Mala nadopuna odličnog putopisa
Weller je opisao cestu od mađarske granice do Lavova, a ja ću napisati par riječi o poljskoj strani (Rzeszow, Yaroslav, Lavov). Cesta je odlična, nema rupa, nema šahtova, svega par policijskih patrola. I par krava, ali to se da više manje lako izbjeći.
Procedura na granici bez problema, pitaju za motor, uglavnom ih zanima koliko kubika ima, koliko brzo ide, cijena... i to isključivo vojnike, carinici samo lupaju štambilje i pozdravljaju. Sam proces je prilično čudan, 2 ili 3 puta prepisuje sve podatke s prometne i to zna potrajati. Ima par trikova, ako ti se žuri odeš do kućice i odmah daš putovnicu, nekad ti je donesu natrag, nekad sam odeš po nju... ali sve ide po redu. Kad sam izlazio iz ukrajine vjerujem da su ljudi u autima čekali i više od 8 sati, ali srećom na 2 kotača nema tih problema.
Točenje goriva u pravilu funkcionira plati pa toči, ali ja sam uvijek rekao da točim puni, natočio i onda otišao platiti.
Ukrajina me dočekala uz kišu, ali nisam zamjerio
Lviv - grad lavova
Lavov nema asfalta, samo kocke i tračnice. Moram priznat da mi se po kiši i noći i nije pretjerano svidjelo, ali nisam ni to zamjerio.
Par slika i priča o gradu:
Crna kuća - prije 200 godina ovdje je živio siromašan student koji nije mogao plaćati stanarinu, i gazda ga je istjerao na ulicu. Nakon čega je ovaj umro, ali prije toga je prokleo kuću. Od tog dana kuća je postala crna.
Lavov Citadel - 4 tornja, najveći u kojem je prije bio koncentracijski logor je pretvoren u elitni hotel. U drugom je knjižnica, neki stariji čovjek živi sam tamo usred šume. Treća je zatvorena i ima čuvara. I četvrti i najmanji je u prilično lošem stanju, mi smo mislili da smo sami, a kad tamo iz mraka neki glas na prilično dobrom engleskom. Nije se pokazao pa smo ga ostavili da odmara. Uglavnom ovdje je ulaz u podzemne tunele koji navodno povezuju sva 4 tornja. Ovo je bila jedna zanimljiva avantura.
High castle - mjesto s odličnim pogledom na grad kada je sunčano
Tvornica čokolade - ljudi ovdje rade u ne baš sjajnim uvjetima, duge smjene i male plaće. Prosječna plaća za Lavov je 200€ što nije dovoljno za život. Meni se čokolada nije pretjerano svidjela, možda kombinacija soli i čokolade i papra sama po sebi nije dobra ideja
Ostale cijene su za nas recimo pristupačne.
Muzej na otvorenom, zgodno mjesto. Babuške koje rade tamo su bile oduševljene, neke su čak odvojile vremena da nam ispričaju cijelu životnu priču.
Moj omiljeni restoran - Kryjivka. Na ulazu ukrajinski vojnik pozdravlja sa Slava Ukrajini, a ti moraš odgovoriti Herojam slava. Dobrošlica za posebne goste medica. Ponekad tradicionalna ukrajinska glazba, meni se svidjelo, točno vidiš tko je ukrajinac a tko nije. Onda gašenje svijetla i traženje rusa, znaju napraviti show. Preporučam pivo s kolom i votkom (ne sjećam se kako se zove).
Par fotki s neta da dočaram atmosferu:
Najbolje tenisice u Ukrajini:
Baza:
Svako mjesto koje posjetim uvijek povezujem s ljudima koje sam upoznao, i ovdje se Lavov pokazao izvrstan
Ovdje za razliku od Rusije cure piju votku
Normativ je 0.05, i kad naručiš samo toliko malo te čudno gledaju, haha.
Tijekom dana rodio se plan otići na tekmu Ukrajina-Češka na novi stadion, ali rasprodane ulaznice, malo duža šetnja, večera i votka i ipak smo odlučili ostati u gradu (sve mi se nekako čini da je to bio njen tajni plan od početka).
Jako me iznenadio veliki broj turista, to nisam ni najmanje očekivao. Ali kad se pogleda koliko se trude oko njih nije ni čudno. Vjerujem da bi se neka mjesta u Hrvatskoj mogla ugledati na njih. Postoji još mnogo lijepih mjesta u gradu, ali većinu možete pronaći na netu tako da te slike nisam stavljao. I za kraj još jedna informacija: Leopold Mazoh je živio ovdje, idejni začetnik mazohizma, pogledati u lijevi džep, skriva nešto...
Ukrajina je relativno blizu i stvarno je šteta ne doći ovdje, barem na kratko.
Ukrajina vidimo se opet! (nadam se uskoro)
