Ujutro krećemo prema Troji, nakon razgledavanja ruševina Homerovog grada, slikanja kraj trojanskog konja, krećemo za Canakkale te ponovo stupamo na stari kontinent. Poluotok Galipolje nas oduševljava krajolikom ali nemamo vremena zadržavati se jer žurimo prema Grčkoj.
Napokon i ja našao mjesto gdje mogu zapjevati a da me ne tjeraju van
Dva konja… Trojanski i konj koji je dao 10 eura da vidi hrpu kamenja
ipak je Trojanski ljepši
Malo povijest grada..
Canakkale
U večernjim satima ulazimo u gradić Kavala, sam ulaz nas iznenađuje sa brojnim trgovinama moto oprema i motocikala svih vrsta, isto tako cijeli grad je pun motora i skupocjenih auta, sasvim drugi svijet od onog u kojem smo boravili zadnjih dana. I onda neugodno iznenađenje, naime u gradu ne postoje privatni smještaji, samo hoteli koji nisu bas jeftini ali nakon poduže potrage nailazimo na hotel koji nije bas najpovoljniji ali nemamo izbora i pristajemo na cijenu od 80 eura, naravno u info centru nitko ništa ne zna…
U gradu je noćni život vrlo aktivan ali mi nakon kraćeg izlaska idemo na zasluženi odmor, sutra nas čeka Makedonija.
Soba za 80 ojra…imamo klimu… ali nemamo prodizni kabel jer onaj od klime ne dohvaća do zida …..
Ujutro krećemo odličnom cestom preko Soluna za Makedoniju, već pomalo umorni od puta prelazimo granicu. Osjećaj je kao da smo došli doma, ručamo gravče na tavče i idemo put Prilepa gdje nas čekaju prijatelji iz Makedonije. Pozvani smo na mototour Mariovo 2008. Dolazimo u Prilep gdje nas kontaktira Zoran iz Velesa i šalje po nas prijatelja koji nas vodi na put do Mariova koje je udaljeno oko 40 tak km. Penjemo se u planine i opet ostajemo oduševljeni ljepotama Makedonije.
ž
U Mariovu se nalazi kamp u kojem srećemo stare prijatelje iz Makedonije ali i Hrvatske te fešta može početi. Nakon cijelo noćnog lumpovanja budimo se dosta rano u šatoru ali jako umorni te donosimo odluku da napuštamo Mariovo kako bi se pošteno naspavali i odmorili.
Ekipa iz ZG, RI i ZG….koju pozdravljam ….
ovdje je društvo zaposleno i nema vremena za komentare
Zoki, Ande, Doktor (ku..ac doktor kak od milja sam sebi tepa…urolog je..) naravno i svi ostali! drago mi je da sam Vas upoznao i družio se sa Vama, čast mi je bila i iskreno se nadam da se vidimo i nagodinu….
Ujutro krećemo u nama omiljeni Ohrid, odmor u apartmanu, šetnja, večera i spavanje.
Ekipa nam sređuje smještaj za smiješnu cijenu, šetnja gradom, posjet Bobiju, prošlogodišnjem frendu koji vozi čamac po Ohridu, poslijepodne dolazi i Seadin ( osoba za koju mogu reći da mi je čast što ju znam….fenomenalan čovjek),. Navečer večera pa na spavanje….
Ujutro krećemo preko Albanije za Crnu goru sa Seadinom koji nam se pridružio sinoć u Ohridu. Kako smo već obišli prošle godine Albaniju, iako nas je više nego oduševila, dogovor je samo ručak u Draču te nastavak prema Baru. U Baru nas Seadin napušta i kreće za Dubrovnik a mi odlazimo već po tradiciji do Gorana (Gasho) u pizzeriu Pulena, te nakon kratkotrajnog zadržavanja polazimo za Podgoricu gdje ćemo i prespavati kod junačine Ivana( Vecicrnogorac).Naravno pizdek je na padobranstvu u BG i šalje Ranka po nas (Space Direktor, hvala na ugodnom društvu ljudino). Odlazimo u birc i čekamo pizdeka…Nakon par rundi dolazi pizdek i odlazimo na spavanje jer sutra treba odvaliti dugi put od Podgorice do Zagreba. ( Hvala na smještaju Junačino).
Ujutro se pozdravljamo sa Ivanom polazimo prema Zagrebu, i prvi puta u ovih 10 000km nas zaustavlja policija koja nam pokušava uzeti 30 eura za vožnju od 61 km/h ali nakon10 minutnog prepucavanja popuštaju i puštaju nas bez kazne. Ulazimo u Bosnu i preko Trebinja, Mostara, Banja luke ulazimo u Hrvatsku, nakon 25 dana provedenih na putu i stižemo ne u Sisak već u Zaprešić na feštu.
Kroz bih
U Banja luku stizemo kod Igora, cuga i idemo doma….