biker4life
Motorator
Evo nešto već viđeno - ali u nedostatku vremena i ideja, sasvim solidan izbor za produženi vikend. 
Znači... petak, subota i nedjelja, nekako je grah pao na Gross, mada smo tamo već bili, ali ako ništa drugo - nije pakleno toplo kao kod nas na moru. :misli:
Zbog raznih obaveza, polazak u petak malo iza podne, zbog nedostatka vremena i loše prognoze koju su davali za predvečer - autoputem kroz Italiju do Tolmezza. :?
Prva pauza negdje malo prije Amara (A23, 50ak km proći Udine):
Stvarno su lijepo uređena odmorišta duž tog poteza autoceste. Srećemo neke Čehe na ZZR-u, razmjenili par riječi i svako na svoju stranu.
Silazimo sa autoceste kod Amara, pa pravac Tolmezzo i dalje na sjever na prijevoj Monte Croce Carnico (Plöckenpass). Pauza za kavu, oblači se i počinje lagana kiša ali nedamo se.
Kako me se talijanska strana dojmila, na brzaka se spuštamo u podnožje i zadnji dio prijevoja sa talijanske strane prolazimo još jednom. Izmjenjuju se kiša i sunce.
Na vrhu smo pak upotpunili kolekciju naljepnica, mada smo ovdje već bili, zadnji sam puta zaboravio na to.
Konačno ulazimo u Austriju. Ubrzo počinje opči potop ali kako smještaj imamo u malom mjestu Mauthen odmah nakon granice, vozimo dalje.
Kasnije se garaža skroz popunila, impozantan prizor, bilo je sigurno 20ak motora.
Svaka preporuka za smještaj - Bierhotel Loncium, Mauthen - od smještaja do hrane, a i cijene su razumne.
Dan drugi - subota. Ranojutarnji pokret na Gross.
Gotovo svi iz garaže krečemo u istom pravcu.
Idemo dalje. Drugo stajanje na Grossu - Edelweißspitze!
Evo nas...
Vrijeme je za krenuti dalje.
Putem susrečemo sve i svašta, na 2 ali i na 4 kotača...
Idemo dalje do kraja ceste, pa nastavljamo dalje za jezero Zell am See. Navečer povratak po "alpskoj autocesti" u apartman. Jedna ulaznica od 26 € vrijedi i za ponovni ulazak tokom istoga dana (mi smo izašli na sjeveru i kasnije se vračali istim putem).
Nedjelja. Treba krenuti doma. Šteta je istim putem pa nalazimo alternativu - Passo Pramollo odnosno Nassfeldpass. Unatoč prognozi vrijeme je predivno, a samim time malo smo i "podebljali" planiranu rutu za taj dan.
Jutarnja kava na samoj granici između Austrije i Italije:
Kreće spust za Pontebbu u Italiji. Ovoj je cesti i Bog rekao laku noć, stvarno je u lošem stanju.
Nije ovo jedini tunel na putu do dna, ima i nekih kojima upravljaju semafori, ali unatoč malo prometa, lokalci se uglavnom ne pridržavaju signalizacije, pa treba pripaziti. Tuneli su uglavnom neosvjetljeni. Asfalt je u njima još gori nego vani, a i mokro je.
Idemo dalje. Pontebba - Kranjska Gora. Putem nailazimo na nesreću, motor i auto, nije lijepo izgledalo. Motor je pretjecao preko pune crte, auto je skretao preko pune crte, a nesretni je motorist završio u nepropisno parkiranom autu koji se pak parkirao točno ispod znaka zabrane. Već se skupilo dosta ljudi pa idemo dalje da ne radimo dodatnu gužvu.
Iduća postaja - Vršić.
Vršić zaobilaziti u ovom dijelu godine. Ukratko.
Dalje nas put vodi do Boveca. Kratka pauza pa dalje. Ima sve više prometa. U Kobaridu skrečemo za Italiju. Dolinom Soče se neda voziti od kampera. Po Italiji nigdje nikoga, sve idemo starom cestom i opet dižemo tempo. Via Monfalcone, Trst, Kopar, pa preko Svete Lucije za Oprtalj i doma kroz Istru.
Oko 1.400 km, 3 dana, 3 prijevoja + Gross, puno lijepog vremena i pola sata kiše.
Motor prava mjera za putovanje.
Slike su dosta smanjenje za upload - usput rečeno kao hosting za slike korišten je IMGUR.
Eto toliko...
Znači... petak, subota i nedjelja, nekako je grah pao na Gross, mada smo tamo već bili, ali ako ništa drugo - nije pakleno toplo kao kod nas na moru. :misli:
Zbog raznih obaveza, polazak u petak malo iza podne, zbog nedostatka vremena i loše prognoze koju su davali za predvečer - autoputem kroz Italiju do Tolmezza. :?
Prva pauza negdje malo prije Amara (A23, 50ak km proći Udine):
Stvarno su lijepo uređena odmorišta duž tog poteza autoceste. Srećemo neke Čehe na ZZR-u, razmjenili par riječi i svako na svoju stranu.
Silazimo sa autoceste kod Amara, pa pravac Tolmezzo i dalje na sjever na prijevoj Monte Croce Carnico (Plöckenpass). Pauza za kavu, oblači se i počinje lagana kiša ali nedamo se.
Kako me se talijanska strana dojmila, na brzaka se spuštamo u podnožje i zadnji dio prijevoja sa talijanske strane prolazimo još jednom. Izmjenjuju se kiša i sunce.
Na vrhu smo pak upotpunili kolekciju naljepnica, mada smo ovdje već bili, zadnji sam puta zaboravio na to.
Konačno ulazimo u Austriju. Ubrzo počinje opči potop ali kako smještaj imamo u malom mjestu Mauthen odmah nakon granice, vozimo dalje.
Kasnije se garaža skroz popunila, impozantan prizor, bilo je sigurno 20ak motora.
Svaka preporuka za smještaj - Bierhotel Loncium, Mauthen - od smještaja do hrane, a i cijene su razumne.
Dan drugi - subota. Ranojutarnji pokret na Gross.
Gotovo svi iz garaže krečemo u istom pravcu.
Idemo dalje. Drugo stajanje na Grossu - Edelweißspitze!
Evo nas...
Vrijeme je za krenuti dalje.
Putem susrečemo sve i svašta, na 2 ali i na 4 kotača...
Idemo dalje do kraja ceste, pa nastavljamo dalje za jezero Zell am See. Navečer povratak po "alpskoj autocesti" u apartman. Jedna ulaznica od 26 € vrijedi i za ponovni ulazak tokom istoga dana (mi smo izašli na sjeveru i kasnije se vračali istim putem).
Nedjelja. Treba krenuti doma. Šteta je istim putem pa nalazimo alternativu - Passo Pramollo odnosno Nassfeldpass. Unatoč prognozi vrijeme je predivno, a samim time malo smo i "podebljali" planiranu rutu za taj dan.
Jutarnja kava na samoj granici između Austrije i Italije:
Kreće spust za Pontebbu u Italiji. Ovoj je cesti i Bog rekao laku noć, stvarno je u lošem stanju.
Nije ovo jedini tunel na putu do dna, ima i nekih kojima upravljaju semafori, ali unatoč malo prometa, lokalci se uglavnom ne pridržavaju signalizacije, pa treba pripaziti. Tuneli su uglavnom neosvjetljeni. Asfalt je u njima još gori nego vani, a i mokro je.
Idemo dalje. Pontebba - Kranjska Gora. Putem nailazimo na nesreću, motor i auto, nije lijepo izgledalo. Motor je pretjecao preko pune crte, auto je skretao preko pune crte, a nesretni je motorist završio u nepropisno parkiranom autu koji se pak parkirao točno ispod znaka zabrane. Već se skupilo dosta ljudi pa idemo dalje da ne radimo dodatnu gužvu.
Iduća postaja - Vršić.
Vršić zaobilaziti u ovom dijelu godine. Ukratko.
Dalje nas put vodi do Boveca. Kratka pauza pa dalje. Ima sve više prometa. U Kobaridu skrečemo za Italiju. Dolinom Soče se neda voziti od kampera. Po Italiji nigdje nikoga, sve idemo starom cestom i opet dižemo tempo. Via Monfalcone, Trst, Kopar, pa preko Svete Lucije za Oprtalj i doma kroz Istru.
Oko 1.400 km, 3 dana, 3 prijevoja + Gross, puno lijepog vremena i pola sata kiše.
Motor prava mjera za putovanje.
Slike su dosta smanjenje za upload - usput rečeno kao hosting za slike korišten je IMGUR.
Eto toliko...
