ČZ-350-Super Sport, prešao dosta kilometara, vozio ju od 15-te godine, išao na putovanja i do Dubrovnika sa partnericom.
Istini za volju bila je ipak prerada. Najosjetljiviji dio na kvarove su bile platine koje si tada mogao kupit skoro na svakoj ininoj pumpi.
Naime radilo se o sljedećem: platine su bile 2x za twin 180 stupnjeva razmak pojedinačno štelanje faze i zajedničko na matičnoj ploči nosača platina. Problem je bio u tome što su platine koje su se masovno prodavale bile Š R O T uglavnom iste su bile ali sa bitnom razlikom za škode nekoliko serija 110L 120LS i sl. Međutim, obzirom da je ekscentar (podizač) bio pričvršćen sa desne strane direktno na radilici (na rotoru dinama 6V kasnije 12V), zbog obodne brzine i temperature same radilice original platine su koštale 4 puta skuplje od škodinih (koje su mnogi stavljali) jer su škodine predviđene za drugačije uvijete koji su vladali na mnogo sporijem četverokutnom razvodniku paljenja škodinih motora, dok su originalne imale podizače (klizače) platina od keramičkog bakelita puno tvrđeg i otpornijeg na habanje i toplinu koja je vladala na samoj radilici Jawe ili ČZ. Primjer:
- ako sam stavio jeftinije platine (škodine), nisu izdržale duže od 300 km bez ponovnog štelanja predpaljenja (ako si htio da pali od prve) a ukupno teško više od 1000 km, s tim ako si vozio u ljetnim uvjetima više od 100km u komadu znali su se podizači jednostavno istopiti.
Po originalne platine se svojevremeno trebalo ići u Križ kod Ivanić Grada (ne sjećam se imena dućana) koji su tada imali uvoz i originalne platine ili u Nađkanjižu u Mađarsku.
Primarni dvostruki lanac je bio ok ako si se pridržavao pravilnog ulja i nivoa. (nikad kvar)
Lamele su bile uljne. Na samom kuplungu sam dao izraditi posebne čelične opruge od kvalitetnijeg čelika koje nisu omekšavale na temperaturnom opterećenju. (poslije nikad kvar)
Nakon 20000km obavezna zamjena lamela i diskova.(nikad kvar)
Osovina vilica od visokolegiranog čelika pojačanog promjera (za oko 1,6mm po sjećanju) izrađena po narudžbi u Prvomajskoj i bušene vilice mjenjača (polirane) izdržale su svaku torturu. (poslije nikad kvar)
Izrađena nova ležišta piramida sa povećanjem promjera u bloku za 4mm i većim rasporedom snage na stijenke bloka. (poslije nikad kvar) Obzirom da je druga piramida ujedno bila i osovina sekundarnog prijenosa primarnog lančanika i uredna zamjena potrošnog lanca i pravovremena zamjena lančanika. (nikad kvar)
Tako od 77-84g. Tada sam ugradio:
1 - 2u1 rezonantni protočni sa prigušenjem zbog veće snage i boljeg zvuka bez neugodnog praskanja
2 - umjesto excentričnog podizača platina, mini magnetna ploča sa 2 pick-up zavojnice ručno motane na mini jezgre i elektronsko paljenje sa više sekundarnim izbojem na 2 bobine (nikad potrebno štelanje poslije elektronskog podešavanja)
3 - vergaser sa rezonantnim usisom i dvostruko većim usisnim filterom (ručno rađeno kučište po mjeri od plastike sa manjim otporom i zračnim ustima prema naprijed)
4 - bušenje cilindara i ugradnja većih klipova i karika sa poliranim kanalima na ispuhu
5 - formiranje (smanjivanje) kompresijskog prostora u glavama i bušenje navoja u ulošku za tada jedine svjećice koje su to podnosile bosna F-100.
6 - manja poboljšanja na trokutu rame (ugradnja jačih šalica i ležaja) i samim vilicama (bolje opruge, mini-chrom blatobran) i naravno neke dunlop gljive (ne sjećam se)
7 - promjena kompletne instalacije sa avionskim instalacijama
Rezultate vam nemogu ni opisati, od lakog mjenjača, rasporeda snage od manjih do visokih okretaja, do odlične upravljivosti i stabilnosti, do toga da sam u bilo kojem streetfight duelu i otvorenoj cesti sa tada rijetkim Japancima ponosno ih gledao u retrovizoru (osim rijetkih iznimaka)
Puno ljubavi, puno volje, puno rada, nešto novaca, dosta odricanja, dosta vremena, znanja i ludosti... sve u svemu bilo je