DiAbLeRo said:
A vidiš, moje iskustvo sa DCT mjenjačem je potpuno obrnuto od tvoga. Nikako se nisam mogao naviknuti na logiku sustava u kojem ne znaš u kojem će trenutku računalo odlučiti prebaciti brzinu. To me je kod oštrije vožnje dovelo u par opasnih situacija jer je u apexu krivine "mozak" odlučio da treba prebaciti u viši stupanj, pa mi je u najgorem mogućem momentu mijenjanjem brzine, uznemirio cijeli motocikl i produžio putanju toliko da sam skoro ostavio otisak na desnoj bakini. Ne moram objašnjavati što takav postupak čini za čovjekovo povjerenje u dati stroj. Na kraju sam se kod oštrije vožnje odlučio na ručno mijenjanje brzina, ali onda se postavlja pitanje čemu uopće automatski DCT mjenjač. Variomat s druge strane, uvijek drži optimum momenta i snage, naravno, doziran od strane vozača i zakretanjem ručice gasa, nema nikakvih nepredviđenih događaja što se tiče rada motora i prijenosa koji i u najvećem nagibu rade tečno i fluidno jer brzina - nema. Druge su manjkavosti variomata kao vrijeme potrebno da se snaga s agregata prenese na stražnji kotač, odnosno malo kašnjenje koje je potrebno dok se variomat zavrti, ali to je puno manji problem od toga da, pojednostavljeno: DCT (meni osobno) rijetko pogađa pravu brzinu, osim kad se vozim baš lagano i razgledavam okolinu jednom rukom kopajući nos.
Dopuštam da DCT na Goldwing kravi od tone i pol bolje funkcionira, uostalom to i jest puno noviji sklop, a koliko čujem, logika DCT mjenjača je uvelike unaprijeđena od 2018. Da se razumijemo, ove novije verzije nisam isprobao, ali imam dosta kilometara na X-Advu 2017.
Moj rezime, pa kom pravo kom krivo je taj da ako već o poluautomatskim/variomatskim/DCT prijenosima govorimo, kod izrazito sportske vožnje - variomat ima daleko više prednosti nego mana nad DCT mjenjačem. Kod umjerenog odnosno svakodnevnog korištenja te razlike i onako nisu presudne i oba sustava funkcioniraju kako su i zamišljeni.
Manje-više potpisujem. Kao bivši vlasnik raznih skutera, NCX modela i Integre a sada novopečeni vlasnik klasičnog motora mogu reć da je skuter nešto najbliže savršenstvu šta postoji. A nakon toga ću reć da ne želim nikad više vozit skuter u životu. Ajmo vidit šta ja tu mudrujem.
Ajmo zamislit da je od trenutka izuma motocikla postoja samo variomatski prijenos. Da su svi motori pa i oni od 200ks imali samo variomat te da je to trajalo 100 godina i da na današnji dan netko izbaci klasični mjenjač i DCT? Šta bismo rekli na to? Da štuca, šteka, da je opasno i bespotrebno komplicirano? Poprilično sam siguran da bi to bija slučaj i da bi takvo nešto bilo zanimljivo samo onima koji žele bit drukčiji pod svaku cijenu te recimo vozačima Harley-a jer bi to bilo uber cool.
Naravno iz stvarne perspektive, nakon šta su se svi naučili i izučili na normalnim motorima, dovodi se u pitanje svaka stvar koja je nova i uglavnom to nije to. Tu su i subjektivni dojmovi od zvuka, želje za adrenalinom, macho-man hranjenja ega i šta ti ja znam šta još. Naravno da vrhunski vozač izvrsno koristi kočenje motorom, uživa u proklizavanju gume itd.
Odgovor je uvik negdi između. Variomat je za ljude koji zapravo ne uživaju u tom nekom bajker wanna be svitu. I tu govorim i o jačim modelima di naravno ima vrhunskih vozača koji su uglavnom probali sve živo pa više ne znaju šta bi sa sobom a samo znaju da žele jurit svaki dan. Meni je provozat Tmaxa nakon NC-a izgledalo ka da sam na e-skuter sija ili nekakav usisavač za cestu. Nije ni čudo šta se montiraju akrapovići. Al opet je to moj subjektivni dojam i zadojenost onom željom da sam neki Steve McQueen na "pravom" motoru. Ja to priznajem, al neki možda neće ili već predugo voze motore da se to ukorijenilo u njima.
Ajmo se vratit DCT-u. Nije savršen, ne čita misli jer smo svi različiti al je opet jako dobra stvar. Po meni bi (ako već nisu) tribali nudit samostalno mapiranje na mobitelu doslovno po želji kupaca za svaku visinu okretaja i različite uvjete na cesti. Nisam ni ja vozija najnoviji DCT al sam se u okukama u najsportskijem modu ipak osjeća iznimno sigurno i motor je uvik bija u brzini niže. Vožnja u manualu za motor koji ne ide iznad nekih 6600 okretaja je bila nemoguća jer sam stalno lupa u crveno. Nakon šta su digli tu granicu virujem da je bolje al opet je sve to do komercijalne proizvodnje usmjerene prosjećnom kupcu koji želi između ostalog i nisku potrošnju. Manual koji bi diza tipa do 12 iljada điri bi već bija pun pogodan al ga onda ne bi niko kupija jer bi tada cilja na grupu racer vozača koji to ne bi ni pomislili kupit. Druga mana je već opjevano štucanje u prvoj i drugoj brzini šta ga opet problematičnim za vožnju po gradu. Vožnja van grada je opet problem po okukama pa će tu nekima draži bit klasični mjenjač.
Šta se tiče klasičnog mjenjača, u čijem sam svijetu nov, primječujem da bi, s obzirom na današnju tehnologiju i moje iskustvo sa DCT-om, bolje bilo da se kvačilo stišče nogom a da se brzine mijenjaju kao na dct-u na tipke. Bilo bi puno brže i lakše. Izbjegle bi se sve one priče da svaki model ima ovakav i onakav mijenjač i više nikad ne bi bija problem ubacit u ler. Al i to bi naišlo na osporavanja.
A konstantna rasprava da je svaki DCT skuter, ka šta sam se našalija ranije, je baš nepotrebna. Ne mora se sve svrstat u kategorije. Uostalom zar je teško prihvatit da postoji nova kategorija. Ako imamo i on, ona, ono onda bi možda trebali prestat dilit dvotočkala isključivo na motore i skutere. Samo triba izmislit novi naziv.