Idemo dalje
Epizoda: ŽIVOT POSLIJE Z1!
Z1000A1
Odluka da se Z900 zamjeni sa Z1000A1 nije smatrana drugačije nego normalni razvoj događaja. Tek sad kad možemo
pogledati unazad možemo vidjeti koliko je to u stvari bila velika promjena.
Poplava motocikala velike kubikaže sredinom 70ih godina nije mogla nego dovesti Kawasaki do proizvodnje modela Z1000.
Samo su trebali bolje istražiti tržište i razloge zašto je Z1 bio toliko popularan. Da su to napravili, možda bi shvatili da su
četiri odvojena auspuha i doboš kočnica bile najbolje točke prodaje.
Umjesto toga Z1000A1 dolazi sa zadnjom disk kočnicom koja je doslovno beskorisna na mokrome i sa 4u2 ispušnim
sistemom koji je optički inferiorniji 4u4 sistemu, ali je sa druge strane jeftiniji u proizvodnji.
Prerano kvarenje 4u4 sistema, za vrijeme trajanja jamstvenog roka, je poprilično koštalo Kawasaki pa je prelazak na
ovaj novi ispušni sistem u neku ruku bolji za njih. Doduše 4u2 sistem nije bio ništa pouzdaniji ali je zasigurno bio jeftiniji
za zamjenu.
Odabir boja na Z1000 nije bio nešto u usporedbi sa Z1 ali Kawasaki je tvrdio da je otmjeniji. Bili su očajni da poguraju
tržište sa Z1000 u nastojanju da održe rast. Diamant-vinsko crvena i dijamant-nebesko plava, koja je bila skoro pa
zelena, smatrane su bezličnima i dosadnima.
Ostatak većih promjena je uključivao upravljač koji je sada bio dizajniran tako da je ožičenje upravljačkih komandi
prolazilo kroz njega i premještanje prekidača za sva 4 žmigavca na komande na lijevoj strani upravljača. Sada su se
uključivala guranjem i izvlačenjem malog crvenog kockastog prekidača.
Kučište baterije i kutija zraka su također doživjeli promjene, kao i vraćanje na 14 amp bateriju.
Mašina je također dobila neka poboljšanja kao i uglađeniji rad, zahvaljujući većoj zapremini i redizajniranom ispušnom
sistemu snaga je povećana na 85KS.
Na glavu su sada ugrađeni 8mm prihvati auspuha i to je mala ali značajna promjena. Ovi su bili mnogo robusniji od
starih 6mm prihvata.
Stijenke poklopaca mašine su nešto deblje čime se htjelo smanjiti buku koja dolazi iz unutrašnjosti motora.
Do sada, konkurencija je već bila Kawasakiju za petama. Honda je kostruirala CB750F a Suzuki nije imao samo svoj
stariji GT750 trocilindraš nego već sada potvrđeni četverotaktni GS750. Ova mala kopija Kawasakija Z1 ne samo da
je dobro išla već je bila upravljiva kao malo koji Japanski motor do tada.
Počelo je novo razdoblje motociklizma i Kawasaki je po prvi put izazvan.
Yamaha je sada zakoračila u segment četverotaktnih motocikala sa svojim odličnim trocilindrašem XS750 super shaft
a Talijani su nas iskušavali sa svojim Laverdama i Ducatijima. Za kupce je to vrijeme bilo savršeno.
Kawasaki je nedavno predstavio svoj Z650B1 i mnogi vlasnici Z1 su ignorirali pojavu većeg Z1000 i djelomično prelazili
na ovaj manji ali puno upravljiviji model. Kawasaki je upucao sam sebe u stopalo i nije to čak ni primjetio. Z650 je išao
kao 750 a bio upravljiv i lagan kao 500.
Z1000A2
Prodaja Z1000A1 u 1977 je bila ok, ali samo ok. Kraj je bio blizu. 1978 je započela prestavljanjem Z1000A2. U osnovi
je bio isti motocikl, samo sa različitim odabirom boja i nešto nižim upravljačem.
A2 se nudio u metalik-crvenoj i metalik-zelenoj uz korištenje zlatnih naljepnica. Prednje kočnice su prebačene na
zadnju stranu tubova i ugrađen je novi glavni prednji kočioni cilindar. Uzorak na sjedalu je modificiran i ugrađena je
nova špinica sa dijafragmom. Ovo je spriječavalo gorivo da dođe do karburatora kad mašina ne radi. Karburatori su
sada uzimali gorivo kroz jedan dotok umjesto kroz dva kao prije. U Kawasakiju su shvatili da kupac sada traži nešto
što je različito od “UJM” odnosno “Univerzalnog Japanskog Motocikla”. U nastojanju da zadovolje ovu potrebu konstruirali
su Z1000D1 ili kao što je poznatiji Z1R. Ovo je bio tvornički prilagođeni Z1000.
Z1000D1 / Z1R
Njegova uglata forma je bila uvod u ono što su Japanci imali spremljeno za nas u vremenu koje tek dolazi. Imao je
uglate žmigavce kao i rezervoar i plastike te ga je to činilo tanjim i manjim od Z1000A1/2. Na njega su ugrađene
aluminijske felge, kopija Morris Mags koje su se koristile na LTD izvedbama. Zadnja felga je bila 18” dok je prednja
promjenjena iz 19” u 18”. U kawasakiju su tvrdili da su time poboljšali upravljivost. U stvari su je time samo pogoršali
još više.
Ugrađen je 4u1 ispušni sistem te je po prvi puta na Kawasaki cestovnom motociklu postavljena prednja maska sa
vjetrobranom koji je bio tamniji od najeftinijih naočala.
Pokazivač goriva i ampermetar su također bili dio opreme, naravno oba su bila totalno neprecizna. Disk kočnice su
bile rupičaste da poboljšaju kočenje na mokrome, ali ovo je sve bilo uzalud.
Mašina je sada bila u crnoj boji kao na prvim modelima Z1 iz 1973, samo je sada boja bila puno kvalitetnija i trajnija.
Veći 28mm karburatori su povećali snagu na 90KS i omogućili da ovo bude najbrži Z ikad. Slovo R u oznaci modela je
označavalo “racer” (trkač). Naravno, to su bile samo želje Kawasakija.
Nudio se samo u jednoj kombinaciji boje, metalik-zvjezdana prašina srebrni. Nekom vrstom svjetlo plave. Uskoro
predstavljeni limitirani model Z650-C2 custom, se također nudio u toj boji.
Kao standardna oprema ugrađeni su samoponištavajući žmigavci, lampica za upozorenje, zadnji amortizeri sa duplim
oprugama, halogeno svjetlo i kočnice sa gumenim crijevima koje su im potpuno uništile osjećaj.
U kawasakiju su zaključili da mu ne treba kick starter pa su ga stavili kao dodatnu opremu ispod sjedala. Osovinu
kick startera koja je još uvijek virila iz kučišta motora su pokrili gumenim poklopcem. Ironija je da je Z1R imao manu
da mu se otpusti vida koja drži rotor alternatora. To je rezultiralo proklizavanjem kumpluga paljenja pa je na kraju
ipak bilo neophodno korištenje kickstartera.
Specifikacije su bile odlične ali motor se prodavao vrlo loše. Nakon mnogo godina postat će neodoljivi klasik. Bilo
je očito da je Kawasaki konstruirao motocikl daleko ispred svog vremena. Svijet još nije bio spreman za kockasti Z1.
Konkurencija je bila u najvećoj brzini. Sljedeća godina ili dvije izbacit će na tržište GS1000, XS1100, CBX1000 i još
puno više egzotičnih superbike-ova. Sve se teže bilo odlučiti.
Čini se nevjerojatno, ali bilo je trenutaka pred kraj 1978 kada su se UK dileri morali boriti da bi prodali Z1000A2 ili
Z1R. Najprodavaniji motocikl bio je Suzuki GS1000 i porazio je Kawasaki dosta jako. U nastojanju da povećaju prodaju
Kawasaki je nudio par aluminijskih felgi sa 7 krakova po vrlo povoljnoj cijeni od 50GBP. No unatoč tomu prodaja se
nije očekivano povećala. Felge su pasale i na Kawasaki Z750B twin modele tako da su mnogi dileri više zaradili na
prodaji felgi nego na prodaji ciljanih modela.
U sljedećem nastavku Kawasaki MK2