Velika Svjetska Putovanja
- Thread starter Riker
- Start date
Riker
Well-known member
Ništa od velikih putovanja ovaj vikend, baš je bio neki ziljav i nikakav nešto sam bio fjakast...u petak trošio benzu bezveze po gradu i nešto krug do Delnica, dođem doma drug zove da skočim u ZG pogledat street race, meni se nije dalo, subota ležanje do podne i mislim si dal da krenem nekud, Zagreb ili Zadar možda, odustao reko šta ću sad kretat, kasno je, dok dođem sebi dok se spremim, pa otišo do Grobnika vidit šta ima, smucao po Gorskom Kotru malo, našao komad ceste dobar za vozit tamo od Delnica do Crnog Luga, i onda nedjelja isto kita, digo se opet kasno, nikud ne otišao, pogledo trku, super je bila baš baš i popodne zujao po gradu dakle di si bio nigdje šta si radio ništa.
Eto.
Eto.
Grand Prix.
Eto.
Eto.
Eto.
Eto.
Eto.
Grand Prix.
Eto.
Eto.
Eto.
Riker
Well-known member
Evo ide već smo debelo u drugom mjesecu posjedovanja mopeda i krajnje je vrijeme za lanac, nisam iskreno to tendio još...šta bi moglo se protumačit kao 5000 km bez provjere jbg početnička greška - ali od sad nema više da preskočim interval. Krenuo sam u Poreč, malo do druga, da rješimo kompleksan problem šproke kadene.
Strašno, strašno. Da mi je neko prije reko "vidit ćeš ga uživo" ja bi reko "ne seri neću".
Odista drama.
Galaktička Kečina sa 2.0 Turbo mašinom i bičip, jedan čip na mašini za 350 konja, drugi čip na DSG mjenjaču.
Zaboravio sam šta je stavio u ovu duju, ja mislim da je isto neki 2.0 ili 1.8 turbo. Kečina sa felnama od Lancie je sad u nastajanju, vode se velike debate koju mašinu unutra staviti. Ja sam dao svoj prijedlog, 1.8 G šeždeset motor ali na Lysholm kompresor da se čuje ko zračna opasnost. No, gazda je u svojim standardnim emotivnim cepanjima oko izbora mašine, vidit ćemo šta će na kraju od toga bit. Jučer je bio najaktualniji izbor R32 "da grmi"...ali to je bilo jučer, ko zna šta je danas.
Slavni Lupo kog sam ja osobno (nije skeč!) krstio u W12, ali sad je van pogona i bez pogona. Ovo šta vidite pored mističnog crnog skutera su dvije R32 mašine, pa će to ić u Lupo umjesto starih V6, mislim da će bit i turbo punjenje, plus nitro, da se zaokruži na hiljadu konja, ali ne znam sad, to se planovi mjenjaju iz minute ko burza, dole ide ticker idu planovi. Ja već godinama agitiram da završi prednji branik za tog Lupa, lako za motore ionako je to auto za show. A ova hauba na štengi od metle to je njegov stari Rallye kojeg je prodo pa vratio natrag i restaurira se sad pomalo, unutra je R32 i bit će dvoturbijanac, DSG i navodno šuška se, + čip.
Odmor prije posla, Harleyi su bili po cesti jako, u Portorožu bio njihov meeting. Fora su ti Harlići, ja lajkam.
Na kraju ništa od pranja naftom, samo Motul preparati. Sad bi htio bit iskren na trenutak, bilo me pomalo čak i sram kad je počeo kapac šmuc po podu, stvarno nije u redu od mene i neće se više ponoviti, treba prema mopedu bit parlamentaran.
I eto, nakon lanca sam iskoristio pogodnosti garaže i sa fenom krenuo skidat naljepnice na felnama, CBR1100XX valjda da ne zaboraviš koji bajk voziš, i na drugoj strani felne Super Blackbird ili tako nešto, uglavnom 8 nalji ali sitne i tvrdoglave, dobro sam potokario nokte za ih skinut.
Kako sam bio u motu od skidanja nalji, učinio sam pravu stvar i sa rezervara maknuo one nalje HISS, Stavi Kacigu i Toči Samo Bezolovni. Kome to treba u životu, koga briga za HISS i upozorenje za bezolovni...to je stvarno...deplasirano. Malo anti silikonski drekom da ne ostanu tragovi ljepila, ma cakum pakum.
Kakav život vodim! :shock:
Strašno, strašno. Da mi je neko prije reko "vidit ćeš ga uživo" ja bi reko "ne seri neću".
Odista drama.
Galaktička Kečina sa 2.0 Turbo mašinom i bičip, jedan čip na mašini za 350 konja, drugi čip na DSG mjenjaču.
Zaboravio sam šta je stavio u ovu duju, ja mislim da je isto neki 2.0 ili 1.8 turbo. Kečina sa felnama od Lancie je sad u nastajanju, vode se velike debate koju mašinu unutra staviti. Ja sam dao svoj prijedlog, 1.8 G šeždeset motor ali na Lysholm kompresor da se čuje ko zračna opasnost. No, gazda je u svojim standardnim emotivnim cepanjima oko izbora mašine, vidit ćemo šta će na kraju od toga bit. Jučer je bio najaktualniji izbor R32 "da grmi"...ali to je bilo jučer, ko zna šta je danas.
Slavni Lupo kog sam ja osobno (nije skeč!) krstio u W12, ali sad je van pogona i bez pogona. Ovo šta vidite pored mističnog crnog skutera su dvije R32 mašine, pa će to ić u Lupo umjesto starih V6, mislim da će bit i turbo punjenje, plus nitro, da se zaokruži na hiljadu konja, ali ne znam sad, to se planovi mjenjaju iz minute ko burza, dole ide ticker idu planovi. Ja već godinama agitiram da završi prednji branik za tog Lupa, lako za motore ionako je to auto za show. A ova hauba na štengi od metle to je njegov stari Rallye kojeg je prodo pa vratio natrag i restaurira se sad pomalo, unutra je R32 i bit će dvoturbijanac, DSG i navodno šuška se, + čip.
Odmor prije posla, Harleyi su bili po cesti jako, u Portorožu bio njihov meeting. Fora su ti Harlići, ja lajkam.
Na kraju ništa od pranja naftom, samo Motul preparati. Sad bi htio bit iskren na trenutak, bilo me pomalo čak i sram kad je počeo kapac šmuc po podu, stvarno nije u redu od mene i neće se više ponoviti, treba prema mopedu bit parlamentaran.
I eto, nakon lanca sam iskoristio pogodnosti garaže i sa fenom krenuo skidat naljepnice na felnama, CBR1100XX valjda da ne zaboraviš koji bajk voziš, i na drugoj strani felne Super Blackbird ili tako nešto, uglavnom 8 nalji ali sitne i tvrdoglave, dobro sam potokario nokte za ih skinut.
Kako sam bio u motu od skidanja nalji, učinio sam pravu stvar i sa rezervara maknuo one nalje HISS, Stavi Kacigu i Toči Samo Bezolovni. Kome to treba u životu, koga briga za HISS i upozorenje za bezolovni...to je stvarno...deplasirano. Malo anti silikonski drekom da ne ostanu tragovi ljepila, ma cakum pakum.
Kakav život vodim! :shock:
Riker
Well-known member
Prvi kvartal
Evo je obljetnica, prvo tromjesečje, kvarat leta pasalo od kako vozin mali motorin.
arty:
Prvo pitanje koje mi se nameće - di si bio, šta si radio. Nigdje, ništa, ko što već rekoh. Ne znam kako da uopće napravim presjek, jer realno gledajući tri mjeseca nije ništa, al meni se iz nekog razloga čini da je taj period puno, puno duži, imam osjećaj da je prošlo godinu dana od kad sam osedlao. Bo.
Znam da među prisutnima ovdje postoje mnogi statističari i numerolozi, pa da prvo to skinemo skursa. Fuelio aplikacija u koju bilježim svako tankanje kaže ovako; 570 litri benze zgoreno, 8065 kilometri puta odvaljeno, prosječna potrošnja 6.8 na 100. Najmanja zabilježena između 2 tankanja 5.8, najveća 8.2 (taj cijeli tank spalio u gradu). Najdulja tura je bila oko 600 u danu, klasična tura UD8A do Zadra pa okret doma preko Like. Jednom sam probao odvalit čim više km u šutu, bez stajanja; 170 km, Krapina - most iznad jezera Bajer (autoput). Dno.
Također, bilo je nekoliko situacija u kojima je ambicija vozača bila poprilično veća od tehničkih mogućnosti istog
izvukao sam lekciju iz tih događaja, dobro se sjećam kad i gdje i kako su se dogodili i često ih se sjetim. Bajk služi bez pogovora, nikakvih zamjerki, uvijek sam to govorio i govorit ću opet; daleko najbolji motor kojeg sam ikad imao.
Uglavnom, upitaše me dvoje harambaša da ih odvedem na Željavu, jer kao, služio sam tamo vojsku pa znam gdje se šta nalazi i tako to. Na tom proputovanju prvi put sjedoh u onaj birc u Senju, gdje vidim da svi mopedaši stanu kad onuda prođem. Opasne fotelje! Optimalna savršena visina sica, postiže se odlično zavaljivanje.
Slike od Želje su svi vidjeli nekoliko tisuća puta i nema smisla ponavljati gradivo, ja sam uzeo fotić i sve ali bilo je toliko vruće da mi se nije dalo previše fotkat, ošurilo me sunce.
E da, tamo mi je palo na pamet opalit jednu skoro-jubilarnu fotku, jer je skoro 10 godina razmaka između ova dva antologijska trenutka u vremenu i prostoru.
Razgledali Željavu kao kraljevsku udbu ovih krajeva, ja ostao još malo u krajevima nać se sa društvancem pa onda išo popodne opet u neki đirung, preko Ljubova u Gospić, mislio sam ić za Gračac al ta cesta mi je ostala u sjećanju ko loša, pa odabrao sigurnu varijantu via Kubus. Temperatura je bila...ma ono. Čudo. Taman za jaknu, ni prevruće ni prehladno, Lika top klima za vozikanje, pardon užasno sparno vruće i hladno nemojte onuda vozit, najbolje je Plominka po meni, osobno. Ovo sve drugo hitno izbjegavati!
Parc Ferme stao da malo odmorim, ali da sam sebi ne vjerujem, prevario me san! To jest, od ležanja u sicu iskopčao sam se na par minuta, probudio me jedan poznanik (Miko, Igor! haha) koji je stao valjda kad je vidio moj crni Ferari pa se javio, trgnuo me iz kuntanja hahahah strašno.
Nakon toga krenuo via Zadar, u biti samo do Maslenice, htio sam ić vidjet onaj motel šta tamo trune. A mislim i meni je to već malo deplasirano, možda malo smanjit obilaženje objekata u eksplodiranom ili implodiranom stanju, mogao bi koji put nešto funkcionalno posjetiti...
Čije je ovo zdanje? Šta je ovo?
Već je bilo skoro 7 kad sam odlučio krenut, pa onda reko idem autoputom. Mogu reć proć ispod greda Thule onako iz kacige je baš doživljaj! Ali autoput je nekako...ne znam! Puno je bolji A6 E65 Kikovica Karlovac đir, to je recimo Rolls Royce od autoputa, a Zadar Žuta Lokva je čipana BMW 7ica L purnjača, ili tako nešto. A da ne pričam kolika je to tlaka, nema više krševa šta voze 105 km/h na autoputu, svaki kurac na kojeg sam naletio tamo ide 160 i više, 180 nije ništa čudno. Pa mislim ovo je vjerojatno pitanje karaktera ali kurac ću se ja grčit i borit sa vjetrom da bi prešao 10 auta i onda naletim na novu kolonu koja ide 160-180 i onda opet, jedva mogu pogledat iza itd.
Također moram reć, srce mi je stalo, dok sam prelazio jedan set auta, u debelom prekršaju šta se tiče brzine, čim sam završio radnju i vratio se u svoju traku prošao me presretač i imao je iza lampe na polici upaljene. Ja sam mislio bravo, impresionirao si cijeli svijet sa brzinom svog mopeda svi će pričat o tome pamtit će godišnji o tvom prolasku, ali prvo sad daj ovima pare. Međutim, presretač je prošao naprijed, možda je hapsio nekog drugog, al uglavnom, kad sam to uspio proć lišo, bilo je 160 do Lokve i bok. Prestizali su me kombiji, karavani, neki Daewoo krš je jezdio lagano u ljevoj svih prelazio...ja ne znam šta je to danas, to sve načipano!
Drugi dan ošo na Grobnik gledad RC trke. Vrijeme je bilo...ma...neopisivo. Taman za full squid trenerka kapuljača tenisice bez rukavica ali vani idealno, nema sunca, oblaci ali znao sam da neće popustit na kišu, nije zima u majici, ma brutalno, skuco sam tank a ne znam di sam bio, Grobnik i onda malo vamo malo namo i...eto. Rezerva opet.
Situacija na parkingu u kvartu je surova.
Ako sam dobro zapamtio, motor 3 kubika, vrti se na 30 ili 40 milja, imaju razne postavke ovjesa, gume za određene uvjete, posebne mješavine alkohola, rezervar koji ne smije bit veći od ne znam koliko, 2 deci ili šta ja znam. Čini mi se da ovi na struju jače idu, benzinjare su više izletavale po pasicama. Ali trka je baš drama bila, fora za pogledat, nisam to nikad prije vidio u živo.
Na putu doma sam ošo oprat bajk i isprobao najnovije sredstvo za pranje felni, Meguiar's Dimer, košta jako skupo very expensive ali brate to sve pere, može vjerojatno oprat i ljagu sa nečijeg imena.
I tako je završio još jedan vikend u sedlu mladog princa u crnom ferariju. Do slijedeće epizode!
Evo je obljetnica, prvo tromjesečje, kvarat leta pasalo od kako vozin mali motorin.
arty:Prvo pitanje koje mi se nameće - di si bio, šta si radio. Nigdje, ništa, ko što već rekoh. Ne znam kako da uopće napravim presjek, jer realno gledajući tri mjeseca nije ništa, al meni se iz nekog razloga čini da je taj period puno, puno duži, imam osjećaj da je prošlo godinu dana od kad sam osedlao. Bo.
Znam da među prisutnima ovdje postoje mnogi statističari i numerolozi, pa da prvo to skinemo skursa. Fuelio aplikacija u koju bilježim svako tankanje kaže ovako; 570 litri benze zgoreno, 8065 kilometri puta odvaljeno, prosječna potrošnja 6.8 na 100. Najmanja zabilježena između 2 tankanja 5.8, najveća 8.2 (taj cijeli tank spalio u gradu). Najdulja tura je bila oko 600 u danu, klasična tura UD8A do Zadra pa okret doma preko Like. Jednom sam probao odvalit čim više km u šutu, bez stajanja; 170 km, Krapina - most iznad jezera Bajer (autoput). Dno.
Također, bilo je nekoliko situacija u kojima je ambicija vozača bila poprilično veća od tehničkih mogućnosti istog
izvukao sam lekciju iz tih događaja, dobro se sjećam kad i gdje i kako su se dogodili i često ih se sjetim. Bajk služi bez pogovora, nikakvih zamjerki, uvijek sam to govorio i govorit ću opet; daleko najbolji motor kojeg sam ikad imao.Uglavnom, upitaše me dvoje harambaša da ih odvedem na Željavu, jer kao, služio sam tamo vojsku pa znam gdje se šta nalazi i tako to. Na tom proputovanju prvi put sjedoh u onaj birc u Senju, gdje vidim da svi mopedaši stanu kad onuda prođem. Opasne fotelje! Optimalna savršena visina sica, postiže se odlično zavaljivanje.
Slike od Želje su svi vidjeli nekoliko tisuća puta i nema smisla ponavljati gradivo, ja sam uzeo fotić i sve ali bilo je toliko vruće da mi se nije dalo previše fotkat, ošurilo me sunce.
E da, tamo mi je palo na pamet opalit jednu skoro-jubilarnu fotku, jer je skoro 10 godina razmaka između ova dva antologijska trenutka u vremenu i prostoru.
Razgledali Željavu kao kraljevsku udbu ovih krajeva, ja ostao još malo u krajevima nać se sa društvancem pa onda išo popodne opet u neki đirung, preko Ljubova u Gospić, mislio sam ić za Gračac al ta cesta mi je ostala u sjećanju ko loša, pa odabrao sigurnu varijantu via Kubus. Temperatura je bila...ma ono. Čudo. Taman za jaknu, ni prevruće ni prehladno, Lika top klima za vozikanje, pardon užasno sparno vruće i hladno nemojte onuda vozit, najbolje je Plominka po meni, osobno. Ovo sve drugo hitno izbjegavati!
Parc Ferme stao da malo odmorim, ali da sam sebi ne vjerujem, prevario me san! To jest, od ležanja u sicu iskopčao sam se na par minuta, probudio me jedan poznanik (Miko, Igor! haha) koji je stao valjda kad je vidio moj crni Ferari pa se javio, trgnuo me iz kuntanja hahahah strašno.
Nakon toga krenuo via Zadar, u biti samo do Maslenice, htio sam ić vidjet onaj motel šta tamo trune. A mislim i meni je to već malo deplasirano, možda malo smanjit obilaženje objekata u eksplodiranom ili implodiranom stanju, mogao bi koji put nešto funkcionalno posjetiti...
Čije je ovo zdanje? Šta je ovo?
Već je bilo skoro 7 kad sam odlučio krenut, pa onda reko idem autoputom. Mogu reć proć ispod greda Thule onako iz kacige je baš doživljaj! Ali autoput je nekako...ne znam! Puno je bolji A6 E65 Kikovica Karlovac đir, to je recimo Rolls Royce od autoputa, a Zadar Žuta Lokva je čipana BMW 7ica L purnjača, ili tako nešto. A da ne pričam kolika je to tlaka, nema više krševa šta voze 105 km/h na autoputu, svaki kurac na kojeg sam naletio tamo ide 160 i više, 180 nije ništa čudno. Pa mislim ovo je vjerojatno pitanje karaktera ali kurac ću se ja grčit i borit sa vjetrom da bi prešao 10 auta i onda naletim na novu kolonu koja ide 160-180 i onda opet, jedva mogu pogledat iza itd.
Također moram reć, srce mi je stalo, dok sam prelazio jedan set auta, u debelom prekršaju šta se tiče brzine, čim sam završio radnju i vratio se u svoju traku prošao me presretač i imao je iza lampe na polici upaljene. Ja sam mislio bravo, impresionirao si cijeli svijet sa brzinom svog mopeda svi će pričat o tome pamtit će godišnji o tvom prolasku, ali prvo sad daj ovima pare. Međutim, presretač je prošao naprijed, možda je hapsio nekog drugog, al uglavnom, kad sam to uspio proć lišo, bilo je 160 do Lokve i bok. Prestizali su me kombiji, karavani, neki Daewoo krš je jezdio lagano u ljevoj svih prelazio...ja ne znam šta je to danas, to sve načipano!
Drugi dan ošo na Grobnik gledad RC trke. Vrijeme je bilo...ma...neopisivo. Taman za full squid trenerka kapuljača tenisice bez rukavica ali vani idealno, nema sunca, oblaci ali znao sam da neće popustit na kišu, nije zima u majici, ma brutalno, skuco sam tank a ne znam di sam bio, Grobnik i onda malo vamo malo namo i...eto. Rezerva opet.
Situacija na parkingu u kvartu je surova.
Ako sam dobro zapamtio, motor 3 kubika, vrti se na 30 ili 40 milja, imaju razne postavke ovjesa, gume za određene uvjete, posebne mješavine alkohola, rezervar koji ne smije bit veći od ne znam koliko, 2 deci ili šta ja znam. Čini mi se da ovi na struju jače idu, benzinjare su više izletavale po pasicama. Ali trka je baš drama bila, fora za pogledat, nisam to nikad prije vidio u živo.
Na putu doma sam ošo oprat bajk i isprobao najnovije sredstvo za pranje felni, Meguiar's Dimer, košta jako skupo very expensive ali brate to sve pere, može vjerojatno oprat i ljagu sa nečijeg imena.
I tako je završio još jedan vikend u sedlu mladog princa u crnom ferariju. Do slijedeće epizode!
Riker
Well-known member
Dimer je majka, sve je ostalo maćeha. Ja mislim da sam 2 kile platio 50 kuna u Istraveturi, ili tako neka surova cijena. Mješam 1:5, dec dimera, pol litre vode, to zmješam u onu padelu kako se zove šta se kupi u vrtlarskim dućanima, ima gore pumpicu pa malo natlačiš i zaliješ felnu dimerom pod blagim pritiskom, naravno onda neki pinel u ruke i farbaš po felni, i gledaš kako se magija događa.
Miš maš! #teamdimer
Miš maš! #teamdimer
Riker
Well-known member
goran166 said:
E sad...
u mom kraju kad se kaže "prošla subota" misli se na onu koja je bila tjedan dana prije...a "ova subota" je sad šta je prošla pred neki dan, u ovom slučaju 2.7.Pa ako je to bilo pitanje, prošla subota iliti 2.7.2016., odgovor je da
Kad, gdje sam spažen?
goran166
Member
Lički Osik - Korenica...taj potezRiker said:E sad...
Pa ako je to bilo pitanje, prošla subota iliti 2.7.2016., odgovor je da
Kad, gdje sam spažen?
Riker
Well-known member
Vručina prigradskog asfalta je u punom...šta ja znam, jeku? Uglavnom, vikend došo na đir sam pošo malo benge sam potrošo. But first ošo sam navečer (jer tada se to radi) probat malo šajbnu dovest u red, uzeo Megvajerz proizvod za te potrebe.
A ONDA
pa nije loše, ok je rezultat, malo je manje žutasta šajbnica. Riseva se ne mogu rješit...(pauza)...ali oni su ionako zaštićena vrsta (vicccccc, smiješnoooo).
Umjetničko djelo!!!
Subota ujutro gas punom brzinom na zaobilaznicu, obe trake pune, vozim između auta do tunela kod Hreljina, tamo promet skoro pa stoji, ma mislim...brutalno Muka mi je bila samo od prizora. Jebote kud ste navrli, kako vam se da! Bla bla bla Senj! Tamo je Nero sa prijom pa zasjedamo u kafanu, padaju veliki planovi kuda dalje, kuda bi mogli ić.
Avantura! Ri tablice, tko zna gdje je pošao!
Prođe vrijeme dođe rok konačno smo isplanirali kuda - najbolje da odemo u Karlobag. Nekako smo uspjeli dogovoriti da bi to bila najbolja ideja, jer druge nismo ni imali. Do Karlobaga cesta odlična, prometa malo, vrijeme friško, jednom riječju idealno, kad smo se dopeljali do Karlobaga skoro smo opet išli natrag u Senj pa još jednom u Karlobag al jbg nismo, išli smo sjest u Carlitos Parc Ferme. Konobar došo, donio cugu, mi ju prolili i ono, nema nikog živog na terasi osim nas. Aj ne budi lijen zovi nekog da dođe sjest sa nama na cugu al nemoj nekog đibera sa foruma daj nekog čo'eka i eto ti za 5 minuta naš DaRRe (nije na forumu) došo malo sa nama čilat u Carlitosu dok je pirjao ugodni lebić (kruščić).
Svo troje smo bili u velikoj žurbi da se čim prije maknemo iz kafića i nakon kojih uru zasjedanja u Karlobagu, ajde hitno polazak, idemo u alpske krajeve na Kublio Pass. Čim smo gore došli, malo smo stali odmorit, visinska razlika nije zanemariva i treba se aklimatizirati malo, da nas ne zapadne neka hipoksija ili šta ti ja znam.
Sa Kubusa smo imali jedinstvenu priliku vidjeti kako nastaje EXTREME OFF ROAD ADVENTURE, negdje u daljini snimao se kadar "prolaze tri đipa po bijelom putu" i taj se kadar snimao po ure ako ne i bolje, naravno mi smo cijelo vrijeme pažljivo sjedili i promatrali kako profesionalci rade priču i kako se u EXTREME-mnim djelovima Velebita, daleko od civilizacije, događaju drame sa pogonom na sva četiri!
Na Kubusu je osvanuo neki kip neznanom junaku, vrlo zanimljiv dodatak turističko ponudi tog kraja.
I ništa, kad smo se aklimatizirali spustismo se via Gospić, u Hajlendera. Malo sjedni malo komentiraj i tako to, klasika. Kad nam je dopizdio kafić, uzjahali smo ljute mašine i krenuli na put do restorana Tomislav, e to je bio najbolji đir dana, peglali smo taj đir baš onako školski, tempo dobar, ritam, fludino jako, šteta šta nismo snimili. Kad smo konačno došli do Tomislava, umorni, gladni, sjeli smo malo nešto pojest. Ali nema slika od hrane!
Počeli su se oko nas motat neki crni oblačići pa je tu priči došao kraj tajm tu sej gud baj, svako je otišao na svoju stranu, svi putevi vode iz Gospića.
Ovo je bila neka šundracija?
I to bi bilo, više manje to. Sve u svemu - da čovjek ne povjeruje!
A ONDA
Umjetničko djelo!!!
Subota ujutro gas punom brzinom na zaobilaznicu, obe trake pune, vozim između auta do tunela kod Hreljina, tamo promet skoro pa stoji, ma mislim...brutalno Muka mi je bila samo od prizora. Jebote kud ste navrli, kako vam se da! Bla bla bla Senj! Tamo je Nero sa prijom pa zasjedamo u kafanu, padaju veliki planovi kuda dalje, kuda bi mogli ić.
Avantura! Ri tablice, tko zna gdje je pošao!
Prođe vrijeme dođe rok konačno smo isplanirali kuda - najbolje da odemo u Karlobag. Nekako smo uspjeli dogovoriti da bi to bila najbolja ideja, jer druge nismo ni imali. Do Karlobaga cesta odlična, prometa malo, vrijeme friško, jednom riječju idealno, kad smo se dopeljali do Karlobaga skoro smo opet išli natrag u Senj pa još jednom u Karlobag al jbg nismo, išli smo sjest u Carlitos Parc Ferme. Konobar došo, donio cugu, mi ju prolili i ono, nema nikog živog na terasi osim nas. Aj ne budi lijen zovi nekog da dođe sjest sa nama na cugu al nemoj nekog đibera sa foruma daj nekog čo'eka i eto ti za 5 minuta naš DaRRe (nije na forumu) došo malo sa nama čilat u Carlitosu dok je pirjao ugodni lebić (kruščić).
Svo troje smo bili u velikoj žurbi da se čim prije maknemo iz kafića i nakon kojih uru zasjedanja u Karlobagu, ajde hitno polazak, idemo u alpske krajeve na Kublio Pass. Čim smo gore došli, malo smo stali odmorit, visinska razlika nije zanemariva i treba se aklimatizirati malo, da nas ne zapadne neka hipoksija ili šta ti ja znam.
Sa Kubusa smo imali jedinstvenu priliku vidjeti kako nastaje EXTREME OFF ROAD ADVENTURE, negdje u daljini snimao se kadar "prolaze tri đipa po bijelom putu" i taj se kadar snimao po ure ako ne i bolje, naravno mi smo cijelo vrijeme pažljivo sjedili i promatrali kako profesionalci rade priču i kako se u EXTREME-mnim djelovima Velebita, daleko od civilizacije, događaju drame sa pogonom na sva četiri!
Na Kubusu je osvanuo neki kip neznanom junaku, vrlo zanimljiv dodatak turističko ponudi tog kraja.
I ništa, kad smo se aklimatizirali spustismo se via Gospić, u Hajlendera. Malo sjedni malo komentiraj i tako to, klasika. Kad nam je dopizdio kafić, uzjahali smo ljute mašine i krenuli na put do restorana Tomislav, e to je bio najbolji đir dana, peglali smo taj đir baš onako školski, tempo dobar, ritam, fludino jako, šteta šta nismo snimili. Kad smo konačno došli do Tomislava, umorni, gladni, sjeli smo malo nešto pojest. Ali nema slika od hrane!
Počeli su se oko nas motat neki crni oblačići pa je tu priči došao kraj tajm tu sej gud baj, svako je otišao na svoju stranu, svi putevi vode iz Gospića.
Ovo je bila neka šundracija?
I to bi bilo, više manje to. Sve u svemu - da čovjek ne povjeruje!
Riker
Well-known member
Peto, šesto ili koje već zasjedanje, epizoda ★Petokraka★.
UDBA ALERT!
u ovom slikopisu sadržano je značajno veći prosjek udbi od uobičajenog.
Znači draga braćo...često sam puta u ovim svojim halucinacijama znao nabacit narodnu mudrost "niti jedan đir bez udbe proći neće". Držao sam se tog naravoučenija 3 mjeseca i držat ću se opet, no moram reć da sam ovaj vikend baš ono, zastranio jako u tom smjeru. Pa pođite zamnom, pogledajte kako je to bilo.
Sorry jbg ovo je bezvezna fotka, i nije čak ni od vikenda, nit je slikana na bajku, čak nije ni zanimljiva ko šta mi se to naprvu činilo, al eto...žao mi je pa nek bude tu. ELEM! Nedjelja je ukazala meteorološku milost za mopedžiju poput mene. Krenuh tako, na D8, jer eto jesam, opet.
Na polasku...w-w-woah! Šta je ovo? Žaba Avant?
Na putu sam snimao kamericom koju sam dan prije nešto prčkao i provjeravao slow-motion, pa je tako ostalo, i ništa pametnog u toj muljavoj snimci nema, osim snimke udesa kod kampa Ujča (https://vid.me/CkJ4) koji je eto, podsjetnik da moramo svi imat navar! Dođoh tako do Parca, vidim ima nešto ereva, i jedan taman na odlasku, stani malo ja znam vlasnika dotičnog mopeda! It's Baxy. Kaxy Baxy ko stari taxy na praxy, ide tako vic. Uglavnom, čovjek je taman bio u verglanju, taman krenuo kurblat Hondu, kad ono...ja sam se dogodio.
U kafiću sjedismo, slušao sam priče o Grobniku i o trkama, to je stvarno čast slušati od nekog autentičnog entuzijasta kao šta je Baxy, od uobičajenih kafanskih mufljuza i đibera u mom životu. Kad je počela trka, upalio sam mobač i ćirili smo u ekran gledali Dojče GP. Rezultati trke poznati redakciji.
Bubamara je već jednom sletila na bajk u Karlobagu, sad leptirić.
Sve se, nekako, predevera, kad imaš viziju, imaš san.
Takozvana Korbizjeova Čeka. Ovaj mali, ali značajan primjerak internacionalnog stila plijeni svakog putnika namjernika koji prođe pored istog. Surovi, geometrijski betonski objekt na stupovima, krajnje utilitaran.
Brm brm truć truć evo me na Željavi. Opet. Ovaj put uz društvo. Vidio pubove - naše drugove, pa doskočio tamo javit se i tako, proćakulasmo, off the record naravno!
Šta je ovo? Hehehe znam nego pitam da provjerim, da vidm jel vi znate, ja sam služio pravu vojsku, nisam bio u civilnoj ko vatrogasac, hehehe, nego tenkista i pilot malo, al jeste li vi bili? Jeste kurac! U vrtiću ste služili! Ja u polnoći kalaša rastavim i sastavim!
Zadržao se u Lici dugo i eto odlučih krenuti pod okriljem noći. Blackbird u noći, ne može bolje. Svježi zrak, prazni putevi, i vrebanje na živalj koja bi mogla skočit iz grmlja.
Temperaturne promjene su jedan od boljih doživljaja u svijetu mopedluka. Korenica je bila hladna, i kapala je kiša. Popenjao sam se na Homoljačko, već bolje. Otočac taman onako zagrli te fino toplo oko jakne. Vratnik naznaka kiseliša, Senj kiseliš al jbg ne smiješ skinut jaknu. No pogled je bio drama, mreškala se mjesečina u Jadranu. Sreća da imam mobitel a ne fotić pa se može taj doživljaj prenesti putem odlične fotografije.
Došo ćiku. Ujutro me dočekalo pitanje "kamo kuda". IMAM IDEJU! :shock: Posjeta muzeju. A i bio bi red odvest Iksaču na prvi đir preko granice.
PA POĐIMO, DRUGOVI!
U biti čekaj, prije nego šta pođemo, stani sekund. NAPOMENA! Autor fotografija ni u kom slučaju nije fotografirao ove fotografije iz osobnih uvjerenja ili simpatija prema nečemu ili nekomu, jer da je tome tako, ne bi koristio riječ "osobnih" nego "ličnih". Ova je posjeta rezultat kurtoafrike prema jednom vremenu kojem dotični nije svjedočio pa na njega gleda krozroze crvene naočare pardon naočale, isključivo iz vlastite fascinacije vojnom tehnikom koju je upoznao dok je smiono i muški služio vojni rok (a ne civilni vojni rok, u vatrogascima).
Neki tenk.
Tenk i oficirski motor.
OPREZ OPREZ OPREZ! Izbjegavati političke konotacije!
Tumarao sam sam u muzeju i sviđa mi se taj trend, u koji god muzej dođem, nema nikog ili skoro-pa-nikog. LAJK! Mrzim kad mi neko puše za vrat. U jednom trenutku, sjetio sam se čovjeka kojeg na forumu zovu Tibor i baš baš duhovitih "e jel ti troši ulje smajli smajli" doskočica i komentara koje vidim u svakoj temi gdje on piše.
:shock: brutalno. BTM-3 rovokopač. Brzina rovanja - kilometar rova na sat!
Ovim ću vam doć na slijedeći bajker miting, posjetit, vidit šta ima.
I šetam ja tako muzejem. Kad ono...nađem se u stanu od nonota, strikana, drugog strikana, ujne, bratića i tako dalje :misli: a na vijestima, vrti non stop iste...JNA okupirala granicu Slovenije, i to krenuli tenkovi iz ove kasarne...MOLIM? Daj neku knjigu da pročitam da dođem xebi.
MiG 21 F-13 (L-12), 22542 pa guglaj di je bio šta je radio ako te to zanima. Ne znam ako ABG forum radi još.
SA 341, popularna Gazela. Koliko je to klaustrofobično...a mislim...svaka čast onome ko se penjao u ovo i letio.
Veliki dvoboj, veliki okršaj tenkeva! Dva brata, M-84 i T-72, ko pogodi koji je koji dobije kurac da izbije oči.
A sada...dišku periskop!
Kako sam bio all alone (skoro, neka familijica) krenusmo mi u razgledavanje podmornice. Ja sam neko vrijeme proveo kao serviser podmornica pa mi je dobro došlo sjetit se malo tih dana, sonar ovo ono.
Podmornica P-913 Zeta, klasa Una, made in Brodosplit (ajmo tako reć). Predavanje u podmornici trajalo je pola sata ali je bilo itekako zanimljivih pola sata. Ne mogu vjerovat koliko malera i iksića ima život podmornikaša, a niti jedan pozitivni plusić nisam čuo. Ja ne znam, ali ja moram porazgovarat sa nekim podmorničarem, vidjet jesu ti ljudi dobro, da li su jeli i kakve su volje. Da nisam čuo ali niti jedan aspekt života u podmornici koji je zvučao "aha - zbog ovoga su ljudi htjeli ovim se bavit" to je jednostavno čudo. Opisat ću par crtica, ali neću sve, odite u muzej!!!
Evo podmornice! Ovo crno na slici sa propelom iza.
Ovo je diverzantska podmornica. Znači, nema torpedo nema Sean Connerya. Četiri podmorničara voze, navigavaju, 6 diverzanata sjedi (vidjet ćete kako, gdje) i čeka misiju, vjerojatno dignut neku prugu u zrak ili branu, to dvoje. Nema dizel mašine ili he-he-he vic nuklearnog reaktora, samo struja bajo moj, da se ne otkrije. Jer nema nikakvog naoružanja, možda su imali pištolje neke ovi iz posade ali to je u podmorničkoj borbi upitne koristi. Teška 70ak tona, od toga 20 tona baterija. Autonomija 500km ako se roni brzinom 6 km/h (već sam preračunao čvorove).
Pa ti vidi koji je to top max gušt bit u ovakvom obilju prostora, ispod mora, sa sonarom bez vizualnog pregleda (koji će ti kurac vizualni pregled kad su 100 metri pod morem), 10 ljudi, 4 navigatora 6 totalno "beskorisni" samo sjede, spavaju sjedećki, nema puno priče zbog tišine i zbog kisika kojeg također ima u ograničenim količinama. I za uštedu struje, često se plovilo sa isključenim svijetlom unutar podmornice, znači skoro pa mrak i krećeš se brzinom pješačenja. Pa to je TOP MAX! Gdje se upisuju ti podmorničarski tečajovi?? Pođimo pobliže vidjet, zvuči zabavno! Jesi provjerio sve cijevi? Jesam! Stego sve, ma sve kume ne beri brigu, ajmo u more.
Posada spremna, idemo 6 dana pod more!
Šest dana si o velebnom zdanju, u mraku, sa još 9 budala, ne smiješ puno pričat, nema puno za jest, zrak nije baš naj jer dišeš CO2 regeneriran u kisik, šta je pomalo kancerogeno, smrde baterije, postoji opasnost da od tih 20 tona baterija možda koja eksplodira, nemaš nikakvog sustava obrane podmornice, i prisralo ti se? Pa odi se poseri!
E sad oni diverzatni, onih 6 budala u podmornici, oni su tu bili da diverzuju, ali ne bi oni samo izronili iz podmornice van nego su imali...
IMALI SU R1! :shock: i to bi zajahali u sumrak okeana, pa do prve čitave pruge koju treba diverzirati!
...
Oduševljen U-boot životom, odlazim još malo oko parka vidit šta ima, čega ima.
Željo moja...
I tu je muzejiranju došo kraj, 2 sata KVALITETNOG programa, ko ne ode dabog mu trule jagode. Toliko od ovog fantastičnog muzeja! Pustio sam recenziju u knjizi utisaka, ja ne znam da li su oni svjesni koliki kompliment su dobili, NIJE ŠALA!
Pun SMB dojmova, dođoh kući, no bajk nije došao samnom. Okrenuo je skoro pa točno 10000 km od kad sam ga ja uzeo pod svoje skute, pa sam si rekao - možda je vrijeme da ga opeljaš na neki servis.
I tako bjaše.
UDBA ALERT!
u ovom slikopisu sadržano je značajno veći prosjek udbi od uobičajenog.
Znači draga braćo...često sam puta u ovim svojim halucinacijama znao nabacit narodnu mudrost "niti jedan đir bez udbe proći neće". Držao sam se tog naravoučenija 3 mjeseca i držat ću se opet, no moram reć da sam ovaj vikend baš ono, zastranio jako u tom smjeru. Pa pođite zamnom, pogledajte kako je to bilo.
Sorry jbg ovo je bezvezna fotka, i nije čak ni od vikenda, nit je slikana na bajku, čak nije ni zanimljiva ko šta mi se to naprvu činilo, al eto...žao mi je pa nek bude tu. ELEM! Nedjelja je ukazala meteorološku milost za mopedžiju poput mene. Krenuh tako, na D8, jer eto jesam, opet.
Na polasku...w-w-woah! Šta je ovo? Žaba Avant?
Na putu sam snimao kamericom koju sam dan prije nešto prčkao i provjeravao slow-motion, pa je tako ostalo, i ništa pametnog u toj muljavoj snimci nema, osim snimke udesa kod kampa Ujča (https://vid.me/CkJ4) koji je eto, podsjetnik da moramo svi imat navar! Dođoh tako do Parca, vidim ima nešto ereva, i jedan taman na odlasku, stani malo ja znam vlasnika dotičnog mopeda! It's Baxy. Kaxy Baxy ko stari taxy na praxy, ide tako vic. Uglavnom, čovjek je taman bio u verglanju, taman krenuo kurblat Hondu, kad ono...ja sam se dogodio.
U kafiću sjedismo, slušao sam priče o Grobniku i o trkama, to je stvarno čast slušati od nekog autentičnog entuzijasta kao šta je Baxy, od uobičajenih kafanskih mufljuza i đibera u mom životu. Kad je počela trka, upalio sam mobač i ćirili smo u ekran gledali Dojče GP. Rezultati trke poznati redakciji.
Bubamara je već jednom sletila na bajk u Karlobagu, sad leptirić.
Sve se, nekako, predevera, kad imaš viziju, imaš san.
Takozvana Korbizjeova Čeka. Ovaj mali, ali značajan primjerak internacionalnog stila plijeni svakog putnika namjernika koji prođe pored istog. Surovi, geometrijski betonski objekt na stupovima, krajnje utilitaran.
Brm brm truć truć evo me na Željavi. Opet. Ovaj put uz društvo. Vidio pubove - naše drugove, pa doskočio tamo javit se i tako, proćakulasmo, off the record naravno!
Šta je ovo? Hehehe znam nego pitam da provjerim, da vidm jel vi znate, ja sam služio pravu vojsku, nisam bio u civilnoj ko vatrogasac, hehehe, nego tenkista i pilot malo, al jeste li vi bili? Jeste kurac! U vrtiću ste služili! Ja u polnoći kalaša rastavim i sastavim!
Zadržao se u Lici dugo i eto odlučih krenuti pod okriljem noći. Blackbird u noći, ne može bolje. Svježi zrak, prazni putevi, i vrebanje na živalj koja bi mogla skočit iz grmlja.
Temperaturne promjene su jedan od boljih doživljaja u svijetu mopedluka. Korenica je bila hladna, i kapala je kiša. Popenjao sam se na Homoljačko, već bolje. Otočac taman onako zagrli te fino toplo oko jakne. Vratnik naznaka kiseliša, Senj kiseliš al jbg ne smiješ skinut jaknu. No pogled je bio drama, mreškala se mjesečina u Jadranu. Sreća da imam mobitel a ne fotić pa se može taj doživljaj prenesti putem odlične fotografije.
Došo ćiku. Ujutro me dočekalo pitanje "kamo kuda". IMAM IDEJU! :shock: Posjeta muzeju. A i bio bi red odvest Iksaču na prvi đir preko granice.
PA POĐIMO, DRUGOVI!
U biti čekaj, prije nego šta pođemo, stani sekund. NAPOMENA! Autor fotografija ni u kom slučaju nije fotografirao ove fotografije iz osobnih uvjerenja ili simpatija prema nečemu ili nekomu, jer da je tome tako, ne bi koristio riječ "osobnih" nego "ličnih". Ova je posjeta rezultat kurtoafrike prema jednom vremenu kojem dotični nije svjedočio pa na njega gleda kroz
Neki tenk.
Tenk i oficirski motor.
OPREZ OPREZ OPREZ! Izbjegavati političke konotacije!
Tumarao sam sam u muzeju i sviđa mi se taj trend, u koji god muzej dođem, nema nikog ili skoro-pa-nikog. LAJK! Mrzim kad mi neko puše za vrat. U jednom trenutku, sjetio sam se čovjeka kojeg na forumu zovu Tibor i baš baš duhovitih "e jel ti troši ulje smajli smajli" doskočica i komentara koje vidim u svakoj temi gdje on piše.
:shock: brutalno. BTM-3 rovokopač. Brzina rovanja - kilometar rova na sat!
Ovim ću vam doć na slijedeći bajker miting, posjetit, vidit šta ima.
I šetam ja tako muzejem. Kad ono...nađem se u stanu od nonota, strikana, drugog strikana, ujne, bratića i tako dalje :misli: a na vijestima, vrti non stop iste...JNA okupirala granicu Slovenije, i to krenuli tenkovi iz ove kasarne...MOLIM? Daj neku knjigu da pročitam da dođem xebi.
MiG 21 F-13 (L-12), 22542 pa guglaj di je bio šta je radio ako te to zanima. Ne znam ako ABG forum radi još.
SA 341, popularna Gazela. Koliko je to klaustrofobično...a mislim...svaka čast onome ko se penjao u ovo i letio.
Veliki dvoboj, veliki okršaj tenkeva! Dva brata, M-84 i T-72, ko pogodi koji je koji dobije kurac da izbije oči.
A sada...dišku periskop!
Kako sam bio all alone (skoro, neka familijica) krenusmo mi u razgledavanje podmornice. Ja sam neko vrijeme proveo kao serviser podmornica pa mi je dobro došlo sjetit se malo tih dana, sonar ovo ono.
Podmornica P-913 Zeta, klasa Una, made in Brodosplit (ajmo tako reć). Predavanje u podmornici trajalo je pola sata ali je bilo itekako zanimljivih pola sata. Ne mogu vjerovat koliko malera i iksića ima život podmornikaša, a niti jedan pozitivni plusić nisam čuo. Ja ne znam, ali ja moram porazgovarat sa nekim podmorničarem, vidjet jesu ti ljudi dobro, da li su jeli i kakve su volje. Da nisam čuo ali niti jedan aspekt života u podmornici koji je zvučao "aha - zbog ovoga su ljudi htjeli ovim se bavit" to je jednostavno čudo. Opisat ću par crtica, ali neću sve, odite u muzej!!!
Evo podmornice! Ovo crno na slici sa propelom iza.
Ovo je diverzantska podmornica. Znači, nema torpedo nema Sean Connerya. Četiri podmorničara voze, navigavaju, 6 diverzanata sjedi (vidjet ćete kako, gdje) i čeka misiju, vjerojatno dignut neku prugu u zrak ili branu, to dvoje. Nema dizel mašine ili he-he-he vic nuklearnog reaktora, samo struja bajo moj, da se ne otkrije. Jer nema nikakvog naoružanja, možda su imali pištolje neke ovi iz posade ali to je u podmorničkoj borbi upitne koristi. Teška 70ak tona, od toga 20 tona baterija. Autonomija 500km ako se roni brzinom 6 km/h (već sam preračunao čvorove).
Pa ti vidi koji je to top max gušt bit u ovakvom obilju prostora, ispod mora, sa sonarom bez vizualnog pregleda (koji će ti kurac vizualni pregled kad su 100 metri pod morem), 10 ljudi, 4 navigatora 6 totalno "beskorisni" samo sjede, spavaju sjedećki, nema puno priče zbog tišine i zbog kisika kojeg također ima u ograničenim količinama. I za uštedu struje, često se plovilo sa isključenim svijetlom unutar podmornice, znači skoro pa mrak i krećeš se brzinom pješačenja. Pa to je TOP MAX! Gdje se upisuju ti podmorničarski tečajovi?? Pođimo pobliže vidjet, zvuči zabavno! Jesi provjerio sve cijevi? Jesam! Stego sve, ma sve kume ne beri brigu, ajmo u more.
Posada spremna, idemo 6 dana pod more!
Šest dana si o velebnom zdanju, u mraku, sa još 9 budala, ne smiješ puno pričat, nema puno za jest, zrak nije baš naj jer dišeš CO2 regeneriran u kisik, šta je pomalo kancerogeno, smrde baterije, postoji opasnost da od tih 20 tona baterija možda koja eksplodira, nemaš nikakvog sustava obrane podmornice, i prisralo ti se? Pa odi se poseri!
E sad oni diverzatni, onih 6 budala u podmornici, oni su tu bili da diverzuju, ali ne bi oni samo izronili iz podmornice van nego su imali...
IMALI SU R1! :shock: i to bi zajahali u sumrak okeana, pa do prve čitave pruge koju treba diverzirati!
...
Oduševljen U-boot životom, odlazim još malo oko parka vidit šta ima, čega ima.
Željo moja...
I tu je muzejiranju došo kraj, 2 sata KVALITETNOG programa, ko ne ode dabog mu trule jagode. Toliko od ovog fantastičnog muzeja! Pustio sam recenziju u knjizi utisaka, ja ne znam da li su oni svjesni koliki kompliment su dobili, NIJE ŠALA!
Pun SMB dojmova, dođoh kući, no bajk nije došao samnom. Okrenuo je skoro pa točno 10000 km od kad sam ga ja uzeo pod svoje skute, pa sam si rekao - možda je vrijeme da ga opeljaš na neki servis.
I tako bjaše.
Shepa
Well-known member
Meh... fali miljetić na tv-u da bi ugođaj bija autentičan.
Osim toga... priko kauča se uvik držala dekica ili lancun, jer su se kušini tribali sačuvat bar tri generacije.
:starac:
Btw, di su završile podmornice klase "Heroj"?
Kad san živija na Lastovu svako malo su bile za rivom u Ublima.
Ne vidjeh ih od tad.
Osim toga... priko kauča se uvik držala dekica ili lancun, jer su se kušini tribali sačuvat bar tri generacije.
:starac:
Btw, di su završile podmornice klase "Heroj"?
Kad san živija na Lastovu svako malo su bile za rivom u Ublima.
Ne vidjeh ih od tad.
