Riker
Well-known member
Jučer bijaše prvi dan da sam ga cijelog proveo na sicu od bajka i tamo negdje pred kraj dana umislio sam wow pa ja sam sad postao veliki svjetski putnik i tako odlučih otvorit temu o tome, da znatiželjan narod može popratit te moje velike avanture, pošto sam išao putevima koje je stvarno malo tko vidio i prošao.
Upozorenje oko fotki, kako je ovo bio prvi put da nosim fotić na đir, palo je dosta fotki od samog mopeda, šta vrlo vjerojatno nikom osim meni nije zanimljivo ali ću svejedno fljusnut te fotke ovdje, inače sam uvijek bio namćur oko toga kad bi vidio da netko slika prizor neki, lijepu vistu, i motor u kadru...ali jbg sad vidim da je teško srcu sudit kad dođeš u tu situaciju jbg. Lako srat dok si na konpjuteru šta valja a šta ne valja! Također, posjedujem moped tek 2 tjedna, i to mi je prvi, pa eto, fasciniraju me i najmanje pojave koje prekaljenim bajkerima ne predstavljaju ništa
Petak popodne, kopam nešto po ormaru i slučajno u nekoj kutiji od tenisica nađem trokraki imbus ključ šta sam dobio sa monticom...skočim do bajka, probam jel paše jedan od tih imbusova za skinut Givi rack, vidim da paše. Eureka, Givi nosač ide dole. Kljun od patke konačno slobodan od proteze. Namontirao sam grudnjak za tank, a doma posložio torbu. Prva opcija je bila optimistična, fotić, tri leće, dodatni fotić, baterije, krpe neke, dokumenti, takujin, mob, punjači, manual od bajka. Onda sam odjednom shvatio da ipak ne idem u Iran nego do Zadra, tako da je fotić ostao skoro pa sam u torbi. Tu sam spoznao kako je dobro da sam maknuo Givi kompletamente, ne samo da se vidi taj predivni rep, nego da ne padnem u ovakve napasti tipa "imam mjesta, ajde uzet ću, šta da ne". Bagster je top max.
Da malo nabijem komplekse ljudima u gradu i pokažem nevjerojatan kožni dodatak na rezervaru (i predivan rep!), otišao sam đir dok je rezerva žmigala cijelo vrijeme, ali nisam popustio u panici, znam da se prerano pali alarm, napravio sam 50ak km dok je to lampala je rezerva cijelo vrijeme ali namjerno sam izbjegao pumpu jer bajk šalje lažni alarm jako rano. Došao doma, pogledao gugl meps, kuda da idem, nisam dugo bio u Ninu, a volim taj gradić jako, pa ajde, idem tamo negdje. To je bio cijeli plan. Idemo! Spavat, pa sutra na put.
Subota, 7 ujutro, partenca. Prvo na benzinsku jer svijetli rezerva, 19 i pol litri sam uspio nagurat, trenutno rekord.
Dan lijep. Kakav pogled. Susjed iz zgrade neki dan rekao da će Coppertown dobiti neku NATO bazu umjesto na mjestu one koxare. Bo.
Kao svaki normalan čovjek, i ja volim ove stare vojne ili polu-vojne objekte, ili kako ih ja kraće zovem, udbe. Od svih čuda šta su radili u ta vremena, ovo je možda jedna od jačih gluposti, ova žičara za balvane. Ali je barem ovaj udbin slavoluk ostao, odličan landmark.
Dok sam jezdio prema jugu, na izlazu iz Selca vidio sam možda najveću moto grupu ikad u životu. Ne mogu sad procjenit ali sigurno 20 motora se uključivalo u promet na magistralu, možda neki organizirani moto tour. Puno ih je imalo reflektivne prsluke a još više je vozilo najbolji bajk ikad, marke BMW modela GS. Salutirao sam ih, oni mene nazad. Trebam GoPro hitno.
Vožnja do Karlobaga, prvi put na dva kotača, cesta je top max šta se tu ima puno reći, svi to znaju. Tu me počeo na refule udarat vjetar, jbg takav je dan bio, pa nisam mogao juriti po zavojima kao što inače činim, baš šteta, već sam napadao svoje staro vrijeme 0:28:59.852 ali eto, južina je odlučila da rekord noćas neće pasti.
Dočepao sam se Karlobaga, mislio si možda u kafani budu neki motorhaeraši, šta ću reć, da se pravim grbav, Lorenzo je prisutan a oni sigurno žutaći, to neće bit dobro, a i kako da se upoznaš sa kolegom bajkerom, možda neki tajni pozdrav, šifra, ništa nisam znao. Srećom u kafani nije bilo nikog osim neka dva momka na nekom aparatu, kladara ili tako nešto. Momci nećete tako ušparati za moped! Speaking of moped...
Idemo dalje, kurblam bajk, via jug. Opet me zadesi GoPro trenutak jer ga nemam a trebam, a desni zavoji su neopisivi, gledaš u to more, tu i tamo na cestu, ma ne znam, teško je to meni opisat, čudo. Probao sam to fotkom uokvirit ali ne može se to, možda video, ali jedino pravo je sjesti na neki moped i gas, džabe pričanje. E da, primjećujem da je cesta jako pusta, ne znam jel to slučajno ili je magistrala propala? Ili možda mi je bajk pomrsio račune, "tek" je 17.4. a meni su ljetne ferije svaki put kad vozim, možda je to.
U nekom selu nekoj XY Dragi stanem tek tako, stvarno slučajno i bez veze neke pretjerane. Pogledam iza, a ono crne ptice. Kakav znak, kakav omen.
Crkva Sv. Petra malo poslije Starigrada, ovo je čini mi se ekipa iz HGSS-a tamo u hladovini.
Dolijećem velikim brzinama u Zadar, jbt ja ne znam, ako koji Zadranin ovo čita, kako vi tamo sa tim cestama, da li ima neki prešutni dogovor sa policijom, koji god pravac oko grada uzmeš, sve su takve ravnice, driturčine, ako je zavoj onda je neki dugi zavoj ko da i nije, ceste su ili za se sasut u grmlje ili izgubit vozačku.
Nije mi se dalo ić u centar, bio sam sto puta po gradu, pa radije ostat na sicu, Diklo Puntamika, malo bacat pogled na more, gledat Preko preko (veliki Zadarski vic) itd.
Hop, još jedna udba u nizu. Na ovoj još nisam bio, pa pođimo.
A sada idu trenuci kada bi bilo uputno, zbog ispravno doživljaja fotki, uključit pripadajuću muziku; http://bit.ly/1jTCwms
Muzika stop.
Na moguće pitanje "jesi odvrnuo" odgovaram sa "naravno da nisam". Ne samo zbog južine usrane, nego i zbog toga šta se na takve stvari ne mislim okuražit, i zbog velikih rejsera koji su bili već tamo, bilo je zabavno gledat kako napinju te aute, turaža, gas, propinjanje, guma onako skromno zaškripi, okretaji u nebu, vrišti, a ja gledam i mislim si jel on dao gas i zašto izgleda ko da stoji. Dosta je nezahvalno jurit na tako širokim komadima ceste, izgubi se taj warp 9 kojeg vjerojatno doživljavaju po lokalnim cestama.
U daljini Korola ili tako neka ljuta zmija, a prema meni dolijeće Irmscher Lexmaul GT.
Crkva Sv. Nikole, Zaton. Kveščn za Zadarsku ekipu, kako je ovaj areo-drom prije funkcionirao, kuće blizu, turisti itd itd, djeluje mi kao da se pista vidjela najnormalnije iz Zatona? Jel bio jako aktivan ili je to nekakva rezervna pista bila? Mjesto je moram priznat vrhunsko, čisto (ako se usporedi sa propadajućom Željavom) i bome Zadrani mogu bit sretni da imaju tako neki objekt na raspolaganju gdje se mogu ispuhat, jbg danas nema više svako selo svoj napušteni vojni aerodrom.
Odlazim sa piste sretan šta sam posjetio još jedan udbin objekat i peglam dalje po tim krajevima (jesu to Ravni Kotari ili ne?). Guštanje prekine lampanje rezerve, jebem ti znam da laže ali opet, moraš poslušat, i stanem negdje na maloj Petrol pumpi kod crkvice Sv Nikole, imaju poseban odjeljak za ove koji oće Euro 100. Nakon 245 km, usuo 16 litri, šta je u prijevodu 6.56/100.
Nin, kako volim taj kraj, ne znam zašto. Mnogo puta tu bio sa dragom, mnogo puta šetao, šta ja znam zašto mi je Nin top max, ali je.
Ciglana Branimir "Johhny" Štulić. Kad je on preselio u Nizozemsku? Vjerojatno je tada firma propala, jer očito ne radi.
Sjećam se kad je Grga bio iza u onom vrtu dok su sređivali trg, a sad je dobio postolje kako spada. Inače za ovaj kadar sam čekao 5 minuta, a sišao sa motora, kaciga na glavi mislio sam "sad će to". Bili neko troje ljudi, i ja mislio sad će poslikat Grgu i uhvatit ga za palac, kad ono kurac! Prvo osoba A lupi fotku B&C ispred Grge, pa onda B fotka A&C, pa C fotka A&B, pa selfi, pa crkvica!!! Htio sam im reć gospodo molim vas, maknite se, šta ne vidite da čekam? Naravno nisam ništa rekao, stoički sam podnio sve, sa kacigom na glavi.
Ogladnio i malo umor osjetio...a dan bio lijep, a ja dobre volje, postavio si pitanje - šta ću sad jest neki ćumur neko muljano meso, mortadelu? Odgovorio sam si sa "e danas nećeš" i otišao na dobro staro mjesto jest blitvu i ribu.
Ovo je slikano samo zato jer je stara pitala šta sam jeo i dal sam jeo ako cijeli dan vozam. Pa eto. Iskreno, užasno sam se osjećao slikajući hranu. Ne znam zašto, to mrzim i ovo je vjerojatno zadnji put da to radim.
Idemo dalje. Već je bilo oko 2-3 sata, i mislim si gdje da idem. Pa doma naravno, ali kuda. Nisam dugo prošao po staroj magistrali, pa eto kad mi je to prvo palo na pamet, onda tuda i idem. Po putu kužim da u ovim krajevima ima nadprosječno puno HR zastava po kvadratnom kilometru, na kućama, oko kuća itd. To je lijepo za vidjeti.
Air Lidl je kružio oko Zemunika ako sam ja to dobro uspio shvatit, možda nisam ja jedini kojeg je jučer južina jebala u glavu, stvarno je bilo trenutaka kad sam psovao u kacigu zbog tog propuha jučer.
Šatro ravnice, ne valja, trese bajk, hups hups hups, jako naugodno pogotovo kad se ide preko 301 km/h.
Fasade! YES! Kakva je ovo umjetnost, to je čudo.
Grede "Thule".
Knin.
E ovo moram guglat da vidim koji je ovo propali projekt bio ili trebao bit, volim betonjare ovog tipa.
Sa ove strane nisam bio, lijepo jako. Di mi živimo, ljudi moji!
Ovo je svima poznato.
Ovce.
Purani.
I tako lagano gas prva druga treća niža pun koči alo di ćeš evo me u Lici, Montana. Tu je prestalo puhat na trenutak, sunce onako grije taman, cesta također prazna, milina.
NASA centar Korenica.
Thunderbird sa Željave...eto, tu su završili. Padobranci iza izvode neke kerefeke, na konto jebenog vjetra šta je cijeli dan puhao. Tu sam isto točio, 16 litri, 209km od zadnje pumpe, kaže Fuelio 7.68 potrošnja.
I tako...polako...dolazim doma. Na putu još idem u neke pekare po jest, ne od gladi nego ono, kao "cijeli dan sam negdje zaslužujem jest", jbg karakter je to jaki.
Glupo je pisat hvalospjeve o najboljem motoru kojeg sam ikad imao. Da nisam fotkao svako malo i stajao po kojekakvim mjestima i da nije bilo tog usranog vjetra, moglo bi se odgulit hiljadarka bez pardona. Ali jebeš kilometre, ovo mi je bio prvi neki "test" da vidim koliko se može u danu napravit, da se nešto prođe i vidi. Došao sam do zaključka do kojeg je vjerojatno došlo cca milijun ljudi prije mene, oko 500, gore dole 100 km, bi trebala bit granica normalnog đira.
Bagster je majka, Givi maćeha. Moram dobavit GoPro, ali uzeo bi ja, samo da znam šta i kakav će bit novi. Ako će bit prevara, u šta sumnjam, to znači da će 4ki past cijena. Ne znam. Uglavnom, toliko za danas, živjeli i ako vas na cesti preleti neki crni motor, bijela kaciga, nemojte se meni obraćat jer ja ne izvodim pizdarije na cesti nego vozim ko normalan kulturan čovjek.
Upozorenje oko fotki, kako je ovo bio prvi put da nosim fotić na đir, palo je dosta fotki od samog mopeda, šta vrlo vjerojatno nikom osim meni nije zanimljivo ali ću svejedno fljusnut te fotke ovdje, inače sam uvijek bio namćur oko toga kad bi vidio da netko slika prizor neki, lijepu vistu, i motor u kadru...ali jbg sad vidim da je teško srcu sudit kad dođeš u tu situaciju jbg. Lako srat dok si na konpjuteru šta valja a šta ne valja! Također, posjedujem moped tek 2 tjedna, i to mi je prvi, pa eto, fasciniraju me i najmanje pojave koje prekaljenim bajkerima ne predstavljaju ništa
Petak popodne, kopam nešto po ormaru i slučajno u nekoj kutiji od tenisica nađem trokraki imbus ključ šta sam dobio sa monticom...skočim do bajka, probam jel paše jedan od tih imbusova za skinut Givi rack, vidim da paše. Eureka, Givi nosač ide dole. Kljun od patke konačno slobodan od proteze. Namontirao sam grudnjak za tank, a doma posložio torbu. Prva opcija je bila optimistična, fotić, tri leće, dodatni fotić, baterije, krpe neke, dokumenti, takujin, mob, punjači, manual od bajka. Onda sam odjednom shvatio da ipak ne idem u Iran nego do Zadra, tako da je fotić ostao skoro pa sam u torbi. Tu sam spoznao kako je dobro da sam maknuo Givi kompletamente, ne samo da se vidi taj predivni rep, nego da ne padnem u ovakve napasti tipa "imam mjesta, ajde uzet ću, šta da ne". Bagster je top max.
Da malo nabijem komplekse ljudima u gradu i pokažem nevjerojatan kožni dodatak na rezervaru (i predivan rep!), otišao sam đir dok je rezerva žmigala cijelo vrijeme, ali nisam popustio u panici, znam da se prerano pali alarm, napravio sam 50ak km dok je to lampala je rezerva cijelo vrijeme ali namjerno sam izbjegao pumpu jer bajk šalje lažni alarm jako rano. Došao doma, pogledao gugl meps, kuda da idem, nisam dugo bio u Ninu, a volim taj gradić jako, pa ajde, idem tamo negdje. To je bio cijeli plan. Idemo! Spavat, pa sutra na put.
Subota, 7 ujutro, partenca. Prvo na benzinsku jer svijetli rezerva, 19 i pol litri sam uspio nagurat, trenutno rekord.
Dan lijep. Kakav pogled. Susjed iz zgrade neki dan rekao da će Coppertown dobiti neku NATO bazu umjesto na mjestu one koxare. Bo.
Kao svaki normalan čovjek, i ja volim ove stare vojne ili polu-vojne objekte, ili kako ih ja kraće zovem, udbe. Od svih čuda šta su radili u ta vremena, ovo je možda jedna od jačih gluposti, ova žičara za balvane. Ali je barem ovaj udbin slavoluk ostao, odličan landmark.
Dok sam jezdio prema jugu, na izlazu iz Selca vidio sam možda najveću moto grupu ikad u životu. Ne mogu sad procjenit ali sigurno 20 motora se uključivalo u promet na magistralu, možda neki organizirani moto tour. Puno ih je imalo reflektivne prsluke a još više je vozilo najbolji bajk ikad, marke BMW modela GS. Salutirao sam ih, oni mene nazad. Trebam GoPro hitno.
Vožnja do Karlobaga, prvi put na dva kotača, cesta je top max šta se tu ima puno reći, svi to znaju. Tu me počeo na refule udarat vjetar, jbg takav je dan bio, pa nisam mogao juriti po zavojima kao što inače činim, baš šteta, već sam napadao svoje staro vrijeme 0:28:59.852 ali eto, južina je odlučila da rekord noćas neće pasti.
Dočepao sam se Karlobaga, mislio si možda u kafani budu neki motorhaeraši, šta ću reć, da se pravim grbav, Lorenzo je prisutan a oni sigurno žutaći, to neće bit dobro, a i kako da se upoznaš sa kolegom bajkerom, možda neki tajni pozdrav, šifra, ništa nisam znao. Srećom u kafani nije bilo nikog osim neka dva momka na nekom aparatu, kladara ili tako nešto. Momci nećete tako ušparati za moped! Speaking of moped...
Idemo dalje, kurblam bajk, via jug. Opet me zadesi GoPro trenutak jer ga nemam a trebam, a desni zavoji su neopisivi, gledaš u to more, tu i tamo na cestu, ma ne znam, teško je to meni opisat, čudo. Probao sam to fotkom uokvirit ali ne može se to, možda video, ali jedino pravo je sjesti na neki moped i gas, džabe pričanje. E da, primjećujem da je cesta jako pusta, ne znam jel to slučajno ili je magistrala propala? Ili možda mi je bajk pomrsio račune, "tek" je 17.4. a meni su ljetne ferije svaki put kad vozim, možda je to.
U nekom selu nekoj XY Dragi stanem tek tako, stvarno slučajno i bez veze neke pretjerane. Pogledam iza, a ono crne ptice. Kakav znak, kakav omen.
Crkva Sv. Petra malo poslije Starigrada, ovo je čini mi se ekipa iz HGSS-a tamo u hladovini.
Dolijećem velikim brzinama u Zadar, jbt ja ne znam, ako koji Zadranin ovo čita, kako vi tamo sa tim cestama, da li ima neki prešutni dogovor sa policijom, koji god pravac oko grada uzmeš, sve su takve ravnice, driturčine, ako je zavoj onda je neki dugi zavoj ko da i nije, ceste su ili za se sasut u grmlje ili izgubit vozačku.
Nije mi se dalo ić u centar, bio sam sto puta po gradu, pa radije ostat na sicu, Diklo Puntamika, malo bacat pogled na more, gledat Preko preko (veliki Zadarski vic) itd.
Hop, još jedna udba u nizu. Na ovoj još nisam bio, pa pođimo.
A sada idu trenuci kada bi bilo uputno, zbog ispravno doživljaja fotki, uključit pripadajuću muziku; http://bit.ly/1jTCwms
Muzika stop.
Na moguće pitanje "jesi odvrnuo" odgovaram sa "naravno da nisam". Ne samo zbog južine usrane, nego i zbog toga šta se na takve stvari ne mislim okuražit, i zbog velikih rejsera koji su bili već tamo, bilo je zabavno gledat kako napinju te aute, turaža, gas, propinjanje, guma onako skromno zaškripi, okretaji u nebu, vrišti, a ja gledam i mislim si jel on dao gas i zašto izgleda ko da stoji. Dosta je nezahvalno jurit na tako širokim komadima ceste, izgubi se taj warp 9 kojeg vjerojatno doživljavaju po lokalnim cestama.
U daljini Korola ili tako neka ljuta zmija, a prema meni dolijeće Irmscher Lexmaul GT.
Crkva Sv. Nikole, Zaton. Kveščn za Zadarsku ekipu, kako je ovaj areo-drom prije funkcionirao, kuće blizu, turisti itd itd, djeluje mi kao da se pista vidjela najnormalnije iz Zatona? Jel bio jako aktivan ili je to nekakva rezervna pista bila? Mjesto je moram priznat vrhunsko, čisto (ako se usporedi sa propadajućom Željavom) i bome Zadrani mogu bit sretni da imaju tako neki objekt na raspolaganju gdje se mogu ispuhat, jbg danas nema više svako selo svoj napušteni vojni aerodrom.
Odlazim sa piste sretan šta sam posjetio još jedan udbin objekat i peglam dalje po tim krajevima (jesu to Ravni Kotari ili ne?). Guštanje prekine lampanje rezerve, jebem ti znam da laže ali opet, moraš poslušat, i stanem negdje na maloj Petrol pumpi kod crkvice Sv Nikole, imaju poseban odjeljak za ove koji oće Euro 100. Nakon 245 km, usuo 16 litri, šta je u prijevodu 6.56/100.
Nin, kako volim taj kraj, ne znam zašto. Mnogo puta tu bio sa dragom, mnogo puta šetao, šta ja znam zašto mi je Nin top max, ali je.
Ciglana Branimir "Johhny" Štulić. Kad je on preselio u Nizozemsku? Vjerojatno je tada firma propala, jer očito ne radi.
Sjećam se kad je Grga bio iza u onom vrtu dok su sređivali trg, a sad je dobio postolje kako spada. Inače za ovaj kadar sam čekao 5 minuta, a sišao sa motora, kaciga na glavi mislio sam "sad će to". Bili neko troje ljudi, i ja mislio sad će poslikat Grgu i uhvatit ga za palac, kad ono kurac! Prvo osoba A lupi fotku B&C ispred Grge, pa onda B fotka A&C, pa C fotka A&B, pa selfi, pa crkvica!!! Htio sam im reć gospodo molim vas, maknite se, šta ne vidite da čekam? Naravno nisam ništa rekao, stoički sam podnio sve, sa kacigom na glavi.
Ogladnio i malo umor osjetio...a dan bio lijep, a ja dobre volje, postavio si pitanje - šta ću sad jest neki ćumur neko muljano meso, mortadelu? Odgovorio sam si sa "e danas nećeš" i otišao na dobro staro mjesto jest blitvu i ribu.
Ovo je slikano samo zato jer je stara pitala šta sam jeo i dal sam jeo ako cijeli dan vozam. Pa eto. Iskreno, užasno sam se osjećao slikajući hranu. Ne znam zašto, to mrzim i ovo je vjerojatno zadnji put da to radim.
Idemo dalje. Već je bilo oko 2-3 sata, i mislim si gdje da idem. Pa doma naravno, ali kuda. Nisam dugo prošao po staroj magistrali, pa eto kad mi je to prvo palo na pamet, onda tuda i idem. Po putu kužim da u ovim krajevima ima nadprosječno puno HR zastava po kvadratnom kilometru, na kućama, oko kuća itd. To je lijepo za vidjeti.
Air Lidl je kružio oko Zemunika ako sam ja to dobro uspio shvatit, možda nisam ja jedini kojeg je jučer južina jebala u glavu, stvarno je bilo trenutaka kad sam psovao u kacigu zbog tog propuha jučer.
Šatro ravnice, ne valja, trese bajk, hups hups hups, jako naugodno pogotovo kad se ide preko 301 km/h.
Fasade! YES! Kakva je ovo umjetnost, to je čudo.
Grede "Thule".
Knin.
E ovo moram guglat da vidim koji je ovo propali projekt bio ili trebao bit, volim betonjare ovog tipa.
Sa ove strane nisam bio, lijepo jako. Di mi živimo, ljudi moji!
Ovo je svima poznato.
Ovce.
Purani.
I tako lagano gas prva druga treća niža pun koči alo di ćeš evo me u Lici, Montana. Tu je prestalo puhat na trenutak, sunce onako grije taman, cesta također prazna, milina.
NASA centar Korenica.
Thunderbird sa Željave...eto, tu su završili. Padobranci iza izvode neke kerefeke, na konto jebenog vjetra šta je cijeli dan puhao. Tu sam isto točio, 16 litri, 209km od zadnje pumpe, kaže Fuelio 7.68 potrošnja.
I tako...polako...dolazim doma. Na putu još idem u neke pekare po jest, ne od gladi nego ono, kao "cijeli dan sam negdje zaslužujem jest", jbg karakter je to jaki.
Glupo je pisat hvalospjeve o najboljem motoru kojeg sam ikad imao. Da nisam fotkao svako malo i stajao po kojekakvim mjestima i da nije bilo tog usranog vjetra, moglo bi se odgulit hiljadarka bez pardona. Ali jebeš kilometre, ovo mi je bio prvi neki "test" da vidim koliko se može u danu napravit, da se nešto prođe i vidi. Došao sam do zaključka do kojeg je vjerojatno došlo cca milijun ljudi prije mene, oko 500, gore dole 100 km, bi trebala bit granica normalnog đira.
Bagster je majka, Givi maćeha. Moram dobavit GoPro, ali uzeo bi ja, samo da znam šta i kakav će bit novi. Ako će bit prevara, u šta sumnjam, to znači da će 4ki past cijena. Ne znam. Uglavnom, toliko za danas, živjeli i ako vas na cesti preleti neki crni motor, bijela kaciga, nemojte se meni obraćat jer ja ne izvodim pizdarije na cesti nego vozim ko normalan kulturan čovjek.
