picoda
Well-known member
Unkulunkulu
je stvoritelj covjecanstva, najveci bog plemena Zulu. Vjerovatno ste culi za njihovu glavna facu, Zulu, Shaka Zulu. Inace su veliko ratnicko pleme koje zivi u provinciji Kwa-Zulu Natal u Juznoafrickoj Republici.
Vjerovatno se pitate kakve veze ima sve ovo s motorima. Ima par poveznica. Naime, jedna je ta sto Juznoafricka Republika ima veliku tradiciju u motociklizmu, kako u cestovnoj tako i u, meni drazoj, off road varijanti. Posto sam se upravo vratio iz JAR-e koju sam jednim dijelom prosao na motoru, postajem druga poveznica.
Na poziv mog prijatelja Ivana, Juznoafrickog Hrvata, za kojeg su braca Kovac i Joe Didulica doktori Hrvatskog jezika, odoh ja u Afriku. Moram ga ubost za jezik jer je na izrazu "Ozujsko pivo" odradjen najveci pomak po tom pitanju. Ivan, koji od prije nekoliko godina sa familijom zivi u Hrvatskoj, bivsi je enduro i motokros trkac te dugogodisnji instruktor terenske voznje. Prvi put je u Hrvatsku dosao 1992 godine i zaljubio se na prvi pogled. Desetak godina poslije odlucuje se preseliti u Hrvatsku gdje otvara agenciju za turizam koja se, uz ostalo, bavi organiziranjem moto tura po Hrvatskoj i izvan nje. Ivan je ukratko odlican vozac, dobar covjek i jos bolji prijatelj.
I tako krene svojevrsni djiric po tom dijelu balote. Desetak dana prekrasne zemlje, dobrih ljudi, lude voznje i Unkulunkuluove dobre volje. Vise o voznji motorom i dogodovstinama, uz slike, u nastavku koji slijedi.
Juznoafricka Republika
zemlja je cije ime otkriva njen polozaj, a spada u podrucja koja je covjek najranije naselio. I to neki ne bas naocit lik, Australopithecus, prije 3 milje godina.
Od Europljana, prvi su je naselili Nizozemci 1652g., kako bi opskrbili brodove na putu za Indiju. Zvali su se Buri, imali su dosta dobar natalitet te s vremenom razvijaju svoju kulturu i jezik. Afrikaans. Tijekom Napoleonovog doba, u JAR dolaze i Englezi te osvajaju dio oko rta Dobre Nade. Zasto me to ne cudi!? Buri nisu bili bas odusevljeni time jer su ovi htjeli zabranit ropstvo. E, to me vec pomalo cudi? Zatim su Buri dali petama vjetra da bi na sjeveroistoku zemlje osnovali dvije nove Burske Republike.
Sve bi to bilo relativno dobro da se oko 1860-tih u unutrasnjosti nisu nasli dijamanti i zlato. E onda je pocela tarapana. Englezi su zeljeli i ostatak zemlje pa je 1899. poceo tzv. Burski rat. Zavrsio je 3 godine poslije i to pobjedom Engleza iako su Buri, ili od tada Afrikaneri, kao najveci dio bijele populacije nastavili drmati politickim zivotom.
Crno stanovnistvo iskljuceno je iz politike i pocela je rasna segregacija ciji je vrhunac bio 1948g. kad je na izborima pobjedila Nacionalna stranka. Tada je poceo tzv. Apartheid, te su stanovnici podjeljeni u rasne skupine. Apartheid je kod crne populacije izazvao snazne reakcije te je dosta crnackih vodja zatvoreno. Jedan od njih, ujedno i najpoznatiji, Nelson Mandela robijao je 27 godina.
Odrzavanje Apartheida je krajem 1980-tih postalo nemoguce, te je 1991g., nakon dvogodisnjih pregovora De Klerka i Mandele, izjednaceno pravo glasa za sve stanovnike. Na izborima 1994g. Mandela biva izabran za presjednika.
JAR danas
U novije doba, nakon Apartheida, JAR ima puno problema sa nezaposlenoscu crnog stanovnistva, dolaskom iz siromasnijih Africkih zemalja, te je medju zemljama s najvecom stopom kriminala na svijetu. Jos jedan od vecih problema je eksplozija infekcije virusom HIV. Durex se nije bas proslavio tamo.
Unatoc tome, Juznoafricka Republika je jedna od najljepsih zemalja svijeta. Susna zemlja s klimom koja u nekim podrucjima podsjeca na mediteransku. Nisu bili ludi ovi Buri i Englezi. Vina su im vrhunska, a zenini najbolji prijatelji jeftini. I sve ostalo je vise ili manje jeftinije nego kod nas.
Inace, sve skupa ih ima oko 44 i po milje, na oko 1.219,000 km2. Valuta je Rand, a zanimljivo je to da imaju tri glavna grada. Pretoria izvrsna, Cape Town zakonodavna, a Bloemfontein pravosudna vlast. Za one koji vole brojeve, BDP po stanovniku je oko 12000$, ali je to dosta neobicno podjeljeno...10% najbogatijih ima oko 50% ukupnih prihoda. Malo bolje od onih nasih 200 obitelji. Prica se da JAR-om, i dobrim djelom Afrike, (citaj; tamo gdje su dragulji), drmaju dvije najbogatije draguljarske familije.
Johanesburg
Moj prvi dodir s Afrikom. Johanesburg. Grad u kojem istovremeno mozete dozivjeti Afriku i piti cistu vodu iz slavine. Povijest Johanesburga zapocinje 1886g. kada je George Walker zapeo za komad zlatne rude na svom imanju u Witwaterstandu. Nakon toga nista vise nije bilo kao prije. Zapeo je na mjestu na kojem ce kasnije biti iskopano 40% svog svjetskog zlata. Lucky George je na brzinu dobio stotinjak tisuca susjeda. Danas ih ima oko 4 milje u gradu i skoro 8 milja sa provincijom. Sluzbeno. Tako Johanesburg postaje drugi grad po naseljenosti u Podsaharskoj Africi i jedan od rijetkih velikih gradova na svijetu koji nije blizu morske obale ili velike rijeke. Da nije smotanog Georga sad bi ja na livadu sletio.
Stari dio grada
Kazao sam Ivanu, cim odemo s aerodroma vodi me u stari dio grada. Ne zanimaju me neboderi i buka metropolisa. Tako je i bilo. Po nas je dosao Ivanov otac Angelo, vitalni osamdesetogodisnjak, s kojim smo krenuli u kratki obilazak starog dijela grada.
Trznica "Mai Mai"
Ovdje bijelca vide svakih nekoliko godina. Ivan je odrastao na ulici pa dobro pozna ovaj dio inace se ne bi bas nesto proveli tu.
Za ovo se cak i u Africi odlazi u zatvor. Ove decke to puno ne brine jer policija nema bas obicaj svracati u ovaj dio grada.
Suseni repovi raznih zivotinja. Nisam pitao cemu sluze. Tip koji ih prodaje nije imao bas blagonakloni pogled.
Jo'burg danas
Kvaliteta zivota u gradu je na Europskoj razini uz dosta nize cijene. Moram priznati da sam ostao iznenadjen ponudom raznih roba,namirnica, te posebno hrane koja je stvarno dobre kvalitete po vrlo prihvatljivim cijenama. Sve je u Joburgu veliko za nase pojmove. Prosjecne kuce izgledaju kao one u nasih tajkuna. More automobila na velikim avenijama. Automobil je u Johanesburgu osnovno prijevozno sredstvo posto donedavno nije bilo javnog prijevoza. Vecina crnog stanovnistva vozi se malim taxi kombijima ciji vozaci ubiju tisuce ljudi godisnje zbog starosti i neispravnih vozila. Moram priznat da me njih bilo najvise strah kod voznje u gradu. Prestrojavaju se, skrecu ili staju bez ikakvog upozorenja.Vozi se lijevom stranom, sto je meni posebno drago, i to dobrim dijelom europske pile. Inace je JAR dugo vremena bila jedina zemlja u kojoj se osim Njemacke proizvodio Mercedes.
Nocni zivot modernog Johanesburga odvija se u cuvanim trgovackim centrima gigantskih razmjera. Zasto je to tako biti ce jasnije iz sljedeceg poglavlja. Jedan od takvih centara, Monte Casino, napravljen je u obliku talijanskog gradica.
Kriminal
Tamna strana Johanesburga ili Joburga, kako ga zovu u slengu, pa i cijele drzave iznimno je visoka stopa kriminala. Ako ste u krakom posjetu ovoj prekrasnoj zemlji to ne morate osjetiti, ukoliko niste jedan od onih koji „lagano“ pripiti punog grla pjevaju neke od stihova popularnog Jole po nepopularnim ulicama Joburga u 4 ujutro. Takvi bi vjerovatno izazvali i neku uspavanu bakicu na Islandu a kako nece bivseg pripadnika djecje vojske iz djungle Konga.
Bivsi pripadnici djecjih vojski koji ilegalno zive u JAR-u i jesu najveci uzroci takve stope kriminala. To su ljudi kojima su ubojstva, silovanja i pljacke u krvi jer vode takav zivot od djecackog doba. Ubiti je njima sto i nama popiti pivo. Zato savjetuju gledanje u pod i slusanje bez pogovora ukoliko ste zrtva pljacke ili neceg slicnog. Svatko...doslovno svatko s kim sam pricao u ovih 10 dana bio je zrtva neke od kriminalnih radnji. O tome se puno prica i najveci je problem ove drzave. Nije toliki problem sam kriminal koliko brutalnost i kolicina nasilja u kriminalu.
Svakih 17 minuta dogodi se silovanje, a svakih 37 minuta ubojstvo. Na to se nije lako naviknut. Ljudi ovdje doslovno zive u zlatnim kavezima. Prekrasne kuce s bazenima i velikim vrtovima okovane visokim zidovima na kojima se nalazi elektricna ograda i bodljikava zica. U sumrak se sve zatvara, okovi na prozorima, kapije, vrata, pale se alarmi i pustaju veliki psi kojih svaka kuca ima nekoliko. Zato macaka nema nigdje. Cudno je vidjeti milijunski grad bez igdje ikog na ulici nocu. Zivot je u velikim trgovackim centrima te u slicnim, posebno cuvanim mjestima.
Ovo je veliki biznis u Joburgu. Proizvodnja mrtvackih sanduka od starog namjestaja. Toga ovdje nikad dosta.
U opasnim kvartovima cak i golubovi djeluju zlokobno
Ovdje se ne zelite setati. Ni danju.
Cak i policija ima zidove od nekoliko metara te na njima elektricnu ogradu.
Znam da ovo poglavlje izaziva strah ali kriminal je stvarno problem broj jedan. To je ujedno i najlosija strana ove drzave. Uz HIV naravno. Dok se vozite motorom po ovoj prekrasnoj zemlji jednostavno ne mozete povezat takvu ljepotu s kriminalom. Kada bi uspjeli u namjeri da zaustave kriminal mislim da bi ovo bila jedna od boljih zemalja za zivot. Idealna klima, povoljne cijene nekretnina kao i svega ostalog, spoj ultramodernog i iskonskog, vrhunsko zdravstvo, mogucnost zaposljavanja i jos mnogo toga cine ovu zemlju idealnom za ugodan zivot. U razgovoru s mnogim ljudima na ovom mom putovanju svi se slazu s tim uz napomenu, "eh da nema kriminala". Kriminal je ujedno i razlog zbog kojeg je Ivan otisao u Hrvatsku. Kao i mnogi drugi Juznoafrikanci koji su zadnjih godina napustili zemlju.
Toliko o losim stranama. Ajmo malo o motorima. Ako to ovdje nekoga zanima. Na nasem putu od aerodroma svratili smo na jos jedno zanimljivo mjesto u starom dijelu grada.
KBC "Motori"
i jos bar 10 prostorija punih djelova. i sve je poslozeno po redu i modelima vjerovali ili ne.
Farma
ili Plot kako ovakvo imanje zovu Afrikaneri. Napokon malo odmora nakon 24 sata putovanja sve ukupno. Poslije sibamo po motore.
Inace Ivanova farma ima oko 26 000m2 i uz ovu kucu ima jos 4-5 manjih kuca koje su u najmu. Kad su doselili na farmu prije dosta godina bila je van grada i oko njih nije bilo nikog dok je sada prakticki u gradu.
Nakon kupanja i laganog odmora odlazimo po motore. Ivan od svojih prijatelja iz BMW-a dobiva na koristenje 1200 GS. Uz pomoc Ivanovog najboljeg prijatelja Dirka, o kojem cu nesto vise kasnije, moja malenkost od Honde Juzna Afrika dobiva na koristenje novu Hondu Transalp.
Sta ima bolje od ovog nakon dugog puta
U BMW po BMW
Dolazimo po Hondu kod Dirka doma. Dirk Du Plooy. Ivanov najbolji prijatelj. Visestruki prvak JAR-e u motociklizmu te natjecatelj u MotoGP 1980. godine u klasi 250cc. Legenda Juznoafrickog moto sporta. 1989. godine otvara skolu voznje koja se danas zove Michelin Superbike School te ima vise od 20 instruktora u JAR-i. Dirk ima velikih problema sa zdravljem. Nema jedno plucno krilo koje je stradalo od neke infekcijske bolesti s kojom se bori godinama. Ima 48 kilograma. Mora paziti na otkucaje srca koji nebi smjeli preci 120 te nekoliko puta dnevno pomocu posebnog aparata udise smjesu kisika i jos neceg. Uz sve te probleme sa zdravljem covjek ima toliku zelju za voznjom i zivotom da je to nevjerovatno. Danas je njegova firma zastupnik IXS-a, Yoshimure te jos nekih brendova za JAR-u. Svi s kojima smo se susretali vole ga i cijene kao velikog covjeka uvijek spremnog pomoci. A kako tek covjek vozi. Imao sam prilike par puta se voziti s njim po cesti i terenu...jedino sto mogu reci je "vau".
Dirk i Ivan
Evo i nasih motora napokon. Pardon, kriva slika...
Kod Dirka...
Napokon spremni...
slijedi nastavak........ Na putu za Durban
je stvoritelj covjecanstva, najveci bog plemena Zulu. Vjerovatno ste culi za njihovu glavna facu, Zulu, Shaka Zulu. Inace su veliko ratnicko pleme koje zivi u provinciji Kwa-Zulu Natal u Juznoafrickoj Republici.
Vjerovatno se pitate kakve veze ima sve ovo s motorima. Ima par poveznica. Naime, jedna je ta sto Juznoafricka Republika ima veliku tradiciju u motociklizmu, kako u cestovnoj tako i u, meni drazoj, off road varijanti. Posto sam se upravo vratio iz JAR-e koju sam jednim dijelom prosao na motoru, postajem druga poveznica.
Na poziv mog prijatelja Ivana, Juznoafrickog Hrvata, za kojeg su braca Kovac i Joe Didulica doktori Hrvatskog jezika, odoh ja u Afriku. Moram ga ubost za jezik jer je na izrazu "Ozujsko pivo" odradjen najveci pomak po tom pitanju. Ivan, koji od prije nekoliko godina sa familijom zivi u Hrvatskoj, bivsi je enduro i motokros trkac te dugogodisnji instruktor terenske voznje. Prvi put je u Hrvatsku dosao 1992 godine i zaljubio se na prvi pogled. Desetak godina poslije odlucuje se preseliti u Hrvatsku gdje otvara agenciju za turizam koja se, uz ostalo, bavi organiziranjem moto tura po Hrvatskoj i izvan nje. Ivan je ukratko odlican vozac, dobar covjek i jos bolji prijatelj.
I tako krene svojevrsni djiric po tom dijelu balote. Desetak dana prekrasne zemlje, dobrih ljudi, lude voznje i Unkulunkuluove dobre volje. Vise o voznji motorom i dogodovstinama, uz slike, u nastavku koji slijedi.
Juznoafricka Republika
zemlja je cije ime otkriva njen polozaj, a spada u podrucja koja je covjek najranije naselio. I to neki ne bas naocit lik, Australopithecus, prije 3 milje godina.
Od Europljana, prvi su je naselili Nizozemci 1652g., kako bi opskrbili brodove na putu za Indiju. Zvali su se Buri, imali su dosta dobar natalitet te s vremenom razvijaju svoju kulturu i jezik. Afrikaans. Tijekom Napoleonovog doba, u JAR dolaze i Englezi te osvajaju dio oko rta Dobre Nade. Zasto me to ne cudi!? Buri nisu bili bas odusevljeni time jer su ovi htjeli zabranit ropstvo. E, to me vec pomalo cudi? Zatim su Buri dali petama vjetra da bi na sjeveroistoku zemlje osnovali dvije nove Burske Republike.
Sve bi to bilo relativno dobro da se oko 1860-tih u unutrasnjosti nisu nasli dijamanti i zlato. E onda je pocela tarapana. Englezi su zeljeli i ostatak zemlje pa je 1899. poceo tzv. Burski rat. Zavrsio je 3 godine poslije i to pobjedom Engleza iako su Buri, ili od tada Afrikaneri, kao najveci dio bijele populacije nastavili drmati politickim zivotom.
Crno stanovnistvo iskljuceno je iz politike i pocela je rasna segregacija ciji je vrhunac bio 1948g. kad je na izborima pobjedila Nacionalna stranka. Tada je poceo tzv. Apartheid, te su stanovnici podjeljeni u rasne skupine. Apartheid je kod crne populacije izazvao snazne reakcije te je dosta crnackih vodja zatvoreno. Jedan od njih, ujedno i najpoznatiji, Nelson Mandela robijao je 27 godina.
Odrzavanje Apartheida je krajem 1980-tih postalo nemoguce, te je 1991g., nakon dvogodisnjih pregovora De Klerka i Mandele, izjednaceno pravo glasa za sve stanovnike. Na izborima 1994g. Mandela biva izabran za presjednika.
JAR danas
U novije doba, nakon Apartheida, JAR ima puno problema sa nezaposlenoscu crnog stanovnistva, dolaskom iz siromasnijih Africkih zemalja, te je medju zemljama s najvecom stopom kriminala na svijetu. Jos jedan od vecih problema je eksplozija infekcije virusom HIV. Durex se nije bas proslavio tamo.
Unatoc tome, Juznoafricka Republika je jedna od najljepsih zemalja svijeta. Susna zemlja s klimom koja u nekim podrucjima podsjeca na mediteransku. Nisu bili ludi ovi Buri i Englezi. Vina su im vrhunska, a zenini najbolji prijatelji jeftini. I sve ostalo je vise ili manje jeftinije nego kod nas.
Inace, sve skupa ih ima oko 44 i po milje, na oko 1.219,000 km2. Valuta je Rand, a zanimljivo je to da imaju tri glavna grada. Pretoria izvrsna, Cape Town zakonodavna, a Bloemfontein pravosudna vlast. Za one koji vole brojeve, BDP po stanovniku je oko 12000$, ali je to dosta neobicno podjeljeno...10% najbogatijih ima oko 50% ukupnih prihoda. Malo bolje od onih nasih 200 obitelji. Prica se da JAR-om, i dobrim djelom Afrike, (citaj; tamo gdje su dragulji), drmaju dvije najbogatije draguljarske familije.
Johanesburg
Moj prvi dodir s Afrikom. Johanesburg. Grad u kojem istovremeno mozete dozivjeti Afriku i piti cistu vodu iz slavine. Povijest Johanesburga zapocinje 1886g. kada je George Walker zapeo za komad zlatne rude na svom imanju u Witwaterstandu. Nakon toga nista vise nije bilo kao prije. Zapeo je na mjestu na kojem ce kasnije biti iskopano 40% svog svjetskog zlata. Lucky George je na brzinu dobio stotinjak tisuca susjeda. Danas ih ima oko 4 milje u gradu i skoro 8 milja sa provincijom. Sluzbeno. Tako Johanesburg postaje drugi grad po naseljenosti u Podsaharskoj Africi i jedan od rijetkih velikih gradova na svijetu koji nije blizu morske obale ili velike rijeke. Da nije smotanog Georga sad bi ja na livadu sletio.
Stari dio grada
Kazao sam Ivanu, cim odemo s aerodroma vodi me u stari dio grada. Ne zanimaju me neboderi i buka metropolisa. Tako je i bilo. Po nas je dosao Ivanov otac Angelo, vitalni osamdesetogodisnjak, s kojim smo krenuli u kratki obilazak starog dijela grada.
Trznica "Mai Mai"
Ovdje bijelca vide svakih nekoliko godina. Ivan je odrastao na ulici pa dobro pozna ovaj dio inace se ne bi bas nesto proveli tu.
Za ovo se cak i u Africi odlazi u zatvor. Ove decke to puno ne brine jer policija nema bas obicaj svracati u ovaj dio grada.
Suseni repovi raznih zivotinja. Nisam pitao cemu sluze. Tip koji ih prodaje nije imao bas blagonakloni pogled.
Jo'burg danas
Kvaliteta zivota u gradu je na Europskoj razini uz dosta nize cijene. Moram priznati da sam ostao iznenadjen ponudom raznih roba,namirnica, te posebno hrane koja je stvarno dobre kvalitete po vrlo prihvatljivim cijenama. Sve je u Joburgu veliko za nase pojmove. Prosjecne kuce izgledaju kao one u nasih tajkuna. More automobila na velikim avenijama. Automobil je u Johanesburgu osnovno prijevozno sredstvo posto donedavno nije bilo javnog prijevoza. Vecina crnog stanovnistva vozi se malim taxi kombijima ciji vozaci ubiju tisuce ljudi godisnje zbog starosti i neispravnih vozila. Moram priznat da me njih bilo najvise strah kod voznje u gradu. Prestrojavaju se, skrecu ili staju bez ikakvog upozorenja.Vozi se lijevom stranom, sto je meni posebno drago, i to dobrim dijelom europske pile. Inace je JAR dugo vremena bila jedina zemlja u kojoj se osim Njemacke proizvodio Mercedes.
Nocni zivot modernog Johanesburga odvija se u cuvanim trgovackim centrima gigantskih razmjera. Zasto je to tako biti ce jasnije iz sljedeceg poglavlja. Jedan od takvih centara, Monte Casino, napravljen je u obliku talijanskog gradica.
Kriminal
Tamna strana Johanesburga ili Joburga, kako ga zovu u slengu, pa i cijele drzave iznimno je visoka stopa kriminala. Ako ste u krakom posjetu ovoj prekrasnoj zemlji to ne morate osjetiti, ukoliko niste jedan od onih koji „lagano“ pripiti punog grla pjevaju neke od stihova popularnog Jole po nepopularnim ulicama Joburga u 4 ujutro. Takvi bi vjerovatno izazvali i neku uspavanu bakicu na Islandu a kako nece bivseg pripadnika djecje vojske iz djungle Konga.
Bivsi pripadnici djecjih vojski koji ilegalno zive u JAR-u i jesu najveci uzroci takve stope kriminala. To su ljudi kojima su ubojstva, silovanja i pljacke u krvi jer vode takav zivot od djecackog doba. Ubiti je njima sto i nama popiti pivo. Zato savjetuju gledanje u pod i slusanje bez pogovora ukoliko ste zrtva pljacke ili neceg slicnog. Svatko...doslovno svatko s kim sam pricao u ovih 10 dana bio je zrtva neke od kriminalnih radnji. O tome se puno prica i najveci je problem ove drzave. Nije toliki problem sam kriminal koliko brutalnost i kolicina nasilja u kriminalu.
Svakih 17 minuta dogodi se silovanje, a svakih 37 minuta ubojstvo. Na to se nije lako naviknut. Ljudi ovdje doslovno zive u zlatnim kavezima. Prekrasne kuce s bazenima i velikim vrtovima okovane visokim zidovima na kojima se nalazi elektricna ograda i bodljikava zica. U sumrak se sve zatvara, okovi na prozorima, kapije, vrata, pale se alarmi i pustaju veliki psi kojih svaka kuca ima nekoliko. Zato macaka nema nigdje. Cudno je vidjeti milijunski grad bez igdje ikog na ulici nocu. Zivot je u velikim trgovackim centrima te u slicnim, posebno cuvanim mjestima.
Ovo je veliki biznis u Joburgu. Proizvodnja mrtvackih sanduka od starog namjestaja. Toga ovdje nikad dosta.
U opasnim kvartovima cak i golubovi djeluju zlokobno
Ovdje se ne zelite setati. Ni danju.
Cak i policija ima zidove od nekoliko metara te na njima elektricnu ogradu.
Znam da ovo poglavlje izaziva strah ali kriminal je stvarno problem broj jedan. To je ujedno i najlosija strana ove drzave. Uz HIV naravno. Dok se vozite motorom po ovoj prekrasnoj zemlji jednostavno ne mozete povezat takvu ljepotu s kriminalom. Kada bi uspjeli u namjeri da zaustave kriminal mislim da bi ovo bila jedna od boljih zemalja za zivot. Idealna klima, povoljne cijene nekretnina kao i svega ostalog, spoj ultramodernog i iskonskog, vrhunsko zdravstvo, mogucnost zaposljavanja i jos mnogo toga cine ovu zemlju idealnom za ugodan zivot. U razgovoru s mnogim ljudima na ovom mom putovanju svi se slazu s tim uz napomenu, "eh da nema kriminala". Kriminal je ujedno i razlog zbog kojeg je Ivan otisao u Hrvatsku. Kao i mnogi drugi Juznoafrikanci koji su zadnjih godina napustili zemlju.
Toliko o losim stranama. Ajmo malo o motorima. Ako to ovdje nekoga zanima. Na nasem putu od aerodroma svratili smo na jos jedno zanimljivo mjesto u starom dijelu grada.
KBC "Motori"
i jos bar 10 prostorija punih djelova. i sve je poslozeno po redu i modelima vjerovali ili ne.
Farma
ili Plot kako ovakvo imanje zovu Afrikaneri. Napokon malo odmora nakon 24 sata putovanja sve ukupno. Poslije sibamo po motore.
Inace Ivanova farma ima oko 26 000m2 i uz ovu kucu ima jos 4-5 manjih kuca koje su u najmu. Kad su doselili na farmu prije dosta godina bila je van grada i oko njih nije bilo nikog dok je sada prakticki u gradu.
Nakon kupanja i laganog odmora odlazimo po motore. Ivan od svojih prijatelja iz BMW-a dobiva na koristenje 1200 GS. Uz pomoc Ivanovog najboljeg prijatelja Dirka, o kojem cu nesto vise kasnije, moja malenkost od Honde Juzna Afrika dobiva na koristenje novu Hondu Transalp.
Sta ima bolje od ovog nakon dugog puta
U BMW po BMW
Dolazimo po Hondu kod Dirka doma. Dirk Du Plooy. Ivanov najbolji prijatelj. Visestruki prvak JAR-e u motociklizmu te natjecatelj u MotoGP 1980. godine u klasi 250cc. Legenda Juznoafrickog moto sporta. 1989. godine otvara skolu voznje koja se danas zove Michelin Superbike School te ima vise od 20 instruktora u JAR-i. Dirk ima velikih problema sa zdravljem. Nema jedno plucno krilo koje je stradalo od neke infekcijske bolesti s kojom se bori godinama. Ima 48 kilograma. Mora paziti na otkucaje srca koji nebi smjeli preci 120 te nekoliko puta dnevno pomocu posebnog aparata udise smjesu kisika i jos neceg. Uz sve te probleme sa zdravljem covjek ima toliku zelju za voznjom i zivotom da je to nevjerovatno. Danas je njegova firma zastupnik IXS-a, Yoshimure te jos nekih brendova za JAR-u. Svi s kojima smo se susretali vole ga i cijene kao velikog covjeka uvijek spremnog pomoci. A kako tek covjek vozi. Imao sam prilike par puta se voziti s njim po cesti i terenu...jedino sto mogu reci je "vau".
Dirk i Ivan
Evo i nasih motora napokon. Pardon, kriva slika...
Kod Dirka...
Napokon spremni...
slijedi nastavak........ Na putu za Durban