Toma HR
New member
Kumovi nam žive u Innsbrucku i to nam je bila super prilika da spojimo 2 stvari. Posjeta njima i uživancija na motoru. Prvi planovi su bili visoki prijevoji, od Švicarskih alpi do Stelvia, no vrijeme je bilo loše i zadovoljili smo se izletima u okolici. Jako nam se svidjelo i planiramo ih ''ugnjaviti'' još koji put i utvrditi gradivo. Blizu je Bavarska, pa smo odlučili obići barem jedan Ludvigov dvorac. Naravno, odlučili smo se za onaj do kojeg se ne mora puno pješačiti.
1. dan
AC Bregana-Jesenice pa do Tarvisia. Prisjetila sam se da smo tu šopingirali kožne jakne još za vrijeme bivše Juge pa smo stali na kavu. Još uvijek su štandovi u pogonu i ima kupaca.
Prema Passu di Pramollo ili na Aust. strani Nassfeldpass.
Prema Kotchach-Mauthenu. Nakon vožnje uz rijku Gail i prugu, ponovno se penjemo u brda i oduševljeni smo cestom i prirodom. Pretostavljamo da je mjesto Maria Luggau, koje ima veliku crkvu, neko svetište jer u blizini ima hotela i gast-hausa, a uz cestu su i postaje križnog puta. Možda je i zbog svetišta cesta u super stanju. Prelazimo Kartitscher Sattel (1526m). Krajolik je predivan sve dok se nismo spustili u dolinu nešto prije grada Silliana gdje se priključujemo na glavniju cestu koja vodi prema Italiji. Idemo na Brunico.
Nešto iza Brunica sasvim slučajno malo smo skrenuli sa ceste u potrazi za kavom i nabasali na ovaj zanimljiv dvorac. Mjesto se zove Casteldarne Ehrenburg. Dvorac je namješten, ali mi nismo ulazili jer nismo imali vremena. Bitno da smo ljudima ušli u dvorište s motorom. Naime, u dijelu dvorca se i danas stanuje. U privatnom je vlasništvu vlastele Kunigl. Dvorac ima 2 stila, jedno krilo je obnovljeno 1700. u baroknom stilu, a drugo je ostalo u izvornom obliku.
Do Innsbrucka više nismo slikali jer je umor i lagana kišica učinila svoje. Dolazimo u našu Shuman strasse. Inače, kvart nam je bio ultra kulturni. Motor ide u zatvoreni haustor, a mi na večeru kod kumova. Naši domaćini su nas bogovski dvorili. Za dane koji slijede, napunili su nam frižider za doručak ( oni su išli ujutro raditi ), a navečer su nas čekale kuhane delicije. Stvarno nismo očekivali takav tretman. Čak je i Marko bez problema pristao spavati kod mame i tate i nama dao svoju sobu. Darko i Snježana, puno hvala na svemu.
Pogled iz sobe
1. dan
AC Bregana-Jesenice pa do Tarvisia. Prisjetila sam se da smo tu šopingirali kožne jakne još za vrijeme bivše Juge pa smo stali na kavu. Još uvijek su štandovi u pogonu i ima kupaca.
Prema Passu di Pramollo ili na Aust. strani Nassfeldpass.
Prema Kotchach-Mauthenu. Nakon vožnje uz rijku Gail i prugu, ponovno se penjemo u brda i oduševljeni smo cestom i prirodom. Pretostavljamo da je mjesto Maria Luggau, koje ima veliku crkvu, neko svetište jer u blizini ima hotela i gast-hausa, a uz cestu su i postaje križnog puta. Možda je i zbog svetišta cesta u super stanju. Prelazimo Kartitscher Sattel (1526m). Krajolik je predivan sve dok se nismo spustili u dolinu nešto prije grada Silliana gdje se priključujemo na glavniju cestu koja vodi prema Italiji. Idemo na Brunico.
Nešto iza Brunica sasvim slučajno malo smo skrenuli sa ceste u potrazi za kavom i nabasali na ovaj zanimljiv dvorac. Mjesto se zove Casteldarne Ehrenburg. Dvorac je namješten, ali mi nismo ulazili jer nismo imali vremena. Bitno da smo ljudima ušli u dvorište s motorom. Naime, u dijelu dvorca se i danas stanuje. U privatnom je vlasništvu vlastele Kunigl. Dvorac ima 2 stila, jedno krilo je obnovljeno 1700. u baroknom stilu, a drugo je ostalo u izvornom obliku.
Do Innsbrucka više nismo slikali jer je umor i lagana kišica učinila svoje. Dolazimo u našu Shuman strasse. Inače, kvart nam je bio ultra kulturni. Motor ide u zatvoreni haustor, a mi na večeru kod kumova. Naši domaćini su nas bogovski dvorili. Za dane koji slijede, napunili su nam frižider za doručak ( oni su išli ujutro raditi ), a navečer su nas čekale kuhane delicije. Stvarno nismo očekivali takav tretman. Čak je i Marko bez problema pristao spavati kod mame i tate i nama dao svoju sobu. Darko i Snježana, puno hvala na svemu.
Pogled iz sobe