PRIČA 2.
- Thread starter bob
- Start date
bob
Member
I...tako, kao što obećah,privedoh kraju ovu storiju prije samog jeka :021: sezone. Do jeseni možda iznjedrim još koji tekst za skratit duge zimske dane.
Jezivo cerekanje nadglašavalo je šum vjetra dok je podizao oružje prema njima.
Tupi pljesak i zbunjeni pogled zdepastog popratili su naviranje guste crvene tekućine iz njegovih usta.
Na predjelu adamove jabučice ukazala se crvena točkica.
To je bilo mjesto ulaza malog preciznog zrna ispaljenog sa velike udaljenosti.
U svojoj putanji ono je prekinulo svaku vezu između glave i tijela koje se klonulo, izbačeno iz ravnoteže, počelo rušiti prema ambisu.
Potreseni ovim događajem nijemo su gledali za tijelom debeljka koje se poput krpene lutke odbijajući od izbočenih stjena sunovratilo u zapjenjeno more.
Osvrne se oko sebe, čvrsto stežući u zagrljaju malenu, pokušavao je pogledom pronaći ikakvu naznaku prisutnosti još nekoga.
Samo je šum zapjenjenog mora i huk vjetra kroz niske borove i makiju popunjavao prazninu.
Bez riječi spustili su se sa vjetrometine u zaklon naselja i njegovih kuća.
Kratkom SMS porukom obavijestili su svoje domaćine da ne brinu zbog njihovog nedolaska pravdajući se nenadanim susretom što u stvari i nije bilo daleko od istine.
Pod okriljem mraka zavukli su se na sjenik nekog imanja i pod njegovim krovom zagrljeni i zamotani u staru prašnjavu deku, opijeni mirisom suhe trave utonuli u nemiran san.
Prvi zraci zore i pijetlovi, prenuli su ih iz nekog polusna.
Potiho su se iskrali sa sjenika i uputili ka konobi.
Ništa nije remetilo posvemašnju tišinu.
Odluka je pala.
Još danas odlaze.
Nema smisla da svojom prisutnošću ugrožavaju i ostale ukućane.
U tišini su sakupili svoje stvari.
Odlazite?
Prene ga glas.
Okrene se.
Na vratima je stajala visoka vitka figura.
Da, odgovori prilazeći joj. Aveti prošlosti su nas sustigle i ne želimo bespotrbno i vas dovoditi u opasnost, zato idemo. Dobro...vi najbolje znadete što vam je činiti, odgovori mu i doda pružajući mu omotnicu.
Ovo je stiglo za vas.
Oprezno ju otvori i iz nje na stol istrese malenu naušnicu u obliku delfina.
Ona je bila jedini sadržaj omotnice.
Malena se približi, uzme ju među prste i zamišljeno doda...samo je max ovo mogao poslati, i ono na litici bio je njegov potpis.
Stisne maleni predmet među dlanove i potiho prozbori, hvala ti max...hvala za sve.
...
Dok su sunčeve zrake probijale jutarnju sumaglicu navješćujući pakleni dan dva motora su uz prigušeno brundanje gutala cestu prema jugu.
Jezivo cerekanje nadglašavalo je šum vjetra dok je podizao oružje prema njima.
Tupi pljesak i zbunjeni pogled zdepastog popratili su naviranje guste crvene tekućine iz njegovih usta.
Na predjelu adamove jabučice ukazala se crvena točkica.
To je bilo mjesto ulaza malog preciznog zrna ispaljenog sa velike udaljenosti.
U svojoj putanji ono je prekinulo svaku vezu između glave i tijela koje se klonulo, izbačeno iz ravnoteže, počelo rušiti prema ambisu.
Potreseni ovim događajem nijemo su gledali za tijelom debeljka koje se poput krpene lutke odbijajući od izbočenih stjena sunovratilo u zapjenjeno more.
Osvrne se oko sebe, čvrsto stežući u zagrljaju malenu, pokušavao je pogledom pronaći ikakvu naznaku prisutnosti još nekoga.
Samo je šum zapjenjenog mora i huk vjetra kroz niske borove i makiju popunjavao prazninu.
Bez riječi spustili su se sa vjetrometine u zaklon naselja i njegovih kuća.
Kratkom SMS porukom obavijestili su svoje domaćine da ne brinu zbog njihovog nedolaska pravdajući se nenadanim susretom što u stvari i nije bilo daleko od istine.
Pod okriljem mraka zavukli su se na sjenik nekog imanja i pod njegovim krovom zagrljeni i zamotani u staru prašnjavu deku, opijeni mirisom suhe trave utonuli u nemiran san.
Prvi zraci zore i pijetlovi, prenuli su ih iz nekog polusna.
Potiho su se iskrali sa sjenika i uputili ka konobi.
Ništa nije remetilo posvemašnju tišinu.
Odluka je pala.
Još danas odlaze.
Nema smisla da svojom prisutnošću ugrožavaju i ostale ukućane.
U tišini su sakupili svoje stvari.
Odlazite?
Prene ga glas.
Okrene se.
Na vratima je stajala visoka vitka figura.
Da, odgovori prilazeći joj. Aveti prošlosti su nas sustigle i ne želimo bespotrbno i vas dovoditi u opasnost, zato idemo. Dobro...vi najbolje znadete što vam je činiti, odgovori mu i doda pružajući mu omotnicu.
Ovo je stiglo za vas.
Oprezno ju otvori i iz nje na stol istrese malenu naušnicu u obliku delfina.
Ona je bila jedini sadržaj omotnice.
Malena se približi, uzme ju među prste i zamišljeno doda...samo je max ovo mogao poslati, i ono na litici bio je njegov potpis.
Stisne maleni predmet među dlanove i potiho prozbori, hvala ti max...hvala za sve.
...
Dok su sunčeve zrake probijale jutarnju sumaglicu navješćujući pakleni dan dva motora su uz prigušeno brundanje gutala cestu prema jugu.
Darko3g
Member
Nije, da sitničarim ali priča počinje sa:
Bio je to jedan od onih dana kad je požalio što se rodio. U glavi mu je bubnjalo a mučnina koja se propinjala iz utrobe nagovještavala je rezime. Dok je brisao zapuštenu bradu i buljio u lokvu sadržaja svog želuca nebo je proparao bljesak, zaglušujuća grmljavina koja je usljedila i krupne kapi naglo su ga otrijeznili. Kiša je sve jače lijevala i on napokon skupi dovoljno snage i koncetracije da ustane.
Baci još jedan pogled na sad razvodnjenu gomilu sadržaja svog želuca koji je u laganom potočiću stremio ka jarku. Kiša je sve jače pljuštala a njemu su se polako vraćale slike prošle večeri.
a kasnije ne mogu da pronađem, kad je to povračao i žalio, što se rodio - nije valjda posle sexa u Lovcu
Inače mnogo dobro i zanimljivo, baš sam uživao - hvala!
Bio je to jedan od onih dana kad je požalio što se rodio. U glavi mu je bubnjalo a mučnina koja se propinjala iz utrobe nagovještavala je rezime. Dok je brisao zapuštenu bradu i buljio u lokvu sadržaja svog želuca nebo je proparao bljesak, zaglušujuća grmljavina koja je usljedila i krupne kapi naglo su ga otrijeznili. Kiša je sve jače lijevala i on napokon skupi dovoljno snage i koncetracije da ustane.
Baci još jedan pogled na sad razvodnjenu gomilu sadržaja svog želuca koji je u laganom potočiću stremio ka jarku. Kiša je sve jače pljuštala a njemu su se polako vraćale slike prošle večeri.
a kasnije ne mogu da pronađem, kad je to povračao i žalio, što se rodio - nije valjda posle sexa u Lovcu
Inače mnogo dobro i zanimljivo, baš sam uživao - hvala!
bob
Member
2 Darko3g : Hvala na komentaru... Sa konstatacijom da je požalio situaciju u kojoj se nalazi htio sam naglasiti da mu to nije bilo prvi put da se nalazi pijan i blatnjav pokraj puta samo što sada razlog nije bio prevelika količina lošeg pića nego nešto drugo(što se iz daljnjeg tijeka priče može i isčitati)
2 mgrafik : Junake ove priče poslao sam na :021: godišnji pa je red da i ja malo odmorim tim više što je i moj :starac: :021: konačno provozao.
2 švagan : Svatko ima pravo na svoje mišljenje
2 mgrafik : Junake ove priče poslao sam na :021: godišnji pa je red da i ja malo odmorim tim više što je i moj :starac: :021: konačno provozao.
2 švagan : Svatko ima pravo na svoje mišljenje
bob
Member
Kayaba said:Ja nebrem verovati od kud vam tolko inspiracije, pa više čitam priče neg teme o motorima....Bum se pokvaril onda bum kak babe počel sapunice gledati. Svaka čast autoru, nadam se da nebide prestal pisati, a ak ikak uspem sresti autora, od mene ima gajbu pive. Majstore, odličan!
Gajba pive...nepresušni motifikacijski faktor
, a inspiracija? to valjda dolazi sa godinama i iskustvom...tko bi ga znal :misli: