Odakle je Fatamorgana?..... Sahara 2010 .....
- Thread starter picoda
- Start date
picoda
Well-known member
keyo said:
ma nije ti nama do hotela. kad nam se prispava onda ga nadjemo. prvi s reda. i tako smo u njima samo do jutra.
makazica said:
Ivanova generacija, nisam se stel mesat
jessy said:
Nama su oba motora na d.o.o. i nije bilo problema. Jedino neka talijanka na salteru pitala kako ja znam da je vas motor? Moj je, zar ne lici na mene gospodjo!
mali_bandit
Member
picoda
Well-known member
Napad na Saharu - dio prvi
Nemamo sta razmisljat...odmah u pustinju. Prvo par sati da udjem u stos pa ozbiljni ulaz u Saharu. Imam nesto iskustva u voznji na pijesku s juga Afrike ali je razlika ponoviti isto s dinama i pretovarenim motorom. Sto se Ivana tice, on je na africkom pijesku doma. Posto se nismo predstavili na pocetku price, za sve one koji nisu upoznali Ivana, rijetkog Hrvata koji ne zna maternji jezik, mogu to napraviti u nasem putopisu iz Juzne Afrike. Da se ne ponavljam. http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,121736.0.html
Iz Douza krecemo u obilazak okolinih sela. Dio cestom, dio pustinjom.
Lagano zagrijavanje...
...pa malo zesce...
Evo i filmic...
Tunis 3
...pa malo plivanja...
Dosta je bilo zajebancije, idemo na dine...
Nakon trece ili cetvrte dine, penje se Ivan na sljedecu ispred mene. Idem za njim. Evo sto me ceka s druge strane...
Zar nije sramota da covik s kamena koji je zadnji put vidio pijesak na plazi u Ducama kraj Omisa, morat davat satove voznje coviku rodjenom na africkom pijesku?
A sad ozbiljno. Svatko ko misli da je ovo bezazlena situacija grdno se vara. Ivan je preletio volan i usput slomio vizir. Zasto se to desilo nekome ko je na pijesku doma. Lako smo dosli do zakljucka iskopavajuci motor. Naime, nalazimo se na rubnom dijelu Sahare, a upravo je prosao tjedan gadnih kisa. Nekih pet do deset centimetara pijeska na vrhu jos uvijek je vlazno. To moze iznenaditi vozaca. Cim taj tezi sloj pocne nenadano ukopavati prednji kotac u silaznoj putanji, nema vise povratka.
Nije to nista strasno da nam pomrsi planove ali moramo otici do prvog sela rijesiti vizir. Ostao je ostar dio koji strsi...nije bas pozeljno sarati pustinjom s necim takvim pod vratom. Stizemo u Zafrane. U boksu su vec spremni. Malo piljenja...
...malo brusenja...i zavrsni touch.
...Ta-na-na-na...
"Designed by Zafrane"
Evo sto su rekli:
Promatrajuci s konjuktivno subjektivnog aspekta to je delikatan primjer senzibilnog elementa koji intezivno pretendira u ortocentricnim koncentricnim individualnim emocijama!
Pininfarina (citat iz mjesecnika "Italian Design")
Cool!
Bruketa i Žinic (citat iz magazina "Story")
Neš ti!
Odusevljeni gradjani Dalmacije (citat s ulica)
Ajmo mi nazad u pustinju...
Dosta je vjezbe. Odluka je pala. Idemo jos danas bez viska prtljage kroz Saharu do oaze Ksar Ghilane. Ako ne stignemo, spavamo vani, ako stignemo, dobro je. I sutra nazad po stvari.
Pocetak je bio obecavajuci. Na pravi put nas je izveo lik na motoricu kojem je lanac ispadao svakih dvjesto metara. Kad smo se ponudili da mu pomognemo oko lanca, odbio je rekavsi kako je to u redu. Vjerovatno covjeka zabavlja i nije mu dosadno. Izasli smo na "put" koji je u pocetku vidljiv, a svakim kilometrom tragova je sve manje.
Sve je bilo kako treba dok nismo zasli dublje u pustinju. Nakon sto je moj "Pastrana" zastranio na jednoj dini te izveo atraktivan skokic, cujem kako puca plastika. Vidim njegovu tablicu i kompletan zadnji kraj naslonjene na gumu. Nije dobro, vjerovatno amortizer. Gledamo, nije amortizer. Cijeli zadnji kraj visi. Dobro je, rama je pukla. Zasto kazem, dobro je. Naucio sam jednu stvar u Africi...kad vec ovdje imas kvar na motoru, najbolje da je nesto vezano za zeljezo. Ovdje ima stotinjak aparata za varenje po kvadratnom kilometru. Doduse, nama je otegotna okolnost trenutni polozaj ali to nije nista sto dva pristojna mladica ne mogu rijesiti.
Skidamo Ivanov kofer, sljedi pregled stanja.
Kao sto vidite po boji puknuca bilo je to naceto i prije. Sto sam i pretpostavljao. Onaj tko zna sta ovaj motor prolazi mogao je ocekivati ovako nesto. Inace Ivan u svom zadnjem kuferu nikad nema ispod 20 kila. A ovaj nosac je idealna poluga. Zadnji put je dosao kod mene sa desetak baterija sa svih svojih motora. I jos par stvarcica. Mislite da taj uspori na lezecim policajcima? Inace ga se cesto moze vidjeti kako svoj mali mini motor vozi na svom velikom motoru. Probat cu jednom nac sliku. Dakle, nismo iznenadjeni. Ni uvrijedjeni.
Ovo je slikano kad smo vec podigli zadnji kraj.
Donja strana jos donekle drzi. Plan je da nosim njegov kofer, a Ivan ce nazad lagano. Jako lagano. Prije svega, marenda.
Kofer je kod mene. Vjerujte, nije nimalo lako voziti duboki pijesak bez mogucnosti pomicanja nazad. Zanimljivo iskustvo.
Ponekad je bilo brljavo...
...ali zanimljivo.
Prvi slobodni majstor je nas. Birali smo ozbiljnijeg.
Malo projektiranja u letu i idemo u proizvodnju. Prvo s jedne strane...
...pa s druge...
...pa s trece.
I evo ga. Lakse nego gumu promijeniti. Da vide ovaj rad u Yamahi uzeli bi ovaj uhodani duo pod svoje.
"The Mean Machine" je opet u igri...
Majstor je svoje zaradio za danas pa je pala cajanka s ekipom.
Cajanka i s nase strane...
Bilo je tu jos bijesnih pila...
Gledajuci kao pravi Dalmatinac ljude kako rade, dosao sam do zakljucka. Bili smo podtovareni sto je otvaralo prostor za prilicnu slobodu nasem "Travisu". Dakle, sutra napadamo Saharu pretovareni. Tako ce moj kolega imati manje prostora za egzibicije, a ja cu imati vise prostora za napredak. Po mojoj slobodnoj procjeni negdje smo oko 300 kila. Po motoru. Mislite da ce nama to biti problem?
"Joj kad ovo veceras montiram pa izletim u grad. Sve su zene moje!"
Sudeci po naljepnicama, ovdje tankaju samo pravi muzevi...
Ovo je jedini motor koji smo do sada vidjeli u Tunisu. Glavna faca u selu. Sigurno nacelnikov sin.
Vecera. Vrhunski chef...
I spavanje. Sutra je dan D. Ustvari, dan S. Sahara.
...slijedi nastavak...Napad na Saharu - dio drugi
Nemamo sta razmisljat...odmah u pustinju. Prvo par sati da udjem u stos pa ozbiljni ulaz u Saharu. Imam nesto iskustva u voznji na pijesku s juga Afrike ali je razlika ponoviti isto s dinama i pretovarenim motorom. Sto se Ivana tice, on je na africkom pijesku doma. Posto se nismo predstavili na pocetku price, za sve one koji nisu upoznali Ivana, rijetkog Hrvata koji ne zna maternji jezik, mogu to napraviti u nasem putopisu iz Juzne Afrike. Da se ne ponavljam. http://www.motori.hr/forum/index.php/topic,121736.0.html
Iz Douza krecemo u obilazak okolinih sela. Dio cestom, dio pustinjom.
Lagano zagrijavanje...
...pa malo zesce...
Evo i filmic...
Tunis 3
...pa malo plivanja...
Dosta je bilo zajebancije, idemo na dine...
Nakon trece ili cetvrte dine, penje se Ivan na sljedecu ispred mene. Idem za njim. Evo sto me ceka s druge strane...
Zar nije sramota da covik s kamena koji je zadnji put vidio pijesak na plazi u Ducama kraj Omisa, morat davat satove voznje coviku rodjenom na africkom pijesku?
A sad ozbiljno. Svatko ko misli da je ovo bezazlena situacija grdno se vara. Ivan je preletio volan i usput slomio vizir. Zasto se to desilo nekome ko je na pijesku doma. Lako smo dosli do zakljucka iskopavajuci motor. Naime, nalazimo se na rubnom dijelu Sahare, a upravo je prosao tjedan gadnih kisa. Nekih pet do deset centimetara pijeska na vrhu jos uvijek je vlazno. To moze iznenaditi vozaca. Cim taj tezi sloj pocne nenadano ukopavati prednji kotac u silaznoj putanji, nema vise povratka.
Nije to nista strasno da nam pomrsi planove ali moramo otici do prvog sela rijesiti vizir. Ostao je ostar dio koji strsi...nije bas pozeljno sarati pustinjom s necim takvim pod vratom. Stizemo u Zafrane. U boksu su vec spremni. Malo piljenja...
...malo brusenja...i zavrsni touch.
...Ta-na-na-na...
"Designed by Zafrane"
Evo sto su rekli:
Promatrajuci s konjuktivno subjektivnog aspekta to je delikatan primjer senzibilnog elementa koji intezivno pretendira u ortocentricnim koncentricnim individualnim emocijama!
Pininfarina (citat iz mjesecnika "Italian Design")
Cool!
Bruketa i Žinic (citat iz magazina "Story")
Neš ti!
Odusevljeni gradjani Dalmacije (citat s ulica)
Ajmo mi nazad u pustinju...
Dosta je vjezbe. Odluka je pala. Idemo jos danas bez viska prtljage kroz Saharu do oaze Ksar Ghilane. Ako ne stignemo, spavamo vani, ako stignemo, dobro je. I sutra nazad po stvari.
Pocetak je bio obecavajuci. Na pravi put nas je izveo lik na motoricu kojem je lanac ispadao svakih dvjesto metara. Kad smo se ponudili da mu pomognemo oko lanca, odbio je rekavsi kako je to u redu. Vjerovatno covjeka zabavlja i nije mu dosadno. Izasli smo na "put" koji je u pocetku vidljiv, a svakim kilometrom tragova je sve manje.
Sve je bilo kako treba dok nismo zasli dublje u pustinju. Nakon sto je moj "Pastrana" zastranio na jednoj dini te izveo atraktivan skokic, cujem kako puca plastika. Vidim njegovu tablicu i kompletan zadnji kraj naslonjene na gumu. Nije dobro, vjerovatno amortizer. Gledamo, nije amortizer. Cijeli zadnji kraj visi. Dobro je, rama je pukla. Zasto kazem, dobro je. Naucio sam jednu stvar u Africi...kad vec ovdje imas kvar na motoru, najbolje da je nesto vezano za zeljezo. Ovdje ima stotinjak aparata za varenje po kvadratnom kilometru. Doduse, nama je otegotna okolnost trenutni polozaj ali to nije nista sto dva pristojna mladica ne mogu rijesiti.
Skidamo Ivanov kofer, sljedi pregled stanja.
Kao sto vidite po boji puknuca bilo je to naceto i prije. Sto sam i pretpostavljao. Onaj tko zna sta ovaj motor prolazi mogao je ocekivati ovako nesto. Inace Ivan u svom zadnjem kuferu nikad nema ispod 20 kila. A ovaj nosac je idealna poluga. Zadnji put je dosao kod mene sa desetak baterija sa svih svojih motora. I jos par stvarcica. Mislite da taj uspori na lezecim policajcima? Inace ga se cesto moze vidjeti kako svoj mali mini motor vozi na svom velikom motoru. Probat cu jednom nac sliku. Dakle, nismo iznenadjeni. Ni uvrijedjeni.
Ovo je slikano kad smo vec podigli zadnji kraj.
Donja strana jos donekle drzi. Plan je da nosim njegov kofer, a Ivan ce nazad lagano. Jako lagano. Prije svega, marenda.
Kofer je kod mene. Vjerujte, nije nimalo lako voziti duboki pijesak bez mogucnosti pomicanja nazad. Zanimljivo iskustvo.
Ponekad je bilo brljavo...
...ali zanimljivo.
Prvi slobodni majstor je nas. Birali smo ozbiljnijeg.
Malo projektiranja u letu i idemo u proizvodnju. Prvo s jedne strane...
...pa s druge...
...pa s trece.
I evo ga. Lakse nego gumu promijeniti. Da vide ovaj rad u Yamahi uzeli bi ovaj uhodani duo pod svoje.
"The Mean Machine" je opet u igri...
Majstor je svoje zaradio za danas pa je pala cajanka s ekipom.
Cajanka i s nase strane...
Bilo je tu jos bijesnih pila...
Gledajuci kao pravi Dalmatinac ljude kako rade, dosao sam do zakljucka. Bili smo podtovareni sto je otvaralo prostor za prilicnu slobodu nasem "Travisu". Dakle, sutra napadamo Saharu pretovareni. Tako ce moj kolega imati manje prostora za egzibicije, a ja cu imati vise prostora za napredak. Po mojoj slobodnoj procjeni negdje smo oko 300 kila. Po motoru. Mislite da ce nama to biti problem?
"Joj kad ovo veceras montiram pa izletim u grad. Sve su zene moje!"
Sudeci po naljepnicama, ovdje tankaju samo pravi muzevi...
Ovo je jedini motor koji smo do sada vidjeli u Tunisu. Glavna faca u selu. Sigurno nacelnikov sin.
Vecera. Vrhunski chef...
I spavanje. Sutra je dan D. Ustvari, dan S. Sahara.
...slijedi nastavak...Napad na Saharu - dio drugi
Vozionicar
New member
makazica
Guest
Strašno........svaka čast.......i ja bi........ :shock: 
Koja je ono bil prosječna brzina na onoj dionici ove godine na Dakru? 80 kmh? :shock: :shock: :shock:
Koja je ono bil prosječna brzina na onoj dionici ove godine na Dakru? 80 kmh? :shock: :shock: :shock:
picoda
Well-known member
Napad na Saharu - pokusaj drugi
Dorucak. Jedini smo gosti u svakom hotelu do sad, osim onom prvom u Tunisu, pa nas drze ko malo vode na dlanu. Cak smo jutros od djecjih radosti dobili tri marmelade svaki. Veselju nije bilo kraja. Vadimo pile iz hotela...pravac Sahara. Prvo mi padne motor s bocne nogare. Dobar znak, kao ono "slomi nogu" u kazalistu.
5 stupnjeva. Nije lose za Saharu.
U pocetku ima tragova i nije problem pratit "put". Problem je vozit. Malo smo teski al se ne zalimo.
Sad je vec malo toplije...
Postoje tri mogucnosti za doci Saharom iz Douza u oazu Ksar Ghilane. Laksi put je vecinom po manjim dinama, onaj tezi ide dijelom rubnim podrucjem sa vecim dinama, a najtezi put je onaj po velikim dinama. Taj najtezi je samo ponekad prohodan i to s hard endurom u vise dana. Dakako, postoji i obilazna, skoro pa cestovna, varijanta za koju se odlucuje vecina. Mi biramo ovaj srednji put uz par varijacija na temu. Kad kazem put shvatite to uvjetno jer u jednom trenu tragovi se razilaze i nestaju pa ste prepusteni zvijezdana, suncu ili u novije doba GPS-u.
Voznja u dubokom pijesku...
Uz pomoc mog gurua pokusat cu objasniti osnove voznje po dubokom pijesku. Ovako on to tumaci.
Imas pet osnovnih pravila:
1. Uvijek pogled onamo gdje zelis ici, nikako pogled u prepreku. Ovo je inace i osnovno pravilo svake terenske voznje.
2. Gas...
3. Gas...
4. Gas...
5. Samo gas...
Voznja u dubokom pijesku ima neke svoje zakonitosti. Motor mora bit dovoljno brz da izadje i vozi povrsinom pijeska. Tezi motor, veca brzina. Medjutim, glava uvijek trazi drugi izlaz. Otpustanje gasa. U ovom slucaju to je jako lose. Samo dodatno otvaranje gasa izvlaci vas iz gabule. Druga bitna stvar je pustanje volana. Ne mislim doslovno. Jednostavno pustite da motor vodi, vi radite samo manje korekcije. Volan uvijek mora biti bez opterecenja. Najveci problem su duboki kolotrazi. Bar meni. Izbace vas iz putanje momentalno ukoliko im se podsvjesno opirete. Meni je u svakom slucaju lakse proci vecu dinu nego bazen pun kolotraga. Kod prelaska preko dina najveci problem predstavlja ono sto je s druge strane. Ako je dina s druge strane otpuhana, a dosli ste prebrzo, najebali ste. Ako ste spori, ukopani ste. Tajming je bitan. Par puta mi se desilo da sam dosavsi na vrh dine vidio da nema druge strane. Jezivo. I dovoljno visoko da se nabijes na prednji kotac. I onda 300 kila oplete po tebi.
Kad se udje u stos postane to veoma zabavno. I naporno.
Tunis 4
Jos jedna stvar je zanimljiva. Vec nakon pola sata voznje osjetite kako zadnji amortizer vise ne vrsi svoju funkciju. Na svaku grbu udara do kraja. Kad se skinete s motora i pokusate ga dotaknuti samo sto ruku ne oprzite. Mozete mislit kakvo je ulje unutra. Prije voda nego ulje.
Dolazimo u zadnju postaju prije tezeg dijela. Cafe u Sahari. Gazda je iznenadjen sto nas vidi. Nema bas gostiju u ovo doba pa smo mu dobro dosli.
Clanak s naseg puta izlazi ovdje...
Vrijeme je da se krene. Imamo mi jos veslat...
Nakon nekog vremena ostali smo bez vidljivog traga. Neobicno i pomalo zastrasujuce.
Tunis 5
Najljepsi i najzabavniji dio...dine...
Doslo je vrijeme da saznate. Jos uvijek nisam siguran jel dobro sto otkrivam tajnu.
Odakle je Fatamorgana?
Sahara. Bez vode smo, iscrpljeni. Dolazi ona...Fatamorgana. U halji bjeljoj od poljudskog sjevera u ljetnom derbiju, glave umotane beduinskom maramom pod kojom sjaje prodorne plave oci. Evo je na 2:35. 2010 Yamaha Super Tenere vidéo officielle Pruzam ruku ne uspijevajuci izustiti glasa. Fata otvara svoj pokretni frizider, sumnjive kineske kvalitete, i vadi nekoc poznatu zdepastu bocicu orosenu kapljicama hladnoce. COCTA. Zadnjim atomima snage zamasem glavom lijevo - desno. Ispucale usne kriknu: "Koji ti je kurac, ne pijem gazirano !!!" Fata zastane, ispustivsi svoj otvarac za boce u obliku bivse Juge. Otvarac klizne niz bedro, zavezan negdje unutar halje. Opet posegne u friz i izvadi polulitarsku bocu najbolje vode na svijetu. RUMKE. Voda posebne kakvoce utocena na nepresusnim izvorima podzemnih garaza Joker centra. Pruzi mi bocu i odmakne se. Ne mogavsi se zahvaliti rijecima pokazem na svoju majicu.
Fata pogleda, nasmije se, te na tecnom balkanskom uzvrati: "Fala! Nego, sto radis bolan ovde Dalmatinac?" "Malo se vozin, a ti?". "Nasla oglas na internetu pa dosla da vidim. Kao, traze neku Fatu. I ostala. Sad mi je ovo poso. Dubliram orginalnu kad ova ide na skijanje ili bolovanje. Ajd, zivio!" "Zivila Fato!" Eto sto ti je globalizacija.
Fatagrafit...
Dolazak pred oazu Ksar Ghilane...
Svecano polaganje motora u pijesak. Bez pada kroz Saharu...
Evo odakle smo dosli. Nije lose, a?
Vilica na kojoj je prije puta frisko promijenjeno ulje i dodani distanceri od 2 cm. Sad zamislite dokle bi isle da nema distancera.
Stigli mi u Ksar Ghilane. Vrijeme je za obilazak oaze i papicu. I neki smjestaj da nadjemo. Tus obavezno. O tome u nastavku.
...slijedi nastavak...Ksar Ghilane i Kamena pustinja...
Dorucak. Jedini smo gosti u svakom hotelu do sad, osim onom prvom u Tunisu, pa nas drze ko malo vode na dlanu. Cak smo jutros od djecjih radosti dobili tri marmelade svaki. Veselju nije bilo kraja. Vadimo pile iz hotela...pravac Sahara. Prvo mi padne motor s bocne nogare. Dobar znak, kao ono "slomi nogu" u kazalistu.
5 stupnjeva. Nije lose za Saharu.
U pocetku ima tragova i nije problem pratit "put". Problem je vozit. Malo smo teski al se ne zalimo.
Sad je vec malo toplije...
Postoje tri mogucnosti za doci Saharom iz Douza u oazu Ksar Ghilane. Laksi put je vecinom po manjim dinama, onaj tezi ide dijelom rubnim podrucjem sa vecim dinama, a najtezi put je onaj po velikim dinama. Taj najtezi je samo ponekad prohodan i to s hard endurom u vise dana. Dakako, postoji i obilazna, skoro pa cestovna, varijanta za koju se odlucuje vecina. Mi biramo ovaj srednji put uz par varijacija na temu. Kad kazem put shvatite to uvjetno jer u jednom trenu tragovi se razilaze i nestaju pa ste prepusteni zvijezdana, suncu ili u novije doba GPS-u.
Voznja u dubokom pijesku...
Uz pomoc mog gurua pokusat cu objasniti osnove voznje po dubokom pijesku. Ovako on to tumaci.
Imas pet osnovnih pravila:
1. Uvijek pogled onamo gdje zelis ici, nikako pogled u prepreku. Ovo je inace i osnovno pravilo svake terenske voznje.
2. Gas...
3. Gas...
4. Gas...
5. Samo gas...
Voznja u dubokom pijesku ima neke svoje zakonitosti. Motor mora bit dovoljno brz da izadje i vozi povrsinom pijeska. Tezi motor, veca brzina. Medjutim, glava uvijek trazi drugi izlaz. Otpustanje gasa. U ovom slucaju to je jako lose. Samo dodatno otvaranje gasa izvlaci vas iz gabule. Druga bitna stvar je pustanje volana. Ne mislim doslovno. Jednostavno pustite da motor vodi, vi radite samo manje korekcije. Volan uvijek mora biti bez opterecenja. Najveci problem su duboki kolotrazi. Bar meni. Izbace vas iz putanje momentalno ukoliko im se podsvjesno opirete. Meni je u svakom slucaju lakse proci vecu dinu nego bazen pun kolotraga. Kod prelaska preko dina najveci problem predstavlja ono sto je s druge strane. Ako je dina s druge strane otpuhana, a dosli ste prebrzo, najebali ste. Ako ste spori, ukopani ste. Tajming je bitan. Par puta mi se desilo da sam dosavsi na vrh dine vidio da nema druge strane. Jezivo. I dovoljno visoko da se nabijes na prednji kotac. I onda 300 kila oplete po tebi.
Kad se udje u stos postane to veoma zabavno. I naporno.
Tunis 4
Jos jedna stvar je zanimljiva. Vec nakon pola sata voznje osjetite kako zadnji amortizer vise ne vrsi svoju funkciju. Na svaku grbu udara do kraja. Kad se skinete s motora i pokusate ga dotaknuti samo sto ruku ne oprzite. Mozete mislit kakvo je ulje unutra. Prije voda nego ulje.
Dolazimo u zadnju postaju prije tezeg dijela. Cafe u Sahari. Gazda je iznenadjen sto nas vidi. Nema bas gostiju u ovo doba pa smo mu dobro dosli.
Clanak s naseg puta izlazi ovdje...
Vrijeme je da se krene. Imamo mi jos veslat...
Nakon nekog vremena ostali smo bez vidljivog traga. Neobicno i pomalo zastrasujuce.
Tunis 5
Najljepsi i najzabavniji dio...dine...
Doslo je vrijeme da saznate. Jos uvijek nisam siguran jel dobro sto otkrivam tajnu.
Odakle je Fatamorgana?
Sahara. Bez vode smo, iscrpljeni. Dolazi ona...Fatamorgana. U halji bjeljoj od poljudskog sjevera u ljetnom derbiju, glave umotane beduinskom maramom pod kojom sjaje prodorne plave oci. Evo je na 2:35. 2010 Yamaha Super Tenere vidéo officielle Pruzam ruku ne uspijevajuci izustiti glasa. Fata otvara svoj pokretni frizider, sumnjive kineske kvalitete, i vadi nekoc poznatu zdepastu bocicu orosenu kapljicama hladnoce. COCTA. Zadnjim atomima snage zamasem glavom lijevo - desno. Ispucale usne kriknu: "Koji ti je kurac, ne pijem gazirano !!!" Fata zastane, ispustivsi svoj otvarac za boce u obliku bivse Juge. Otvarac klizne niz bedro, zavezan negdje unutar halje. Opet posegne u friz i izvadi polulitarsku bocu najbolje vode na svijetu. RUMKE. Voda posebne kakvoce utocena na nepresusnim izvorima podzemnih garaza Joker centra. Pruzi mi bocu i odmakne se. Ne mogavsi se zahvaliti rijecima pokazem na svoju majicu.
Fata pogleda, nasmije se, te na tecnom balkanskom uzvrati: "Fala! Nego, sto radis bolan ovde Dalmatinac?" "Malo se vozin, a ti?". "Nasla oglas na internetu pa dosla da vidim. Kao, traze neku Fatu. I ostala. Sad mi je ovo poso. Dubliram orginalnu kad ova ide na skijanje ili bolovanje. Ajd, zivio!" "Zivila Fato!" Eto sto ti je globalizacija.
Fatagrafit...
Dolazak pred oazu Ksar Ghilane...
Svecano polaganje motora u pijesak. Bez pada kroz Saharu...
Evo odakle smo dosli. Nije lose, a?
Vilica na kojoj je prije puta frisko promijenjeno ulje i dodani distanceri od 2 cm. Sad zamislite dokle bi isle da nema distancera.
Stigli mi u Ksar Ghilane. Vrijeme je za obilazak oaze i papicu. I neki smjestaj da nadjemo. Tus obavezno. O tome u nastavku.
...slijedi nastavak...Ksar Ghilane i Kamena pustinja...