prijevoz.hr
Member
Kad me moj dragi frend iz Celja, Bojan (Tmax sa foruma), prije nekoliko mjeseci obavijestio da se najveći europski aeromiting održava na cca 250 km od Zagreba, nije me trebalo dva puta nagovarati da počnem planirati put. Ali pošto je Zeltweg već u blizini omiljenih mi Alpa, svakako jedan dan treba potrošiti i na njih. Odluka je pala - idemo tri dana, jedan dan aeromiting, jedan Alpe i zadnji dan povratak... i idemo motorima pa makar i sjekire padale.
1. dan (Petak): Zagreb - Zeltweg - Mariahof (spavanje, 300 km)
Prilično rani pokret od doma, da bi stigao barem do cca 11 sati. Propustio sam prva dva sata programa, ali onaj ostatak je bio prvoklasan doživljaj. Okinuo sam "bezbroj" fotki. Ali ovdje ću staviti desetak koje sam odabrao, nemojte zamjeriti što nema niti jednog motora na fotki, samo zrakoplovi. Iako, niti jedna fotka niti video ne može dočarati taj zvuk borbenih mlažnjaka kad ti prozuji iznad glave. Miting se održava u dva dana, petak i subotu, a program je skoro isti. Tek poneka točka je samo po jedan dan. Nažalost, Krila Oluje su nastupali samo u subotu. U oba dana miting je posjetilo preko 200.000 ljudi, a ono što posebno oduševljava je kako je sve savršeno organizirano, od parkinga (koje je za motore tik uz ulaz) preko ulaza, ugostitelja, suvenira, programa, ma sve. Ljudi leže na travi, sjede u stolcima, leže u ligeštulima, ma ludilo - totalno cool atmosfera.
Anegdota dana (kod naručivanja klope) - baš su mi se jele pečene kobasice. Kažem ja po engleski: "tu sosiđis pliz". Ženska kaže: "Frankfurter?". Ja uzvratim na tečnom njemačkom: "Ja, ja". I dobijem dvije kuhane hrenovke. E hbga. Al ajd, bar su i one bile odlične.
Hotel sam rezervirao nekoliko mjeseci ranije, nekih 50 km od Zeltwega. Jer u tom periodu je to lutrija naći tamo krevet. Hotel je uz samo jezero, sasvim solidan i sa odličnom klopom. Ali mi smotanci - vidjeli smo i jednu i drugu večer da ljudi masovno jedu pizzu. Istina, vlasnici su Talijani pa prevladavaju talijanska jela, ali pizza nam se baš nije jela. Oba dana smo se zadržali na tjesteninama. I onda zadnji dan, kod plaćanja računa, na recepciji vidimo fotografije i isječke iz novina - dobili su nagradu za najbolju pizzu u Austriji. Eto, morat ćemo opet doć
.
Dakle, oni koji ne vole fotke zrakoplovne tematike, preskočite ovaj prvi dan ;-)
Ljudi se izležavaju posvuda...
Pa sam se i ja zarazio...
Jel se vidi na fotki da su avionima nacrtali srce pogođeno Kupidonovom strelicom?
2. dan (Subota): Mariahof - Dachstein Sky Walk - Tauernpass - Katschbergpass - Nockalmstrasse - Mariahof (300 km)
Drugi dan je bio rezerviran za posjet Dachsteinu (planinski masiv, dio Alpa). Gondola nas je prebacila na tek nešto malo ispod 3.000 mnv točno na glečer. Morao sam malo pogacati i po snijegu. A gore... gore je teško opisivo riječima, fotke će tek nešto malo bolje dočarati. To treba doživjeti. Doduše, nije za one koji se boje visina, ali je stvarno poseban doživljaj. Gore nas je dočekalo nekoliko atrakcija - viseći most, stepenice u ništa, šetnja po oblacima, ledena palača...
Anegdota dana - prođemo mi viseći most i čekamo u redu za "Stepenice u ništa". Doslovno se spustite prozirnim stepenicama iznad provalije na tko zna koliko metara iznad provalije. I čekamo tako mi u redu i gledamo kako se ljudi naslikavaju sa prekrasnim pogledom iza leđa. I onda, neposredno prije nego smo mi došli na red, naleti oblak i doslovno nas okruži. Tako da su naše fotke zapravo na "Stepenicama na oblaku", a ne na "Stepenicama u ništa". Malo smo bili žalosni zbog toga, ali i ovako je bilo fora. Kad je oblak otišao već je tu opet bio red. Dakle, i na Dachstein ćemo se morat ponovo vratiti.
Kasnije smo zapravo "samo" vozili alpskim prijevojima. Svi su bili lijepi, ali Nockalmstrasse je classic - jednostavno savršenstvo za motor.
Doručkovao lik s nama...
Koji je ovo doživljaj hodati "iznad ničega"...
Dok smo čekali u redu, bilo je vedro... zapravo, dolina (lijevo, ne vidi se) je bila vidljiva, a oblak je dolazio...
I onda... kad smo došli na red, poklopio nas je oblak...
Tu gore smo bili...
Nockalmstrasse - raj za uživanje na dva kotača
Hotel gdje smo spavali obje noći je tik uz ovo jezero... prekrasno...
Spremni za spavanje
3. dan (Nedjelja): Mariahof - Flattnitzer hohe - Pyramidenkogel Klagenfurt - Zagreb (380 km)
Naravno, kako to ide, sve što je lijepo kratko traje. Zadnji dan puta, Bojan ide svojim putem prema Celju, a ja prema Zagrebu. Usput ću svratiti u Klagenfurt na Pyramidenkogel, toranj iznad Worthersee-a. Posebno je zanimljivo kako se može spustiti dolje. Imaju tobogan (plaća se 4 eur). Onaj osjećaj kad se spustiš po mračnom tunelu dužine 120 m - neopisivo, ludo i nezaboravno. Apsolutno preporučam svratiti na ovo.
Uvećajte fotku maksimalno moguće i bacite pogled na... travicu...
Zanimljivo društvance se dovezlo...
Mapa drugog dana vožnjice po prijevojima
Mapa cijelog puta
Ovo je totalno ludilo.. njihova automatska fotka, mislim da je koštala 5 eur...
picture share
I to je to. Vrijeme savršeno. Prekrasan vikend. Tmax, hvala ti na pozivu na aeromiting. Nemoj da me ne pozoveš i za dvije godine kad je opet. Odličan si suputnik. Idemo - makar sjekire padale.
1. dan (Petak): Zagreb - Zeltweg - Mariahof (spavanje, 300 km)
Prilično rani pokret od doma, da bi stigao barem do cca 11 sati. Propustio sam prva dva sata programa, ali onaj ostatak je bio prvoklasan doživljaj. Okinuo sam "bezbroj" fotki. Ali ovdje ću staviti desetak koje sam odabrao, nemojte zamjeriti što nema niti jednog motora na fotki, samo zrakoplovi. Iako, niti jedna fotka niti video ne može dočarati taj zvuk borbenih mlažnjaka kad ti prozuji iznad glave. Miting se održava u dva dana, petak i subotu, a program je skoro isti. Tek poneka točka je samo po jedan dan. Nažalost, Krila Oluje su nastupali samo u subotu. U oba dana miting je posjetilo preko 200.000 ljudi, a ono što posebno oduševljava je kako je sve savršeno organizirano, od parkinga (koje je za motore tik uz ulaz) preko ulaza, ugostitelja, suvenira, programa, ma sve. Ljudi leže na travi, sjede u stolcima, leže u ligeštulima, ma ludilo - totalno cool atmosfera.
Anegdota dana (kod naručivanja klope) - baš su mi se jele pečene kobasice. Kažem ja po engleski: "tu sosiđis pliz". Ženska kaže: "Frankfurter?". Ja uzvratim na tečnom njemačkom: "Ja, ja". I dobijem dvije kuhane hrenovke. E hbga. Al ajd, bar su i one bile odlične.
Hotel sam rezervirao nekoliko mjeseci ranije, nekih 50 km od Zeltwega. Jer u tom periodu je to lutrija naći tamo krevet. Hotel je uz samo jezero, sasvim solidan i sa odličnom klopom. Ali mi smotanci - vidjeli smo i jednu i drugu večer da ljudi masovno jedu pizzu. Istina, vlasnici su Talijani pa prevladavaju talijanska jela, ali pizza nam se baš nije jela. Oba dana smo se zadržali na tjesteninama. I onda zadnji dan, kod plaćanja računa, na recepciji vidimo fotografije i isječke iz novina - dobili su nagradu za najbolju pizzu u Austriji. Eto, morat ćemo opet doć
. Dakle, oni koji ne vole fotke zrakoplovne tematike, preskočite ovaj prvi dan ;-)
Ljudi se izležavaju posvuda...
Pa sam se i ja zarazio...
Jel se vidi na fotki da su avionima nacrtali srce pogođeno Kupidonovom strelicom?
2. dan (Subota): Mariahof - Dachstein Sky Walk - Tauernpass - Katschbergpass - Nockalmstrasse - Mariahof (300 km)
Drugi dan je bio rezerviran za posjet Dachsteinu (planinski masiv, dio Alpa). Gondola nas je prebacila na tek nešto malo ispod 3.000 mnv točno na glečer. Morao sam malo pogacati i po snijegu. A gore... gore je teško opisivo riječima, fotke će tek nešto malo bolje dočarati. To treba doživjeti. Doduše, nije za one koji se boje visina, ali je stvarno poseban doživljaj. Gore nas je dočekalo nekoliko atrakcija - viseći most, stepenice u ništa, šetnja po oblacima, ledena palača...
Anegdota dana - prođemo mi viseći most i čekamo u redu za "Stepenice u ništa". Doslovno se spustite prozirnim stepenicama iznad provalije na tko zna koliko metara iznad provalije. I čekamo tako mi u redu i gledamo kako se ljudi naslikavaju sa prekrasnim pogledom iza leđa. I onda, neposredno prije nego smo mi došli na red, naleti oblak i doslovno nas okruži. Tako da su naše fotke zapravo na "Stepenicama na oblaku", a ne na "Stepenicama u ništa". Malo smo bili žalosni zbog toga, ali i ovako je bilo fora. Kad je oblak otišao već je tu opet bio red. Dakle, i na Dachstein ćemo se morat ponovo vratiti
. Kasnije smo zapravo "samo" vozili alpskim prijevojima. Svi su bili lijepi, ali Nockalmstrasse je classic - jednostavno savršenstvo za motor.
Doručkovao lik s nama...
Koji je ovo doživljaj hodati "iznad ničega"...
Dok smo čekali u redu, bilo je vedro... zapravo, dolina (lijevo, ne vidi se) je bila vidljiva, a oblak je dolazio...
I onda... kad smo došli na red, poklopio nas je oblak...
Tu gore smo bili...
Nockalmstrasse - raj za uživanje na dva kotača
Hotel gdje smo spavali obje noći je tik uz ovo jezero... prekrasno...
Spremni za spavanje
3. dan (Nedjelja): Mariahof - Flattnitzer hohe - Pyramidenkogel Klagenfurt - Zagreb (380 km)
Naravno, kako to ide, sve što je lijepo kratko traje. Zadnji dan puta, Bojan ide svojim putem prema Celju, a ja prema Zagrebu. Usput ću svratiti u Klagenfurt na Pyramidenkogel, toranj iznad Worthersee-a. Posebno je zanimljivo kako se može spustiti dolje. Imaju tobogan (plaća se 4 eur). Onaj osjećaj kad se spustiš po mračnom tunelu dužine 120 m - neopisivo, ludo i nezaboravno
. Apsolutno preporučam svratiti na ovo. Uvećajte fotku maksimalno moguće i bacite pogled na... travicu...
Zanimljivo društvance se dovezlo...
Mapa drugog dana vožnjice po prijevojima
Mapa cijelog puta
Ovo je totalno ludilo.. njihova automatska fotka, mislim da je koštala 5 eur...
picture share
I to je to. Vrijeme savršeno. Prekrasan vikend. Tmax, hvala ti na pozivu na aeromiting. Nemoj da me ne pozoveš i za dvije godine kad je opet. Odličan si suputnik. Idemo - makar sjekire padale
.
