smarty
Active member
Još jedna proljetna nedjelja, nešto hladnija i vjetrovitija od prethodne; ali ustvari prva proljetna u kalendarskom poimanju proljeća.
22.3.2009. g. je, i naše društvo kreće u nastavak prošlonedjeljnog đira po Istri. Doduše u nešto manjem broju, nas 5. Okupljamo se na Vratima Jadrana i krećemo.
Plan je posjetiti Pazin, Motovun, i restoran Volte u Kozarim kod Buzeta.
Da vožnja bude zanimljiva, odlučujemo se proć iz Rijeke kroz Tunel, pa se spustiti do Vozilića, zatim u Pazin, pa cestom prema Poreču do skretanja za Motovun preko Karojbe, te nastaviti za Buzet, od kojega po cesti kojom se vozi brdska utrka PH u automobilizmu do Kozara, i onda povratak do Buzeta, opet Tunel i kućama svojim.
Na karti to izgleda ovako:
Vožnjom po odličnoj cesti spuštamo se od Tunela prema Vozilićima. Cesta je doživjela temeljitu obnovu, doduše na jednom manjem dijelu još nije asvaltirana, no bit će i to za koji dan zgotovljeno. Skrećemo za Kršan, pa dalje do Pazina. Taj dio je završen, i zaista je prekrasna cesta, pogotovo nama koji znamo na što je ličila do prije koji mjesec.
Stižemo u Pazin, stari Istarski grad čije se ima prvi puta spominje još davne 983.g. U novijoj prošlosti Pazin je bio administrativno sjedište Istarskog okruga (1825. do 1860.), u njemu je osnovana prva gimnazija s nastavom na hrvatskom jeziku (1899.), u rujnu 1943. donesene su Odluke o sjedinjenju Istre s matičnom domovinom Hrvatskom, a od 1993. u Pazinu je sjedište Istarske županije.
Idemo na šetnjicu, kavicu i pogledati Kaštel i Pazinsku jamu. Pazinski kaštel spada među naše najočuvanije srednjevjekovne utvrde, pa je i registriran kao nepokretno kulturno dobro visoke vrijednosti. U njegovim prostorijama, nekad prebivalištu upravitelja Pazinske grofovije, danas se mogu razgledavati zbirke Etnografskog muzeja Istre i Muzeja Grada Pazina.
Ispod kaštela se otvara veličanstveni ponor Pazinčice - fenomen prirode poznat kao Pazinski ponor, Jama ili Fojba - koji je kao geomorfološki spomenik također pod zaštitom. Jama i kaštel tvore jedinstven spoj prirodne i kulturne baštine koji je prije stotinjak godina inspirirao Julesa Vernea da u taj ambijent smjesti dio radnje romana «Mathias Sandorf».
Nemamo vremana previše, pa se ne spuštamo u samu „škuju“ nego promatramo sa mosta.
Moram napomenuti da do ovog đira nisam baš nešto previše bio u Pazinu, svaki put samo prođem nekamo dalje kamo me put vodi, a nikako zastati i pogledati ono što se vidjeti ima.
Nastavljemo prema Motovunu.
MOTOVUN je općinsko središte i slikoviti srednjovjekovni grad nastao na stožastom brdu zaravnatog platoa s tradicijom urbanih linja još od vremena protohistorijske gradine. Naseljen također u antici barem od kraja 2. na 3. st. Iz tog doba potječu natpisi izloženi uz venecijansku heraldiku i leonidiku nutarnjeg plašta prizemlja renesansne kule.
Među nalazima antičke topografije bitno je navesti, kako iz posjeda rimske senatorske obitelji Sissena blizu Motovuna potječe natpis koji potvrđuje da je veliki vlasnik centra za proizvodnju istarskog maslinovog ulja kod Lorona i Červara na obali što se izvozio diljem Carstva, svoje posjede imao u okolici Motovuna, gdje je vjerojetno crpio glinu za masovnu proizodnju amfora. Tijekom kasne antike imao je Motovun na mjestu sadašnje kasnorenesansne trobrodne župne crkve sv. Stjepana, još prostraniju starokršćansku baziliku. Zaravnati plato s kasnosrednjovjekovnim trgom, pod slikovitim bunarom što citira pet kula kao grb grada, ima prostrani srednjovjekovni recipijent cisterne.
Nemamo baš volje za šetati, pa idemo motorima do samog vrha.
I to je to. Idemo još štogod prigricnuti u već spomenutu konobu/restoran (nešto između po mom poimanju). Hranu, kao i obično, nisam ovjekovječio.
Opet prekrasna nedjelja, odličan đir po odličnim, novim cestama kakve je Istra i zaslužila, odvoženih 200-tinjak kilometara i kako ja volim reći, stižemo doma zadovoljni, zadovoljeni, ili što već. Osjećaj kakav nam ne daje ništa drugo nego nedjeljni đir.
Možete još štogod zanimljivoga pročitati na:
http://www.pazin.hr/
http://www.tz-motovun.hr/
odakle sam i ja uzeo djelove teksta koje sam ovdje koristio, pa se nadam da netko neće zamjeriti.
22.3.2009. g. je, i naše društvo kreće u nastavak prošlonedjeljnog đira po Istri. Doduše u nešto manjem broju, nas 5. Okupljamo se na Vratima Jadrana i krećemo.
Plan je posjetiti Pazin, Motovun, i restoran Volte u Kozarim kod Buzeta.
Da vožnja bude zanimljiva, odlučujemo se proć iz Rijeke kroz Tunel, pa se spustiti do Vozilića, zatim u Pazin, pa cestom prema Poreču do skretanja za Motovun preko Karojbe, te nastaviti za Buzet, od kojega po cesti kojom se vozi brdska utrka PH u automobilizmu do Kozara, i onda povratak do Buzeta, opet Tunel i kućama svojim.
Na karti to izgleda ovako:
Vožnjom po odličnoj cesti spuštamo se od Tunela prema Vozilićima. Cesta je doživjela temeljitu obnovu, doduše na jednom manjem dijelu još nije asvaltirana, no bit će i to za koji dan zgotovljeno. Skrećemo za Kršan, pa dalje do Pazina. Taj dio je završen, i zaista je prekrasna cesta, pogotovo nama koji znamo na što je ličila do prije koji mjesec.
Stižemo u Pazin, stari Istarski grad čije se ima prvi puta spominje još davne 983.g. U novijoj prošlosti Pazin je bio administrativno sjedište Istarskog okruga (1825. do 1860.), u njemu je osnovana prva gimnazija s nastavom na hrvatskom jeziku (1899.), u rujnu 1943. donesene su Odluke o sjedinjenju Istre s matičnom domovinom Hrvatskom, a od 1993. u Pazinu je sjedište Istarske županije.
Idemo na šetnjicu, kavicu i pogledati Kaštel i Pazinsku jamu. Pazinski kaštel spada među naše najočuvanije srednjevjekovne utvrde, pa je i registriran kao nepokretno kulturno dobro visoke vrijednosti. U njegovim prostorijama, nekad prebivalištu upravitelja Pazinske grofovije, danas se mogu razgledavati zbirke Etnografskog muzeja Istre i Muzeja Grada Pazina.
Ispod kaštela se otvara veličanstveni ponor Pazinčice - fenomen prirode poznat kao Pazinski ponor, Jama ili Fojba - koji je kao geomorfološki spomenik također pod zaštitom. Jama i kaštel tvore jedinstven spoj prirodne i kulturne baštine koji je prije stotinjak godina inspirirao Julesa Vernea da u taj ambijent smjesti dio radnje romana «Mathias Sandorf».
Nemamo vremana previše, pa se ne spuštamo u samu „škuju“ nego promatramo sa mosta.
Moram napomenuti da do ovog đira nisam baš nešto previše bio u Pazinu, svaki put samo prođem nekamo dalje kamo me put vodi, a nikako zastati i pogledati ono što se vidjeti ima.
Nastavljemo prema Motovunu.
MOTOVUN je općinsko središte i slikoviti srednjovjekovni grad nastao na stožastom brdu zaravnatog platoa s tradicijom urbanih linja još od vremena protohistorijske gradine. Naseljen također u antici barem od kraja 2. na 3. st. Iz tog doba potječu natpisi izloženi uz venecijansku heraldiku i leonidiku nutarnjeg plašta prizemlja renesansne kule.
Među nalazima antičke topografije bitno je navesti, kako iz posjeda rimske senatorske obitelji Sissena blizu Motovuna potječe natpis koji potvrđuje da je veliki vlasnik centra za proizvodnju istarskog maslinovog ulja kod Lorona i Červara na obali što se izvozio diljem Carstva, svoje posjede imao u okolici Motovuna, gdje je vjerojetno crpio glinu za masovnu proizodnju amfora. Tijekom kasne antike imao je Motovun na mjestu sadašnje kasnorenesansne trobrodne župne crkve sv. Stjepana, još prostraniju starokršćansku baziliku. Zaravnati plato s kasnosrednjovjekovnim trgom, pod slikovitim bunarom što citira pet kula kao grb grada, ima prostrani srednjovjekovni recipijent cisterne.
Nemamo baš volje za šetati, pa idemo motorima do samog vrha.
I to je to. Idemo još štogod prigricnuti u već spomenutu konobu/restoran (nešto između po mom poimanju). Hranu, kao i obično, nisam ovjekovječio.
Opet prekrasna nedjelja, odličan đir po odličnim, novim cestama kakve je Istra i zaslužila, odvoženih 200-tinjak kilometara i kako ja volim reći, stižemo doma zadovoljni, zadovoljeni, ili što već. Osjećaj kakav nam ne daje ništa drugo nego nedjeljni đir.
Možete još štogod zanimljivoga pročitati na:
http://www.pazin.hr/
http://www.tz-motovun.hr/
odakle sam i ja uzeo djelove teksta koje sam ovdje koristio, pa se nadam da netko neće zamjeriti.
