Joburg - Toy Run
Nakon skoro 3000km, i to dobrim dijelom terenske voznje, umor je uradio svoje. Spavao sam kao beba, unatoc stotinama komaraca koji su se gostili po mojim rukama i nogama. Ujutro sam imao desetke uboda po sebi. Nadao sam se da ni jedan nema veze s malarijom.
Za povratak u Joburg imali smo dva dobra razloga. Ivanov otac Angelo morao je poslije vikenda na operaciju srca, a subota i nedjelja bili su rezervirani za Toy Run. O tome cu malo opsirnije u sljedecem poglavlju.
Danas se odlucujemo na laksi tempo posto se jos osjecaju posljedice umora. Nakon budjenja i brzog dorucka idemo u Joburg. Cilj nam je "World of Accessories", najveci ducan moto opreme u Africi. Vlasnik je jos jedan od Ivanovih prijatelja.
Kupujem najbitniji dio moto opreme za Afriku. "Camel pack", mali ruksak za vodu s cjevcicom za pice. Sljedeci vikend ce mi biti vise nego potreban.
Obilazimo jos par ducancica.
Glad nas odvuce u restoran gdje radi Eddie Murphyjev rodjak.
Puno smo se odmarali danas te odlucujemo napraviti nesto korisno. U Ivanovoj garazi nalazi se dvotaktna pila koja nije radila godinama. Mozemo li je ozivit?
Motor je, cini mi se, 94. godiste. Prosao je dosta utrka ali je jos u odlicnom stanju. Malo ciscenja svjecice, malo benzina i nakon nekoliko zamaha nogom pila daje znakove zivota.
Jos malo kurblanja i uz dimnu kulisu oglasi se zvonki zvuk dvotaktnog motora. Milina...
Popodne smo proveli ludirajuci se po farmi...
Prodje tako nas dan odmora. Odlazimo rano na spavanje, ceka nas naporan vikend.
Toy Run
...u slobodnom prijevodu „utrka za igracke“. Humanitarna utrka koja se odrzava svake godine u JAR-i. Postala je dio moto tradicije na ovim prostorima pa se na utrkama diljem zemlje okupi i do 50 000 motora. Mislim da se pricalo i o upisu u knjigu rekorda kao najveci skup motora uopce. Uglavnom, svatko sa sobom ponese igracke koje se prikupljaju za siromasnu djecu iz svih krajeva drzave. Prikupi se nekih 30 000 igracaka. Jos uvijek ima onih koji misle kako nisu „macho“ ako sa sobom ponesu plisanog medvjedica.
Dio u kojemu smo mi sudjelovali je „Off Road Toy Run“, koju vec godinama organizira Dirk uz pomoc Ivana i prijatelja iz kluba. Ja sam imao cast ,da kao njihov gost te jedan od postavljaca staze, budem tzv. „Marshall“. Dobro zvuci iako nisam primjetio neki posebni respekt prema mojoj tituli pa sam odlucio biti „Marshall“ u internacionalnoj grupi. To je velika grupa koja broji jednog clana. Mene. Tako sam na kraju pazio sam na sebe na sto sam bio posebno ponosan. Nije lako paziti na ovoliku budalu.
U rano jutro nalazimo se izvan Joburga, na motocross stazi "Dirt Bronco". To je nasa baza ovaj vikend i mjesto odakle starta Off Road Toy Run.
Danas obiljezavamo stazu kojom ce sutra voziti Adventure grupa. "Dirt bikes" i Quadovi imaju posebnu stazu. Put obiljezavamo flourescentnim naljepnicama kako se vozaci na utrci ne pogube zbog dosta prijelaza preko pruga i raskrizja.
Ekipa se skuplja. Ima tu par KTM-ova, XT, par BMW-a, Strom. Redom ljubitelji dobre terenske voznje.
Obiljezavanje staze i trazenje najbolje trase.
Momci na pojedinim dionicama voze zestoko. Moram priznat da ih dobro pratim. Nelagodu osjecam jedino u izrazito dubokom pijesku. Oni su tu kod kuce.
Kokice, kokice!
Pauza prije zadnje etape. Moj ruksak s vodom presusuje.
Vracamo se u bazu. Zadnje konzultacije pred sutrasnju utrku. Utrka je humanitarnog karaktera te postoje mjesta na kojima se cekaju svi sudionici utrke. Na polovici utrke stajemo na picu u nekom baru uz pauzu od pola sata. Vozi se umjereno ali postoji zabrinutost za nadobudne mlade lavove koji bi se htjeli dokazivat. U nasoj adventure grupi nema bas puno takvih ali je zato u ostalim grupama, a posebno kod quadova opca opasnost.
Kuci stize Ivanov prijatelj Steven koji ce nam se pridruziti na utrci ujutro. Vozit ce svoj drugi motor, KLR 650.
Na poziv jednog Ivanovog rodjaka odlazimo k njemu na pice...pa kod drugog rodje na rodjendan. Inace Knezovica ima vise u Joburgu nego u Grabovcu odakle dolaze. Jos jedna od mnostva lijepih Juznoafrickih kuca.
Oko ponoci odlazimo s rodjendana jer nam treba sna za sutrasnji dan.
Toy Run - Dan utrke
Vozeci se prema stazi vec oko 7 sati ceste su pune motora. Vecina ih prolazi nama u susret jer idu na veliki Toy Run u centar grada. Nama je ipak draza terenska varijanta. Zao nam je sto Dirk nece predvodit utrku jer mu zdravlje ne dozvoljava toliki napor, a i oko same organizacije ima puno posla. Poslije utrke odrzava se koncert te aukcija moto opreme. I veliki rostilj, naravno. I puno, puno dobrog hladnog piva.
Sudionici lagano dolaze. Muskarci i zene. Od 7-77 godina.
Ovako se dolazi na Toy Run.
Ovako izgledaju serifi.
Ivan i Mozi. Mozi je inace svecenik. Al se prema njemu ne odnose kao prema malom bogu, kao u nas. Ovdje je on samo onaj koji tumaci vjeru. Ne zna covjek nista o politici i ostalim glupostima kojima se zamaraju mnogi svecenici. Al zato zna puno o motorima. I vozi ih...i to dobro. Danas nije vozio jer je bio voditelj utrke. Pocinje objava vremena starta.
Dvije Dirkove ljubavi. Ne pada jabuka daleko od stabla.
Natjecatelji stizu. Kamion se puni igrackama.
Ljute pile. Kako me jedna od tih prosla tijekom utrke. Mislio sam da stojim. Bilo je to u dubokom pijesku.
Motori i cetverocikli dolaze. I dolaze. I dolaze...
...a on promatra. I masta o jednoj svojoj pili.
Prije starta to izgleda nekako ovako. Ali dolaze i dalje.
Vrijeme je da se serif internacionalne grupe obuce...
Utrka
Utrka pocinje. Prvo su startali hard enduro i motocross motori kojih je bilo najvise i to u 5-6 grupa svakih 5 minuta. Zatim Quadovi u vise grupa. Na kraju smo i mi krenuli svojom stazom. Bilo nas je 30-tak, krenuli smo zajedno. Neki sa suputnicama. Vozilo se stvarno pazljivo uz povremena odmjeravanja snaga. Svi su uredno cekali ostale na mjestima predvidjenim za to. Mislim da je staza bila duga ukupno nekih 50-tak kilometara. Na dionici dubokog pijeska jedan je motor pri brzini od 80-tak kilometara pozelio osjetit mekocu africkog pijeska. Bila je to zlatna Honda Transalp. Nakon tridesetak sekundi, koliko je trajao popravak stete, Honda je ponovo bila u igri. Ako netko zna vozaca tog motora neka mu slobodno kaze kako se u dubokom pijesku ne zatvara gas i ne spusta pogled. Zadnja dionica utrke bila je ujedno i najzesca. Kilometar, dva jurnjave. Posebno izmedju Ivana na GS-u i mladog Vaynarda na KTM-u. Bilo je to lijepo za gledat. Pogotovo sa trece pozicije, koju su mi omogucile suvozacice na par motora dobrih vozaca. Inace je kod ovakvih utrka najbitnije na bilo koji nacin izbiti medju prvih par motora jer inace od prasine ne vidite vlastiti kilometar sat. Sve u svemu, odlicna zafrkancija, dobra ekipa. Sve bez vecih padova i ozljeda.
Samo jedna slika sa sredine utrke.
Nakon utrke zabava na kojoj se nismo mogli dugo zadrzat. Jos jedan Ivanov rodjak zove na rucak!?
Ivan drzi govor o ucinku globalnog zatopljenja na licinke punoglavaca u barama Dalmacije.
I njih su tete dovele na Toy Run. Vjerovatno ce neke od igracaka zavrsiti u njihovim rukama. I u rukama siromasne djece sirom Afrike. To cini svakog od sudionika sretnim.
Prasnjavi i umorni idemo na kasni rucak. Na jos jednoj lijepoj farmi. I neizbjezni psici.
Nepozvani gost na veceri.
Posto se nismo dugo vozili idemo probat jos jedan Ivanov motor koji je na posudbi u rodjakovoj garazi. Ovo je idealno za nase polu hard izlete u domovini. 1984-5. godiste. Pali na zub. Volim ovaj motor.
Prodje jos jedan naporan al lijep africki dan. Nakon kupanja i ucestalog izvlacenja pijeska iz raznih djelova odjece i tijela, odlazimo na zasluzeni pocinak.
slijedi nastavak............. Kralj Afrike...