Harkonnen
Active member
5 i pol dana do Slovačke i natrag
Iako smo nedavno već imali putopis iz Slovačke, odlučio sam i ja napisati svoj. Rute su malo drugačije, pa možda nekom i ovo pomogne u planiranju svog putovanja. Izvorni plan je bilo 6-to dnevno putovanje, koje sam na kraju htio skratiti za jedan dan, ali je sve skupa ispalo nešto između (o tome malo više kasnije). Putovao sam sam. U „moto svijet“ sam ušao u „zrelim godinama“ (da ne napišem kao „stari konj“), pa i nisam stekao neku moto družinu, a i nisam od onih koji baš uživaju u beskonačnim pregovaranjima kad i gdje će se stati, jesti i spavati, što se zna često događati kad zajedno putuje veća grupa ljudi. Sve skupa, nekako se snalazim i ovako.
Dakle, želja je bila vidjeti i ovaj srednji dio našeg kontinenta. Nisam se baš nešto do sada kretao sjevernije od Budimpešte, a gradovi i priroda su mi na telki uvijek izgledali zanimljivo. Put je isplaniran u turama od 300-njak km dnevno i isključivo po nekakvim lokalnim i magistralnim cestama. Da s ovim iskustvom ponovo planiram isto putovanje, ipak bi jedan dosadan i zamoran dio puta kroz Mađarsku zamijenio autoputom. Ne bih se toliko navozio uz kamione, sve bi bilo brže, pa bi mi ostalo više vremena za neke druge zanimljivije stvari. Drugi put ću biti pametniji
.
Za put od 6 dana imam 2 vikenda i radni tjedan između, pa mogu malo kalkulirati s vremenom polaska, s obzirom na prognozu. Sve sam svoje kućne zadatke obavio, supruga je udobrovoljena, pa pratim Yr i odlučujem da ću krenuti u ponedjeljak, 18. lipnja. Vozim ponekad po kiši (pogotovo kad se vraćam s posla), ali nisam baš siguran kako bi se snašao da moram npr. voziti cijeli dan po kiši, 300 km. Zato sam pokušao izbjeći takvu prognozu, ali naravno da nijedna dugoročna prognoza nije pouzdana…
PRVI DAN
Bilo kako bilo, došao je ponedjeljak. Osam ujutro i spreman sam za polazak. Drugo višednevno putovanje motorom u životu i iako ne idem u neke velike avanture, van civilizacije, malo me pere putna groznica. U svoju obranu moram reći da sam kao klinac imao putnu groznicu i prije odlaska u „Pionirac“ (za one koji nisu iz ZG, to je „Pionirski grad“, par km od centra Zagreba, gdje su generacije zagrebačke djece išle na izlete, slično današnjoj „školi u prirodi“), a sad ipak samo iznimno, u ovakvim prilikama.
* današnja ruta
* "pila" pred polazak
Put me vodi starom cestom preko Varaždina.
* jedna "prigodna" i usputna, budući je Svjetsko prvenstvo u nogometu
U Varaždinu se ovaj puta ne zadržavam. Vozim dalje do Čakovca, gdje sam planirao kavu. Vrijeme je i dalje prekrasno, jedino vjetar malo pojačava. U Čakovcu mi je palo na pamet da bi mogao kupiti kakve forinte. U banci saznajem da to baš i neće ići, jer oni forinte ne drže, navodno zbog malog interesa. Naime, nitko više ne ide u Mađarsku po kobasice. Malo švrljam gradom. Ponedjeljak ujutro je, a Međimurci su vrijedni ljudi, pa se sve doima pomalo pusto. Šećem malo i do utvrde Zrinski i perivoja. Kava, Cola i gibam dalje.
* Čakovec i utvrda Zrinski
Prelazim u Mađarsku na GP Letinja i vozim dalje prema jugoistočnoj obali Balatona. Balaton sam prvi put vidio kako klinac, početkom osamdesetih na prvomajskom izletu s roditeljima. Bilo je neko ružno vrijeme, kiša i zima. Spavali smo u nekakvom motelu i smrznuli se. Dućan prazan, odnosno u njemu samo par redova kiselih krastavaca i paprika, ono, k'o Kuba. U današnje doba, ipak „ponešto“ drugačije. Centar mađarskog turizma. Lijepe kuće, stare vile, turisti i skoro da bi čovjek zaboravio da se radi „samo“ o jezeru. Vrijeme se malo kvari. Puše, naoblačilo se i počinje neka sitna kišica.
* Balaton i kosa kuća negdje po putu
Ništa strašno uostalom, već sam nadomak Siofoka. Nisam „guglao“ nikakve podatke o Siofoku, ali rekao bi da je to jedno od turistički jačih mjesta na obali Balatona. Šetnice, hoteli, lijepe stare vile i more štandova, reklo bi se, za svakog ponešto. Tražim banku u kojoj mogu kupiti forinte. Saznajem da ni jedna banka ne mijenja novac, kod njih to tako ne funkcionira. Kako se radilo o razgovorima na engleskom i uz pomoć pantomime, ostavljam mogućnost da sam nešto krivo razumio. Na kraju forinte kupujem u nekakvoj turističkoj agenciji, koja je valjda ovlaštena i za kupoprodaju deviza. Malo protežem noge do obale.
* Siofok i Balaton
Vrijeme se poboljšava i ja sam na putu u Szekesfehervar, iliti Stolni Biograd, moje današnje odredište. Google navodi da je to grad od 100-njak tisuća stanovnika, 65 km jugozapadno od Budimpešte i središte Bile županije (treba provjeriti da li se možda radi o gradu prijatelju Splita). Drevna je prijestolnica mađarskih kraljeva i krunidbeni grad. Meni osobno prelijep grad. Stari grad je čist i ulickan, a u gradu vlada neka smirenost, valjda tipična za sve ravničarske gradove u srednjoj Europi. Parkiram blizu centra i idem odmah u kratki obilazak.
* Szekesfehervar
Vruće je pa sjedam u hlad na kavu i Colu i tražim na Booking.com gdje ću prespavati. Prije polaska na put odlučio sam da ću spavanje rješavati po putu, tako da mi bude lakše ako budem morao prilagođavati rutu. Pronalazim smještaj i nakon hlađenja odlazim do apartmana. Smještaj je iz kategorije „ništa posebno“, ali nisam zahtjevan po tom pitanju, pa se nakon kraćeg odmora vraćam do grada na ručak/večeru.
* apartman
Planiram nešto lokalno, ali naravno ne mogu naći ništa takvog. Na kraju u Mađarskoj sjedam na meksičku klopu (ajde, ljuto bi trebalo biti to što spaja te dvije nacije i kuhinje, pa smo tu negdje). Nakon klope pokušavam posjetiti Bory-Var. Dvorac je to iz 20. stoljeća kojeg je izgradio mađarski arhitekt i kipar Jeno Bory tijekom 40 ljeta, prema svojim nacrtima i mašti, a kao spomen na vječnu ljubav prema svojoj supruzi (bome, bio je stvarno jako zaljubljen ). Nažalost, muzej je zatvoren, pa slikam par slika s ulice i vraćam se do grada. Još se malo vrtim po gradu i gibam u krpe. Prvi dan je prošao.
* gospon Bory i njegov Bory-Var
Iako smo nedavno već imali putopis iz Slovačke, odlučio sam i ja napisati svoj. Rute su malo drugačije, pa možda nekom i ovo pomogne u planiranju svog putovanja. Izvorni plan je bilo 6-to dnevno putovanje, koje sam na kraju htio skratiti za jedan dan, ali je sve skupa ispalo nešto između (o tome malo više kasnije). Putovao sam sam. U „moto svijet“ sam ušao u „zrelim godinama“ (da ne napišem kao „stari konj“), pa i nisam stekao neku moto družinu, a i nisam od onih koji baš uživaju u beskonačnim pregovaranjima kad i gdje će se stati, jesti i spavati, što se zna često događati kad zajedno putuje veća grupa ljudi. Sve skupa, nekako se snalazim i ovako.
Dakle, želja je bila vidjeti i ovaj srednji dio našeg kontinenta. Nisam se baš nešto do sada kretao sjevernije od Budimpešte, a gradovi i priroda su mi na telki uvijek izgledali zanimljivo. Put je isplaniran u turama od 300-njak km dnevno i isključivo po nekakvim lokalnim i magistralnim cestama. Da s ovim iskustvom ponovo planiram isto putovanje, ipak bi jedan dosadan i zamoran dio puta kroz Mađarsku zamijenio autoputom. Ne bih se toliko navozio uz kamione, sve bi bilo brže, pa bi mi ostalo više vremena za neke druge zanimljivije stvari. Drugi put ću biti pametniji
.Za put od 6 dana imam 2 vikenda i radni tjedan između, pa mogu malo kalkulirati s vremenom polaska, s obzirom na prognozu. Sve sam svoje kućne zadatke obavio, supruga je udobrovoljena
, pa pratim Yr i odlučujem da ću krenuti u ponedjeljak, 18. lipnja. Vozim ponekad po kiši (pogotovo kad se vraćam s posla), ali nisam baš siguran kako bi se snašao da moram npr. voziti cijeli dan po kiši, 300 km. Zato sam pokušao izbjeći takvu prognozu, ali naravno da nijedna dugoročna prognoza nije pouzdana…PRVI DAN
Bilo kako bilo, došao je ponedjeljak. Osam ujutro i spreman sam za polazak. Drugo višednevno putovanje motorom u životu i iako ne idem u neke velike avanture, van civilizacije, malo me pere putna groznica. U svoju obranu moram reći da sam kao klinac imao putnu groznicu i prije odlaska u „Pionirac“ (za one koji nisu iz ZG, to je „Pionirski grad“, par km od centra Zagreba, gdje su generacije zagrebačke djece išle na izlete, slično današnjoj „školi u prirodi“), a sad ipak samo iznimno, u ovakvim prilikama
.* današnja ruta
* "pila" pred polazak
Put me vodi starom cestom preko Varaždina.
* jedna "prigodna" i usputna, budući je Svjetsko prvenstvo u nogometu
U Varaždinu se ovaj puta ne zadržavam. Vozim dalje do Čakovca, gdje sam planirao kavu. Vrijeme je i dalje prekrasno, jedino vjetar malo pojačava. U Čakovcu mi je palo na pamet da bi mogao kupiti kakve forinte. U banci saznajem da to baš i neće ići, jer oni forinte ne drže, navodno zbog malog interesa. Naime, nitko više ne ide u Mađarsku po kobasice
. Malo švrljam gradom. Ponedjeljak ujutro je, a Međimurci su vrijedni ljudi, pa se sve doima pomalo pusto. Šećem malo i do utvrde Zrinski i perivoja. Kava, Cola i gibam dalje.* Čakovec i utvrda Zrinski
Prelazim u Mađarsku na GP Letinja i vozim dalje prema jugoistočnoj obali Balatona. Balaton sam prvi put vidio kako klinac, početkom osamdesetih na prvomajskom izletu s roditeljima. Bilo je neko ružno vrijeme, kiša i zima. Spavali smo u nekakvom motelu i smrznuli se. Dućan prazan, odnosno u njemu samo par redova kiselih krastavaca i paprika, ono, k'o Kuba. U današnje doba, ipak „ponešto“ drugačije. Centar mađarskog turizma. Lijepe kuće, stare vile, turisti i skoro da bi čovjek zaboravio da se radi „samo“ o jezeru. Vrijeme se malo kvari. Puše, naoblačilo se i počinje neka sitna kišica.
* Balaton i kosa kuća negdje po putu
Ništa strašno uostalom, već sam nadomak Siofoka. Nisam „guglao“ nikakve podatke o Siofoku, ali rekao bi da je to jedno od turistički jačih mjesta na obali Balatona. Šetnice, hoteli, lijepe stare vile i more štandova, reklo bi se, za svakog ponešto. Tražim banku u kojoj mogu kupiti forinte. Saznajem da ni jedna banka ne mijenja novac, kod njih to tako ne funkcionira. Kako se radilo o razgovorima na engleskom i uz pomoć pantomime, ostavljam mogućnost da sam nešto krivo razumio. Na kraju forinte kupujem u nekakvoj turističkoj agenciji, koja je valjda ovlaštena i za kupoprodaju deviza. Malo protežem noge do obale.
* Siofok i Balaton
Vrijeme se poboljšava i ja sam na putu u Szekesfehervar, iliti Stolni Biograd, moje današnje odredište. Google navodi da je to grad od 100-njak tisuća stanovnika, 65 km jugozapadno od Budimpešte i središte Bile županije (treba provjeriti da li se možda radi o gradu prijatelju Splita
). Drevna je prijestolnica mađarskih kraljeva i krunidbeni grad. Meni osobno prelijep grad. Stari grad je čist i ulickan, a u gradu vlada neka smirenost, valjda tipična za sve ravničarske gradove u srednjoj Europi. Parkiram blizu centra i idem odmah u kratki obilazak.* Szekesfehervar
Vruće je pa sjedam u hlad na kavu i Colu i tražim na Booking.com gdje ću prespavati. Prije polaska na put odlučio sam da ću spavanje rješavati po putu, tako da mi bude lakše ako budem morao prilagođavati rutu. Pronalazim smještaj i nakon hlađenja odlazim do apartmana. Smještaj je iz kategorije „ništa posebno“, ali nisam zahtjevan po tom pitanju, pa se nakon kraćeg odmora vraćam do grada na ručak/večeru.
* apartman
Planiram nešto lokalno, ali naravno ne mogu naći ništa takvog. Na kraju u Mađarskoj sjedam na meksičku klopu (ajde, ljuto bi trebalo biti to što spaja te dvije nacije i kuhinje, pa smo tu negdje
). Nakon klope pokušavam posjetiti Bory-Var. Dvorac je to iz 20. stoljeća kojeg je izgradio mađarski arhitekt i kipar Jeno Bory tijekom 40 ljeta, prema svojim nacrtima i mašti, a kao spomen na vječnu ljubav prema svojoj supruzi (bome, bio je stvarno jako zaljubljen ). Nažalost, muzej je zatvoren, pa slikam par slika s ulice i vraćam se do grada. Još se malo vrtim po gradu i gibam u krpe. Prvi dan je prošao.* gospon Bory i njegov Bory-Var
