12. dan
Preporuka za slušanje, Temple of The Dog - Say Hello to Heaven, RIP Chris
https://youtu.be/5qi8hhiYEQA
Plan za danas,
https://postimage.io/app.php
Ono što se sinoć činilo kao romantično mjesto odmah uz more, jutrom biva kao rukom odnešeno. Uz put gdje smo spavali, ljudi đogiraju, šeću pse i tako to, a pogled puca kao na industrijsku zonu
Bakra. Nema šta, smještaj 5 zvjezdica. Dobar odabir oboje smo se složili.
https://postimage.io/
Pakiranje i gas dalje. Današnji plan je obići
Grotte di Castellana - fascinantne pećine čije je formiranje počelo prije samo 90 milijuna godina i jedinstvenu
Materu - Europsku prijestolnicu kulture 2019. godine gdje ujedno i spavamo zadnju noć na ovom stvarno nezaboravnom putovanju.
No, prije svega toga, treba nešto doručkovati. U
Palmiju u pekari kupujemo neko pecivo tek toliko da zavaramo želudac i krećemo dalje. Naravno da je velika gužve jer je pekara na glavnoj prometnici koja je jako mala i uska. Nakon "doručka" krećemo na nekih 370km istočno prema pećinama. Nakon poduže vožnje, uz nekoliko usputnih stajanja uz
Jonsko more stižemo do navedenih pećina. Nisu baš najbolje označene, ali ipak ih pronalazimo.
Dolazimo do ulaza, gdje nas dočekuje gužva kao na ulazu u 17icu u ponedjeljak u 07:45 ujutro. Da vam pojasnim, stigli smo oko 15h, a ušli u pećinu u 16:30h. U to vrijeme dok smo čekali da vam napišem par riječi o ovoj stvarno predivnoj špilji. Otkrivena je 1938. godine, duga ukupno 3.000m, a sastoji se od nekolicine odvojenih špilja od kojih je najfascinantnija "
bijela špilja" za koju se kaže da je najljepših na svijetu - iskreno nisam bio u previše špilja ali u ovoj ostajete bez daha koliko je impresivna.
Zanimljivo kako sva velika otkrića nastanu slučajno, tako su i ovu "
white cave" otkrili slučajno jer su kod zida koji ih je dijelio od otkrića stavili lampu kojoj plamen nije gorio mirno, već zbog laganog cirkuliranja zraka je treperio te su rušenjem zida otkrili veličanstvenu bijelu špilju. Inače, fotografiranje je najstrože zabranjeno osim u ulaznoj špilji u kojoj dominira velika rupa promjera 60m na "stropu". Ali zašto je zabranjeno, ne zbog stalaktita i stalagmita već zbog toga što je talijanska vlada stavila copyright na slike. Navodno su kazne poprilične ako vas ulove. :?
I tako konačno ulazimo. Cijena karte je 16€ za potpun obilazak (sa Bijelom špiljom), ili 12€ za kraću turu. Izbor je jednostavan. Inače kompletan prolazak špilje traje 2 sata.
U ovoj ulaznoj špilji, održavaju se kazalištne predstave! Žao mi je što nemam više slika iz ovog podzemnog raja ali vjerujte mi, must see ukoliko ste u blizini.
Vrijeme u proletilo, završavamo sa obilaskom i odlučujemo kuda dalje..Odmah za
Materu ili prema
Alberobellu. Stvarno smo na knap sa vremenom, i odlučujemo se za ovu prvu. Žao mi je Alberobello, drugi put, obećajemo :0648:
Matera, dodatnih sat vremena vožnje od trentne lokacije. Inače grad je udaljen nekih 20km od
Altamure, gradića u kojem smo prvu noć spavali po dolasku u
Italiju. Kad se sjetim vremena, i bolje da nismo došli do
Matere jer tko zna po onoj oluji kako bi ju doživjeli.
Oko 19:30h stižemo u
Materu! Tajanstveni dragulj juga Italije!
Ovaj drevni grad od kamena jedan je od najljepših ne samo talijanskih već i svjetskih gradova!
Matera plijeni neobičnim izgledom, a upravo ovdje je snimana „
Pasija“
Mela Gibsona. Stari dio grada je prepun špilja koje su izdubili pastiri koji su boravili na tom području, a koje su danas dio baštine ovoga grada – sve donedavno ljudi su doslovno živjeli u tim špiljama.
Zanimljivo je i to da se ulice u nekim dijelovima često nalaze na krovovima susjednih kuća. Po
Fosteru "
Matera jedino mjesto na svijetu gdje se ljudi mogu pohvaliti da još uvijek žive u istoj kući svojih predaka već 9000 godina".
Mjesto je magično, krasi ju neobičan sklad naoko nasumice posloženih kuća, farmi i crkava u kamenu. Nije bez razloga Europska prijestolnica kulture 2019. godine.
Vozimo se lagano kroz ovaj grad iz bajke prema hostelu,
Ostello dei Sassi. Sve je usko i malo, puno jednosmjernih ulica i navigacija se zajedno s nama muči ali na kraju ipak pronalazimo traženi hostel. Doduše bila je jedna škakljiva situacija, uspon od jedno 15%, ali, brušeni kamen kao podloga.
Samo po sebi je dvoljno za problem sa vožnjom, a dodajte i veliku gužvu jer je to ustvari cesta/trotoar. Naravno da sam počeo klizat unatrag u više navrata. Sara je naravno sišla sa tuduma i zajedno sa još jednim dečkom pogurala staru klavijaturu. Kad sam konačno ulovio grip, samo blicanje i truba i popeo se do vrha. Parkiramo, uzimamo stvari i pravac presvlačenje i check in u hostel. Inače, noćenje u sobi sa 4 kreveta smo platili 20€ po glavi. Konačno se presvlačimo, uzimamo kartu grada i nakon par minuta ćakulanja krećemo u šetnju.
Naravno, prvo idemo pojest nešto. Na preporuku sjedamo u obližnji restoran i budući da nam je ovo zadnja noć u
Italiji - častimo se. Jako fina klopa, lagana, ljetna uz pivicu i vino. Vrh.
Nakon večere, kreće prava šetnja. Apsolutno je nevjerojatno koliko je grad natiskan, a u isto vrijeme skladan. :shock:
Daklem, gospođa u jednoj ruci drži dijete, drugom prodaje suvenire, a iza nje je kuhinja u kojoj kuha večeru. Svaka čast!
Palombaro Lungo - pravo čudo inženjeringa.
Self-service gelaterija! Sami si slažete sladoled, umake, priloge i na kraju vam izvažu tako natrpan sladoled i naplate po kilaži. Odlična stvar.
Dosta kasno završavamo sa šetnjom i idemo na spavanje. Ujutro o 09:00 polazak za Bari jer nam trajekt ide u podne
. Prava šteta što duže ne možemo ostati u ovom gradu u kojem imate osjećaj da ste u nekom drugom vremenu...