Tutta la forza // Sicilija 2016
- Thread starter StatusQuo
- Start date
StatusQuo
Active member
3. dan
Preporuka za slušanje, Eurythmics - Here Comes The Rain Again
https://www.youtube.com/watch?v=TzFnYcIqj6I
Plan
https://postimage.io/Iduće jutro opet kiša, tako da se ne žurimo sa polaskom.
Kako nam se vrijeme za check out bliži, kiša lagano posustaje, a za to vrijeme tražimo jeftin smještaj u blizini Napulja jer nam je plan obići Vezuv, Pompeje i sam grad Napulj prije nego započnemo spuštanje po zapadnoj obali do Sicilije. Cijene u Napulju su paprene pa gledamo okolo. Nalazimo smještaj u 60km udaljenom Avellinu. Do Avellina imamo jedno 3 sata vožnje. Sve je spremno da krenemo. Spakirali smo se, potrpali sve na Tuduma, sjedamo i gas za iduće odredište. Sama vožnja kroz južno središte Italije predstavlja užitak zbog stvarno ugodnog pejzaža i otvorenih prostranstva.
Sušenje na benzinskoj + vrijeme za nadolijevanje ulja i podmazivanje lanca...
Uz par pljuskova i temperaturu od čak 17 stupnjeva stižemo gdje trebamo. Ponovo smo u B&B, ime objekta je Angoletto Young i također preporuka ukoliko se ikada nađete u Avellinu. Za 20€/osobi, dobili smo vlastitu sobu sa bračnim krevetom, kupaonicom koja je na kraju bila samo naša jer je objekt bio relativno prazan (mislim da je bilo još dvoje putnika kad i mi).
Sam Avellino je gradićak od svojih 55.000 stanovnika koji ima popriličnu industrijsku vrijednost za Italiju. Naime, upravo ovdje je tvornica FMA koja proizvodi motore za Fiate, Opele, Lancie i Alfu (dom multi-jet motora). Ovo je jedan od glavnih razloga zašto je per capita cca 20k€. Ne loše za grad koji je pretrpio bombardiranja od strane Saveznika u WWII kako bi presjekli povlačanja Panzer divizija. Također je pretrpio jake potrese 1980. i 1981. godine nakon čega doživljava ponovno rođenje, jer se odjednom u grad počeo slijevati novac koji u potpunosti pokreće industriju kao i rekonstrukciju infrastrukture.
Šećemo i uživamo u konačno malo stabilnijem vremenu. Idemo relativno rano spavati jer ujutro vozimo za Napulj, Vezuv i Pompeje!
StatusQuo
Active member
4. dan
Preporuka za slušanje uz čitanje, Pink Floyd - High Hopes
https://www.youtube.com/watch?v=7jMlFXouPk8
Plan za danas...
https://postimage.io/
Ujutro plan pada da prvo obiđemo Vezuv zbog vjerojatno manje gužve nego u popodnevnim satima. Na kraju je to ispala odlična ideja jer se već pri kraju obilazka skupio popriličan broj turista i bilo je odlično vrijeme za krenuti dalje. Vezuv je nekih sat vremena vožnje od Avellina (tu prvi put koristimo dionicu autoceste da čim prije stignemo - 2€) i odmah po dolasku i vožnji serpentinama prema vrhu uvjeravamo se u impozantnu pojavu ovog fenomena.
Vezuv se nalazi 9km od Napulja i odmah do mora. Najpoznati po svojoj erupciji 79. godine, što je dovelo do uništenja Pompeja, Herculaneuma i nekoliko drugih Rimskih gradova. Eruptirao je oblake kamenja, vulkanskog pepela i para do visine od 32 km, (da vam lakše dočaram koja je to visina, 2010. godine za vrijeme erupcije vulkana Eyjafjallajökull na Islandu, kada se dogodio nezapamćen zračni kolaps u cijeloj Europi, maksimalna visina koja je „postignuta“ je bila 7km!). Lave i smrvljenog vulkanskog kamena u količini od 1.5 miliona tona po sekundi, otpuštajući nekoliko tisuća puta više termičke energije od bombardiranja Nagasakija i Hirošime :shock:.
Pretpostavlja se da je od posljedica umrlo preko 15.000 ljudi! Od tada je prošlo puno vremena ali oprez, strah i poštovanje prema ovom divu je i dalje i više nego prisutno. Planovi evakucaije su spremni, jer ponovna erupcija u budućnosti, ne samo da je moguća već se i očekuje. Još jedna informacija koju nisam znao je da Vezuv ima dva vulkana, manji i veći jedan odmah pokraj drugoga. Dijeli ih rascijep koji je stvorila lava u erupciji 79. godine! I po tom putu se penjete/vozite do vrha. Ludo. Pogled sa vrha je nešto prekrasno i nestvarno. Vidi se cijeli Napulj, more pa čak i Pompeji (navodno, mi ih nismo uspijeli locirati točno).
Kako je to izgledalo prije,
https://postimage.io/
I danas, pogledajte sami...
Tu negdje su Pompei...
Nakon visina, vrijeme za nizinu. Krećemo lagano prema Pompejima...Budući da je sve to vrlo blizu, sama vožnja traje kratko. Sada je već sunce bome stvarno upeklo i konačno imamo osjećaj ljeta. Zanimljivo da je grad bio bez izvora vode te je život bio iznimno težak. Velika prednost putovanja motociklom je da vam parking ne predstavlja apsolutno nikakav problem. Parkiramo odmah do ulaza i prvo što bode oči je ogroman red.
Nakon čekanja od nekih 40 min, plaćanja ulaza 13€ po glavi, konačno ulazimo u ovaj povjesni spektakl koji je bio zatrpani pod slojem pepela 1600 godina prije nego što je slučajno otkriven 1592. godine, dokumentiran i ponovo zaboravljen sve do 1748. godine kada je počelo iskapanje. Malo zanimljivosti iz povijesti, Plinije Mlađi, admiral rimske flote u obližnjem Misenu i znanstvenik prirodoslovac, u svom pismu Tacitu opisuje katastrofu kako on navodi: “Pojavio se oblak koji mogu opisati samo oblikom guste čempresove krošnje ... Kontinuirani i dugi potresi su tresli kuću, kao da je netko pomjerao iz temelja, u jednom trenutku slabo, u drugom jače. Ljudi ispred kuće su bili prestrašeni od kamenja koje je padalo s neba, iako je bilo svijetlo i tako prhko da se lomilo na dodir; ... ipak sam odlučio izaći van s jastucima na glavi.“
Zanimljivo, vjeruje se da većina stanovnika Pompeja nije poginula od urušavanja zgrada, niti od vulkanskog kamenja s neba, već od otrovnih plinova iz vulkanskog kamenja. Moderni grad Pompeji je osnovan u pompejskoj dolini 1875. godine s malim naseljem od 300 stanovnika, koja danas broji oko 25.000 stanovnika, glavno gradsko gospodarstvo je, naravno, turizam.
Znamo kako ti je prijatelju...
Hm, lijevo ili desno... Sreća imamo vrsnog vodiča!
Dakle, konačno ulazimo i odmah sa naše desne strane je poznati amfiteatar u kojem je Pink Floyd održao legendarni koncert 1971 „Live at Pompeii“ za točno 10ero ljudi. Glavna nit vodilja ovog projekta je bila muzika i ideja da je sama glazba bitnija od publike. I tako se rodio ovaj anti Woodstock projekt. Inače, David Gilmore je proglašen počasnim građaninom Pompeja, 2016. godine.
Sam grad je bio jako napredan, imali su knjižnicu, pubove, kanalizaciju pa čak i sustave za sprječavanje odronda tla. Inače sve boje koje vidite na slikama su originali! Ništa nije dodatno bojano. Zidovi također, nisu dograđivani. Jedino što su renovirali su krovovi zgrada.
Što ulazimo dublje u grad, to je gužva se veća što pomalo narušuje intimu koju želimo postići. Ali i dalje je kompletna slika impresivna i ostavlja vas da se zapitate koliko smo krhki i u milosti majke prirode.
Preporuka za slušanje uz čitanje, Pink Floyd - High Hopes
https://www.youtube.com/watch?v=7jMlFXouPk8
Plan za danas...
https://postimage.io/Ujutro plan pada da prvo obiđemo Vezuv zbog vjerojatno manje gužve nego u popodnevnim satima. Na kraju je to ispala odlična ideja jer se već pri kraju obilazka skupio popriličan broj turista i bilo je odlično vrijeme za krenuti dalje. Vezuv je nekih sat vremena vožnje od Avellina (tu prvi put koristimo dionicu autoceste da čim prije stignemo - 2€) i odmah po dolasku i vožnji serpentinama prema vrhu uvjeravamo se u impozantnu pojavu ovog fenomena.
Vezuv se nalazi 9km od Napulja i odmah do mora. Najpoznati po svojoj erupciji 79. godine, što je dovelo do uništenja Pompeja, Herculaneuma i nekoliko drugih Rimskih gradova. Eruptirao je oblake kamenja, vulkanskog pepela i para do visine od 32 km, (da vam lakše dočaram koja je to visina, 2010. godine za vrijeme erupcije vulkana Eyjafjallajökull na Islandu, kada se dogodio nezapamćen zračni kolaps u cijeloj Europi, maksimalna visina koja je „postignuta“ je bila 7km!). Lave i smrvljenog vulkanskog kamena u količini od 1.5 miliona tona po sekundi, otpuštajući nekoliko tisuća puta više termičke energije od bombardiranja Nagasakija i Hirošime :shock:.
Pretpostavlja se da je od posljedica umrlo preko 15.000 ljudi! Od tada je prošlo puno vremena ali oprez, strah i poštovanje prema ovom divu je i dalje i više nego prisutno. Planovi evakucaije su spremni, jer ponovna erupcija u budućnosti, ne samo da je moguća već se i očekuje. Još jedna informacija koju nisam znao je da Vezuv ima dva vulkana, manji i veći jedan odmah pokraj drugoga. Dijeli ih rascijep koji je stvorila lava u erupciji 79. godine! I po tom putu se penjete/vozite do vrha. Ludo. Pogled sa vrha je nešto prekrasno i nestvarno. Vidi se cijeli Napulj, more pa čak i Pompeji (navodno, mi ih nismo uspijeli locirati točno).
Kako je to izgledalo prije,
https://postimage.io/I danas, pogledajte sami...
Tu negdje su Pompei...
Nakon visina, vrijeme za nizinu. Krećemo lagano prema Pompejima...Budući da je sve to vrlo blizu, sama vožnja traje kratko. Sada je već sunce bome stvarno upeklo i konačno imamo osjećaj ljeta. Zanimljivo da je grad bio bez izvora vode te je život bio iznimno težak. Velika prednost putovanja motociklom je da vam parking ne predstavlja apsolutno nikakav problem. Parkiramo odmah do ulaza i prvo što bode oči je ogroman red.
Nakon čekanja od nekih 40 min, plaćanja ulaza 13€ po glavi, konačno ulazimo u ovaj povjesni spektakl koji je bio zatrpani pod slojem pepela 1600 godina prije nego što je slučajno otkriven 1592. godine, dokumentiran i ponovo zaboravljen sve do 1748. godine kada je počelo iskapanje. Malo zanimljivosti iz povijesti, Plinije Mlađi, admiral rimske flote u obližnjem Misenu i znanstvenik prirodoslovac, u svom pismu Tacitu opisuje katastrofu kako on navodi: “Pojavio se oblak koji mogu opisati samo oblikom guste čempresove krošnje ... Kontinuirani i dugi potresi su tresli kuću, kao da je netko pomjerao iz temelja, u jednom trenutku slabo, u drugom jače. Ljudi ispred kuće su bili prestrašeni od kamenja koje je padalo s neba, iako je bilo svijetlo i tako prhko da se lomilo na dodir; ... ipak sam odlučio izaći van s jastucima na glavi.“
Zanimljivo, vjeruje se da većina stanovnika Pompeja nije poginula od urušavanja zgrada, niti od vulkanskog kamenja s neba, već od otrovnih plinova iz vulkanskog kamenja. Moderni grad Pompeji je osnovan u pompejskoj dolini 1875. godine s malim naseljem od 300 stanovnika, koja danas broji oko 25.000 stanovnika, glavno gradsko gospodarstvo je, naravno, turizam.
Znamo kako ti je prijatelju...
Hm, lijevo ili desno... Sreća imamo vrsnog vodiča!
Dakle, konačno ulazimo i odmah sa naše desne strane je poznati amfiteatar u kojem je Pink Floyd održao legendarni koncert 1971 „Live at Pompeii“ za točno 10ero ljudi. Glavna nit vodilja ovog projekta je bila muzika i ideja da je sama glazba bitnija od publike. I tako se rodio ovaj anti Woodstock projekt. Inače, David Gilmore je proglašen počasnim građaninom Pompeja, 2016. godine.
Sam grad je bio jako napredan, imali su knjižnicu, pubove, kanalizaciju pa čak i sustave za sprječavanje odronda tla. Inače sve boje koje vidite na slikama su originali! Ništa nije dodatno bojano. Zidovi također, nisu dograđivani. Jedino što su renovirali su krovovi zgrada.
Što ulazimo dublje u grad, to je gužva se veća što pomalo narušuje intimu koju želimo postići. Ali i dalje je kompletna slika impresivna i ostavlja vas da se zapitate koliko smo krhki i u milosti majke prirode.
StatusQuo
Active member
4. dan
part 2
Nakon otprilike 4 sata razgledavanja, vrijeme je da krenemo dalje. Idemo u Napulj! Čuli smo svakakve priče o Napulju, da je prljavo, da kradu, da je promet kaotičan, da ovo, da ono...Ima tu istine, ali grad nas je oduševio!
https://postimage.org/
Jedini problem je što nismo mogli duže ostati. Malo službenih informacija, Napulj je najveći grad južne Italije s oko 1 milijun, a u širem području čak 4,2 milijuna stanovnika, te je treći po veličini u Italiji poslije Rima i Milana. To je iznimno živahan, prenapućen mediteranski grad, a još k tome luka pa je promet gotovo kaotičan, a cvate i kriminal (Camorra). Što se tiče prljavosti, nije toliko strašno kako smo očekivali po pričama, van grada ima dosta smeća uz cestu ali u unutrašnjosti je to dosta čišće. Najzanimljiviji je definitivno promet, crveno na semaforu je tu reda radi, ako nema nikoga na križanju (ma čak i ako ima), a vama je crveno, pod normalno je da će vam trubiti i požurivati da odmah, baš odmah krenete.
Od dvije trake naprave tri i tako. Kamioni, busevi, tegljači, skuteri, motori, bicikli...Svi idu stalno, pravilo desne strane ne postoji i prvih pola sata nam je bilo čudno dok se nisamo priviknuli. Nakon faze prilagodbe, oduševljenje prometom. Bitno za napomenuti u svom tom kaosu nismo vidjeli ni jednu prometnu, ni jednom čuli sirenu hitne. Ceste im nisu baš idealne, ima dosta rupa i „žljebova“ od teškaša pa treba biti oprezan, koliko je to moguće. Parkiramo negdje kod centra i krećemo u razgledavanje. Po slikama možete vidjeti koliko je živ grad i to nas je baš ugodno iznenadilo. Osjećate se stvarno mali u cijeloj toj masi.
Moćni Vezuv!
Vrijeme je da nešto na brzinu i pojedemo, kako nemamo puno vremena, jedemo s nogu...
Ako nam ne vjerujete da je gužva...
Noć lagano pada, ostajemo naravno duže nego planiramo i polako krećemo prema jugu, prema Siciliji. Večeras spavamo negdje uz put,i nakon vožnje od nekih sat vremena, nalazimo na neku povišenu livadu iznad benzinske i tu dižemo šator. Spavanje, koji dan. Sutra vožnja zapadnom obalom skroz do trajekta za Sicliju, jedva čekamo!
part 2
Nakon otprilike 4 sata razgledavanja, vrijeme je da krenemo dalje. Idemo u Napulj! Čuli smo svakakve priče o Napulju, da je prljavo, da kradu, da je promet kaotičan, da ovo, da ono...Ima tu istine, ali grad nas je oduševio!
https://postimage.org/Jedini problem je što nismo mogli duže ostati. Malo službenih informacija, Napulj je najveći grad južne Italije s oko 1 milijun, a u širem području čak 4,2 milijuna stanovnika, te je treći po veličini u Italiji poslije Rima i Milana. To je iznimno živahan, prenapućen mediteranski grad, a još k tome luka pa je promet gotovo kaotičan, a cvate i kriminal (Camorra). Što se tiče prljavosti, nije toliko strašno kako smo očekivali po pričama, van grada ima dosta smeća uz cestu ali u unutrašnjosti je to dosta čišće. Najzanimljiviji je definitivno promet, crveno na semaforu je tu reda radi, ako nema nikoga na križanju (ma čak i ako ima
), a vama je crveno, pod normalno je da će vam trubiti i požurivati da odmah, baš odmah krenete. Od dvije trake naprave tri i tako. Kamioni, busevi, tegljači, skuteri, motori, bicikli...Svi idu stalno, pravilo desne strane ne postoji i prvih pola sata nam je bilo čudno dok se nisamo priviknuli. Nakon faze prilagodbe, oduševljenje prometom. Bitno za napomenuti u svom tom kaosu nismo vidjeli ni jednu prometnu, ni jednom čuli sirenu hitne. Ceste im nisu baš idealne, ima dosta rupa i „žljebova“ od teškaša pa treba biti oprezan, koliko je to moguće. Parkiramo negdje kod centra i krećemo u razgledavanje. Po slikama možete vidjeti koliko je živ grad i to nas je baš ugodno iznenadilo. Osjećate se stvarno mali u cijeloj toj masi.
Moćni Vezuv!
Vrijeme je da nešto na brzinu i pojedemo, kako nemamo puno vremena, jedemo s nogu...
Ako nam ne vjerujete da je gužva...
Noć lagano pada, ostajemo naravno duže nego planiramo i polako krećemo prema jugu, prema Siciliji. Večeras spavamo negdje uz put,i nakon vožnje od nekih sat vremena, nalazimo na neku povišenu livadu iznad benzinske i tu dižemo šator. Spavanje, koji dan. Sutra vožnja zapadnom obalom skroz do trajekta za Sicliju, jedva čekamo!
zagorivaner
New member
doktor dare
Active member
zagorivaner
New member
StatusQuo
Active member
Sorry ekipa, ovih dana sam više u inozemstvu nego doma pa malo kasnim
5. dan
Preporuka za slušanje - malo žešćih nota jer je takav bio i dan, AC/DC - Let There Be Rock
https://www.youtube.com/watch?v=3f2g4RMfhS0
Napadamo zapadnu obalu,
https://postimage.io/
Jutro stiže vrlo brzo, a mi napuštamo ovaj hotel sa 5 zvjezdica. Dogovor je pao da ćemo doručkovati u nekom gradiću uz obalu...
..i tako stižemo u Sapri,
Mali gradić od nekih 7.000 stanovnika u uvali Tirenskog mora. Parkiramo, kratka šetnjica do gelaterije i uzimamo kroasane i cannolije - inače tko ne zna, cannoli su specijalitet talijanske kuhinje, dolaze od riječi cannolo što u prijevodu znači "male tube", a potječu s Sicilije pa otuda i naziv, i stvarno su dobri. Pronalazimo beach bar, zauzimamo poziciju i naručujemo kavu.
Doručkujemo uz more, sunce i razmišljamo kako je život lijep ali i kako je naša obala za sada puno ljepša. Nakon cca 45min, pakiramo se i krećemo dalje. Danas je plan doći do Villa San Giovannia od kuda kreće trajekt za Messinu. Što južnije to su ceste bolje i pejzaži impresivniji. Uostalom prosudite sami,
Nakon otprilike sat i pol vožnje dolazimo do dijela ceste koja je zatvorena točno na izlasku iz Marina di Maratee, zašto u ovom trenutku još ne znamo ali pokušavamo pronaći neku okolnu cesticu i zaobići problematični dio. Nakon otprilike 10tak minuta lutanja, traženja i otkrivanja da nam za alternativnu rutu treba dobrih sat i pol više i nekih 100tnjak km parkiramo u hladu i krećem u istraživanje zašto je cesta zatvorena. Prolazim kamene ježeve, te nakon otprilike 100m na lijevo otvara se pogled. I bome imam što vidjeti. Jedno 500m ceste je zatrpano kamenjem zbog odrona koji je nastao uslijed požara koji je poharao cijelu vertikalu skroz do mora. Kombiniram, jel moguć prolazak. Vrijeme za šljaku i uz malo truda, znoja i podosta vremena čistim nam put (ako se pitate gdje je Sara za ovo vrijeme dok ja crnčim, bez brige, tu je, odmara u hladu), da se možemo koliko toliko provući..
I malo po malo, evo nas na drugoj strani i sva sreća da nismo morali okolo jer se rezerva već pali, a bome benzinske nigdje.
Cijelo vrijeme pjevušim Let there be rock i stvar dobiva sasvim novi smisao...
Na rezervi konačno lovimo benzinsku, i nakon par sati poštenog znoja i muke nastavljamo dalje sa osmjehom. I tako kroz vožnju nam sine, da se još ni jednom nismo okupali u Tirenskom moru! A bome poslije ovoga će nam sjesti ko kec na desetku. Nalazimo neku plažu, istina nije da ti pamet stane, ali poslužiti će. Odmah i ručamo kad smo već tu. Sendviči i neko voće, odlično! Kupanje opasno paše, ali nemamo previše vremana za opuštanje već ubrzo nastavljamo sa planom i programom.
I tako dok se vozimo sve južnije u jednom trenuku škakljiva situacija.
Ravna cesta, relativno prometna, vozimo se nekih 70 km/h i lagano usporavam jer je ispred nas na nekih 200m pas na cesti. Kako smo mu se približavali, pogleda nas i krene na lijevu stranu ceste. Ja naravno idem na desno i taman kad smo ga zaobilazili nešto se zbunio i naglo krene na motor. I u tom trenutku smo ga lupili... ali srećom i za nas i njega, bez nekih težih posljedica. U tom trenutku cesta je bila više manje prazna tako da se pobjegao sa ceste bez nekih većih problema uz malo dezorijentacije. Sreća jer je moglo puno gore završiti. :shock:
Taman kreće zalazak i hvatamo predivan pogled...
Noć je već debelo pala, i mi se konačno približavamo Villi San Giovanni od kuda ujutro lovimo trajekt za Messinu. Samo da nađemo negdje mjesto za spavanje, nakon nekih 40tak minuta traženja nalazimo plažu, van centra i grada kao idealno mjesto za prenoćiti. Sjednemo ispred šatora nakon što smo ga digli, a pogled puca na Siciliju i hrpetinu svijetla upučujući na poveću količinu civilizacije. Hm, možda bi bilo dobro vrijeme da pogledamo kada nam trajekt ide ujutro. Ide svakih 40 min i vozi ukupno 20 min. Povratna karta za motore je 22€. Riješeno
https://postimage.org/
Malo smo poćakulali, izkomentirali dan za nama i utonuli u san. Sutra smo konačno na toj famoznoj Sicliji.
5. dan
Preporuka za slušanje - malo žešćih nota jer je takav bio i dan, AC/DC - Let There Be Rock
https://www.youtube.com/watch?v=3f2g4RMfhS0
Napadamo zapadnu obalu,
https://postimage.io/Jutro stiže vrlo brzo, a mi napuštamo ovaj hotel sa 5 zvjezdica. Dogovor je pao da ćemo doručkovati u nekom gradiću uz obalu...
..i tako stižemo u Sapri,
Mali gradić od nekih 7.000 stanovnika u uvali Tirenskog mora. Parkiramo, kratka šetnjica do gelaterije i uzimamo kroasane i cannolije - inače tko ne zna, cannoli su specijalitet talijanske kuhinje, dolaze od riječi cannolo što u prijevodu znači "male tube", a potječu s Sicilije pa otuda i naziv, i stvarno su dobri. Pronalazimo beach bar, zauzimamo poziciju i naručujemo kavu.
Doručkujemo uz more, sunce i razmišljamo kako je život lijep ali i kako je naša obala za sada puno ljepša. Nakon cca 45min, pakiramo se i krećemo dalje. Danas je plan doći do Villa San Giovannia od kuda kreće trajekt za Messinu. Što južnije to su ceste bolje i pejzaži impresivniji. Uostalom prosudite sami,
Nakon otprilike sat i pol vožnje dolazimo do dijela ceste koja je zatvorena točno na izlasku iz Marina di Maratee, zašto u ovom trenutku još ne znamo ali pokušavamo pronaći neku okolnu cesticu i zaobići problematični dio. Nakon otprilike 10tak minuta lutanja, traženja i otkrivanja da nam za alternativnu rutu treba dobrih sat i pol više i nekih 100tnjak km parkiramo u hladu i krećem u istraživanje zašto je cesta zatvorena. Prolazim kamene ježeve, te nakon otprilike 100m na lijevo otvara se pogled. I bome imam što vidjeti. Jedno 500m ceste je zatrpano kamenjem zbog odrona koji je nastao uslijed požara koji je poharao cijelu vertikalu skroz do mora. Kombiniram, jel moguć prolazak. Vrijeme za šljaku i uz malo truda, znoja i podosta vremena čistim nam put (ako se pitate gdje je Sara za ovo vrijeme dok ja crnčim, bez brige, tu je, odmara u hladu
), da se možemo koliko toliko provući..I malo po malo, evo nas na drugoj strani i sva sreća da nismo morali okolo jer se rezerva već pali, a bome benzinske nigdje.
Cijelo vrijeme pjevušim Let there be rock i stvar dobiva sasvim novi smisao...
Na rezervi konačno lovimo benzinsku, i nakon par sati poštenog znoja i muke nastavljamo dalje sa osmjehom. I tako kroz vožnju nam sine, da se još ni jednom nismo okupali u Tirenskom moru! A bome poslije ovoga će nam sjesti ko kec na desetku. Nalazimo neku plažu, istina nije da ti pamet stane, ali poslužiti će. Odmah i ručamo kad smo već tu. Sendviči i neko voće, odlično! Kupanje opasno paše, ali nemamo previše vremana za opuštanje već ubrzo nastavljamo sa planom i programom.
I tako dok se vozimo sve južnije u jednom trenuku škakljiva situacija.
Ravna cesta, relativno prometna, vozimo se nekih 70 km/h i lagano usporavam jer je ispred nas na nekih 200m pas na cesti. Kako smo mu se približavali, pogleda nas i krene na lijevu stranu ceste. Ja naravno idem na desno i taman kad smo ga zaobilazili nešto se zbunio i naglo krene na motor. I u tom trenutku smo ga lupili... ali srećom i za nas i njega, bez nekih težih posljedica. U tom trenutku cesta je bila više manje prazna tako da se pobjegao sa ceste bez nekih većih problema uz malo dezorijentacije. Sreća jer je moglo puno gore završiti. :shock:
Taman kreće zalazak i hvatamo predivan pogled...
Noć je već debelo pala, i mi se konačno približavamo Villi San Giovanni od kuda ujutro lovimo trajekt za Messinu. Samo da nađemo negdje mjesto za spavanje, nakon nekih 40tak minuta traženja nalazimo plažu, van centra i grada kao idealno mjesto za prenoćiti. Sjednemo ispred šatora nakon što smo ga digli, a pogled puca na Siciliju i hrpetinu svijetla upučujući na poveću količinu civilizacije. Hm, možda bi bilo dobro vrijeme da pogledamo kada nam trajekt ide ujutro
. Ide svakih 40 min i vozi ukupno 20 min. Povratna karta za motore je 22€. Riješeno https://postimage.org/Malo smo poćakulali, izkomentirali dan za nama i utonuli u san. Sutra smo konačno na toj famoznoj Sicliji.
biker4life
Motorator
zagorivaner
New member
Cestitam, prekrasne slike lijepi i duhovit text.
nadam se da se uskoro vracas da procitam Siciliju prije nego odem
LP.
nadam se da se uskoro vracas da procitam Siciliju prije nego odem
LP.
zagorivaner
New member
StatusQuo
Active member
6. dan
1. dio
Preporuka za slušanje, Arany Zoltán
https://www.youtube.com/watch?v=sAs3mh2Nmq0
Ruta,
https://postimage.io/
Jutro dolazi vrlo brzo, buđenje, "tuširanje", pranje zubi uz pregled di smo uopće spavali. Po danu lokacija izgleda totalno drugačije nego sinoć. Pakiranje i gas za trajekt.
Dolazimo do luke, malo guranja i evo nas kod kučice za kupnju karata. Kupujemo karte, krcamo se na trajekt i čekamo polazak. Ulovili smo trajekt u 10:40 i bio je kompletno pun. Kampice, auti, šleperi, bicikli, kombi...Valjda jedino vlaka nije bilo.
Nakon ugodne vožnje iskrcavamo se na drugoj strani i službeno smo na Siciliji!
Odličan osjećaj. Samo da se iskobeljamo iz gužve, i nismo ni izašli iz luke već nas zaustave gospoda u plavom. Sumnjivi smo jer smo valjda jedini sa motorom, a da nisu domaći. Nakon kratkog pregleda dokumenata, izmjene dvije-tri riječi, detaljnog šnofanja od strane ovlaštenog psa (osjeća li pas da smo mu udarili kompića jučer :misli, idemo dalje. Parkiramo se u gradu i idemo u razgledavanje.
Messina je treći po veličini grad na Siciliji i glavni grad istoimene pokrajine. Gospodarstvom grada dominira industrija, a stanovnici Messine rade u luci, brodogradilištima, prehramebenoj industriji, industriji prerade metala, te kemijskoj industriji. Grad broji 240.000 stanovnika. Simpatičan mali gradić, u centru jedna zanimljivost. Toranj od crkve svaki dan oživi točno u podne! Naravno ne doslovno, ali...Toranj se sastoji od nekih 6 razina i na svakoj se odvija neki igrokaz. Kreće sa vrha i lava, spušta se preko orla, nekih kipova i završava u „podrumu“ (paklu?“), uglavnom nisam čovijek od crkve ali zanimljivo izgleda uz obaveznu zvučnu kulisu.
Iz priče smo saznali da se ovdje svaki dan skuplja povelik broj stanovnika i turista da uživaju u ovoj „predstavi“. Općenito je cijeli toranj pun sitnih detalja, a posedno upada u oči sat na bočnoj strani koji umjesto brojeva ima horoskopske znakove. Bacite oko...
Vrijeme je nešto čalabrcnuti. Prvi put jedeno Arancine, pržene kuglice od riže i mesa u sebi kriju ukusnu sredinu od mozzarelle koja se svakim ugrizom "rasteže". Ukusno i zabavno istovremeno. Jedno od poznatijih jela Sicilijanaca.
Nakon kraće šetnje vrijeme je da krenemo dalje. Plan je za danas posjetiti Taorminu, Etnu i spavanje u Cataniji. Tu smo rezervirali sobu u hostelu. Tako da nemamo baš previše vremena već se oblačimo i lagano krećemo prema idućem gradu, Taormini. Isti je udaljen nekih 50km od Messine i treba nam nekih 2 sata prije nego silazimo sa motora. O da, gužva. Sreća da smo motorom jer gužve su stvarno velike. Kasnije smo shvatili da je tako uglavnom samo oko sjeveroistočnog dijela otoka. Ostatak je podnošljiv.
Par iz vožnje..
Žičara pred ulazom u grad...
Taormina je manji gradić od cca 10.000 stanovnika koji je najsličniji našem Dubrovniku. Skup, pun turista i egzotičan u isto vrijeme. Gradić je pun detalja, skrivenih prolaza, prekrasne infrastrukture, punih vrtova i života. U antičko vrijeme je bio grčka kolonija koja je postojala još od 400. pr. Kr., a izgrađena je na vrlo strmoj obali, i samo je 45 minuta vožnje od Etne koja je navodno najaktivniji vulkan u Europi (u što smo se uvijerili iz prve ruke nešto kasnije). Smatra se jednim od najljepših gradova Sicilije i može se reći da je pravi raj za hedoniste. Plaže (do kojih se može doći žičarom) nalaze se na Jonskom moru, a do najpoznatije Isola Bella nažalost nismo stigli, ali moramo nešto ostaviti i za drugi put.
Jedna od najvećih znamenitosti je „Teatro Antico di Taormina“ ili Teatro Greco. Originalno sagrađen za vrijeme grčkog razdoblja, ali su Rimljani izgradili novi amfiteatar na mjestu starog u 2. stoljeću pr. Kr., što objašnjava ime koje nosi. Često se koristi za izvođenje raznih kazališnih predstava kao i za koncerte. Skunk Anansie su imali koncert par dana nakon našeg boravka ali sudeći po obećanju koje su dali na zadnjem InMusicu (zbog bolova u leđima pjevačice Skin morali su otkazati nastup) imati ćemo ih prilike vidjeti ovo ljeto na domaćem terenu - nadamo se. Tijekom ranog 20. stoljeća, grad je postao mjesto okupljanja umjetnika, pisaca i intelektualaca te stvarno možete osjetiti tu vibru grada.
Slike puno više govore, pa ajde da vidimo...
Odmah gužva na ulazu...
Bogatsvo boja i mirisa vlada čitavim gradom...
Tamo daleko, daleko preko je Grčka...
1. dio
Preporuka za slušanje, Arany Zoltán
https://www.youtube.com/watch?v=sAs3mh2Nmq0
Ruta,
https://postimage.io/Jutro dolazi vrlo brzo, buđenje, "tuširanje", pranje zubi uz pregled di smo uopće spavali. Po danu lokacija izgleda totalno drugačije nego sinoć. Pakiranje i gas za trajekt.
Dolazimo do luke, malo guranja i evo nas kod kučice za kupnju karata. Kupujemo karte, krcamo se na trajekt i čekamo polazak. Ulovili smo trajekt u 10:40 i bio je kompletno pun. Kampice, auti, šleperi, bicikli, kombi...Valjda jedino vlaka nije bilo.
Nakon ugodne vožnje iskrcavamo se na drugoj strani i službeno smo na Siciliji!
Odličan osjećaj. Samo da se iskobeljamo iz gužve, i nismo ni izašli iz luke već nas zaustave gospoda u plavom. Sumnjivi smo jer smo valjda jedini sa motorom, a da nisu domaći. Nakon kratkog pregleda dokumenata, izmjene dvije-tri riječi, detaljnog šnofanja od strane ovlaštenog psa (osjeća li pas da smo mu udarili kompića jučer :misli
, idemo dalje. Parkiramo se u gradu i idemo u razgledavanje. Messina je treći po veličini grad na Siciliji i glavni grad istoimene pokrajine. Gospodarstvom grada dominira industrija, a stanovnici Messine rade u luci, brodogradilištima, prehramebenoj industriji, industriji prerade metala, te kemijskoj industriji. Grad broji 240.000 stanovnika. Simpatičan mali gradić, u centru jedna zanimljivost. Toranj od crkve svaki dan oživi točno u podne! Naravno ne doslovno, ali...Toranj se sastoji od nekih 6 razina i na svakoj se odvija neki igrokaz. Kreće sa vrha i lava, spušta se preko orla, nekih kipova i završava u „podrumu“ (paklu?“), uglavnom nisam čovijek od crkve ali zanimljivo izgleda uz obaveznu zvučnu kulisu.
Iz priče smo saznali da se ovdje svaki dan skuplja povelik broj stanovnika i turista da uživaju u ovoj „predstavi“. Općenito je cijeli toranj pun sitnih detalja, a posedno upada u oči sat na bočnoj strani koji umjesto brojeva ima horoskopske znakove. Bacite oko...
Vrijeme je nešto čalabrcnuti. Prvi put jedeno Arancine, pržene kuglice od riže i mesa u sebi kriju ukusnu sredinu od mozzarelle koja se svakim ugrizom "rasteže". Ukusno i zabavno istovremeno. Jedno od poznatijih jela Sicilijanaca.
Nakon kraće šetnje vrijeme je da krenemo dalje. Plan je za danas posjetiti Taorminu, Etnu i spavanje u Cataniji. Tu smo rezervirali sobu u hostelu. Tako da nemamo baš previše vremena već se oblačimo i lagano krećemo prema idućem gradu, Taormini. Isti je udaljen nekih 50km od Messine i treba nam nekih 2 sata prije nego silazimo sa motora. O da, gužva. Sreća da smo motorom jer gužve su stvarno velike. Kasnije smo shvatili da je tako uglavnom samo oko sjeveroistočnog dijela otoka. Ostatak je podnošljiv.
Par iz vožnje..
Žičara pred ulazom u grad...
Taormina je manji gradić od cca 10.000 stanovnika koji je najsličniji našem Dubrovniku. Skup, pun turista i egzotičan u isto vrijeme. Gradić je pun detalja, skrivenih prolaza, prekrasne infrastrukture, punih vrtova i života. U antičko vrijeme je bio grčka kolonija koja je postojala još od 400. pr. Kr., a izgrađena je na vrlo strmoj obali, i samo je 45 minuta vožnje od Etne koja je navodno najaktivniji vulkan u Europi (u što smo se uvijerili iz prve ruke nešto kasnije). Smatra se jednim od najljepših gradova Sicilije i može se reći da je pravi raj za hedoniste. Plaže (do kojih se može doći žičarom) nalaze se na Jonskom moru, a do najpoznatije Isola Bella nažalost nismo stigli, ali moramo nešto ostaviti i za drugi put.
Jedna od najvećih znamenitosti je „Teatro Antico di Taormina“ ili Teatro Greco. Originalno sagrađen za vrijeme grčkog razdoblja, ali su Rimljani izgradili novi amfiteatar na mjestu starog u 2. stoljeću pr. Kr., što objašnjava ime koje nosi. Često se koristi za izvođenje raznih kazališnih predstava kao i za koncerte. Skunk Anansie su imali koncert par dana nakon našeg boravka ali sudeći po obećanju koje su dali na zadnjem InMusicu (zbog bolova u leđima pjevačice Skin morali su otkazati nastup) imati ćemo ih prilike vidjeti ovo ljeto na domaćem terenu - nadamo se. Tijekom ranog 20. stoljeća, grad je postao mjesto okupljanja umjetnika, pisaca i intelektualaca te stvarno možete osjetiti tu vibru grada.
Slike puno više govore, pa ajde da vidimo...
Odmah gužva na ulazu...
Bogatsvo boja i mirisa vlada čitavim gradom...
Tamo daleko, daleko preko je Grčka...
StatusQuo
Active member
2. dio
Nakon gužve, vrijeme je za bijeg negdje gdje je manje ljudi. A di bolje nego na 2.000m vulkana koji je zaslužan da ovaj otok po kojem se vozimo i šećemo uopće i postoji. Krećemo prema, ni manje ni više, nego Etni. O njoj učimo u školama, gledamo u filmovima, čitamo u knjigama... I budući da se gotovo vidi sa cijelog otoka, stvarno nas zanima kako je gore. Etna je s više od 3.320 metara nadmorske visine najviši i najaktivniji vulkan te najviša planina ispod Alpi u Europi. Sam uspon do zadnje točke gdje možete doći cestom traje nekih 20tak minuta. Zaustavljamo se nešto ispod 2.000m, parkiramo i krećemo pješice.
Lagano smo u cajtnotu jer se spušta noć pa se brže krećemo. Poseban je osjećaj hodati po samom vulkanu, makar smo prije par dana bili na Vezuvu, ovdje je još posebniji osjećaj. Sve je puno veće, sama zemlja je drugačija, a hodamo po kamenju jer je kompletna zemlja prekrivena istim, u manjim ili većim dimenzijama. Ludilo. Kako se lagano penjemo na jedan od kratera, srećemo jednog dečka iz Catanije koji nam govori da se ovdje vozi downhill. :shock: Naravno da je sa biciklom tu.
Sa naše lijeve strane proteže se dugaška žičara koja vas za pristojne pare diže na nekih 2.500m unutar 15min. Zatim možete iznajmiti Jeep (vozač i turistički vodič idu sa vama) kojim se penjete do krajnje točke na 2.920m. Ima tu još opcija ali ovo je neka najpopularnija. Znaju to dobro Talijani pa će vas ovaj gušt koštati otplike 60-70€ po glavi. Nama je dovoljan i pogled na žičaru.
Ako zumirate malo bolje, vidjeti ćete tuduma, četvrti s desna... :021:
Spomenuta žičara...
Downhill, ow yeah...
Šećemo po vulkanu dok se nije gotovo potpuno smračilo i tada tek kreće šou. Svi vade teleskope, šatore, cugu, klopu i stvarno dosta ljudi noći ovdje. Naravno takvo noćenje je ograničeno na prostor oko parkinga ali jako dobro to sve izgleda. Navodno po noći zna biti prekrasna slika ukoliko imate sreće vidjeti blagu erupciju. Naravno, mi nismo ništa vidjeli.
Ako nekoga zanima (http://travel.nationalgeographic.com/travel/parks/etna-italy/). Vrijeme stvarno leti i krećemo prema Cataniji. Nakon ponovo kaotičnog prometa i par izmjena riječi na materinjem jeziku sa obje strane, stižemo u grad gdje smo rezervirali smještaj u City-In hostelu (noćenje u 8 krevetnoj sobi 35€ po glavi).
Nakon upoznavanja sa sustanarima krećemo u grad na večeru. Ipak smo u Italiji pa da naručimo pizzu. Sjedamo u neki nasumice odabran restoran/pizzeriju koji nam se najviše vizualno svidio (kriteriji su važni u životu) i naručujemo dvije pizze, 4 vrste sira i drugu diavoli. Ne očekujući neki spektakl ostajemo totalno zatečeni čim smo započeli sa jelom. Ovo je jedna od najboljih pizza koje smo ikada jeli.
Teške riječi ali je istina. Kombinacije tankog tijesta, sira, maslinovog ulja, crnih maslina, luka i ljutih kobasica/salama je stvarno fenomenalna nebitno koja vrsta pizze. Restoran se zove Camelot - odmah pokraj Ursino dvorca i hostela.
Ovo je stvarno savršen završetak savršenog dana.
Ljubav sjevera i juga se vidi na svakom koraku - hm, poznato? .... :0648: Siclily.
Sutra smo cijeli dan u magičnoj Sirakuzi.
Nakon gužve, vrijeme je za bijeg negdje gdje je manje ljudi. A di bolje nego na 2.000m vulkana koji je zaslužan da ovaj otok po kojem se vozimo i šećemo uopće i postoji. Krećemo prema, ni manje ni više, nego Etni. O njoj učimo u školama, gledamo u filmovima, čitamo u knjigama... I budući da se gotovo vidi sa cijelog otoka, stvarno nas zanima kako je gore. Etna je s više od 3.320 metara nadmorske visine najviši i najaktivniji vulkan te najviša planina ispod Alpi u Europi. Sam uspon do zadnje točke gdje možete doći cestom traje nekih 20tak minuta. Zaustavljamo se nešto ispod 2.000m, parkiramo i krećemo pješice.
Lagano smo u cajtnotu jer se spušta noć pa se brže krećemo. Poseban je osjećaj hodati po samom vulkanu, makar smo prije par dana bili na Vezuvu, ovdje je još posebniji osjećaj. Sve je puno veće, sama zemlja je drugačija, a hodamo po kamenju jer je kompletna zemlja prekrivena istim, u manjim ili većim dimenzijama. Ludilo. Kako se lagano penjemo na jedan od kratera, srećemo jednog dečka iz Catanije koji nam govori da se ovdje vozi downhill. :shock: Naravno da je sa biciklom tu.
Sa naše lijeve strane proteže se dugaška žičara koja vas za pristojne pare diže na nekih 2.500m unutar 15min. Zatim možete iznajmiti Jeep (vozač i turistički vodič idu sa vama) kojim se penjete do krajnje točke na 2.920m. Ima tu još opcija ali ovo je neka najpopularnija. Znaju to dobro Talijani pa će vas ovaj gušt koštati otplike 60-70€ po glavi. Nama je dovoljan i pogled na žičaru.
Ako zumirate malo bolje, vidjeti ćete tuduma, četvrti s desna... :021:
Spomenuta žičara...
Downhill, ow yeah...
Šećemo po vulkanu dok se nije gotovo potpuno smračilo i tada tek kreće šou. Svi vade teleskope, šatore, cugu, klopu i stvarno dosta ljudi noći ovdje. Naravno takvo noćenje je ograničeno na prostor oko parkinga ali jako dobro to sve izgleda. Navodno po noći zna biti prekrasna slika ukoliko imate sreće vidjeti blagu erupciju. Naravno, mi nismo ništa vidjeli.
Ako nekoga zanima (http://travel.nationalgeographic.com/travel/parks/etna-italy/). Vrijeme stvarno leti i krećemo prema Cataniji. Nakon ponovo kaotičnog prometa i par izmjena riječi na materinjem jeziku sa obje strane, stižemo u grad gdje smo rezervirali smještaj u City-In hostelu (noćenje u 8 krevetnoj sobi 35€ po glavi).
Nakon upoznavanja sa sustanarima krećemo u grad na večeru. Ipak smo u Italiji pa da naručimo pizzu. Sjedamo u neki nasumice odabran restoran/pizzeriju koji nam se najviše vizualno svidio (kriteriji su važni u životu) i naručujemo dvije pizze, 4 vrste sira i drugu diavoli. Ne očekujući neki spektakl ostajemo totalno zatečeni čim smo započeli sa jelom. Ovo je jedna od najboljih pizza koje smo ikada jeli.
Teške riječi ali je istina. Kombinacije tankog tijesta, sira, maslinovog ulja, crnih maslina, luka i ljutih kobasica/salama je stvarno fenomenalna nebitno koja vrsta pizze. Restoran se zove Camelot - odmah pokraj Ursino dvorca i hostela.
Ovo je stvarno savršen završetak savršenog dana.
Ljubav sjevera i juga se vidi na svakom koraku - hm, poznato? .... :0648: Siclily.
Sutra smo cijeli dan u magičnoj Sirakuzi.
