KIJEV - UKRAJINA, EURO 2012 ili "kako je propao dobar plan"
- Thread starter Weller
- Start date
BaDly
New member
Weller said:
Prošle godine sam prošao baš taj dio puta koji si do sad opisao.....samo u obrnutom smjeru, Kiev, Lavov, Budimpešta, Zagreb.....i vjeruj mi to je najbolji mogući dio ceste koji sam vidio u ukrajini....nadam se da nisi išao od Kieva prema chernobylu ili dolje prema zhytomiru i rumunjskoj.....tek onda bi vidio što se zove loša cesta !!
Weller
Member
BaDly said:....nadam se da nisi išao od Kieva prema chernobylu ili dolje prema zhytomiru i rumunjskoj.....tek onda bi vidio što se zove loša cesta !!
Planirao sam ali kada sam vidio kako izgledaju ceste izvan glavnih pravaca, odustao sam.
Sad vidim, po ovoj tvojoj prici, da sam dobro napravio. :azn:
Weller
Member
... NASTAVAK.
Skrecem s autoceste i obilaznice u grad Rivne i ne tako mali po velicini, oko 250.000 stanovnika.
Grad je dosta lijep i u njemu je promet gust. To mi stvara odredjene probleme jer se po gradu vozim u koloni pa ne vidim dovoljno daleko kakva je cesta ispred mene. Kada hocu napraviti razmak od automobila koji ide ispred mene pa usporim, auto iza mene me pretekne pa sam opet na istom. :misli:
Ovaj put nisu u pitanju udarne rupe nego poklopci od revizionih okana - sahti. Vrlo cesto u Hrvatskoj, svi vozaci a pogotovo motociklisti, kada se vrate iz nekog grada u Austriji, Njemackoj i slicno, pricaju kako su sahte savrseno uklopljene u cestu a ne "kao kod nas u Hrvatskoj". I ja sam to znao pricati ali vise necu.
Ljudi moji, ukrajinske sahte su krateri od 20-tak cm dubine. :shock: Sreca da sam se vozio sasvim sporo pa da nisam pao ali za motocikliste su jako opasne. Nase, "domace" sahte su mila majka i treba im se veseliti i hvaliti kada se god uzmogne.
Cesta Rivne - Lutsk. Sasvim je OK.
Polja uz cestu Rivne - Lutsk (prema Klevanu)
TUNNEL OF LOVE - PRICA.
Zasto sam skrenuo s autoceste u Rivne a zuri mi se u Kijev?
Pa prica ide ovako:
Nekoliko mjeseci prije puta, od kolegica dobijam e-mail pod imenom "25 najljepsih mjesta na svijetu". To su one Powerpoint prezentacije koje nekada pogledamo a ponekad obrisemo i ne gledajuci, ovisno o tome kakva nam je trenutno guzva na poslu. Ja sam ga (srecom) pogledao. Privuklo mi je paznju to sto je izmedju Islanda, Puerto Rica, Skotske, Tajlanda, Norveske i mnogih drugih, bilo i jedno mjesto u Ukrajini za koje nikad nisam cuo. Pisalo je "Tunnel of Love in Kleven, Ukraine".
KLEVEN je selo na granici Ukrajine s Rusijom no malim Google istrazivanjem dolazim do toga da je ime sela u Powerpoint prezentaciji pogresno napisano i da se zapravo radi o selu KLEVAN i da se nalazi 30 km sjeverno zapadno od Rivne, dakle vrlo blizu mjesta mog prolaska na putu prema Kijevu.
Naravno da sam vec tada odlucio da cu posjetiti to mjesto vrlo privlacnog imena - Tunnel Of Love.
U Rivneu vozim cestom prema Lutsku i nakon 30 km skrecem s glavne ceste prema selu Klevan. Dosta siromasno selo s vecinom ulica koje su zemljane. Prolazim pokraj nekavog sajma gdje ljudi prodaju raznu robu slicno kao u Africi, na cesti tj. na zemlji.
Naganja me opet nekakav copor pasa dok trazim cestu koja vodi preko zeljezicke pruge koja vodi u sumu. :angry: Ukrajinski copori pasa bas vole naganjat motoriste. Ne bjeze kada potrubim. Predvodnik copora me cak uspio malo gricnut za cizmu. Nadam se da na tom mjestu nece propustat kada pocne kisa.
Zahvaljujuci gps-u brzo nalazim tu lokaciju.
Radi se o prekrasnom zelenom tri km dugackom tunelu koji je zapravo od stabala. Izgleda kao iz nekog sna ili bajke. Ovaj raskosni zeleni tunel je zapravo prolaz za vlak koji prevozi trupce u lokalnu pilanu. Isto tako je popularno mjesto za ljubavna obecanja jer se prica da ako ste iskreni u svojoj ljubavi, sve zelje ce se vam se ostvariti. Ja sam, nazalost, bio sam ali sam mislio na voljenu osobu (jel si cula zeno?!)
Napomena: Ovo gornje spominjanje zene je u funkciji toga, da kada krenem opet na neko putovanje, zena kaze: "Samo ti putuj muzicu" a ne da me odgovara od putovanja, pa molim da mi se to ne zamjeri.
Idemo dalje, reklo bi se u predizbornoj kampanji.
Tunel je prekrasan primjer što se događa kada priroda slobodno buja oko infrastrukture. Napravio se je tijekom mnogih godina od prolazećeg vlaka u jedinstven prolaz jer vlak vozi tri puta dnevno u obadva smjera. Prekrasno i zaista posebno mjesto.
Ironicno, vlak koji formira ovaj prekrasni zeleni tunel od stabala vozi trupce u pilanu gdje se rezu u daske od kojih se radi IKEA namjestaj.
Evo nekoliko slika:
NASTAVLJA SE ...
Skrecem s autoceste i obilaznice u grad Rivne i ne tako mali po velicini, oko 250.000 stanovnika.
Grad je dosta lijep i u njemu je promet gust. To mi stvara odredjene probleme jer se po gradu vozim u koloni pa ne vidim dovoljno daleko kakva je cesta ispred mene. Kada hocu napraviti razmak od automobila koji ide ispred mene pa usporim, auto iza mene me pretekne pa sam opet na istom. :misli:
Ovaj put nisu u pitanju udarne rupe nego poklopci od revizionih okana - sahti. Vrlo cesto u Hrvatskoj, svi vozaci a pogotovo motociklisti, kada se vrate iz nekog grada u Austriji, Njemackoj i slicno, pricaju kako su sahte savrseno uklopljene u cestu a ne "kao kod nas u Hrvatskoj". I ja sam to znao pricati ali vise necu.
Ljudi moji, ukrajinske sahte su krateri od 20-tak cm dubine. :shock: Sreca da sam se vozio sasvim sporo pa da nisam pao ali za motocikliste su jako opasne. Nase, "domace" sahte su mila majka i treba im se veseliti i hvaliti kada se god uzmogne. Cesta Rivne - Lutsk. Sasvim je OK.
Polja uz cestu Rivne - Lutsk (prema Klevanu)
TUNNEL OF LOVE - PRICA.
Zasto sam skrenuo s autoceste u Rivne a zuri mi se u Kijev?
Pa prica ide ovako:
Nekoliko mjeseci prije puta, od kolegica dobijam e-mail pod imenom "25 najljepsih mjesta na svijetu". To su one Powerpoint prezentacije koje nekada pogledamo a ponekad obrisemo i ne gledajuci, ovisno o tome kakva nam je trenutno guzva na poslu.
Ja sam ga (srecom) pogledao. Privuklo mi je paznju to sto je izmedju Islanda, Puerto Rica, Skotske, Tajlanda, Norveske i mnogih drugih, bilo i jedno mjesto u Ukrajini za koje nikad nisam cuo. Pisalo je "Tunnel of Love in Kleven, Ukraine".KLEVEN je selo na granici Ukrajine s Rusijom no malim Google istrazivanjem dolazim do toga da je ime sela u Powerpoint prezentaciji pogresno napisano i da se zapravo radi o selu KLEVAN i da se nalazi 30 km sjeverno zapadno od Rivne, dakle vrlo blizu mjesta mog prolaska na putu prema Kijevu.
Naravno da sam vec tada odlucio da cu posjetiti to mjesto vrlo privlacnog imena - Tunnel Of Love.
U Rivneu vozim cestom prema Lutsku i nakon 30 km skrecem s glavne ceste prema selu Klevan. Dosta siromasno selo s vecinom ulica koje su zemljane. Prolazim pokraj nekavog sajma gdje ljudi prodaju raznu robu slicno kao u Africi, na cesti tj. na zemlji.
Naganja me opet nekakav copor pasa dok trazim cestu koja vodi preko zeljezicke pruge koja vodi u sumu. :angry: Ukrajinski copori pasa bas vole naganjat motoriste.
Ne bjeze kada potrubim. Predvodnik copora me cak uspio malo gricnut za cizmu. Nadam se da na tom mjestu nece propustat kada pocne kisa. Zahvaljujuci gps-u brzo nalazim tu lokaciju.
Radi se o prekrasnom zelenom tri km dugackom tunelu koji je zapravo od stabala. Izgleda kao iz nekog sna ili bajke. Ovaj raskosni zeleni tunel je zapravo prolaz za vlak koji prevozi trupce u lokalnu pilanu. Isto tako je popularno mjesto za ljubavna obecanja jer se prica da ako ste iskreni u svojoj ljubavi, sve zelje ce se vam se ostvariti. Ja sam, nazalost, bio sam ali sam mislio na voljenu osobu (jel si cula zeno?!)
Napomena: Ovo gornje spominjanje zene je u funkciji toga, da kada krenem opet na neko putovanje, zena kaze: "Samo ti putuj muzicu" a ne da me odgovara od putovanja, pa molim da mi se to ne zamjeri.
Idemo dalje, reklo bi se u predizbornoj kampanji.
Tunel je prekrasan primjer što se događa kada priroda slobodno buja oko infrastrukture. Napravio se je tijekom mnogih godina od prolazećeg vlaka u jedinstven prolaz jer vlak vozi tri puta dnevno u obadva smjera. Prekrasno i zaista posebno mjesto.
Ironicno, vlak koji formira ovaj prekrasni zeleni tunel od stabala vozi trupce u pilanu gdje se rezu u daske od kojih se radi IKEA namjestaj.
Evo nekoliko slika:
NASTAVLJA SE ...
Weller
Member
... NASTAVAK.
Vracam se nazad do Rivnea, opet izlazim na auto cestu i krecem prema mom odredistu Kijevu a do tamo je jos dalek put.
Na benzinskim pumpama redovito mi prvo ponude jeftinije gorivo jer je ono klase Euro 5 kao sto je npr. Shell V Power nesto skuplje. CBF nije nesto posebno izbirljiv i s tim jeftinijim gorivom nemam nikavih problema. Inace litra benzina je oko 10 hrivnji sto je oko 1 euro.
Cesta je ok i vozim se oko 120 - 140 km/h. Policijskih patrola ima jako puno ali automobili ispred mene obicno usporavaju kada naidju na patrole pa tako i ja usporim. Policija ponekad snima brzinu s laserom a ponekad zaustavlja bez veze, samo radi rutinske kontrole. Cuo sam razne price o ukrajinskoj policiji, o tome kako je strancu nemoguce proci da ne plati kaznu a pogotovo motociklistima.
Negdje pred Novohrad - Volynskyi vidim dizalicu koja podize automobil s auto ceste. Ne znam o cemu se radi ali ne vidim nikave tragove sudara. Posao uklanjanja vozila s auto ceste ne obavlja neko slep vozilo kao kod nas nego ogromna teleskopska dizalica na velikom kamionu. Policajac na cesti mase da se pomaknem u stranu ali kada sam se priblizio cini mi se da mozda mase i da stanem ali uopce nisam siguran u to. Kako sam isao dosta brzo ne zaustavljam se i prolazim dalje. Vidim u retrovizoru policajca kako gleda za mnom ali ne daje nikakve znakove da stanem. Siguran sam da nije vidio moju tablicu jer je potpuno prljava a i prosao sam dosta brzo ali si mislim kako mu to i nije potrebno. Dovoljno je da javi iducoj patroli da treba zaustaviti MOTOR. S obzirom na to da motora na cestama gotovo uopce nema, nece im biti problem prepoznati me.
Pokraj iduce policijske patrole prolazim sa dosta straha ali ne zaustavljaju me. Sve je u redu. Nedugo zatim uz cestu gdje ljudi masovno prodaju nekave crne bobice u staklenkama (nisam skuzio o cemu se radi) vidim Harley Davidson. Trubim i masem kao lud jer sam konacno vidio nekog "svog". Mase i vozac Harleya, isto kao lud. Sretan sam kao da sam vidio nekog bliskog prijatelja.
Nesto kasnije u suprotnom traku autoceste vidim par na GS-u. I oni masu kao blesavi. I to je bilo sve od motocikala, sve do Kijeva.
Negdje ispred Zitomira zaustavlja me policija. Vade me iz pretjecajne trake na sred autoceste. Zaustavljam se 100-tinjak metara od policajca jer je iskocio ispred mene u zadnji cas pa nisam na vrijeme mogao zaustaviti motor. Snimaju brzinu s laserom na stativu. Policajac prilazi i odmah primjecuje da mi nekakva zica visi s motora. Radi se o mobitel kabelu za napajanje strujom s akumulatora. Potrgao ga je lanac i to ce mi malo zadavati probleme jer gps vrlo brzo trosi bateriju.
Pocinju natezanja s policijom oko moje kazne na englesko - hrvatsko - ruskom jeziku. U tom trenu prolazi kraj nas onaj Harley, trubi i pozdravlja a ja si mislim da je bolje da sam stao s njim i kupio kao i on bobice za koje ne znam sto su a ne jurio kao blesav. Mada zapravo nisam previse ni jurio, mozda oko 120 km/h ali nemam pojma koliko je bilo ogranicenje.
Zove me policajac da sjednem u policijsku Ladu dok on kao nesto pise. Ja potezem kvaku od vrata ali se vrata ne otvaraju. Polismen gleda sta kojeg vraga stojim. Onda skuzim da je to ipak Lada i da vrata NISU zakljucana nego da ih samo treba JAAAKO potegnuti da bi se otvorila. Da, da, istina je. S godinama smo se oducili od ruskih vozila. Organ reda je trazio 500 hrivnji a ja sam govoro da nemam toliko. Na kraju sam mu dao 250 hrivnji (oko 25 eura) i 4 x 200 forinti koje vise ne vrijede. :evil: :evil: :evil:
Jbg i ja moram smanjiti troskove koliko god mogu. Recesija je. Uostalom, dolazim kao turist i trosim novce a oni deru s kaznama. :angry:
Samo se nadam da taj policajac nece biti u patroli kada cu se vracati doma i kada skuzi da forinte vise ne vrijede. Zapravo, ako cemo posteno, vrijede, samo ih treba odnesti kod madjarskog kolege od Rohatinskog u Narodnu banku u Budimpesti i tamo zamijeniti. Uostalom, Madjarska im je susjedna zemlja.
Nakon tog dogadjaja, sam skuzio da Ukrajinci na autocesti nemaju one standardne znakove za ogranicenje brzine, crveni krug s brojkama 90, 80 itd. nego nekakve plave kvadratne pa je i to razlog zasto nisam primjetio neko ogranicenje. Sad je kasno, nepredvidjeni trosak za kaznu sam knjizio ali ta informacija ce mozda koristiti u buducnosti.
Oko 18h dolazim u Kijev.
Ulazak u grad Kijev
Prvi susret s Kijevom je vrlo dojmljiv. Grad je velik, oko 3.000.000 stanovnika, jako siroki bulevari, prilazne ceste imaju po cetiri ili pet trakova.
Ferrari, Mercedes, Infinity, Rolls Royce ... redaju se saloni najskupljih automobilskih marki kao i iste luksuzne marke na cesti pomijesane s Ladama, Volgama i Moskvicima. Neki sasvim drugi svijet od sela po kojima sam prosao prethodni dan.
Na cestama se mogu vidjeti ogromne suprotnosti.
Od Rolls - Roycea ...
... do Zaporozca.
Ovo je ocigledno oldtimer mada je taj pojam u Ukrajini vrlo relativan.
Za decke koji vole hardcore vozila ali imaju u sebi i njezniju (ljubicastu) stranu
Vec sam vrlo gladan jer cijeli dan nista nisam jeo ali prvo odlazim pronaci smjestaj u svom hostelu sa cetverokrevetnom sobom.
Hostel je na posve drugom kraju grada, imam do njega bar 15 km i pouzdajem se u gps. Prelazim preko rijeke Dnjepar, cetvrte po velicini europske rijeke i ona mi se cini ogromna. Prema legendi, mladic pod imenom Kij radio je kao splavar na Dnjepru i on je utemeljio grad koji su njemu u cast nazvali Kijev. Mislim si kako se splavar ubio od posla ako je vozio s jedne na drugu stranu.
Preko Dnjepra prelaze tri velika mosta (samo na tom dijelu suprotno centru). Ja na drugu stranu prelazim preko Metro mosta na kojem je gornja etaza rezervirana za metro a donja za automobile. S mostu ljudi pecaju u Dnjepru a ja si mislim kako moraju imati jaaaako dugacku strunu da bi dohvatila rijeku. Usred Dnjepra na otocicu smjesten je Hidropark gdje se nalazi zabavni park, plaze za plivanje, itd.
Gps me dovodi do cilja i na dobroj sam adresi ali ne vidim nikakvu tablu s imenom hostela niti nesto sto bi uopce slicilo na hostel. Vec sam jako umoran i dosta mi je puta i mislim si u sebi da mi tako i treba kada sam morao biti bas tako skrt da uzmem najjeftiniji smjestaj u Kijevu.
Gasim gps i opet prelazim na prokusanu metodu "pitaj seljaka". Na dobroj sam adresi ali je hostel uvucen u nekakvom sumarku stotinjak metara od ceste. Radi se o starom velikom neboderu u kojem zive i građani koji nemaju veze s hostelom. Na zgradi nema nikakve table koja bi upucivala da se unutra nalazi hostel. Ulazim u zgradu i u predvorju se nalazi nesto sto bi trebala biti recepcija. Iza recepcije se nalaze dva klinca. Kasnije u razgovoru saznajem o cemu se radi. U neboderu je djacki dom za ucenike turisticke skole. Hostel sluzi ucenicima kao ljetna praksa.
Ocito u skolskom budjetu nije bilo novaca za izradu bilo kakve oznake da se tu nalazi hostel. S druge strane, klinci na recepciji su vrlo ljubazni, znaju engleski, popunjavam cijelu hrpu papira s podacima kako to vec u Ukrajini biva. Ulazimo u prastari lift koji ispusta vrlo cudne zvukove i vozimo se do 12 kata. Sobe smrde po vlazi, uzasno je vruce ali soba s cetiri kreveta je relativno uredna. Vise nisam ni ocekivao jer mi zapravo treba samo za prespavati. U sobi je samo jedan cimer. Dva su kreveta prazna. Ostavljam stvari.
Sjedam na motor ispred zgrade a nailazi neki Japanac s ogromnim ruksakom na ledjima i zbunjen pita za hostel Victory. Smijem se jer zamisljam zbunjenog sebe prije pola sata.
Odlazim do centra grada i trazim McDonalds iz dva razloga. Prvi je sto sam vec jako gladan a drugi je to sto u McDonaldsu ima besplatni wifi preko kojeg se zelim javiti doma. S obzirom da u Kijevu ima oko 35 McDonaldsa nije mi problem pronaci ga. Nalazim ga u samom centru Kijeva, u njegovoj najvaznijoj ulica Hrescatik, koja vodi prema Trgu nezavisnosti, mjestu odigravanja Narandjaste revolucije.
McDonalds je dupkom pun i ogroman. Nije ni cudo s obzirom da je u centru i da je masa ljudi trenutno na ulicama. Kako je inace kada nema Eura, ne znam. U jutro sluze one menije za dorucak sto kod nas nema ali u mnogim drugim drzavama ima. U McDonaldsu mi je wifi uvijek radio besprijekorno dok onaj javni u gradui li onaj u hostelu nije radio. Zasto je tako, nisam skuzio ali mi je nedostajalo.
Cijene hrane su otprilike kao i kod nas sto znaci da je McDonalds u Kijevu za one malo dubljeg dzepa. Ne bi se bas moglo reci da je McDonalds u Kijevu nesto "fancy" ali se moze reci da bas i nije za svakoga. S obzirom na cijene, naravno.
Grad buja od zivota. U fans zoni u Ulici Hrescatik se odrzava nekoliko koncerata odjednom, nekoliko je i ogromnih video zidova, sve je prepuno ljudi i svuda okolo su raznorazna dogadjanja. Kijev ocito zivi zivot koji mozda nikada do Eura 2012 nije zivio.
Vec je dosta kasno, vracam se u hostel i upoznajem s cimerom. Njemac koji zivi u Rusiji. Odlicno govori ruski i to mu naravno jako pomaze oko putovanja. Prati njemacku reprezentaciju ali i druge utakmice. Dosao je avionom a po Ukrajini putuje vlakom. Bio je jucer u Dnjepropetrovsku i kaze kako su tamo cijene duplo nize nego u Kijevu i da se treba vratiti kada prodje Euro 2012 jer cemo onda za cijenu ovog jadnog hostela dobijati sobu u odlicnom hotelu. Krevet ima feder koji me zulja ali jako sam umoran i spavam u trenu.
Jedan jedini policijski motor sam vidio u Kijevu. To je ovaj. Treba primjetiti kako nema ni moto odijelo, ni rukavice, ni cizme.
Ferarri ducan s automobilima. Dodjes, platis, odvezes.
Ferarri ducan s 50% snizenja. Lud tko ne kupi!
Diler s vozilima. Moze se kupiti autobus, Rolls-Royce, Porsche ili oklopno vozilo. Svako prema potrebama.
Ovo me je podsjetilo na Jacu.
U prijevodu "Coffee Time"
Ovo sam preveo kao "odvedes zenu u butik i imas mir"
Restoran za tajkune. Barem prema izgledu voznog parka.
Bakica koju je policija tjerala gdje god je sjela.
Honda "obicnjakusa" u centru Kijeva.
Jake snage MUP-a ne Europskom trgu.
Motora sam u Kijevu vidio tek nekoliko i gotovo da sam poslikao sve koje sam vidio. Svi imaju na tablicama AA.
Za ukrajinske nostalgicare.
Olimpijski stadion.
Put do stadiona.
"Biznis lanc"
Gostovanja.
MIG
Stotinjak metara dugacak red satora u samom centru s podrskom za Juliju Timosenko.
NASTAVLJA SE ...
Vracam se nazad do Rivnea, opet izlazim na auto cestu i krecem prema mom odredistu Kijevu a do tamo je jos dalek put.
Na benzinskim pumpama redovito mi prvo ponude jeftinije gorivo jer je ono klase Euro 5 kao sto je npr. Shell V Power nesto skuplje. CBF nije nesto posebno izbirljiv i s tim jeftinijim gorivom nemam nikavih problema. Inace litra benzina je oko 10 hrivnji sto je oko 1 euro.
Cesta je ok i vozim se oko 120 - 140 km/h. Policijskih patrola ima jako puno ali automobili ispred mene obicno usporavaju kada naidju na patrole pa tako i ja usporim. Policija ponekad snima brzinu s laserom a ponekad zaustavlja bez veze, samo radi rutinske kontrole. Cuo sam razne price o ukrajinskoj policiji, o tome kako je strancu nemoguce proci da ne plati kaznu a pogotovo motociklistima.
Negdje pred Novohrad - Volynskyi vidim dizalicu koja podize automobil s auto ceste. Ne znam o cemu se radi ali ne vidim nikave tragove sudara. Posao uklanjanja vozila s auto ceste ne obavlja neko slep vozilo kao kod nas nego ogromna teleskopska dizalica na velikom kamionu. Policajac na cesti mase da se pomaknem u stranu ali kada sam se priblizio cini mi se da mozda mase i da stanem ali uopce nisam siguran u to. Kako sam isao dosta brzo ne zaustavljam se i prolazim dalje. Vidim u retrovizoru policajca kako gleda za mnom ali ne daje nikakve znakove da stanem. Siguran sam da nije vidio moju tablicu jer je potpuno prljava a i prosao sam dosta brzo ali si mislim kako mu to i nije potrebno. Dovoljno je da javi iducoj patroli da treba zaustaviti MOTOR. S obzirom na to da motora na cestama gotovo uopce nema, nece im biti problem prepoznati me.
Pokraj iduce policijske patrole prolazim sa dosta straha ali ne zaustavljaju me. Sve je u redu. Nedugo zatim uz cestu gdje ljudi masovno prodaju nekave crne bobice u staklenkama (nisam skuzio o cemu se radi) vidim Harley Davidson. Trubim i masem kao lud jer sam konacno vidio nekog "svog". Mase i vozac Harleya, isto kao lud. Sretan sam kao da sam vidio nekog bliskog prijatelja.
Nesto kasnije u suprotnom traku autoceste vidim par na GS-u. I oni masu kao blesavi. I to je bilo sve od motocikala, sve do Kijeva.
Negdje ispred Zitomira zaustavlja me policija. Vade me iz pretjecajne trake na sred autoceste. Zaustavljam se 100-tinjak metara od policajca jer je iskocio ispred mene u zadnji cas pa nisam na vrijeme mogao zaustaviti motor. Snimaju brzinu s laserom na stativu. Policajac prilazi i odmah primjecuje da mi nekakva zica visi s motora. Radi se o mobitel kabelu za napajanje strujom s akumulatora. Potrgao ga je lanac i to ce mi malo zadavati probleme jer gps vrlo brzo trosi bateriju.
Pocinju natezanja s policijom oko moje kazne na englesko - hrvatsko - ruskom jeziku. U tom trenu prolazi kraj nas onaj Harley, trubi i pozdravlja a ja si mislim da je bolje da sam stao s njim i kupio kao i on bobice za koje ne znam sto su a ne jurio kao blesav. Mada zapravo nisam previse ni jurio, mozda oko 120 km/h ali nemam pojma koliko je bilo ogranicenje.
Zove me policajac da sjednem u policijsku Ladu dok on kao nesto pise. Ja potezem kvaku od vrata ali se vrata ne otvaraju. Polismen gleda sta kojeg vraga stojim. Onda skuzim da je to ipak Lada i da vrata NISU zakljucana nego da ih samo treba JAAAKO potegnuti da bi se otvorila. Da, da, istina je. S godinama smo se oducili od ruskih vozila. Organ reda je trazio 500 hrivnji a ja sam govoro da nemam toliko. Na kraju sam mu dao 250 hrivnji (oko 25 eura) i 4 x 200 forinti koje vise ne vrijede. :evil: :evil: :evil:
Jbg i ja moram smanjiti troskove koliko god mogu. Recesija je. Uostalom, dolazim kao turist i trosim novce a oni deru s kaznama. :angry:
Samo se nadam da taj policajac nece biti u patroli kada cu se vracati doma i kada skuzi da forinte vise ne vrijede.
Zapravo, ako cemo posteno, vrijede, samo ih treba odnesti kod madjarskog kolege od Rohatinskog u Narodnu banku u Budimpesti i tamo zamijeniti. Uostalom, Madjarska im je susjedna zemlja. Nakon tog dogadjaja, sam skuzio da Ukrajinci na autocesti nemaju one standardne znakove za ogranicenje brzine, crveni krug s brojkama 90, 80 itd. nego nekakve plave kvadratne pa je i to razlog zasto nisam primjetio neko ogranicenje. Sad je kasno, nepredvidjeni trosak za kaznu sam knjizio ali ta informacija ce mozda koristiti u buducnosti.
Oko 18h dolazim u Kijev.
Ulazak u grad Kijev
Prvi susret s Kijevom je vrlo dojmljiv. Grad je velik, oko 3.000.000 stanovnika, jako siroki bulevari, prilazne ceste imaju po cetiri ili pet trakova.
Ferrari, Mercedes, Infinity, Rolls Royce ... redaju se saloni najskupljih automobilskih marki kao i iste luksuzne marke na cesti pomijesane s Ladama, Volgama i Moskvicima. Neki sasvim drugi svijet od sela po kojima sam prosao prethodni dan.
Na cestama se mogu vidjeti ogromne suprotnosti.
Od Rolls - Roycea ...
... do Zaporozca.
Ovo je ocigledno oldtimer mada je taj pojam u Ukrajini vrlo relativan.
Za decke koji vole hardcore vozila ali imaju u sebi i njezniju (ljubicastu) stranu
Vec sam vrlo gladan jer cijeli dan nista nisam jeo ali prvo odlazim pronaci smjestaj u svom hostelu sa cetverokrevetnom sobom.
Hostel je na posve drugom kraju grada, imam do njega bar 15 km i pouzdajem se u gps. Prelazim preko rijeke Dnjepar, cetvrte po velicini europske rijeke i ona mi se cini ogromna. Prema legendi, mladic pod imenom Kij radio je kao splavar na Dnjepru i on je utemeljio grad koji su njemu u cast nazvali Kijev. Mislim si kako se splavar ubio od posla ako je vozio s jedne na drugu stranu.
Preko Dnjepra prelaze tri velika mosta (samo na tom dijelu suprotno centru). Ja na drugu stranu prelazim preko Metro mosta na kojem je gornja etaza rezervirana za metro a donja za automobile. S mostu ljudi pecaju u Dnjepru a ja si mislim kako moraju imati jaaaako dugacku strunu da bi dohvatila rijeku. Usred Dnjepra na otocicu smjesten je Hidropark gdje se nalazi zabavni park, plaze za plivanje, itd.
Gps me dovodi do cilja i na dobroj sam adresi ali ne vidim nikakvu tablu s imenom hostela niti nesto sto bi uopce slicilo na hostel. Vec sam jako umoran i dosta mi je puta i mislim si u sebi da mi tako i treba kada sam morao biti bas tako skrt da uzmem najjeftiniji smjestaj u Kijevu.
Gasim gps i opet prelazim na prokusanu metodu "pitaj seljaka". Na dobroj sam adresi ali je hostel uvucen u nekakvom sumarku stotinjak metara od ceste. Radi se o starom velikom neboderu u kojem zive i građani koji nemaju veze s hostelom. Na zgradi nema nikakve table koja bi upucivala da se unutra nalazi hostel. Ulazim u zgradu i u predvorju se nalazi nesto sto bi trebala biti recepcija. Iza recepcije se nalaze dva klinca. Kasnije u razgovoru saznajem o cemu se radi. U neboderu je djacki dom za ucenike turisticke skole. Hostel sluzi ucenicima kao ljetna praksa.
Ocito u skolskom budjetu nije bilo novaca za izradu bilo kakve oznake da se tu nalazi hostel. S druge strane, klinci na recepciji su vrlo ljubazni, znaju engleski, popunjavam cijelu hrpu papira s podacima kako to vec u Ukrajini biva. Ulazimo u prastari lift koji ispusta vrlo cudne zvukove i vozimo se do 12 kata. Sobe smrde po vlazi, uzasno je vruce ali soba s cetiri kreveta je relativno uredna. Vise nisam ni ocekivao jer mi zapravo treba samo za prespavati. U sobi je samo jedan cimer. Dva su kreveta prazna. Ostavljam stvari.
Sjedam na motor ispred zgrade a nailazi neki Japanac s ogromnim ruksakom na ledjima i zbunjen pita za hostel Victory. Smijem se jer zamisljam zbunjenog sebe prije pola sata.
Odlazim do centra grada i trazim McDonalds iz dva razloga. Prvi je sto sam vec jako gladan a drugi je to sto u McDonaldsu ima besplatni wifi preko kojeg se zelim javiti doma. S obzirom da u Kijevu ima oko 35 McDonaldsa nije mi problem pronaci ga. Nalazim ga u samom centru Kijeva, u njegovoj najvaznijoj ulica Hrescatik, koja vodi prema Trgu nezavisnosti, mjestu odigravanja Narandjaste revolucije.
McDonalds je dupkom pun i ogroman. Nije ni cudo s obzirom da je u centru i da je masa ljudi trenutno na ulicama. Kako je inace kada nema Eura, ne znam. U jutro sluze one menije za dorucak sto kod nas nema ali u mnogim drugim drzavama ima. U McDonaldsu mi je wifi uvijek radio besprijekorno dok onaj javni u gradui li onaj u hostelu nije radio. Zasto je tako, nisam skuzio ali mi je nedostajalo.
Cijene hrane su otprilike kao i kod nas sto znaci da je McDonalds u Kijevu za one malo dubljeg dzepa. Ne bi se bas moglo reci da je McDonalds u Kijevu nesto "fancy" ali se moze reci da bas i nije za svakoga. S obzirom na cijene, naravno.
Grad buja od zivota. U fans zoni u Ulici Hrescatik se odrzava nekoliko koncerata odjednom, nekoliko je i ogromnih video zidova, sve je prepuno ljudi i svuda okolo su raznorazna dogadjanja. Kijev ocito zivi zivot koji mozda nikada do Eura 2012 nije zivio.
Vec je dosta kasno, vracam se u hostel i upoznajem s cimerom. Njemac koji zivi u Rusiji. Odlicno govori ruski i to mu naravno jako pomaze oko putovanja. Prati njemacku reprezentaciju ali i druge utakmice. Dosao je avionom a po Ukrajini putuje vlakom. Bio je jucer u Dnjepropetrovsku i kaze kako su tamo cijene duplo nize nego u Kijevu i da se treba vratiti kada prodje Euro 2012 jer cemo onda za cijenu ovog jadnog hostela dobijati sobu u odlicnom hotelu. Krevet ima feder koji me zulja ali jako sam umoran i spavam u trenu.
Jedan jedini policijski motor sam vidio u Kijevu. To je ovaj. Treba primjetiti kako nema ni moto odijelo, ni rukavice, ni cizme.
Ferarri ducan s automobilima. Dodjes, platis, odvezes.
Ferarri ducan s 50% snizenja. Lud tko ne kupi!
Diler s vozilima. Moze se kupiti autobus, Rolls-Royce, Porsche ili oklopno vozilo. Svako prema potrebama.
Ovo me je podsjetilo na Jacu.
U prijevodu "Coffee Time"
Ovo sam preveo kao "odvedes zenu u butik i imas mir"
Restoran za tajkune. Barem prema izgledu voznog parka.
Bakica koju je policija tjerala gdje god je sjela.
Honda "obicnjakusa" u centru Kijeva.
Jake snage MUP-a ne Europskom trgu.
Motora sam u Kijevu vidio tek nekoliko i gotovo da sam poslikao sve koje sam vidio. Svi imaju na tablicama AA.
Za ukrajinske nostalgicare.
Olimpijski stadion.
Put do stadiona.
"Biznis lanc"
Gostovanja.
MIG
Stotinjak metara dugacak red satora u samom centru s podrskom za Juliju Timosenko.
NASTAVLJA SE ...
Weller
Member
... NASTAVAK.
[size=14pt]TRECI DAN: KIJEV (UA), NE ZNAM KOLIKO km PO GRADU ALI I NE TAKO MALO[/size]
Budim se dosta rano s jednom jedinom mislju. Da li je motor na mjestu gdje sam ga i ostavio? :?
U zimskim mjesecima procitao sam knjigu Nikole Mrakovcica "Daleko je Sibir". U prici "Ukrajinske putjesestvije" dobro sam zapamtio ove njegove recenice: "Ali zasto u Ukrajinu? Pazite na sebe, na stvari! Zar niste culi za Ukrajinsku mafiju? U najboljem slucaju, ostat cete samo bez motora!"
Prije polaska na put, razmisljao sam kako s najjeftinijim smjestajem koji sam nasao u Kijevu ima jedan problem. U sobi sam s nepoznatim ljudima ali to nije nesto sto bi me previse smetalo a pogotovo brinulo. Problem je sto hostel nema nikakav parking, a o nekakvom cuvanom parkingu da i ne govorim. Dakle, motor ce biti prakticno na ulici. :undecided:
Imam ugradjen alarm, dodatno i Xena disk lock s alarmom, ponesti cu i neki debeli lanac ali sve to malo znaci ako dodju cetiri krkana s velikim skarama i jednostavno motor u jednoj minuti utrpaju u kombi pa nek alarm svira koliko god hoce.U tom slucaju, jeftino spavanje u hostelu postaje skuplje i od najskupljeg apartmana u Dubaiju. :angry:
No nisam zelio razmisljati o scenariju povratka u Hrvatsku vlakom.
Zapravo citajuci moto forume, cesto vidim objave "ukraden motor" ali nikada nisam procitatao da su nekome ukrali motor na putovanju pa me je to tjesilo.
No nakon dva dana putovanja po Ukrajini, izgubio sam strah od kradje iz jednostavnog razloga sto motora po Ukrajini gotovo uopce nema pa mi se nekako logicno cinilo da ih nitko nema razloga krasti jer kome ce ih prodat. Navecer sam ukljucivao alarm ali nisam stavljao disk lock niti sam ga vezao lancem.
Bilo kako bilo, svako jutro sam bio sretan kada sam ga vidio netaknutog tamo gdje sam ga i ostavio.
Spremam se za obilazak grada.
Portir koji sjedi u predvorju hostela, raspituje se o motoru. Zacudjen je sto ima cak dva diska naprijed i jedan odozada. Proucava sistem kako to radi i pita koja je rucica za sto. Pita dal ima cetiri stupnja prijenosa a na moj odgovor da ima sest jako je zacudjen.
Opcenito moja Honda "obicnjakusa" izazivala je paznju gdje god sam se zaustavio. Tome se nikako nisam mogao nacuditi ali je shvatljivo s obzirom da motocikle gotovo uopce nisam vidjao cijelim putem. Cesto sam pomisljao kakvu bi tek paznju izazivao frend sa svojim full nakicenim customom.
Krecem prema centru grada, ovaj put preko Paton mosta. Ponovo se cudim sirini Dnjepra.
Most Paton.
Plaza na otoku usred Dnjepra.
Rijeka Dnjepar, cetvrta po velicini europska rijeka s duljinom od 2285 km.
Pogled na Kijev. Dobro se vidi kako grad ima puno zelenila.
U daljini se vidi "Majka Domovina" visine 102 m i Kijev - Pecerska lavra.
Ne palim gps iz razloga stednje baterije i potpuno se gubim. Silom prilika vozim po predgradjima i ono je potpuna suprotnost usminkanom centru.
Prijelaz preko tramvajskih tracnica iliti razvalina je pravi izazov. :shock: Preko njih se ne vozi polako, nego se potpuno stane i onda se prelazi malo po malo sa dvije spustene noge.
Nailazio sam na puno copora pasa lutalica. Ocito je da nema Kineza u gradu.
Stekao sam dojam da je javni promet odlicno organiziran u Kijevu. Imaju gradske autobuse, trolejbuse, minibuseve, tramvaje, taksije...
Trolejbus
No najvaznije za promet je METRO s 50 stanica.
Najdublja metro stanica na svijetu (Arsenalna) je duboka cak 102 metra. Prema stanici voze pokretne stepenice koje jako brzo idu ali ipak voznja traje i traje dok se ne dodje dolje do metroa. Metro vlakovi voze neprirodno brzo i stvarno je lako stici u bilo koji kraj grada.
Karte su, koliko sam vidio super jeftine. Mjesecni pokaz za ovaj ultra brz i efikasan prijevoz kosta oko 10 eura pa bi Bandica trebalo tamo poslat da nesto nauci. Ja sam za voznju koristio ulaznicu za utakmicu na kojoj je pisalo da je s njom besplatna voznja sa svim gradskim prometalima.
Ulaz u metro stanicu.
Dolazak metro vlaka na stanicu.
Vlak kroz tunele juri opasno brzo.
Pokretne stepenice duuugo voze do metroa.
Inace, mjesec dana ranije, citao sam da je bila postavljena seks - BOMBA u metrou. Ja je (srecom) nisam vidio.
"BOMBA" u metrou!!!
Evo link na vijest o tome: (svakako pogledati u svrhu edukacije kako prepoznati terorizam na djelu)
http://croinfo.net/vijesti-svijet/7625-femen-postavile-qbombuq-u-kijevski-metro.html
NASTAVLJA SE ...
[size=14pt]TRECI DAN: KIJEV (UA), NE ZNAM KOLIKO km PO GRADU ALI I NE TAKO MALO[/size]
Budim se dosta rano s jednom jedinom mislju. Da li je motor na mjestu gdje sam ga i ostavio? :?
U zimskim mjesecima procitao sam knjigu Nikole Mrakovcica "Daleko je Sibir". U prici "Ukrajinske putjesestvije" dobro sam zapamtio ove njegove recenice: "Ali zasto u Ukrajinu? Pazite na sebe, na stvari! Zar niste culi za Ukrajinsku mafiju? U najboljem slucaju, ostat cete samo bez motora!"
Prije polaska na put, razmisljao sam kako s najjeftinijim smjestajem koji sam nasao u Kijevu ima jedan problem. U sobi sam s nepoznatim ljudima ali to nije nesto sto bi me previse smetalo a pogotovo brinulo. Problem je sto hostel nema nikakav parking, a o nekakvom cuvanom parkingu da i ne govorim. Dakle, motor ce biti prakticno na ulici. :undecided:
Imam ugradjen alarm, dodatno i Xena disk lock s alarmom, ponesti cu i neki debeli lanac ali sve to malo znaci ako dodju cetiri krkana s velikim skarama i jednostavno motor u jednoj minuti utrpaju u kombi pa nek alarm svira koliko god hoce.U tom slucaju, jeftino spavanje u hostelu postaje skuplje i od najskupljeg apartmana u Dubaiju. :angry:
No nisam zelio razmisljati o scenariju povratka u Hrvatsku vlakom.
Zapravo citajuci moto forume, cesto vidim objave "ukraden motor" ali nikada nisam procitatao da su nekome ukrali motor na putovanju pa me je to tjesilo.
No nakon dva dana putovanja po Ukrajini, izgubio sam strah od kradje iz jednostavnog razloga sto motora po Ukrajini gotovo uopce nema pa mi se nekako logicno cinilo da ih nitko nema razloga krasti jer kome ce ih prodat. Navecer sam ukljucivao alarm ali nisam stavljao disk lock niti sam ga vezao lancem.
Bilo kako bilo, svako jutro sam bio sretan kada sam ga vidio netaknutog tamo gdje sam ga i ostavio.
Spremam se za obilazak grada.
Portir koji sjedi u predvorju hostela, raspituje se o motoru. Zacudjen je sto ima cak dva diska naprijed i jedan odozada. Proucava sistem kako to radi i pita koja je rucica za sto. Pita dal ima cetiri stupnja prijenosa a na moj odgovor da ima sest jako je zacudjen.
Opcenito moja Honda "obicnjakusa" izazivala je paznju gdje god sam se zaustavio. Tome se nikako nisam mogao nacuditi ali je shvatljivo s obzirom da motocikle gotovo uopce nisam vidjao cijelim putem. Cesto sam pomisljao kakvu bi tek paznju izazivao frend sa svojim full nakicenim customom.
Krecem prema centru grada, ovaj put preko Paton mosta. Ponovo se cudim sirini Dnjepra.
Most Paton.
Plaza na otoku usred Dnjepra.
Rijeka Dnjepar, cetvrta po velicini europska rijeka s duljinom od 2285 km.
Pogled na Kijev. Dobro se vidi kako grad ima puno zelenila.
U daljini se vidi "Majka Domovina" visine 102 m i Kijev - Pecerska lavra.
Ne palim gps iz razloga stednje baterije i potpuno se gubim. Silom prilika vozim po predgradjima i ono je potpuna suprotnost usminkanom centru.
Prijelaz preko tramvajskih tracnica iliti razvalina je pravi izazov. :shock: Preko njih se ne vozi polako, nego se potpuno stane i onda se prelazi malo po malo sa dvije spustene noge.
Nailazio sam na puno copora pasa lutalica. Ocito je da nema Kineza u gradu.
Stekao sam dojam da je javni promet odlicno organiziran u Kijevu. Imaju gradske autobuse, trolejbuse, minibuseve, tramvaje, taksije...
Trolejbus
No najvaznije za promet je METRO s 50 stanica.
Najdublja metro stanica na svijetu (Arsenalna) je duboka cak 102 metra. Prema stanici voze pokretne stepenice koje jako brzo idu ali ipak voznja traje i traje dok se ne dodje dolje do metroa. Metro vlakovi voze neprirodno brzo i stvarno je lako stici u bilo koji kraj grada.
Karte su, koliko sam vidio super jeftine. Mjesecni pokaz za ovaj ultra brz i efikasan prijevoz kosta oko 10 eura pa bi Bandica trebalo tamo poslat da nesto nauci. Ja sam za voznju koristio ulaznicu za utakmicu na kojoj je pisalo da je s njom besplatna voznja sa svim gradskim prometalima.
Ulaz u metro stanicu.
Dolazak metro vlaka na stanicu.
Vlak kroz tunele juri opasno brzo.
Pokretne stepenice duuugo voze do metroa.
Inace, mjesec dana ranije, citao sam da je bila postavljena seks - BOMBA u metrou. Ja je (srecom) nisam vidio.
"BOMBA" u metrou!!!
Evo link na vijest o tome: (svakako pogledati u svrhu edukacije kako prepoznati terorizam na djelu)
http://croinfo.net/vijesti-svijet/7625-femen-postavile-qbombuq-u-kijevski-metro.html
NASTAVLJA SE ...
boomer1309
Member
stvarno roman!
čitam te već par dana i svako toliko me neki vrag omete ... nikako pročitati to u komadu.
Ali opisuješ tako plastično i detaljno da mi se slike u glavi samo slažu
čitam te već par dana i svako toliko me neki vrag omete ... nikako pročitati to u komadu.
Ali opisuješ tako plastično i detaljno da mi se slike u glavi samo slažu
Weller
Member
boomer1309 said:stvarno roman!
čitam te već par dana i svako toliko me neki vrag omete ... nikako pročitati to u komadu.
Ali opisuješ tako plastično i detaljno da mi se slike u glavi samo slažu
Ha, plasticno! Pa hvala na pohvali
Mada, uglavnom sam se drzao cistih podataka, cijena, udaljenosti itd. Nisam bas unosio poetiku u putopis tipa onog "te kijevske subote, osvanulo je lijepo nebo iznad Dnjepra a ja sam pozelio opet biti zbratimljen s motociklom"
boomer1309
Member
Weller said:Nisam bas unosio poetiku u putopis tipa onog "te kijevske subote, osvanulo je lijepo nebo iznad Dnjepra a ja sam pozelio opet biti zbratimljen s motociklom"
po meni ni ne treba ... ima i to svoju čar, ali kad razmišljam, razmišljam sličnije ovome kako si ti pisao pa mi je valjda lakše vizualizirati
Weller
Member
Jasno mi je sve.
Samo se malo zezam.
Nije uvijek jednostavno prenesti dojmove s putovanja. Sada, kada recimo citam ovo sto sam napisao, moglo bi se u jednom trenu zakljuciti da mi se je Ukrajina zamjerila, da sam imao samo neke probleme a to uopce nije tako. Bilo mi je vrlo lijepo. Naporno ali lijepo.
Ja sam se trudio prenesti dojmove najbolje sto sam mogao a rezultat moze biti svakakav. :undecided:
Samo se malo zezam.
Nije uvijek jednostavno prenesti dojmove s putovanja. Sada, kada recimo citam ovo sto sam napisao, moglo bi se u jednom trenu zakljuciti da mi se je Ukrajina zamjerila, da sam imao samo neke probleme a to uopce nije tako. Bilo mi je vrlo lijepo. Naporno ali lijepo.
Ja sam se trudio prenesti dojmove najbolje sto sam mogao a rezultat moze biti svakakav. :undecided:
Weller
Member
NASTAVAK ...
Kad vec spominjem promet, kretanje s motorom po gradu mi je bilo vrlo problematicno.
U Kijevu ona prica o postivanju motociklista vise ne vrijedi. Svi auti voze jako brzo i svi se guraju. Ako netko vozi iza mene, odmah mi trubi da se maknem.
Na cestama ima udarnih rupa, vrlo se neravne i valovite a posebna prica su duboki poklopci od sahtova koji su poseban problem u voznji u koloni a stalno se vozi u koloni jer je guzva na cestama.
Osim toga, veliki dio cesta u gradu je napravljen od kamenih (granitnih) grubih kocaka. Na takvim cestama moj motor se hoce razletiti od vibracija i moram voziti sasvim sporo a kraj mene prolijecu Lade sa 80 km/h kao da stojim. Prilicno sam bio zabrinut da me netko ne pobere odozada, pogotovo po noci.
Utjesno je bilo to sto sam imao putno zdravstveno osiguranje ali sam prije polaska gledao neki dokumentarac o ukrajinskim bolnicama gdje je neurokirurg objasnjavao da nema razlike kod busilice za otvaranje lubanje izmedju one profesionalne koja kosta 40.000 dolara i one od "Peveca" za 40 dolara.
U ukrajinskim bolnicama, naravno, upotrebljavaju one za 40 dolara pa me eventualni boravak u bolnici nije veselio bez obzira sto bi osiguranje pokrilo troskove mada sam uzeo najjeftiniju premiju. Za bolnicke troskove s "Pevec" busilicom - sasvim dovoljno.
Vozilo hitne pomoci snimljeno uz stadion (dakle "elitno") ne ulijeva previse povjerenja
Jednostavnom logikom se da zakljuciti zasto gotovo uopce nema motora u Ukrajini. Ceste su toliko lose da je voznja veliki problem.
U trimilijunskom gradu ja sam ih vidio mozda ukupno deset komada od kojih su vecina bili neki sminkerski Harleyi.
Zanimljivo je i sto sam jedno deset puta vidio i policijski motor ali jedan te isti.olice: :021: Taj jedan jedini policijski motor koji sam vidio je stalno kruzio po gradu i stalno sam naletavao na njega.
Neobicno je i to sto sam vidio i samo jedno pauk vozilo. Naime prije utakmice policija je ocistila od vozila siroki pojas ulica oko stadiona. Kako su to ucinili samo s jednim paukom ostala mi je misterija bez obzira sto su u taj posao krenuli vec dan ranije.
Jos jedan primjer kako je jaka administracija i kako sve ide po nekoj (mi bi rekli "ruskoj") proceduri.olice:
Popodne je, dan je utakmice izmedju Italije (trebalo Hrvatske) i Engleske. U ulicama oko stadiona (koji je u centru) je zabranjen promet i to pojacava ionako ogromnu guzvu u gradu.
U samom centru, u ulici koja vodi do poznatog Trga nezavisnosti, nadomak samog trga, desila se prometna nezgoda. Nista strasno, nije bilo ozlijedjenih. Jedan auto je zakocio a drugi ga napucao odozada. Bas nista posebno, cak ni materijalna steta nije nista osobito.
U toj ogromnoj guzvi pred utakmicu, policija je izazvala totalni prometni krkljanac jer je radila ocevid PREKO SAT VREMENA a za svo to vrijeme su ostecena vozila stajala na cesti i blokirala prometni trak. Nevjerojatno! Pa kod nas u slicnoj situaciji bi vozila maknuli helikopterom ako treba no u Ukrajini se postuje policijska procedura.olice:
Policajci su ispisali hrpe papira a s metrom su premjerili sve sto se dalo. Duljinu i sirinu vozila, udaljenost izmedju vozila, udaljenost od vozila do rubnjaka, od vozila do okolnih kuca, isto tako i na drugoj strani, itd.itd. Stvarno nevjerojatno.
Problem s ulaznicom za utakmicu.
Kartu za utakmicu Italija (trebalo Hrvatska) - Engleska sam kupio preko Uefinog weba i trebao sam je podici na Ticket Collection Pointu koji lako nalazim u blizini stadiona.
Ponesao sam sa sobom isprintani e-mail koji sam dobio od Uefe u kojem se vidi da sam kupio kartu, broj transakcije i ostali podaci. U mobitelu sam sam imao pohranjen isti taj e-mail.
No u Ticket Collection Pointu to im nije bilo dovoljno. Traze da se preko mobitela logiram na svoj e-mail racun i u primljenoj posti pokazem im taj e-mail od Uefe.
Ocito su imali problema s nekavim krivotvorinama i laznim e-mailovima. Ja im objasnjavam kako na mobitelu nemam ukljucen data promet jer je to jako skupo i da se ne mogu logirati. No teta mi daje svoj laptop i kaze da se logiram preko njega.
Eh, lako je to kazati jer je laptop na ruskom i cirilici!!! Naravno da sam dosta slova pogresno utipkao ali account postavlja sigurnosno pitanje da unesem broj telefona i to prolazi. Teta gleda mail, vidi od koga je i donosi mi ulaznicu za utakmicu.
Na ulaznici "umjesto" England-Croatia pise England-Italy. :sad: :sad: :sad:
Eee Rakiticu, da nisi ono promasio u 59. minuti protiv Spanjolske... :misli:
Ima jos nesto sto me brine. :undecided:
Na Uefinom webu pise da je zabranjeno unosenje profesionalnog fotoaparata na utakmicu.
Moj Canon 550d sigurno nije profesionalni fotoaparat. To zna svatko tko se imalo bavi fotografijom ali pitam se da li to znaju i redari koji pregledavaju sta se unosi na ulasku u stadion.
Na Ticket Collection Pointu na to pitanje mi odgovaraju da ne znaju ali da mi savjetuju "da probam". Pametna ekipa. :angry:
Zaustavljam nekoliko navijaca koji imaju slicne fotice ali nitko ne zna odgovor. Naidjem na nekog Ukrajinca koji nosi slican Nikon i on kaze da je vec bio na utakmicama i da redari uopce ne rade problem oko toga. Nasmije se na to sto to uopce pitam. Tako je i bilo. Nikavih problema.
Dugo trazim prikladno i sigurno mjesto za parkirat motor. :021: Mada, tesko da ce ga netko ukrasti jer je policija na svakom cosku a ne znam ni tko bi ga vozio jer ovdje motora NEMA.
Nalazim prikladno mjesto. Prilazi mi zastitar koji cuva obliznju zgradu i nudi se da mi cuva kacigu. Vrlo ljubazno od njega.
I on me zapitkuje o podacima o motoru kao da sam dosao sa spejs satlom a ne s Hondom "obicnjakusom".
Obilazim grad i kijevske znamenitosti. Grad je prekrasan, bez dileme, prepun drveca i zelenila.
Jedini problem je sto bi mi trebalo nekoliko dana da obidjem sve ono sto sam zelio jer mi je lista obilazaka bila ocito pre optimisticno slozena. :embarrassed:
Ono sto sam obisao necu opisivati nego cu se posluziti onom starom da "da slika govori vise od tisucu rijeci".
Samostan i Katedrala sv. Mihovila.
Navodno je ovo sve od zlata. Nisam imao nozic da zagrebem i provjerim.
Trg nezavisnosti
Kijevska opera
Majka Domovina
Spiljski samostan - Kijevo-pecerska lavra
Katedrala sv. Sofije
Trg Hetmana Bogdana Hmeljnickog
Massimo
Luk i voda? Luk i strijela? Ma ne! Luk prijateljstva nacija.
NASTAVLJA SE ...
Kad vec spominjem promet, kretanje s motorom po gradu mi je bilo vrlo problematicno.
U Kijevu ona prica o postivanju motociklista vise ne vrijedi. Svi auti voze jako brzo i svi se guraju. Ako netko vozi iza mene, odmah mi trubi da se maknem.
Na cestama ima udarnih rupa, vrlo se neravne i valovite a posebna prica su duboki poklopci od sahtova koji su poseban problem u voznji u koloni a stalno se vozi u koloni jer je guzva na cestama.
Osim toga, veliki dio cesta u gradu je napravljen od kamenih (granitnih) grubih kocaka. Na takvim cestama moj motor se hoce razletiti od vibracija i moram voziti sasvim sporo a kraj mene prolijecu Lade sa 80 km/h kao da stojim. Prilicno sam bio zabrinut da me netko ne pobere odozada, pogotovo po noci.
Utjesno je bilo to sto sam imao putno zdravstveno osiguranje ali sam prije polaska gledao neki dokumentarac o ukrajinskim bolnicama gdje je neurokirurg objasnjavao da nema razlike kod busilice za otvaranje lubanje izmedju one profesionalne koja kosta 40.000 dolara i one od "Peveca" za 40 dolara.
U ukrajinskim bolnicama, naravno, upotrebljavaju one za 40 dolara pa me eventualni boravak u bolnici nije veselio bez obzira sto bi osiguranje pokrilo troskove mada sam uzeo najjeftiniju premiju. Za bolnicke troskove s "Pevec" busilicom - sasvim dovoljno.
Vozilo hitne pomoci snimljeno uz stadion (dakle "elitno") ne ulijeva previse povjerenja
Jednostavnom logikom se da zakljuciti zasto gotovo uopce nema motora u Ukrajini. Ceste su toliko lose da je voznja veliki problem.
U trimilijunskom gradu ja sam ih vidio mozda ukupno deset komada od kojih su vecina bili neki sminkerski Harleyi.
Zanimljivo je i sto sam jedno deset puta vidio i policijski motor ali jedan te isti.
olice: :021: Taj jedan jedini policijski motor koji sam vidio je stalno kruzio po gradu i stalno sam naletavao na njega.Neobicno je i to sto sam vidio i samo jedno pauk vozilo. Naime prije utakmice policija je ocistila od vozila siroki pojas ulica oko stadiona. Kako su to ucinili samo s jednim paukom ostala mi je misterija bez obzira sto su u taj posao krenuli vec dan ranije.
Jos jedan primjer kako je jaka administracija i kako sve ide po nekoj (mi bi rekli "ruskoj") proceduri.
olice:Popodne je, dan je utakmice izmedju Italije (trebalo Hrvatske) i Engleske. U ulicama oko stadiona (koji je u centru) je zabranjen promet i to pojacava ionako ogromnu guzvu u gradu.
U samom centru, u ulici koja vodi do poznatog Trga nezavisnosti, nadomak samog trga, desila se prometna nezgoda. Nista strasno, nije bilo ozlijedjenih. Jedan auto je zakocio a drugi ga napucao odozada. Bas nista posebno, cak ni materijalna steta nije nista osobito.
U toj ogromnoj guzvi pred utakmicu, policija je izazvala totalni prometni krkljanac jer je radila ocevid PREKO SAT VREMENA a za svo to vrijeme su ostecena vozila stajala na cesti i blokirala prometni trak. Nevjerojatno! Pa kod nas u slicnoj situaciji bi vozila maknuli helikopterom ako treba no u Ukrajini se postuje policijska procedura.
olice:Policajci su ispisali hrpe papira a s metrom su premjerili sve sto se dalo. Duljinu i sirinu vozila, udaljenost izmedju vozila, udaljenost od vozila do rubnjaka, od vozila do okolnih kuca, isto tako i na drugoj strani, itd.itd. Stvarno nevjerojatno.
Problem s ulaznicom za utakmicu.
Kartu za utakmicu Italija (trebalo Hrvatska) - Engleska sam kupio preko Uefinog weba i trebao sam je podici na Ticket Collection Pointu koji lako nalazim u blizini stadiona.
Ponesao sam sa sobom isprintani e-mail koji sam dobio od Uefe u kojem se vidi da sam kupio kartu, broj transakcije i ostali podaci. U mobitelu sam sam imao pohranjen isti taj e-mail.
No u Ticket Collection Pointu to im nije bilo dovoljno. Traze da se preko mobitela logiram na svoj e-mail racun i u primljenoj posti pokazem im taj e-mail od Uefe.
Ocito su imali problema s nekavim krivotvorinama i laznim e-mailovima. Ja im objasnjavam kako na mobitelu nemam ukljucen data promet jer je to jako skupo i da se ne mogu logirati. No teta mi daje svoj laptop i kaze da se logiram preko njega.
Eh, lako je to kazati jer je laptop na ruskom i cirilici!!! Naravno da sam dosta slova pogresno utipkao ali account postavlja sigurnosno pitanje da unesem broj telefona i to prolazi. Teta gleda mail, vidi od koga je i donosi mi ulaznicu za utakmicu.
Na ulaznici "umjesto" England-Croatia pise England-Italy. :sad: :sad: :sad:
Eee Rakiticu, da nisi ono promasio u 59. minuti protiv Spanjolske... :misli:
Ima jos nesto sto me brine. :undecided:
Na Uefinom webu pise da je zabranjeno unosenje profesionalnog fotoaparata na utakmicu.
Moj Canon 550d sigurno nije profesionalni fotoaparat. To zna svatko tko se imalo bavi fotografijom ali pitam se da li to znaju i redari koji pregledavaju sta se unosi na ulasku u stadion.
Na Ticket Collection Pointu na to pitanje mi odgovaraju da ne znaju ali da mi savjetuju "da probam". Pametna ekipa. :angry:
Zaustavljam nekoliko navijaca koji imaju slicne fotice ali nitko ne zna odgovor. Naidjem na nekog Ukrajinca koji nosi slican Nikon i on kaze da je vec bio na utakmicama i da redari uopce ne rade problem oko toga. Nasmije se na to sto to uopce pitam. Tako je i bilo. Nikavih problema.
Dugo trazim prikladno i sigurno mjesto za parkirat motor. :021: Mada, tesko da ce ga netko ukrasti jer je policija na svakom cosku a ne znam ni tko bi ga vozio jer ovdje motora NEMA.
Nalazim prikladno mjesto. Prilazi mi zastitar koji cuva obliznju zgradu i nudi se da mi cuva kacigu. Vrlo ljubazno od njega.
I on me zapitkuje o podacima o motoru kao da sam dosao sa spejs satlom a ne s Hondom "obicnjakusom".
Obilazim grad i kijevske znamenitosti. Grad je prekrasan, bez dileme, prepun drveca i zelenila.
Jedini problem je sto bi mi trebalo nekoliko dana da obidjem sve ono sto sam zelio jer mi je lista obilazaka bila ocito pre optimisticno slozena. :embarrassed:
Ono sto sam obisao necu opisivati nego cu se posluziti onom starom da "da slika govori vise od tisucu rijeci".
Samostan i Katedrala sv. Mihovila.
Navodno je ovo sve od zlata. Nisam imao nozic da zagrebem i provjerim.
Trg nezavisnosti
Kijevska opera
Majka Domovina
Spiljski samostan - Kijevo-pecerska lavra
Katedrala sv. Sofije
Trg Hetmana Bogdana Hmeljnickog
Massimo
Luk i voda? Luk i strijela? Ma ne! Luk prijateljstva nacija.
NASTAVLJA SE ...
Weller
Member
... NASTAVAK.
Grad je prepun navijaca i dogadjanja.
U toj sarolikoj gomili ljudi odjednom vidim hrvatski kockasti dres koji mi ide u susret cemu se jako razveselim ali kad su mi se priblizili skuzim da su to Poljaci. :sad:
To je nazalost bio i jedini hrvatski dres koji sam vidio u Kijevu.
Zasto je Poljak nosio Klasnicev dres, ostala mi je nepoznanica.
Hrvatska zastava u Ulici Hrescatik
Kasno je popodne. Priblizava se vrijeme utakmice i odlucujem se pocastiti s nekim tipicno ukrajinskim jelom. Pronalazim jako lijep restoran u centru, prekrasno uredjen u starinskom stilu, zaista ukusno.
Zelim naruciti nesto autohtono a da nije bas preskupo. Odlucujem se za borsc s vrhnjem, crni kruh i kvas. Klopa je bila odlicna.
Cijene su sigurno bile jako napumpane s obzirom na vrijeme i lokaciju ali ne placam previse, 59 hrivnji sto je oko 6 eura.
Stadion je u centru grada a osiguranje oko njega je izrazito jako. Ima i decki u crnim odorama s kacigama i minimalnom visinom od 190 cm s kojima se nije dobro zakaciti.
No sve je mirno bez obzira na guzvu a djevojke koje bojaju lica s nacionalnim bojama ubijaju se od posla.
Mi bi nesto pitali
Rus se pravi Englez
Pripreme
Pravi engleski Bobby
Talijanski carabinieri i tete Ukrajinke
Bio je tamo i David Beckham. Victoriu nisam vidio.
Reporterke u nacionalnim bojama
Fans zona na Trgu nezavisnosti
Lopta - trbuh - lopta
Dobra zurka
Ulica Hrescatik - Fans zona
Ukrajinski cmok
Veseli Englezi
Ukrajinski smiley
Konji s carapicama
NASTAVLJA SE ...
Grad je prepun navijaca i dogadjanja.
U toj sarolikoj gomili ljudi odjednom vidim hrvatski kockasti dres koji mi ide u susret cemu se jako razveselim ali kad su mi se priblizili skuzim da su to Poljaci. :sad:
To je nazalost bio i jedini hrvatski dres koji sam vidio u Kijevu.
Zasto je Poljak nosio Klasnicev dres, ostala mi je nepoznanica.
Hrvatska zastava u Ulici Hrescatik
Kasno je popodne. Priblizava se vrijeme utakmice i odlucujem se pocastiti s nekim tipicno ukrajinskim jelom. Pronalazim jako lijep restoran u centru, prekrasno uredjen u starinskom stilu, zaista ukusno.
Zelim naruciti nesto autohtono a da nije bas preskupo. Odlucujem se za borsc s vrhnjem, crni kruh i kvas. Klopa je bila odlicna.
Cijene su sigurno bile jako napumpane s obzirom na vrijeme i lokaciju ali ne placam previse, 59 hrivnji sto je oko 6 eura.
Stadion je u centru grada a osiguranje oko njega je izrazito jako. Ima i decki u crnim odorama s kacigama i minimalnom visinom od 190 cm s kojima se nije dobro zakaciti.
No sve je mirno bez obzira na guzvu a djevojke koje bojaju lica s nacionalnim bojama ubijaju se od posla.
Mi bi nesto pitali
Rus se pravi Englez
Pripreme
Pravi engleski Bobby
Talijanski carabinieri i tete Ukrajinke
Bio je tamo i David Beckham. Victoriu nisam vidio.
Reporterke u nacionalnim bojama
Fans zona na Trgu nezavisnosti
Lopta - trbuh - lopta
Dobra zurka
Ulica Hrescatik - Fans zona
Ukrajinski cmok
Veseli Englezi
Ukrajinski smiley
Konji s carapicama
NASTAVLJA SE ...