Još malo iskustava iz "prve ruke" !
S Jawom 350-634 / 1976.g. ( cilindri iz čeličnog lijeva , brzinomjer u kućištu prednjeg svjetla )
prošao sam preko 50 000 km tijekom kasnih 70-tih i ranih 80-tih.
Motor je bio jeftin za nabavu, jeftin i jednostavan za održavanje, dosta pouzdan, startan i dovoljno
brz za svoje vrijeme i uvjete na cestama.
Osnovni nedostaci :
mašina i prenos snage :
- loš kvaliteta originalniog primarnog i sekundarnog lanca
( mogućnost pucanja primarnog lanca, drobljenje valjčića sekundarnog lanca )
- 6 V elektrika osjetljiva na vlagu
( loša kvaliteta VN-kabela , bobine izložene zaljevanju kod vožnje po kiši )
- sklonost razdešavanju paljenja / platina zbog slabog rješenja nosača platina i trošenja "bakelita" platina.
- osjetljiv na dugotrajno 100% opterećenje
( mogućnost zaribavanja klipova - no predznaci su se dali osjetiti i posljedice izbjeći kraćim smanjenjem opterećenja )
- slaba "sajla kuplunga" sklona razlistavanju i pucanju
- dosta visoka potrošnja i originalni rasplinjač kao "vrlo usko grlo"
okvir , ovjes , kočnice , ...
- bubanj s dva ekscentra napred i bubanj s jednim ekscentrom nazad kao kočnice -
nedovoljno snažne i sklone blokiranju kod brže cestovne vožnje zahtjevnijih korisnika s kvalitetnijim "zapadnim" gumama,
no ujedno "prejake" i sklone blokiranju kod za
večinu tadašnjih korisnika na originalnim "Barumicama"
( posebno kod vožnje po mokrom, makadamu, nečistom asfaltu )
- kratki hod stražnjih amortizera i nemogućnost ikakve regulacije
- prednja vilica sklona neujednačenom propadanju krakova zbog "neujednačenosti gubitka ulja"
- glava volana sklona "otpuštanju"
Prethodni popis možda danas nekom djeluje užasavajuće, no sve to uopće nije bilo ništa strašno,
jer se uz malo "tehničke kulture" i nešto učestalijeg redovnog održavanja , te lanaca, guma, obloga kočnica i rasplinjača
( "flahšiber" Delorto ) iz Trsta, sve dalo dotjerati u vrlo zadovoljavajuću cjelinu, u kojoj su i dobre strane motocikla
mogle doći do punog izražaja. A te dobre strane su bile :
- jednostavnost svih sklopova, minimalna i jednostavna elektrika
- pouzdanost osnovnih sklopova ( mjenjač , spojka, termo-grupa )
- za to vrijeme - vrlo krut i solidan okvir ( "rama" )
- cca 25 vrlo iskoristivih konja ( KS ) kojima ste u "očaj" mogli bacati pandure na tadašnjim 500S bemburama
( do 120 km/h , a to je tada bilo brzo ! )
- uz malo igranja uljem u prednjoj vilici i zezanja s izjednačavanjem stražnjih amortizera, te naravno promijenjenim gumama,
vrlo dobra stabilnost i voznost u zavojima , čak i prema današnjim kriterijima
Al' sam se raspisao ( vražje je to podsjećanje na mlade dane ! )
Zato zaključak : Uz malo para i malo smisla za prčkanje po motoru, imali ste motor na koji ste u svakom trenutku mogli sjesti,
uzeti vrečicu s par dijelova ( sajla za spojku, svječice , platine ) i minimalnim alatom ( 3-4 viljuškasta/cjevasta ključa i odvijač )
i otići bilo kuda, bez opterećenja da li ima servisa, hoćete li ostati na putu zbog kvara, ...
A uvijek dobrodošla osvježenja - pacijenti na tadašnjem MZ 250TS i panduri na kravama !
