Riki
- Thread starter OldBoy
- Start date
elektricar86
Well-known member
OldBoy
New member
...o barbutu vam je dovoljno znati da postoje četiri dobitne kombinacije (33, 55, 66 i 56), četiri na kojima gubite ako ih bacite (11, 22, 44 i 12), i ostale (trinaest) koje kada iziđu ne znače ni gubitak ni dobitak, nego promjenu ruke: baca slijedeći igrač. Sve drugo naučit ćete ako probate igrati...
Uzeo sam kocke u ruke.
I tada kao da sam oslijepio, jer im više nisam vidio ples i nisu mi bile jasne kombinacije nakon njihova zaustavljanja. Za mene su ih tumačile reakcije jedva poznatih ljudi iz mraka koji me okruživao. Zurili su u nešto što sam radio a da toga nisam bio svjestan. Svojom sam pravom osobom bio negdje drugdje, možda na stropu, možda i puno više iznad, sasvim izvan svijeta i kao u usporenom filmu gledao nekoga sebi nalik kako naizgled hladnokrvno uzima i baca te kamenčiće neprirodno pravilnih stranica. U vremenu koje je stajalo pitao sam sebe je li moguće da sam toliko blesav i doveo se ponovo u dobro poznatu situaciju da želim pobjeći a ne mogu, da sam opet u ružnom snu iz kojeg se ne budim i da se to ponavlja i neće nikada stati, jer se ništa ne miče osim kockica. A one lete zrakom, i jedine su u pokretu, vrte se, i svi ih iz mraka pogledima grabe i pokušavaju navesti na pokazivanje koje bi im odgovaralo. Svi osim mene. Dok lete, nema odluke i samo mi to ustvari odgovara, i neka nikada ne stanu jer nisam želio baciti ih.
Jednom kad ovo završi, leći ću i zaspati. Sanjat ću normalne besmislice.
U stvarnosti je bilo drugačije i to mi je kasnije ispričao Bob koji je trenutak prije bacanja došao na korak iza mene. Moje su prve kocke stale na dvojki i petici, pa ih je u ruke uzeo Safet mrmljajući u sebi molitvu. Ili kletvu. Bacio je jedinicu i šesticu. Ponovo sam na redu bio ja. Kaže gladijator da je znao da ne vidim i ne čujem ništa, da sam potpuno odsutan, iako je to ljudima izgledalo kao nenadjebiva samokontrola vrhunskog igrača. Uzeo sam kocke u jednom glatkom pokretu, potpuno bez emocija, i nasuprot očekivanjima svih da ću imati pripreme tražeći u mislima čaroliju za navesti ih na dobitno pokazivanje, bacio od prve.
Romi su zagalamili u jedan glas i to me je probudilo. Naslonio sam se dlanovima na stol ne gledajući nikoga. Na tamnoj hrastovini ležale su dvije jednake hrpe novčanica i nešto dalje crvena i bijela kocka. Obje okrenute na šesticu.
Iza mojih leđa Cigani su glasno komentirajući bacanje i igru isplaćivali jedni druge a Bob ih je diskretno, uljudno ali bez oklijevanja upućivao na izlaz. Zatvorio je za njima vrata i stao pred mene. Iz stražnjeg džepa izvukao sam onu od ranije pripremljenu tisuću. Bez riječi ju je gurnuo u džep i otišao do šanka po jaknu. Videći da i dalje nisam raspoložen za razgovor krenuo je prema izlazu.
„Ja sad idem. Zaključaj za mnom, da ti se ne vrate.“
Sjeo je na motor i otišao.
Novac sam, ne brojeći ga, ubacio u kutiju za pizze i gurnuo je do zida, pored kockica koje su još uvijek bile na duploj šestici. Otišao sam zaključati vrata. Vraćajući se, pokupio sam usput nešto jastučića sa stolica, nabacao ih na kocke i kutiju s lovom. Popeo sam se na stol, pokrio jaknom i zaspao. Sanjao sam da mi je netko ukrao Alfu.
Uzeo sam kocke u ruke.
I tada kao da sam oslijepio, jer im više nisam vidio ples i nisu mi bile jasne kombinacije nakon njihova zaustavljanja. Za mene su ih tumačile reakcije jedva poznatih ljudi iz mraka koji me okruživao. Zurili su u nešto što sam radio a da toga nisam bio svjestan. Svojom sam pravom osobom bio negdje drugdje, možda na stropu, možda i puno više iznad, sasvim izvan svijeta i kao u usporenom filmu gledao nekoga sebi nalik kako naizgled hladnokrvno uzima i baca te kamenčiće neprirodno pravilnih stranica. U vremenu koje je stajalo pitao sam sebe je li moguće da sam toliko blesav i doveo se ponovo u dobro poznatu situaciju da želim pobjeći a ne mogu, da sam opet u ružnom snu iz kojeg se ne budim i da se to ponavlja i neće nikada stati, jer se ništa ne miče osim kockica. A one lete zrakom, i jedine su u pokretu, vrte se, i svi ih iz mraka pogledima grabe i pokušavaju navesti na pokazivanje koje bi im odgovaralo. Svi osim mene. Dok lete, nema odluke i samo mi to ustvari odgovara, i neka nikada ne stanu jer nisam želio baciti ih.
Jednom kad ovo završi, leći ću i zaspati. Sanjat ću normalne besmislice.
U stvarnosti je bilo drugačije i to mi je kasnije ispričao Bob koji je trenutak prije bacanja došao na korak iza mene. Moje su prve kocke stale na dvojki i petici, pa ih je u ruke uzeo Safet mrmljajući u sebi molitvu. Ili kletvu. Bacio je jedinicu i šesticu. Ponovo sam na redu bio ja. Kaže gladijator da je znao da ne vidim i ne čujem ništa, da sam potpuno odsutan, iako je to ljudima izgledalo kao nenadjebiva samokontrola vrhunskog igrača. Uzeo sam kocke u jednom glatkom pokretu, potpuno bez emocija, i nasuprot očekivanjima svih da ću imati pripreme tražeći u mislima čaroliju za navesti ih na dobitno pokazivanje, bacio od prve.
Romi su zagalamili u jedan glas i to me je probudilo. Naslonio sam se dlanovima na stol ne gledajući nikoga. Na tamnoj hrastovini ležale su dvije jednake hrpe novčanica i nešto dalje crvena i bijela kocka. Obje okrenute na šesticu.
Iza mojih leđa Cigani su glasno komentirajući bacanje i igru isplaćivali jedni druge a Bob ih je diskretno, uljudno ali bez oklijevanja upućivao na izlaz. Zatvorio je za njima vrata i stao pred mene. Iz stražnjeg džepa izvukao sam onu od ranije pripremljenu tisuću. Bez riječi ju je gurnuo u džep i otišao do šanka po jaknu. Videći da i dalje nisam raspoložen za razgovor krenuo je prema izlazu.
„Ja sad idem. Zaključaj za mnom, da ti se ne vrate.“
Sjeo je na motor i otišao.
Novac sam, ne brojeći ga, ubacio u kutiju za pizze i gurnuo je do zida, pored kockica koje su još uvijek bile na duploj šestici. Otišao sam zaključati vrata. Vraćajući se, pokupio sam usput nešto jastučića sa stolica, nabacao ih na kocke i kutiju s lovom. Popeo sam se na stol, pokrio jaknom i zaspao. Sanjao sam da mi je netko ukrao Alfu.
confusedbikefan
Guest
aaaaaaaaaaa!!!! 
Ima li nesto slicno za procitati? Neki roman?
U stilu odmetnika ili Rikija... malo mi je ovo,da je 2000 stranica ne bih jeo,ne bih pio dok ne bih procitao...
Strasno :shock:
Ima li nesto slicno za procitati? Neki roman?
U stilu odmetnika ili Rikija... malo mi je ovo,da je 2000 stranica ne bih jeo,ne bih pio dok ne bih procitao...
Strasno :shock:
elektricar86
Well-known member
Ovo je poput filma,nakon kojeg kazes "jebote" (iz odusevljenja viđenim) ,i ostanes razrogacenih ociju, i razjapljenih usta,razmisljajuci o onome sta si upravo odgledao,u ovom slucaju procitao.
Kad citam tvoje price odmah se sjetim na Roberta Rodriguez-a.
Kad citam tvoje price odmah se sjetim na Roberta Rodriguez-a.
