S Njom u nastavcima...
- Thread starter picoda
- Start date
picoda
Well-known member
Fala drugovi i drugarice... 
Ne treba ovde nikakve konce vatat...ovde se konci samo otpuštaju...
Spava sam u nekom pansionu uz cestu...znam da je na kući priko puta nacrtan Sir Oliver...nemam pojma kako se zove...u sklopu je restoran i kafić. Dobar čorbanac su mi dali za večeru...to znam...ili čobanac kako se već zove.
Imaš pravi motor, imaš Maru...šta čekaš?
Ovo ti dođe ka set guma za grobnik...
vlais ng said:
Ne treba ovde nikakve konce vatat...ovde se konci samo otpuštaju...
Spava sam u nekom pansionu uz cestu...znam da je na kući priko puta nacrtan Sir Oliver...nemam pojma kako se zove...u sklopu je restoran i kafić. Dobar čorbanac su mi dali za večeru...to znam...ili čobanac kako se već zove.
zoomzoom said:najjača kombinacija
Moja Mare ,oduševljena također...
Imaš pravi motor, imaš Maru...šta čekaš?
Ovo ti dođe ka set guma za grobnik...
picoda
Well-known member
zoomzoom said:Kaže Mare : " reci mu, da sam mu ja rekla da je dobro reka "
Nek Lovre još malko naraste, pa ćemo užicat taj vaš đipies
I dobro ti je rekla...
Je, je, taj će te aparat spasit...meni služi za na granicama djelovat ozbiljno i ponekad pogledat nadmorsku visinu.
2wheels4life
Well-known member
picoda
Well-known member
2wheels4life said:Zbog tvojih putopisa možda i zavolin ove duže đireve
Ma pusti ti to...ovde sve ulipšan al patnja je živa...em si mokar, em boli guzica...čas je vruce, čas zima...skini se, obuci se...još te i kaciga nažulja...jebeš mi sve ako nije bolje kamperom...
ivan-mkduhovi
Member
tiki
Active member
Baš ste slatki! :0648:
Malo sam "spor", pa sam tek danas pronašao ovu temu i pročitao od početka do ovog mjesta.
Vjerojatno je to sve namještaljka, jer ne može se s takvim narodnim vozilom ići drugamo nego na plažu, a pogotovo se ne može tako zgodnu damu voziti na motoru po kiši i po grbavom i daleko i ... i ... kad-tad će ti se omaći neki kadar u kojem će se vidjeti kamper s kojim zapravo putujete. 8)
Malo sam "spor", pa sam tek danas pronašao ovu temu i pročitao od početka do ovog mjesta.
Vjerojatno je to sve namještaljka, jer ne može se s takvim narodnim vozilom ići drugamo nego na plažu, a pogotovo se ne može tako zgodnu damu voziti na motoru po kiši i po grbavom i daleko i ... i ... kad-tad će ti se omaći neki kadar u kojem će se vidjeti kamper s kojim zapravo putujete. 8)
picoda
Well-known member
Buka...taj smrad u uhu...glavni je proizvod i autentični znak civilizacije. Kako joj pobjeći...bar na kratko? Teško. Na planini, skoro dvije tisuće metara uvis, ne bi trebala smetati. Ne bi kurac. Novi temelji...još jedna u nizu...dvjesto četrdeset i prva vikendica.
Prokoško Đezero nalazi se na planini Vranica, nedaleko mjesta Fojnica u napaćenoj i prelijepoj BiH. Prirodni je to fenomen čiju će ljepotu i prirodno stanište rijetke vrste vodenog guštera razjebati uskoro. Ako ne i prije. Nekad je tu bilo dvadesetak malih autohtonih drvenih kolibica...danas ih je točno dvjesto i četrdeset. Stotine sranja vikendom u jezeru...što je još i manji problem...od deterđenata i kemikalija koje u isto to vrijeme završe unutra. Puno je to za jezero od nekih 400 puta 200 metara s maksimalnih 13 metara dubine. Ide to u močvaru ako netko ubrzo ne ošine šakom o stol...
Stvarno je šteta ne sačuvati ovakva mjesta. Malo ih je. Naravno, treba prije pande spasit. Ko ga jebe što ih ima malo manje od štakora u pariškoj kanalizaciji...kad su tako slatke...
Jedan ultra kratki...Đezerima do urara...
Jedan pametan gospodin rekao je davno: Plan...to je briga o najboljoj metodi postizanja slučajnog rezultata.
Čemu onda bespotrebna briga? Sjedi i vozi... Ovaj put bez i najmanje naznake cilja. Za razliku od prije. Dva dana srežu radijus kretanja.. Što znači...Bosna. Negdje oko Trilja promrmljam u interkom: Mogli bi do Prokoškog jezera? Može...di ti je to?, čujem iz lijeve slušalice. Desna ponekad ne radi. U Bugarskoj, kažem. Daj ne pizdi!, proradi i desna strana. Stanem u prvu kafanu...znam po tonu i radu slušalica kofeinsku krizu prepoznati.
Do Prokoškog smo išli obalom Buškog Đezera do Tomislavgrada pa preko Ramskog Đezera na Prozor...i dalje za Gonji Vakuf odakle smo se terenom penjali na Vranicu. Pauzu smo napravili kod velikog gospodina i još većeg domara Smaje u planinskom domu Rosinje koji ima sina Muju...isti on. Veliki gospodin Smajo.
Ramsko Đezero...
Od Vakufa uzbrdo...
Od Rosinja do Prokoškog...
Jedan od rijetkih trenutaka u kojem sam bio siguran da sam se izgubio. Oblak se spustio toliko da se ništa nije vidjelo, a voda napravila štetu da na trenutke puta nije ni bilo.
Ustvari, znao sam da smo na dobrom putu...nemojmo se lagati...evo što dođe iza zavoja...
Imam na motoru jednu stvarčicu koja mi je jako bitna. Dobro, ne baš jako, ali recimo da mi je važna. Ne znam zašto al ona mi daje jedini podatak koji me na putu zanima. To je mali termometar čičak trakom spojen za plastiku ispod kontrolne table. Svi koji me dobro poznaju čude se kako nikad na motoru ne poništavam kilometre za prevaljeni put...ne zanimaju me previše udaljenosti, vremena i slično. To pogledam ako mi dođe...nakon što se vratim. Skoro mi ni brzinomjer ne treba. Kad tražim šestu znam da vozim oko sto deset. Kad se oče ugasit u trećoj znam da sam lijen šaltat drugu. To s brzinomjerom nema veze. Al taj me mali termometar jebe. Bez njega mi nekako prazno. Izgleda mu crkla baterija. Nije on ni posebno precizan...odvali na suncu i do 80 stupnjeva...ali sam ga prokužio i sad se nekako po njemu ravnam. Ta mi njegova brojka kaže šta navući na sebe i ima jednu malu strelicu pored koja pokazuje jel trend prema toplijem il prema hladnijem...tako da se mi dobro razumijemo u trendove...
Kako su stari zanati čak i u Bosni pred izumiranjem bilo bi glupo urara tražit u gradu manjem od Jajca. Tamo su bila razna zasjedanja i moralo se dolazit na vrijeme. Zato smo mi nakon penjanja na Prokoško odlučili za Jajce. Da oživimo moj termometar. U Jajce smo stigli predvečer i odmah šibnuli na jezera kako bi se tamo negdje smjestili. Prvi upit i odmah zajeb. Kažu da je u Jajcu trenutno prvenstvo svijeta u mušičarenju. Jebate led, koliko tu prvi mušica nafata? Kasnije su mi objasnili da je mušicarenje zapravo ribolov. Sve vam je puno od Bugojna do Banja Luke...kaže gospođa na recepciji. Sve zakupljeno. I tako mi od kampa do kampa žicali kakav bungalov ne bi li na kraju našli zadnji sobićak šire okolice u Youth Hostelu Jajce. Tu se smjestila i ekipa iz Varaždina i Čakovca na putu za CG...
Moj termostat ima jednu veliku prepreku na koju smo zaboravili. Nedjelja je u Jajcu.
Ništa od moje temperature...ujutro smo odlučili obići još koje Đezero kad nas idu. Prvo doručak na Plivskim Đezerima...
...pa vožnja uz Plivu preko Šipova na Kupres...
...da bi na kraju izbili na Blidinjsko Đezero...
Tu smo odlučili još malo po vodama kad nas ide...te se spustili na Kravice...
Moj termometar bolje da ne radi. Nazad smo preko Vrgorca na Šestanovac...pa terenom iz Tugara nizbrdo do doma...
Urari još uvijek nedjeljom ne rade i ima ih sve manje. Baterija je mala i okrugla...danas sam rastavio najdražu napravu. Sutra idem u potragu za naponom.
Eto...jedan brzinski...čisto da se ne baci. Do slušanja!
