biker4life
Motorator
I ove smo godine našli vremena za brzinski zbrisati do Dolomita, pa evo u par crtica i nešto slika dojmovi sa puta. 
Nekakav okvirni plan nam je bio prvi dan posjetiti Passo San Boldo, gdje još nismo bili. Sve do tamo bila je klasična "teleportacija", autoput sve do izlaza Vittorio Veneto nord, a onda konačno silazimo na staru cestu. Nama iz Istre u biti sve ovo nije uopče daleko, ako se ide direktno, do Cortine je oko 400 km.
Normalno, na autoputu svako malo gužva, ali barem smo vidjeli nešto što se ne vidi svaki dan:
Uglavnom, San Boldo, vozački ništa spektakularno, ali lijepo za vidjeti i doživjeti. Cesta je građena od veljače do lipnja 1918. godine, tokom 1. Svjetskog rata, a dobila je ime "Road of 100 days" jer je isto tolika dana i trebalo za samu gradnju.
Zaslužena kava na vrhu, prva taj dan.
Nastavljamo dalje prema prijevoju Rolle.
Prognoza opčenito nije obečavala cijeli vikend, ali kako je ista u Alpama relativan pojam, išli smo pa šta bude - bude, i više manje dobro je ispalo.
Iduća postaja - Passo Valles. Cesta između ova dva prijevoja solidna i zanimljiva.
Sve se zeleni, tako treba. Inače, 200tinjak metara od ovog semafora, neposredno pored benzinske pumpe, nalaze se dvije kamere koje pokrivaju oba smjera, po izgledu vjerovatno Cordon M-2 pa treba pripaziti.
Blizu smo našeg hotela pa odlazimo odraditi check in, a onda sa dosta manje prtljage na prijevoj i jezero Fedaia.
Snijeg u tragovima u zapusima, soli nema, vrijeme idealno, temperatura ugodna. 8)
Dan završavamo kavom na prijevoju Fedaia. Povratak u hotel, večera i nočenje.
Prvi dan: https://goo.gl/maps/CWj4w9N1DQWg7ezA7
Dan drugi. 8)
Svanulo je sunčano i suho jutro, drastično bolje nego je prognoza pokazivala. Odmah krečemo, doručak u 0700, u 0730 već smo vozili prema prijevoju Giau.
Malo prije vrha, gdje su nekada stajala dva Autoveloxa sada stoji Cordon M-2 visoko na stupu, opasan je pri usponu i treba pripaziti.
pRRva jutaRRnja kava (ona u hotelu nije bila pitka )
- nigdje nikoga, vrijeme fenomenalno. Ovo mi je 4. ili 5. uspon na Passo Giau i prvi da je vrijeme baš bilo sasvim OK.
Nastavljamo prema Cortini, tj. prema Pocolu, i onda za Passo Falzarego...
Odmah nakon par km slijedi Valparola...
Ovdje smo već bili, te posjetili vrlo zanimljiv muzej. Evo par slika iz muzeja od prethodne posjete...
- koga zanima tematika, vrijedi se zaustaviti.
Idemo dalje prema Gardeni...
Između Gardene i Selle klasično gužva...
Passo Sella. Lani smo imali više sreće. Počinje pljusak pa stajemo na ručak dok se vrijeme smiri. Tako i tako imamo cijeli dan a već smo na pola rute.
Nakon prijevoja Pordoi počinje pljusak samo takav, tako da umjesto povratka na Falzarego pa još jednog prelaska preko Giau, vračamo se u hotel, te nakon par sati kad se vrijeme smirilo odlazimo do "grada" malo prošetati...
Dan drugi: https://goo.gl/maps/FCk3bTLm4ofY2zWa6
Dan treći. Povratak doma. Plan je bio ovakav: https://goo.gl/maps/SuTga2LRNgBU9LGN8 ...međutim od jutra je vrijeme extremno loše i idemo direkt doma...
Na autoputu ništa novo...
... pa prvom prilikom izlazimo za Lignano i starom cestom za Aquileu, Monfalcone, Trst i doma...
U Lignanu smo čak uhvatili malo sunca.
Inače dionica autoceste A27 od Ponte Nelle Alpi do Trevisa je odlična, vrhunski asfalt i nema puno prometa pa se tu dalo voziti brzinama koje su i u autu po kiši respektabilne, ali A4 (Portogruaro - Palmanova) ubija, pogotovo gdje su radovi. Ni po selima na staroj cesti nije bolje a ima i kamera, ali bar se vozimo a ne stojimo.
Sve u svemu vrhunski vikend - naglasak je bio više na vožnju, a manje na znamenitosti i unatoč kojoj kapi kiše zadovoljni smo došli doma. Realizirali smo valjda 90% plana i lijepo se zabavili.
-----
Nekakav okvirni plan nam je bio prvi dan posjetiti Passo San Boldo, gdje još nismo bili. Sve do tamo bila je klasična "teleportacija", autoput sve do izlaza Vittorio Veneto nord, a onda konačno silazimo na staru cestu. Nama iz Istre u biti sve ovo nije uopče daleko, ako se ide direktno, do Cortine je oko 400 km.
Normalno, na autoputu svako malo gužva, ali barem smo vidjeli nešto što se ne vidi svaki dan:
Uglavnom, San Boldo, vozački ništa spektakularno, ali lijepo za vidjeti i doživjeti. Cesta je građena od veljače do lipnja 1918. godine, tokom 1. Svjetskog rata, a dobila je ime "Road of 100 days" jer je isto tolika dana i trebalo za samu gradnju.
Zaslužena kava na vrhu, prva taj dan.
Nastavljamo dalje prema prijevoju Rolle.
Prognoza opčenito nije obečavala cijeli vikend, ali kako je ista u Alpama relativan pojam, išli smo pa šta bude - bude, i više manje dobro je ispalo.
Iduća postaja - Passo Valles. Cesta između ova dva prijevoja solidna i zanimljiva.
Sve se zeleni, tako treba.
Inače, 200tinjak metara od ovog semafora, neposredno pored benzinske pumpe, nalaze se dvije kamere koje pokrivaju oba smjera, po izgledu vjerovatno Cordon M-2 pa treba pripaziti.
Blizu smo našeg hotela pa odlazimo odraditi check in, a onda sa dosta manje prtljage na prijevoj i jezero Fedaia.
Snijeg u tragovima u zapusima, soli nema, vrijeme idealno, temperatura ugodna. 8)
Dan završavamo kavom na prijevoju Fedaia. Povratak u hotel, večera i nočenje.
Prvi dan: https://goo.gl/maps/CWj4w9N1DQWg7ezA7
-----
Dan drugi. 8)
Svanulo je sunčano i suho jutro, drastično bolje nego je prognoza pokazivala. Odmah krečemo, doručak u 0700, u 0730 već smo vozili prema prijevoju Giau.
Malo prije vrha, gdje su nekada stajala dva Autoveloxa sada stoji Cordon M-2 visoko na stupu, opasan je pri usponu i treba pripaziti.
pRRva jutaRRnja kava (ona u hotelu nije bila pitka
)
- nigdje nikoga, vrijeme fenomenalno. Ovo mi je 4. ili 5. uspon na Passo Giau i prvi da je vrijeme baš bilo sasvim OK.
Nastavljamo prema Cortini, tj. prema Pocolu, i onda za Passo Falzarego...
Odmah nakon par km slijedi Valparola...
Ovdje smo već bili, te posjetili vrlo zanimljiv muzej. Evo par slika iz muzeja od prethodne posjete...
- koga zanima tematika, vrijedi se zaustaviti.
Idemo dalje prema Gardeni...
Između Gardene i Selle klasično gužva...
Passo Sella. Lani smo imali više sreće. Počinje pljusak pa stajemo na ručak dok se vrijeme smiri. Tako i tako imamo cijeli dan a već smo na pola rute.
Nakon prijevoja Pordoi počinje pljusak samo takav, tako da umjesto povratka na Falzarego pa još jednog prelaska preko Giau, vračamo se u hotel, te nakon par sati kad se vrijeme smirilo odlazimo do "grada" malo prošetati...
Dan drugi: https://goo.gl/maps/FCk3bTLm4ofY2zWa6
-----
Dan treći. Povratak doma. Plan je bio ovakav: https://goo.gl/maps/SuTga2LRNgBU9LGN8 ...međutim od jutra je vrijeme extremno loše i idemo direkt doma...
Na autoputu ništa novo...
... pa prvom prilikom izlazimo za Lignano i starom cestom za Aquileu, Monfalcone, Trst i doma...
U Lignanu smo čak uhvatili malo sunca.
Inače dionica autoceste A27 od Ponte Nelle Alpi do Trevisa je odlična, vrhunski asfalt i nema puno prometa pa se tu dalo voziti brzinama koje su i u autu po kiši respektabilne, ali A4 (Portogruaro - Palmanova) ubija, pogotovo gdje su radovi. Ni po selima na staroj cesti nije bolje a ima i kamera, ali bar se vozimo a ne stojimo.
Sve u svemu vrhunski vikend - naglasak je bio više na vožnju, a manje na znamenitosti i unatoč kojoj kapi kiše zadovoljni smo došli doma. Realizirali smo valjda 90% plana i lijepo se zabavili.
