Skripter
Active member
Krećemo pravac Jajca pa ćemo malo prije skrenuti u brda. Prema jutarnjim saznanjima, do skretanja je malo više prometa ali se navodno isplati zbog drugog dijela dionice. Rečeno se i obistinilo. Cesta je ful prometna, ima dosta kamiona ali i policije pa recept “po lijevoj strani, manja je gužva” baš i ne igra.
Na ulazu u Travnik lijepa nizbrdica s par zavoja ali je asfalt neki “gingav”, više se vješam nego naginjem. Semafor na malom brežuljku, spuštamo se u kružni tok i bježi mi prednji kotač kojih 10-tak cm. Ničim izazvan, brzina nepostojeća, srećom pa odmah lovi natrag, taman da mi je maknulo lijevu nogu s fuzera. Vozimo dalje dosta sporo, i promet nas ograničava. Dolazimo do golfa dvojke dizlo (jednog od milijun, ipak je to narodni auto), baba vozi presporo, krećem preko crte i ova stane na kočnicu :shock:
Naravno da prelijećem pored nje ko odbjegli projektil, na pedalj od stražnjeg blatobrana, svako kočenje je uzaludno. Usput izmolim tri OčeNaša i dvije ZdravoMarije i odem što je više moguće nalijevo u nadi da baba neće početi skretati ili bilo kaj drugo. Prolazim za intimnu dlaku, vraćam se na svoju stranu i gledam u retrovizore. Boris i lunjka su iza, pored golfa je neko dole na cesti. A u PM!!! :bicikler:
Parkiram expresno, trčim po cesti, Božo je dole. Priskače ekipa s tratoara, pomognu mu ustati. Dobro je, sam stoji. Dižemo motor, na prvi pogled su u voznom stanju i Fric i Bandit. Jedan je natukel koljeno a drugi opet izgubil lijevi žmigavac. Na golfu se ništ baš ne vidi, znači nije bilo direktno.
Pitamo kaj je bilo, gledam opet dizlo dvojku - ne radi žmigavac, znači baba nije skretala. Božo je videl da se naginjemo i idemo lijevo, standardna situacija pa ne reagira ali odjednom vidi golfa kak stoji ispred njega. Koči, guma proklizava na jednu stranu, otpušta kočnicu i ravna, opet malo kočnice ali guma ide nepovratno u drugu stranu. Oboje ateriraju na lijevi bok, Bandit se zaustavlja u zadnjem desnom kotaču od golfa i usput ga rješava suvišne hrđe na stražnjem kraju.
Božo uzima malo predaha na obližnjoj ogradi i sto puta odgovara na pitanje kaj ga sve boli ako je OK, boli ga gležanj i koljeno i dosadni smo.
Krenemo u pregovore s babom ali je već ranije netko pozval policiju pa stižu i plavi svjedoci. Vruće je, nemaju baš volje pisati papirologiju nemilog međunarodnog incidenta, mi smo već u pregovorima tak i onak. Usuglašavamo njihovu bespotrebnost, oni svojim putem, mi pitamo babu kolko love hoće. Šta ona zna, pa bi morala pitati, pa ne zna, pa ajde 50 maraka. Evo ti 50€ da kupiš pola tog usranog golfa i da nas zaboraviš. Ostatak uplati za dodatne sate u autoškoli. Naravno da je jedino cifra bila izrečena tim riječim a ostalo diplomatski kriptirano tako da bi se i nacisti s Enigmom posramili.
Prije smo već maknuli motore s ceste, odlazimo u obližnju birtiju da malo dođemo k sebi.olomljen:
Božo stavlja leda na koljeno. Odustajemo od objeda u Banja Luci, javljamo frendu. Idemo po što je moguće manje prometnim cestama prema doma jer kužimo da smo svi polako na rezervi sa živcima i koncentracijom. A i Fricovom će gležnju odgovarati čim manje mijenjanja brzina. Đurđa kalkulira autoceste, ostaje nam isti dio puta samo prvih 100-tinjak km.
Na ulazu u Travnik lijepa nizbrdica s par zavoja ali je asfalt neki “gingav”, više se vješam nego naginjem. Semafor na malom brežuljku, spuštamo se u kružni tok i bježi mi prednji kotač kojih 10-tak cm. Ničim izazvan, brzina nepostojeća, srećom pa odmah lovi natrag, taman da mi je maknulo lijevu nogu s fuzera. Vozimo dalje dosta sporo, i promet nas ograničava. Dolazimo do golfa dvojke dizlo (jednog od milijun, ipak je to narodni auto), baba vozi presporo, krećem preko crte i ova stane na kočnicu :shock:
Naravno da prelijećem pored nje ko odbjegli projektil, na pedalj od stražnjeg blatobrana, svako kočenje je uzaludno. Usput izmolim tri OčeNaša i dvije ZdravoMarije i odem što je više moguće nalijevo u nadi da baba neće početi skretati ili bilo kaj drugo. Prolazim za intimnu dlaku, vraćam se na svoju stranu i gledam u retrovizore. Boris i lunjka su iza, pored golfa je neko dole na cesti. A u PM!!! :bicikler:
Parkiram expresno, trčim po cesti, Božo je dole. Priskače ekipa s tratoara, pomognu mu ustati. Dobro je, sam stoji. Dižemo motor, na prvi pogled su u voznom stanju i Fric i Bandit. Jedan je natukel koljeno a drugi opet izgubil lijevi žmigavac. Na golfu se ništ baš ne vidi, znači nije bilo direktno.
Pitamo kaj je bilo, gledam opet dizlo dvojku - ne radi žmigavac, znači baba nije skretala. Božo je videl da se naginjemo i idemo lijevo, standardna situacija pa ne reagira ali odjednom vidi golfa kak stoji ispred njega. Koči, guma proklizava na jednu stranu, otpušta kočnicu i ravna, opet malo kočnice ali guma ide nepovratno u drugu stranu. Oboje ateriraju na lijevi bok, Bandit se zaustavlja u zadnjem desnom kotaču od golfa i usput ga rješava suvišne hrđe na stražnjem kraju.
Božo uzima malo predaha na obližnjoj ogradi i sto puta odgovara na pitanje kaj ga sve boli ako je OK, boli ga gležanj i koljeno i dosadni smo.
Krenemo u pregovore s babom ali je već ranije netko pozval policiju pa stižu i plavi svjedoci. Vruće je, nemaju baš volje pisati papirologiju nemilog međunarodnog incidenta, mi smo već u pregovorima tak i onak. Usuglašavamo njihovu bespotrebnost, oni svojim putem, mi pitamo babu kolko love hoće. Šta ona zna, pa bi morala pitati, pa ne zna, pa ajde 50 maraka. Evo ti 50€ da kupiš pola tog usranog golfa i da nas zaboraviš. Ostatak uplati za dodatne sate u autoškoli. Naravno da je jedino cifra bila izrečena tim riječim a ostalo diplomatski kriptirano tako da bi se i nacisti s Enigmom posramili.
Prije smo već maknuli motore s ceste, odlazimo u obližnju birtiju da malo dođemo k sebi.
olomljen:Božo stavlja leda na koljeno. Odustajemo od objeda u Banja Luci, javljamo frendu. Idemo po što je moguće manje prometnim cestama prema doma jer kužimo da smo svi polako na rezervi sa živcima i koncentracijom. A i Fricovom će gležnju odgovarati čim manje mijenjanja brzina. Đurđa kalkulira autoceste, ostaje nam isti dio puta samo prvih 100-tinjak km.
