vuhecom da ćemo se probati na izlazu, navodno je moj motor brži (on kaže 4 dužine u tih parsto m). Na ciljnoj me prolazi iz zavjetrine i taman se mislim idem zakočiti, kad ono ručica kočnice zablokirana
Srećom, rano sam išao kočit, pa zaustavim zadnjom i nižima i skrenem na izlaz iz boksa. Tamo skužim da su mi se okrenuli prekidači i fizički blokirali ručicu :x . Okrenem ručicu i dovučem se do boksa. Tamo me dočekao Zlatko, koji je pronašao zamjensku vidu, te smo je osigurali da se ne odvidava više. Kao task, sebi sam stavio pronaći neke alternativne prekidače, koji će biti manji i da se ovo više ne može dogoditi.
Naša utrka je kasno, tek malo prije 4 i lagano se pribojavam ''riječke situacije''. Riječka situacija je ta da kiša uvijek dođe. Osobitno kad je ne želiš. Naravno da je u 2 počela kiša. Ali ne jako, već lagano da te jebe u zdrav mozak. Malo nakon toga staje, staza se suši, a 125ice izlaze na kišnim gumama. Uzvrpoljio sam se, idem ovamo onamo, pitam druge Domagoje šta ćemo, trčim u boks mijenjati, pa odustajem....kiša staje.
U 15:40 kiša opet lagano počinje. Mislim se, valjda neće. Izlazimo na stazu, samo su Zdes i Salopek na kišnima. Naravno da kiša pojačava. Krug zagrijavanja, staza mokra. Moram reći, iako je mokra, skroz ok drži. Startamo, a ovi mališi divljaju lijevo desno, ja usporavam, stvarno nemam nimalo iskustva, a još manje volje za past. Kužim Rumenovića dva motora ispred mene i krenem lagano ubrzavat. Logika je, ako može on, mogu i ja. Plan je da se dovučem iza njega, te ga onda na kraju i obiđem. Na moje iznenađenje, on mi djeluje dosta sporo, te ga prolazim. Mislim se kako sam se pojeba, jer će on sada napraviti meni što sam ja planirao njemu. U idućem krugu, vidim da je Dragan kliznuo. Ubrzavam dalje, da me Rumeni ne obiđe
. Na pravcu za zagrebački skužim Jovu kako se vuče i skužim da je usporio jer nema Dragana više, pa mu se ne isplati riskirati. Obiđem ga i vozim dalje... Na riječkom skužim Rumenovića (odustao) i skužim da trebam samo završiti. To i radim, vozim lagano iza Vilima. Na izlazu za ciljni se mislim, možda bi ga trebao bići (iako je bespotrebno) i krenem ubrzavati, ali ga do cilja ne stižem.
Ugl, završio čitav, bodovi su tu (više nisam četvrti već peti) i to je to.
Šteta za kišu, veselio sam se drugoj utrci, ali imam cijelu zimu i proljeće.
Fotke ću ukrasti s fejsa kad ih Mario postavi.
Vidimo se u Požegi
Ispravak, i Vuhec se počeo baviti pisanjem, a bud i on slika ubacio, svojih naravno
