Riki
- Thread starter OldBoy
- Start date
OldBoy
New member
...možda sam sve u vezi kockanja trebao svesti na 'počeli su igrati' i na kraju reći kako je završilo, jer dosta vas, nadam se, ne kocka i teško može pratiti ovo o čemu pišem. Ali meni je zanimljivo to prepričati i pokušajte otrpiti me :wink:
.Prvo je došao Rom sa novcem za Safeta. Lupao je na vrata. Kada sam mu otvorio, prošao je hitro pored mene i predao mu lovu pazeći da je ja ne vidim. Usput su se nešto zakačili, ali je čarolija jezika kojeg samo oni razumiju opet savršeno radila: nisam razumio ni riječi. Igra samo što nije ponovo počela kada sam čuo zvuk velikog GPZa i vratio se otključati Bobu. Stajao je na pragu gledajući Cigane preko mog ramena. I bez mene prihvatili su se igre po običaju galameći jedan na drugoga.
Prvi smo put surađivali i tiho sam ga pitao.
„Jasno ti je da ovo nije maturalna zabava?“
„Je.“
Prošao je polako pored mene. Ne pozdravljajući nikoga, krenuo je prema šanku i stao iza njega. Inače krupan, u crnoj 'dainese' koži izgledao je širok poput zida. I barem jednako toliko čvrst. Skinuo je jaknu ispod koje je nosio pancirku. Bob se vrlo ozbiljno pripremio kada je pošao ovamo. Sve su to vidjeli i Romi. Jedan koji ga je prepoznao ispod glasa je, ali opet na ciganskom, prenio ostalima o kome se radi.
„Što će on ovdje?“
Znali su što će, provocirali su. Uzvratio sam.
„Sada će popiti kavu, a kasnije pomoći mi u brojanju love koju ću vam još uzeti.“
Nastavili smo igru. Safet je, očekivano, višestruko povisio uloge na moja bacanja. Prvo sam dobio, drugo izgubio i odlučio napraviti ono spomenuto, jedino moguće u pokušaju da se spasim: ograničiti duljinu igre dok sam još na dobitku, ali na način da i oni imaju priliku povratiti novac u tom vremenu. U najgorem scenariju morala mi je ostati tisuća za Boba, jer ovoga nije zanimao ishod mog kockanja, nakon razlaza će svakako tražit svoj honorar. Otišao sam do šanka, uzeo nešto kovanica i vratio se za stol. Stavio sam pred sebe pet puta po pet kuna, a ostatak bacio preko ramena. Za baku Zorku kada ujutro dođe pomesti lokal.
Safet je pogledao kovanice na stolu pa mene, i sačekao sa kockama da čuje objašnjenje.
„Igramo još pet mojih ruku. Ne izgubim li prije toga sve, nakon petog bacanja se razilazimo, bez obzira kako tko stajao. Da ne pogriješim u brojanju, poslije svake dobivene ili izgubljene ruke maknut ću sa stola po jednu kovanicu.“
Sva četiri Roma su u isti mah počeli govoriti. Nakon kraće ali žustre i samo njima razumljive rasprave, trojica su se udaljili par koraka u mrak. Kladit će se među sobom na tok naše igre. Za osvjetljenim stolom smo ostali samo Safet i ja.
Znao sam da, dobijem li prva dva bacanja, imam velike izglede sakriti nešto preko onog soma u stražnjem džepu, namjenjenog Bobu. Ne vjerujem da su Safetovi onako na brzinu sakupili više od pedeset tisuća, pa nemaju snage i za treće podupljavanje. Izgubim li iti jednu od prve dvije ruke, morat ću otrpiti cigansko ismijavanje i biti bez love neko vrijeme. Pitat ću Mimi da mi posudi sa gorivo i cigarete.
confusedbikefan
Guest
Ghostrider-SB
New member
Jebo to kockanje, svercanje, lance, katance, kurce, palce, vuce stari jel bilo kakog karanja, orgijanja, kurve, klinke ove one, jebo te cigane i siptare i pizde materne, daj nesto pljuni i za moju dusu u to retro doba bar kurvi ni falilo 
OldBoy
New member
KING RR said:Jebo to kockanje, svercanje, lance, katance, kurce, palce, vuce stari jel bilo kakog karanja, orgijanja, kurve, klinke ove one, jebo te cigane i siptare i pizde materne, daj nesto pljuni i za moju dusu u to retro doba bar kurvi ni falilo
...imam djecu od dvadeset i nešto. Primitivac sam koji pokušava u njihovim očima barem prividno zadržati nivo uzora. Sjećaju se itekako da sam odlazio, da me nije bilo i nagađaju. Mogu priznati im šverc, kocku, ali ne i obmanjivanje maloljetnica, grupnjake i slična sranja. Nije mi neugodno što to možda i jesam radio, ipak ne bi volio da steknu dojam kako se time hvalim.
Al znaš i sam, o čemu pričaš najradije kada si sa normalnim ljudima u birtiji, a ne napijaš se?
Ghostrider-SB
New member
confusedbikefan
Guest
elektricar86
Well-known member
OldBoy
New member
...evo malo za tmurno nedjeljno popodne
Safet je sa bacanjem pričekao da oni sa strane dogovore oklade. Javio se tek kad je njihovo poluglasno mumljanje prešlo u šapat i završilo tišinom.
„Jel hoćemo?“
„Ajde.“
I počelo je. U polumraku lokala čulo se samo udaranje kocki, onako u paru: prvo oštar, drveni zvuk sraza sa masivnom hrastovinom, pa tiše i tuplje odbijanje od zida i onda karakterističan sound isprekidanog valjanja zaobljenih uglova po tamnoj površini svjetlom obasjanog stola.
Bio je to finiš teške borbe u kojem sam uspio sa dvije dobro bačene ruke, a nadao sam se tome, odbiti njegove prve jake napade i popeti se na više od dvadeset plusa. Treće sam bacanje izgubio. Srećom po mene, tom prilikom je Cigan taktički pogrešio i traljavo me napao manjim iznosom. Iz mraka mu je jedan od onih koji su se kladili na njega to prigovorio, a protivnici napali ovoga za miješanje u igru, jer po prešutnom dogovoru smije samo promatrati. Kao da gledaju TV prijenos, pri čemu, naravno, nisu branili mene nego vlastiti interes. Sve sam to tek pretpostavljao, međusobno su i dalje razgovarali na svom jeziku. Svađa se stišala i nastavili smo igru. Slijedeću sam ruku nakon par izmjena dobio, pokupio novac, maknuo četvrtu kovanicu i pokazujući na jedinu preostalu najavio posljednje bacanje.
U tom je trenutku Safet imao dvije solucije. Prva je bila da prihvati stanje kakvo jeste i stavi na to zadnje bacanje jednako kao i na svako drugo, po osjećaju kojeg veliki igrači uglavnom slušaju, a on je definitivno bio velik. Skoro pa legenda.
„Koliko novaca imaš?“
Cigan je odabrao onu drugu. Forsiranje. Zamislio je tu noć slomiti me. Ili je osjetio da treba upravo tako odigrati? Uzeo sam brojiti novac koji eto, još uvijek nije bio moj jer ga bez mogućnosti odbijanja moram još jednom staviti na kocku, a umoran sam, i ne želim, i ne treba mi više od ovoga što imam. Dovršio sam brojanje i ostavio lovu na stolu.
„Osamnaest i sto.“
„Nisi nigdje sakrio koju stoticu?“
Čitao mi je misli. Kao da je znao za soma sakrivenog u stražnjem džepu za 'gladiatora'. Svejedno, nije mi to smio reći, nisam ja iz njegove čerge.
„Probaj me pretresti.“
Bob je pažljivo prateći količinu naboja u zraku polagano napustio šank i ostao u mraku, nepomičan, na drugom kraju prostorije. Cigan je, po običaju šušteći novčanicama izbrojio iznos koji sam rekao, a višak spremio u džep. Svoj je bunt stavio pored moga.
„Bacaj.“
Uzeo sam kocke u ruke.
Safet je sa bacanjem pričekao da oni sa strane dogovore oklade. Javio se tek kad je njihovo poluglasno mumljanje prešlo u šapat i završilo tišinom.
„Jel hoćemo?“
„Ajde.“
I počelo je. U polumraku lokala čulo se samo udaranje kocki, onako u paru: prvo oštar, drveni zvuk sraza sa masivnom hrastovinom, pa tiše i tuplje odbijanje od zida i onda karakterističan sound isprekidanog valjanja zaobljenih uglova po tamnoj površini svjetlom obasjanog stola.
Bio je to finiš teške borbe u kojem sam uspio sa dvije dobro bačene ruke, a nadao sam se tome, odbiti njegove prve jake napade i popeti se na više od dvadeset plusa. Treće sam bacanje izgubio. Srećom po mene, tom prilikom je Cigan taktički pogrešio i traljavo me napao manjim iznosom. Iz mraka mu je jedan od onih koji su se kladili na njega to prigovorio, a protivnici napali ovoga za miješanje u igru, jer po prešutnom dogovoru smije samo promatrati. Kao da gledaju TV prijenos, pri čemu, naravno, nisu branili mene nego vlastiti interes. Sve sam to tek pretpostavljao, međusobno su i dalje razgovarali na svom jeziku. Svađa se stišala i nastavili smo igru. Slijedeću sam ruku nakon par izmjena dobio, pokupio novac, maknuo četvrtu kovanicu i pokazujući na jedinu preostalu najavio posljednje bacanje.
U tom je trenutku Safet imao dvije solucije. Prva je bila da prihvati stanje kakvo jeste i stavi na to zadnje bacanje jednako kao i na svako drugo, po osjećaju kojeg veliki igrači uglavnom slušaju, a on je definitivno bio velik. Skoro pa legenda.
„Koliko novaca imaš?“
Cigan je odabrao onu drugu. Forsiranje. Zamislio je tu noć slomiti me. Ili je osjetio da treba upravo tako odigrati? Uzeo sam brojiti novac koji eto, još uvijek nije bio moj jer ga bez mogućnosti odbijanja moram još jednom staviti na kocku, a umoran sam, i ne želim, i ne treba mi više od ovoga što imam. Dovršio sam brojanje i ostavio lovu na stolu.
„Osamnaest i sto.“
„Nisi nigdje sakrio koju stoticu?“
Čitao mi je misli. Kao da je znao za soma sakrivenog u stražnjem džepu za 'gladiatora'. Svejedno, nije mi to smio reći, nisam ja iz njegove čerge.
„Probaj me pretresti.“
Bob je pažljivo prateći količinu naboja u zraku polagano napustio šank i ostao u mraku, nepomičan, na drugom kraju prostorije. Cigan je, po običaju šušteći novčanicama izbrojio iznos koji sam rekao, a višak spremio u džep. Svoj je bunt stavio pored moga.
„Bacaj.“
Uzeo sam kocke u ruke.
