Riki
- Thread starter OldBoy
- Start date
aper:Mario_hornet_
Member
abercrombie
Member
OldBoy
New member
...malo 'teorije' da neke situacije kasnije ne budu nejasne :wink:
Kao i u poslu sa odjećom, najbitniji preduvjet za deal sa autima je bio moj tečni talijanski. Pojasnit ću najkraće što mogu. Kupce bi odvezao do Udina, Pordenonea ili Venecije. Nikako dalje, jer bi meni iz Zagreba putni troškovi i dovoz auta pojeli svu isplativost kupovine. Da je u pitanju posao, a ne samo cijelodnevno navažanje i zajebancija, unaprijed bi im dao na znanje tako što mi o povratku, za uslugu vožnje i prevođenja, duguju svaki po sto dema bez obzira kupili ili ne kupili auto. U fazi uhodavanja posla, dovozio sam ih do dilerskih dvorišta i dok bi oni gledali vozila, prodavaču bi objasnio kako su gospoda koja mu njuškaju među onom jeftinijom klasom izloženog parka klijenti sa gotovinom u džepu. Ne znaju jednu riječ talijanskoga, pa ako se ja i on uspijemo dogovoriti za moju proviziju od tristo maraka ili petnaest posto za bolji auto, rado ću mu prevođenjem pomoći u prodaji. Ne dogovorimo li se, vozim ih dalje.
Naravno, svi su pristajali. Tada bi im u hodu pojasnio detalje: za kupljeni auto kupac će ostaviti petsto ili više maraka predujma. Od tog iznosa meni tokom pisanja predračuna i ostale papirologije, treba vrlo diskretno, da nitko ne vidi, odmah dati moj dio. Ostatak novca mu se na bankovni račun, čime bi posao u očima kupaca dobivao na težini, uplaćivao u Zagrebu. Tjedan dana kasnije, koliko je lovi trebalo da sjedne na konto prodavača, krenuli bi po kupljeno vozilo prikolicom.
Kada bi svojim novcem kupovao registrirani auto od privatne osobe, situacija bi bila kao ona sa Rikijem: ja bi ga osobno vozio u Hrvatsku jer sam imao prijavljen boravak u Italiji (radna dozvola mi je bila za plesača-baletana). Vremenom je posao ušao u kontinuitet, pa bi prilikom dovoza jednog odmah sa sobom vodio kupce za slijedeće.
Taj je dan sve išlo po planu. U Portogruaro sam stigao sa posuđenim Patrolom i prikolicom oko devet. Dovoljno rano za u miru popiti kavu sa Gecom (šutljivi ali simpatičan dečko iz Mikulića koji je došao odvesti svoga Golfa) i Frkom, mudrijašem i lajavcem sa Sige u potrazi za dobrom Alfom 75. Turbo dizel, naravno. Na prikolicu sam trebao ukrcati već plaćenog malog kombija Iveca, i da mi ne bude gore prazan, nekakav motor u njega nađem li ga na brzaka. Te male, usputne zarade najviše su me veselile.
Kada smo oko jedan krenuli nešto pojesti, sve je bilo obavljeno: Frka nekim čudom od prve pronašao sedamdesetpeticu i dao predujam za nju, a ja kupio GPZa 1100 od dečka iz autopraone u koju smo došli nalickati Gecov Golf ('velikodušno' ga počastio sa pranjem od 20.000 lira). Od posla je nakon 'talijanske' pauze trebalo sačekati sređivanje papirologije, ukrcati motor u kombija, kombi na prikolicu i krenuti za Zagreb.
Da li zato što mi je mozak i dalje kombinirao ili zbog Frke koji nije prestajao pričati, uspio sam promašiti jedno skretanje i izgubiti se u onako nevelikom Portogruaru. Za ne lutati nepotrebno, a znao sam da je pizzeria koju tražimo u blizini, odlučio sam pitati prvoga na koga naiđemo u toj dugačkoj pustoj ulici.
Kao i u poslu sa odjećom, najbitniji preduvjet za deal sa autima je bio moj tečni talijanski. Pojasnit ću najkraće što mogu. Kupce bi odvezao do Udina, Pordenonea ili Venecije. Nikako dalje, jer bi meni iz Zagreba putni troškovi i dovoz auta pojeli svu isplativost kupovine. Da je u pitanju posao, a ne samo cijelodnevno navažanje i zajebancija, unaprijed bi im dao na znanje tako što mi o povratku, za uslugu vožnje i prevođenja, duguju svaki po sto dema bez obzira kupili ili ne kupili auto. U fazi uhodavanja posla, dovozio sam ih do dilerskih dvorišta i dok bi oni gledali vozila, prodavaču bi objasnio kako su gospoda koja mu njuškaju među onom jeftinijom klasom izloženog parka klijenti sa gotovinom u džepu. Ne znaju jednu riječ talijanskoga, pa ako se ja i on uspijemo dogovoriti za moju proviziju od tristo maraka ili petnaest posto za bolji auto, rado ću mu prevođenjem pomoći u prodaji. Ne dogovorimo li se, vozim ih dalje.
Naravno, svi su pristajali. Tada bi im u hodu pojasnio detalje: za kupljeni auto kupac će ostaviti petsto ili više maraka predujma. Od tog iznosa meni tokom pisanja predračuna i ostale papirologije, treba vrlo diskretno, da nitko ne vidi, odmah dati moj dio. Ostatak novca mu se na bankovni račun, čime bi posao u očima kupaca dobivao na težini, uplaćivao u Zagrebu. Tjedan dana kasnije, koliko je lovi trebalo da sjedne na konto prodavača, krenuli bi po kupljeno vozilo prikolicom.
Kada bi svojim novcem kupovao registrirani auto od privatne osobe, situacija bi bila kao ona sa Rikijem: ja bi ga osobno vozio u Hrvatsku jer sam imao prijavljen boravak u Italiji (radna dozvola mi je bila za plesača-baletana). Vremenom je posao ušao u kontinuitet, pa bi prilikom dovoza jednog odmah sa sobom vodio kupce za slijedeće.
Taj je dan sve išlo po planu. U Portogruaro sam stigao sa posuđenim Patrolom i prikolicom oko devet. Dovoljno rano za u miru popiti kavu sa Gecom (šutljivi ali simpatičan dečko iz Mikulića koji je došao odvesti svoga Golfa) i Frkom, mudrijašem i lajavcem sa Sige u potrazi za dobrom Alfom 75. Turbo dizel, naravno. Na prikolicu sam trebao ukrcati već plaćenog malog kombija Iveca, i da mi ne bude gore prazan, nekakav motor u njega nađem li ga na brzaka. Te male, usputne zarade najviše su me veselile.
Kada smo oko jedan krenuli nešto pojesti, sve je bilo obavljeno: Frka nekim čudom od prve pronašao sedamdesetpeticu i dao predujam za nju, a ja kupio GPZa 1100 od dečka iz autopraone u koju smo došli nalickati Gecov Golf ('velikodušno' ga počastio sa pranjem od 20.000 lira). Od posla je nakon 'talijanske' pauze trebalo sačekati sređivanje papirologije, ukrcati motor u kombija, kombi na prikolicu i krenuti za Zagreb.
Da li zato što mi je mozak i dalje kombinirao ili zbog Frke koji nije prestajao pričati, uspio sam promašiti jedno skretanje i izgubiti se u onako nevelikom Portogruaru. Za ne lutati nepotrebno, a znao sam da je pizzeria koju tražimo u blizini, odlučio sam pitati prvoga na koga naiđemo u toj dugačkoj pustoj ulici.
