smarty
Active member
Nakon podosta obećanja da ću se zaletiti do Raba vidjeti ekipu i okupati se u Rapskom moru, napokon se odlučujem. Samo još nekako treba pitati Direktora za slobodan dan. Ali kako, usred sezone? Ponedjeljak je, završavam sa poslom i s vrata pitam: -Kakav je plan za srijedu? –Isti kao što ti je i do sada bio, odgovara gospodin Tata. –Ok, cure, u sijedu mene nema pa se nekako organizirajte.
I eto, dođe srijeda, 19. dan mjeseca kolovoza, godine 2009. Nakon neprospavane noći (popizdio mi pas, cijelu noć trči po kući, laje, cvili, i ne mogu ga smiriti nikako), došlo jutro. Buđenje u 7:20, čakam da susjed (nono) donese kruh za sendviče (naredio mu dan prije da mora doć do 7:30 doma, inače se zapriča s ekipom u baru do podna).
Spakirao sam u tank torbu 2 sendviča, 2 ledena Jane, ručnik, 4 majice (nemam pojma zašto toliko), šlape, fotoaparat, ... Idem sam, nisam nikoga niti zvao, jer mi se ide samome samcatome, da malo uživam u solo vožnji. Ima i to nekih svojih prednosti. Obećao sam frendici da ću je uzeti sa sobom, ali budući da me nije zvala, neka stoji doma. I bolje je tako.
Pripreme gotove, motor spreman, 8:03 pičim ja lagahno iz svog mjestašca pod Učkom.
Prako Matulje, pa zaobilaznicom do Bakra, stajem u Kraljevici natankati na Europetrolu. Odmah nastavljam dalje, na cesti kolonica, ništa spcijalno. Vozim zadnji u koloni 50-70 km/h i baš guštam. Negdje odmah poslije Senja stajem, jer sam već lagano dehidriran. Ali, ... Zaleđena Jana, nije popustila, unatoč vrućini na kojoj sam se ja uspio otopiti.
Slikam par slika, pa idem dalje do Jablanca.
U 10:45 stižem do trajekta, nema gužve prema otoku, ali trajekti svejedno voze bez prekida. 30 kn za mene i motor, izvaljujem se, grickam sendvičić i pijem jogurt.
Odmah po dolasku na Otok, zovem frendicu (11:03 je, kako sam i rekao neću zvati prije 11:00) da vidim gdje ćemo se nać. Dobivam upute i pičim u Rab, na Rabu. Dolazim tamo, još se nisam ni skinuo s motora, već vidim kolegu bajkera, koji me začuđeno gleda, jer mu nije jasno što li ja tu radim. Pa javio sam ti bratu, govorim ja. No dobro, izvaljujem se, i naručujem bijelu kavu. Taman dolazi opaka bajkerica, pa skupa gledamo braću kako crnče.
Okej, šetnja Rabom i penjanje na zvonike.
Sveti Kristofor:
Sveti Marin:
Nakon jedenja cheeseburger-a uslijedilo je kupanje.
I nažalost, 18:30 dolazi jako brzo, te ja idem prema nazad. Trajekt u 19:00, i vozim prema doma.
Idem malo brže, ali uzalud mi kad je od Novog Vinodolskog gužvetina, i uz to nisam siguran u „radno vrijeme“ riječke zaobilaznice, pa idem kroz grad. Bez stajanje dolazim na Europetrol na Matuljima u 21:20. Djelatnik mi kaže da izgledam kao da sam ronio. I zaista, već mi je bilo dosta vožnje, poslije Bakra sam već proklinjao prokleti motor s kojim ne možeš voziti ni 2 sata bez da ti je „rit k'o kason“.
Sve u svemu, predobro iskorišten dan, lijepa vožnja, druženje s ekipom i sretan povratak doma.
I na kraju, rekapitulacija:
-motor izbrojao točno 299,0 km
-potrošnja 4,65 L/100km
-dakle: 115,00 kn za benzin, 60,00 kn za trajekt, sendviči, voda, kafice i cheeseburger cca. 100,00 kn = niti 300,00 kn sve skupa
-ja umoran k'o pas
ZAKON!
I eto, dođe srijeda, 19. dan mjeseca kolovoza, godine 2009. Nakon neprospavane noći (popizdio mi pas, cijelu noć trči po kući, laje, cvili, i ne mogu ga smiriti nikako), došlo jutro. Buđenje u 7:20, čakam da susjed (nono) donese kruh za sendviče (naredio mu dan prije da mora doć do 7:30 doma, inače se zapriča s ekipom u baru do podna).
Spakirao sam u tank torbu 2 sendviča, 2 ledena Jane, ručnik, 4 majice (nemam pojma zašto toliko), šlape, fotoaparat, ... Idem sam, nisam nikoga niti zvao, jer mi se ide samome samcatome, da malo uživam u solo vožnji. Ima i to nekih svojih prednosti. Obećao sam frendici da ću je uzeti sa sobom, ali budući da me nije zvala, neka stoji doma. I bolje je tako.
Pripreme gotove, motor spreman, 8:03 pičim ja lagahno iz svog mjestašca pod Učkom.
Prako Matulje, pa zaobilaznicom do Bakra, stajem u Kraljevici natankati na Europetrolu. Odmah nastavljam dalje, na cesti kolonica, ništa spcijalno. Vozim zadnji u koloni 50-70 km/h i baš guštam. Negdje odmah poslije Senja stajem, jer sam već lagano dehidriran. Ali, ... Zaleđena Jana, nije popustila, unatoč vrućini na kojoj sam se ja uspio otopiti.
Slikam par slika, pa idem dalje do Jablanca.
U 10:45 stižem do trajekta, nema gužve prema otoku, ali trajekti svejedno voze bez prekida. 30 kn za mene i motor, izvaljujem se, grickam sendvičić i pijem jogurt.
Odmah po dolasku na Otok, zovem frendicu (11:03 je, kako sam i rekao neću zvati prije 11:00) da vidim gdje ćemo se nać. Dobivam upute i pičim u Rab, na Rabu. Dolazim tamo, još se nisam ni skinuo s motora, već vidim kolegu bajkera, koji me začuđeno gleda, jer mu nije jasno što li ja tu radim. Pa javio sam ti bratu, govorim ja. No dobro, izvaljujem se, i naručujem bijelu kavu. Taman dolazi opaka bajkerica, pa skupa gledamo braću kako crnče.
Okej, šetnja Rabom i penjanje na zvonike.
Sveti Kristofor:
Sveti Marin:
Nakon jedenja cheeseburger-a uslijedilo je kupanje.
I nažalost, 18:30 dolazi jako brzo, te ja idem prema nazad. Trajekt u 19:00, i vozim prema doma.
Idem malo brže, ali uzalud mi kad je od Novog Vinodolskog gužvetina, i uz to nisam siguran u „radno vrijeme“ riječke zaobilaznice, pa idem kroz grad. Bez stajanje dolazim na Europetrol na Matuljima u 21:20. Djelatnik mi kaže da izgledam kao da sam ronio. I zaista, već mi je bilo dosta vožnje, poslije Bakra sam već proklinjao prokleti motor s kojim ne možeš voziti ni 2 sata bez da ti je „rit k'o kason“.
Sve u svemu, predobro iskorišten dan, lijepa vožnja, druženje s ekipom i sretan povratak doma.
I na kraju, rekapitulacija:
-motor izbrojao točno 299,0 km
-potrošnja 4,65 L/100km
-dakle: 115,00 kn za benzin, 60,00 kn za trajekt, sendviči, voda, kafice i cheeseburger cca. 100,00 kn = niti 300,00 kn sve skupa
-ja umoran k'o pas
ZAKON!
