Dolazim pred kuću, zvonim, nitko se ne javlja... ajd rekoh, možda nisu čuli zvono (koje je tako glasno da bi valjda i mrtvaca probudilo).... zvonim još 15ak minuta, prvo u nevjerici pa onda u ljutnji... na kraju ljut ko ris sjedam na motor i odlazim tražiti drugi smještaj, po kiši i po mraku, naravno, u 20h... ludilo...
Cesta od Nataly prema centru Rima vodi (manje-više) direktno do Vatikana... kiša lagano prestaje, a ja impresioniran Rimom i Vatikanom nakratko zaboravljam na smještaj i sva sranja koja su mi se taj dan događala, te stajem opaliti nekoliko noćnih fotki....
Dok ja tako škljocam fotićem, primam poruku od Nataly, pita gdje sam...
Odgovaram da sam bio kod nje prije sat vremena, zvonio 20 minuta i nitko nije odgovarao... pitam jel dogovor još vrijedi, i ako da, dolazim za cca sat vremena... dolazi odgovor da me čeka, a meni se malo raspoloženje popravlja...
Krećem prema njoj i skužim da sam poprilično gladan te da kod nje vjerojatno nema večere, te skrećem u McDrek... tu čekam ko majmun 10 minuta u redu i psujem sve po spisku "fast" foodu... napokon dobijam hranu, odlažem kacigu i tank torbu na stol i krećem jesti... nisam pravo ni gutnuo prvi zalogaj, kad dolazi neki tip sa brošem "m" i na tečnom talijanskom mi pokušava objasniti da maknem kacigu sa stola na stolicu, jer kao nije higijenski... tank torba kao može ostati na stolu... mater mu, ja bih kacigu trebao stavit tamo gdje je bila nečija guzica, pa poslije na glavu... :misli: a higijenski je ostaviti tank torbu na stolu, koja je prošla sve i svašta i par puta završila na podu javnih wca usputnih odmarališta na autocesti... ?!? :misli: psmtr...
alacdolje:
Jeo i krenuo prema Nataly... tu me lovi ponovno teški pljusak, a meni kišna oprema u koferu... pasmater, ak sad otvorim kofer, neće ga ni papa više zatvorit... odlučujem se samo za gumene rukavice i zaštitu za čizme, da sutradan ne obilazim grad u mokrim čizmama (jesu ko foll vaserpruf, ali nakon svake veće kiše sam dosad izljevao vodu iz njih)... dok sam ja to navukao, kaciga je već bila mokra sa svih strana, pogotovo vizir... i tak sam fino morao do Nataly vozit s dignutim vizirom jer ga ni uz najbolju volju nisam uspio obrisati iznutra...
Mrak, pljusak... izlazim iz Rima, borim se sa kamikazama, gledam prometne znakove i pokušavam ih dešifrirati, usput brišem oči od kiše... Naravno, fulam izlaz za Nataly, radim krug po GRA (ne cijeli...) i napokon dolazim u 22h do sobe...
Ispričavam se ja što nisam mogao doći u 18h, ispričava se ona što nije čekala... ajd, rekoh, sve ok, bitno da sam napokon tu i da što prije legnem, kičma već debelo otkazuje poslušnost...
Madrac još tvrđi nego u Padovi... nije ni čudo da su Talijanke temperamentne, glasne i nadrkane kad im muževi moraju spavat na letvama pa im nakon takvog ravnanja kičme sigurno nije do seksa...