Razmišljao sam otvarati li temu ili ne, ali kako smo gotovo cijelo putovanje imali lijepo vrijeme, šteta bi bila to ne podijeliti sa drugim putnicima ovdje na forumu. Dugo nisam pisao ništa po forumu, nemam vremena, a iskreno ni previše volje, ali ovo je ajmo reći đir o kojem vrijedi napisati riječ-dvije. 
Na kraju krajeva, godinama sam čekao da se sve posloži da ovo odvezem.
Iskusni i teoretičari neka preskoče temu, sve u ovoj temi je već viđeno.
Slika nema puno, više sam vozio nego slikao, jednostavno nismo puno razmišljali nego samo uživali. Godišnji odmor u punom smislu riječi (i dnevne km idu tome u prilog)!
Krenuli smo u ponedjeljak (31.07.) ranom zorom, s ciljem da izbjegnemo gužve i velike vručine. Cilj prvog dana bilo je nočenje u Austriji, a plan je putem bio posjetiti Mangart. U 05,30 smo krenuli od doma, već je bilo prilično toplo. Autocestom do slovenske granice, pa obilazno oko Trsta, dalje starom cestom uz more do Duina. Vrlo zanimljiva (iz vozačke perspektive) dionica Duino-Gorizia. Opet ulazimo u Sloveniju, prolazimo Novu Goricu i dalje dolinom Soče. Poznate ceste, ali sporo napredujemo, dosta prometa, radova, privremena regulacija, semafori, radari... :bored: Inače se dolinom Soče da fino peglati ali ovo valjda nije bio jedan od tih dana. Tko nije bio, usput se isplati vidjeti Kobarid (posjetili lani), te prije toga mjestašce na samoj cesti - Kanal.
Slike od lani - Kobarid (slika 005).
Prva pauza - Bovec. Točenje goriva i kafe/doručak u centru.
Vrijeme idealno, slike sve govore. Nastavljamo dalje. Ubrzo počinje uspon. Skrečemo na Mangart.
Cesta koja vodi na Mangartsko sedlo (2.072 mnv) najviša je cesta u Sloveniji, a sam Mangart sa svojih 2.679 mnv je treći najviši vrh u zemlji.
Vožnja do gore je sve samo ne gušt pogotovo ako imate afiniteta prema kakvoj angažiranijoj vožnji, osim možda ako vozite kakav lagani supermoto. Ima odrona, usko je, ali sve je to manji problem - jednostavno ima dosta prometa, pojedinci u autima ne paze ili nisu dorasli cesti, a vozači kampera i kombija da ne govorimo. Ako volite avanturu ovo je cesta za vas.
Naša sreća ili nesreća je bilo idealno vrijeme - a sa time dolazi i gužva. Ipak, uživali smo. Pogled oduzima dah.
Ulaz na Mangart stoji 5€.
Nastavljamo dalje. Prvi prijevoj na našoj ruti - Passo Predil, tj. slovensko-talijanska granica.
Pogled na slovensku stranu:
Ovdje smo već bili pa žurimo dalje. Spuštamo se na jezero Predil.
Kratka stanka pa krečemo dalje. Passo Sella Nevea bio je idući, a nakon toga slijedila je dosadna dionica prema Tolmezzu i dalje na sjever. Tu smo prošli Passo Monte Croce Carnico i ušli u Austriju. I ovdje su nešto kopali tako da se to putovanje odužilo na cijelo popodne.
Moram preporučiti Bierhotel Loncium u mjestu Mauthen. Tu smo nočili i imam samo riječi hvale, od smještaja preko hrane (večera i doručak) do garaže za motocikl. Vrijedi se vratiti iako nije toliko blizu Grossa.
Ruta prvoga dana: https://goo.gl/maps/Ytmof7tyHyx
Jutro prije polaska na Gross, garaža je puna.
Svanulo je predivno jutro, sunčano, bez oblaka, malo friško i vjetrovito, valjda idealno obzirom na datum.
Na vrhu (Edelweißspitze) vrijeme savršeno.
Ulaz na Gross je 26,50 € za motocikl.
Ovdje možete uživo pratiti situaciju po Grossu: https://edelweissspitze.panomax.com/?cu=en-GB
Iduća postaja - Cortina d'Ampezzo i Passo Giau. Prvo smo stali u Cortini na check-in, ostavili kufere pa se zaputili na prijevoj.
Giau je predivan, iako vjerovatno više orijentiran planirarima nego bikerima. U Cortini i okolici ima stvarno jako puno radara (Autovelox), ali su uglavnom ofarbani u narančasto pa ih se da uočiti na vrijeme.
Ruta drugoga dana: https://goo.gl/maps/d7HAbBKYsby + nešto lokalnog vozikanja i malo pješačenja
Jutarnji pogled sa terase hotelske sobe:
Inače iz Cortine smo otišli lagano razočarani. Ukratko skupo, a osrednje. Od smještaja preko hrane do detalja. Razvikano i ništa više.
Treći dan. Odmah ujutro "pali" su redom Passo Falzarego, Passo Valparola i Passo Gardena. Imali smo prognozu da kiša stiže za nama pa smo malo požurili. Vrijeme još uvijek idealno, malo prometa, asfalt za poželjeti.
Od La Ville do Bolzana teško bi mi bilo reći dali je bilo više Autoveloxa ili "živih" plavaca sa radarima. :? Plan je bio posjetiti i Passo Sella ali on je srijedom rezerviran samo za bicikliste (zatvoren za promet).
Nakon Gardene slijedili su kilometri koje je trebalo "odraditi" i prebaciti se na drugi dio našeg puta. Mjenjaju se dosadne i zanimljive dionice a negdje proći Merano sustigla nas je vremenska prognoza. Kisnuli smo zadnjih 100tinjak km do mjesta Resia ali kako je asfalt dobar nije nam kvarilo prosjek. Kad smo stigli na odredište nebo se otvorilo, ali isto tako kroz sat-dva došlo je sunce, tako da smo predvečer posjetili Lago di Resia (potopljeno selo), te Passo Resia. Uz to smo dobro i ne preskupo jeli ovdje: https://goo.gl/maps/NgjfEv1Mvr62 Napominjem ovo jer se pokazalo kako je na sjeveru Italije umijeće nači dobar restoran neovisno o cijeni. :?
Ruta trećeg dana: https://goo.gl/maps/uvaqkBe8UyL2
Četvrti dan. Stiglo je i to jutro. Polazak za Stelvio - cilj ovog putovanja. :biker:
Kako sam napisao u drugoj temi - ovo je turizam teški. Pogotovo nama koji se vozimo Plominkom i sl., ove serpentine pogotovo na sport-touring motoru sa 4 redna cilindra, nema tu adrenalina. Puno zanimljivija mi je bila dionica sa druge strane, prema Bormiu.
Prvo smo popili kafe na vrhu, malo prošetali, a onda i ručali. Ugodna 2 sata na vrhu. A onda smo krenuli dalje jer smo opet primjetili oblake. Da nam ne pokvare prosjek svih suhih prijevoja do sada. 8) Iduća postaja - Bormio.
Nakon Bormia uslijedio je još jedan poznati prijevoj - Passo Gavia. Sa strane Bormia to ne djeluje strašno, ali kako su km prolazili tako smo imali sve više respecta prema cesti.
Mislim da je Gavia ajmo reči "najrustikalniji" passo od svih. Ima dionica koje ne praštaju, ograde nema, nema ni prometa puno, a na vrhu baš ni puno vegetacije.
Nastavili smo dalje prema našem odredištu - mali gradić prije Trenta, San Michele all'Adige.
To bi bilo to: https://it.wikipedia.org/wiki/San_Michele_all%27Adige#/media/File:San_Michele_all%27Adige-panorama_from_west.jpg
Cesta dolje desno dolazi sa sjevera, a žuta zgrada na samom ulazu u mjesto je hotel u kojem smo spavali, za kojeg usput sve pohvale. Najmodernije zdanje na našem putu, jedino klimatizirano, uredno, čisto i sa sigurnom garažom za motocikl, a još i - najjeftinije.
https://goo.gl/maps/s9GNbFAa5KP2
Putem do hotela prošli smo i Passo del Tonale. Valjda najsličniji poznatim cestama oko Plomina. Porubili smo gume da se ne vračamo doma kao potpuni turisti.
Ruta četvrtog dana: https://goo.gl/maps/5hN4guJd3W62
Peti dan. Nema više slika. Da ne dužim previše.
Inače peti dan je bio udarni. Sa planinskih 10-20*C spustili smo se na 38-42*C, to su bili baš oni udarni dani (toplinski val), a i geografski se ne može ne očekivati vručinu početkom kolovoza. Zaokružili smo Lago di Garda. Ali ne samo njega. Odvezli smo i "Gardine Alpe" te poznatu planinsku cestu iznad Garde. Na vrhu smo popili kavu sa valjda najljepšim pogledom na putu (osim Stelvia). Posjetili smo i potopljeni dvorac na jugu jezera, ali brzinski. Pretoplo je bilo.
Mislim da bi samo ova vožnja oko jezera mogla imati svoju temu, ali o tome drugom prilikom, dosta mi je.
Ruta petog dana: https://goo.gl/maps/zvyZALbdcuP2
Šesti dan - povratak u realnost. :? Otprilike bi to ovako izgledalo: https://goo.gl/maps/tAq8AWn3rdC2 +/-
Ne treba napominjati da je put bio paklen po tim vručinama. Oko podne smo stigli u Monfalcone, kako je to grad koji dobro poznam, ručali smo, a onda smo se zadržali kod neke moje rodbine do uvečer jer je bilo nemoguće voziti po takvoj vručini. Oko 17,30 smo krenuli za doma. U Kopru kolona do HR granice. Takvu kolonu tamo nije uputno pretjecati. Okrenuli se i preko Bertoki na Sv. Luciju. Par auta pred nama, odmah nas propuštaju. Pao je tako neplanirano i Passo Portole pa smo zaokružili vožnju na 20 prijevoja. Nisam sve spomenuo jer su neki zaista "sporedni" i da nema tabele nebi se ni išlo za time da je passo. Rute po danima su okvirne, bilo je i dosta vozikanja lokalno.
Zanimljivo da je cijelim putem nevrijeme bilo jedan dan iza nas - Austrija, Cortina, Lago di Garda, dan nakon nas pogodila su ih zaista extremna nevremena. Imali smo puno sreće.
Sve u svemu ugodna vožnja, ne previše zahtjevna zbog malog broja dnevnih km. Sa lokalnim vožnjicama to je izašlo 1.992 km kada sam ušao doma u garažu. Iskusnijama vjerovatno nezanimljivo, međutim kako je meni ovo bio prvi odlazak na Stelvio, meni osobno vožnja za pamčenje. Pa neka tim povodom ostane ova tema za sječanje.
Slike su izgubile na kvaliteti jer sam ih maximalno smanjio za forum.
U planu je bilo ponovno posjetiti Bled, Bohinj i okolicu, ali kako smo to prošli i lani
(LINK) i 2015. (LINK) to smo ovaj put izostavili.
Ako imate kakvih pitanja pitajte, kad stignem doći online odgovorim.
Na kraju krajeva, godinama sam čekao da se sve posloži da ovo odvezem.Iskusni i teoretičari neka preskoče temu, sve u ovoj temi je već viđeno.
Slika nema puno, više sam vozio nego slikao, jednostavno nismo puno razmišljali nego samo uživali. Godišnji odmor u punom smislu riječi (i dnevne km idu tome u prilog)!
Krenuli smo u ponedjeljak (31.07.) ranom zorom, s ciljem da izbjegnemo gužve i velike vručine. Cilj prvog dana bilo je nočenje u Austriji, a plan je putem bio posjetiti Mangart. U 05,30 smo krenuli od doma, već je bilo prilično toplo. Autocestom do slovenske granice, pa obilazno oko Trsta, dalje starom cestom uz more do Duina. Vrlo zanimljiva (iz vozačke perspektive) dionica Duino-Gorizia. Opet ulazimo u Sloveniju, prolazimo Novu Goricu i dalje dolinom Soče. Poznate ceste, ali sporo napredujemo, dosta prometa, radova, privremena regulacija, semafori, radari... :bored: Inače se dolinom Soče da fino peglati ali ovo valjda nije bio jedan od tih dana. Tko nije bio, usput se isplati vidjeti Kobarid (posjetili lani), te prije toga mjestašce na samoj cesti - Kanal.
Slike od lani - Kobarid (slika 005).
Prva pauza - Bovec. Točenje goriva i kafe/doručak u centru.
Vrijeme idealno, slike sve govore. Nastavljamo dalje. Ubrzo počinje uspon. Skrečemo na Mangart.
Cesta koja vodi na Mangartsko sedlo (2.072 mnv) najviša je cesta u Sloveniji, a sam Mangart sa svojih 2.679 mnv je treći najviši vrh u zemlji.
Vožnja do gore je sve samo ne gušt pogotovo ako imate afiniteta prema kakvoj angažiranijoj vožnji, osim možda ako vozite kakav lagani supermoto. Ima odrona, usko je, ali sve je to manji problem - jednostavno ima dosta prometa, pojedinci u autima ne paze ili nisu dorasli cesti, a vozači kampera i kombija da ne govorimo. Ako volite avanturu ovo je cesta za vas.
Naša sreća ili nesreća je bilo idealno vrijeme - a sa time dolazi i gužva. Ipak, uživali smo. Pogled oduzima dah.
Ulaz na Mangart stoji 5€.
Nastavljamo dalje. Prvi prijevoj na našoj ruti - Passo Predil, tj. slovensko-talijanska granica.
Pogled na slovensku stranu:
Ovdje smo već bili pa žurimo dalje. Spuštamo se na jezero Predil.
Kratka stanka pa krečemo dalje. Passo Sella Nevea bio je idući, a nakon toga slijedila je dosadna dionica prema Tolmezzu i dalje na sjever. Tu smo prošli Passo Monte Croce Carnico i ušli u Austriju. I ovdje su nešto kopali tako da se to putovanje odužilo na cijelo popodne.
Moram preporučiti Bierhotel Loncium u mjestu Mauthen. Tu smo nočili i imam samo riječi hvale, od smještaja preko hrane (večera i doručak) do garaže za motocikl. Vrijedi se vratiti iako nije toliko blizu Grossa.
Ruta prvoga dana: https://goo.gl/maps/Ytmof7tyHyx
---
Jutro prije polaska na Gross, garaža je puna.
Svanulo je predivno jutro, sunčano, bez oblaka, malo friško i vjetrovito, valjda idealno obzirom na datum.
Na vrhu (Edelweißspitze) vrijeme savršeno.
Ulaz na Gross je 26,50 € za motocikl.
Ovdje možete uživo pratiti situaciju po Grossu: https://edelweissspitze.panomax.com/?cu=en-GB
Iduća postaja - Cortina d'Ampezzo i Passo Giau. Prvo smo stali u Cortini na check-in, ostavili kufere pa se zaputili na prijevoj.
Giau je predivan, iako vjerovatno više orijentiran planirarima nego bikerima. U Cortini i okolici ima stvarno jako puno radara (Autovelox), ali su uglavnom ofarbani u narančasto pa ih se da uočiti na vrijeme.
Ruta drugoga dana: https://goo.gl/maps/d7HAbBKYsby + nešto lokalnog vozikanja i malo pješačenja
---
Jutarnji pogled sa terase hotelske sobe:
Inače iz Cortine smo otišli lagano razočarani. Ukratko skupo, a osrednje. Od smještaja preko hrane do detalja. Razvikano i ništa više.
Treći dan. Odmah ujutro "pali" su redom Passo Falzarego, Passo Valparola i Passo Gardena. Imali smo prognozu da kiša stiže za nama pa smo malo požurili. Vrijeme još uvijek idealno, malo prometa, asfalt za poželjeti.
Od La Ville do Bolzana teško bi mi bilo reći dali je bilo više Autoveloxa ili "živih" plavaca sa radarima. :? Plan je bio posjetiti i Passo Sella ali on je srijedom rezerviran samo za bicikliste (zatvoren za promet).
Nakon Gardene slijedili su kilometri koje je trebalo "odraditi" i prebaciti se na drugi dio našeg puta. Mjenjaju se dosadne i zanimljive dionice a negdje proći Merano sustigla nas je vremenska prognoza. Kisnuli smo zadnjih 100tinjak km do mjesta Resia ali kako je asfalt dobar nije nam kvarilo prosjek. Kad smo stigli na odredište nebo se otvorilo, ali isto tako kroz sat-dva došlo je sunce, tako da smo predvečer posjetili Lago di Resia (potopljeno selo), te Passo Resia. Uz to smo dobro i ne preskupo jeli ovdje: https://goo.gl/maps/NgjfEv1Mvr62 Napominjem ovo jer se pokazalo kako je na sjeveru Italije umijeće nači dobar restoran neovisno o cijeni. :?
Ruta trećeg dana: https://goo.gl/maps/uvaqkBe8UyL2
---
Četvrti dan. Stiglo je i to jutro. Polazak za Stelvio - cilj ovog putovanja.
:biker:
Kako sam napisao u drugoj temi - ovo je turizam teški. Pogotovo nama koji se vozimo Plominkom i sl., ove serpentine pogotovo na sport-touring motoru sa 4 redna cilindra, nema tu adrenalina. Puno zanimljivija mi je bila dionica sa druge strane, prema Bormiu.
Prvo smo popili kafe na vrhu, malo prošetali, a onda i ručali.
Ugodna 2 sata na vrhu. A onda smo krenuli dalje jer smo opet primjetili oblake. Da nam ne pokvare prosjek svih suhih prijevoja do sada. 8) Iduća postaja - Bormio.
Nakon Bormia uslijedio je još jedan poznati prijevoj - Passo Gavia. Sa strane Bormia to ne djeluje strašno, ali kako su km prolazili tako smo imali sve više respecta prema cesti.
Mislim da je Gavia ajmo reči "najrustikalniji" passo od svih. Ima dionica koje ne praštaju, ograde nema, nema ni prometa puno, a na vrhu baš ni puno vegetacije.
Nastavili smo dalje prema našem odredištu - mali gradić prije Trenta, San Michele all'Adige.
To bi bilo to: https://it.wikipedia.org/wiki/San_Michele_all%27Adige#/media/File:San_Michele_all%27Adige-panorama_from_west.jpg
Cesta dolje desno dolazi sa sjevera, a žuta zgrada na samom ulazu u mjesto je hotel u kojem smo spavali, za kojeg usput sve pohvale. Najmodernije zdanje na našem putu, jedino klimatizirano, uredno, čisto i sa sigurnom garažom za motocikl, a još i - najjeftinije.
https://goo.gl/maps/s9GNbFAa5KP2
Putem do hotela prošli smo i Passo del Tonale. Valjda najsličniji poznatim cestama oko Plomina. Porubili smo gume da se ne vračamo doma kao potpuni turisti.
Ruta četvrtog dana: https://goo.gl/maps/5hN4guJd3W62
---
Peti dan. Nema više slika.
Da ne dužim previše. Inače peti dan je bio udarni. Sa planinskih 10-20*C spustili smo se na 38-42*C, to su bili baš oni udarni dani (toplinski val), a i geografski se ne može ne očekivati vručinu početkom kolovoza. Zaokružili smo Lago di Garda. Ali ne samo njega. Odvezli smo i "Gardine Alpe" te poznatu planinsku cestu iznad Garde. Na vrhu smo popili kavu sa valjda najljepšim pogledom na putu (osim Stelvia). Posjetili smo i potopljeni dvorac na jugu jezera, ali brzinski. Pretoplo je bilo.
Mislim da bi samo ova vožnja oko jezera mogla imati svoju temu, ali o tome drugom prilikom, dosta mi je.
Ruta petog dana: https://goo.gl/maps/zvyZALbdcuP2
---
Šesti dan - povratak u realnost. :? Otprilike bi to ovako izgledalo: https://goo.gl/maps/tAq8AWn3rdC2 +/-
Ne treba napominjati da je put bio paklen po tim vručinama. Oko podne smo stigli u Monfalcone, kako je to grad koji dobro poznam, ručali smo, a onda smo se zadržali kod neke moje rodbine do uvečer jer je bilo nemoguće voziti po takvoj vručini. Oko 17,30 smo krenuli za doma. U Kopru kolona do HR granice. Takvu kolonu tamo nije uputno pretjecati. Okrenuli se i preko Bertoki na Sv. Luciju. Par auta pred nama, odmah nas propuštaju. Pao je tako neplanirano i Passo Portole
pa smo zaokružili vožnju na 20 prijevoja. Nisam sve spomenuo jer su neki zaista "sporedni" i da nema tabele nebi se ni išlo za time da je passo. Rute po danima su okvirne, bilo je i dosta vozikanja lokalno.Zanimljivo da je cijelim putem nevrijeme bilo jedan dan iza nas - Austrija, Cortina, Lago di Garda, dan nakon nas pogodila su ih zaista extremna nevremena. Imali smo puno sreće.
Sve u svemu ugodna vožnja, ne previše zahtjevna zbog malog broja dnevnih km. Sa lokalnim vožnjicama to je izašlo 1.992 km kada sam ušao doma u garažu. Iskusnijama vjerovatno nezanimljivo, međutim kako je meni ovo bio prvi odlazak na Stelvio, meni osobno vožnja za pamčenje. Pa neka tim povodom ostane ova tema za sječanje.
Slike su izgubile na kvaliteti jer sam ih maximalno smanjio za forum.
U planu je bilo ponovno posjetiti Bled, Bohinj i okolicu, ali kako smo to prošli i lani
(LINK) i 2015. (LINK) to smo ovaj put izostavili.
Ako imate kakvih pitanja pitajte, kad stignem doći online odgovorim.
