Da obnovim temu, neki dan izgubio izuzetno puno vremena i živaca na Aprilii. Skidao sam prednji kotač, osovina na desnoj čizmi ima zadebljanje i ulazi u čizmu koja ima prorez . Dva duboko ukopana imbus vijka stisnu taj prorez i time osovinu. Jedan vijak sam bez ikakvog problema odšarafio. No, drugi je uhvatio nevjerojatno, plus i vjerojatno nekvalitetan vijak, mekan. Pada mi napamet da je taj vijak se jače zategnuo u vožnji jer je bliži kotaču pa je sila na njega veča. Prijašnjem vlasniku je pukao unutra i jedva sam taj puknuti ostatak izvadio van svinjskim repom. Inače, svaki vijak u aluminiju preko bolcena udarim čekićem prije odpuštanja pa tako i ovaj. Počeo popuštati ključ u glavi. Fenom sam više puta grijao pa hladio pa grijao.No inbus se okrenuo u glavi. Još nekoliko puta sam udario, nabio inbus unutra, grijao, ali ne ide, okrenuo se. Tada ide metoda koja u većini slučajeva upali- uzimam sjekače i u koso zasječem glavu ta udaram pod koso bolcenom. Raskramao sam cijelu glavu, ali ni da mrdne. Hladan znoj me oblio. Dovlačim aparat za varenje i varim cijev na glavu vijka- na 50 A, puca var, pa iznova, puca var .100 A-puca var. I par puta tako. Na 150 A sam sve zalijao skupa i uspio odšarafiti vijak. Onda sam preturio cijelu radionu i pregledavao sve inbuse u mjeri i na njih isprobavao nove matice, pobacao sve deformiranih navoja. Ima i plićih i dubljih glava, to sam sad tek ustanovio, razlika u desetama. Uspio naći originalne talijanske s Aprilie 30 godina stare. Je li za ubuduće bolje ispod glave staviti podlošku ili ne? Ako da, kakvu? Rascijepljenu, zvijezdastu, glatku? Nauljiti vijak?