Dolomiti, Stelvio, malo do Istre pa na more

[esso_sa]

Došlo vrijeme da se i ja upišem sa svojim prvim putopisom koji je ujedno i moj prvi ikada odlazak u Alpe i Dolomite pa molim za razumijevanje ako sam šta fulao. Sljedeći put će to definitivno biti još bolje odrađeno
Put je onako malo specifičan jer započinje u Alpama, spušta u unutrašnjost Istre i dalje završava na moru. Mislim da ga upravo to dodatno čini i interesantnijim. Nama je definitivno bilo interesantno kod pakovanja prtljage jer smo morali kombinovati odjeću za 2 različite klime. 
Vozanje na nadmorskim visinama preko 2000m, a u koferu maska za ronjenje  

Planirali smo još od zime, išlo se prilično detaljno, a dosta je pomogla i ekipa sa foruma (veliko hvala SuperJura i biker4life  ), a smještaje smo unaprijed rezervisali putem Bookinga. Po Alpama smo noćenja plaćali u rasponu 70 - 90 EUR za 2 osobe, sa uključenim doručkom. Jeftinije nismo uspjeli naći...
Dio putovanja nam je malo pokvario toplinski val koji je u prvoj polovini 08. mjeseca „poklopio“ cijelo područje, ali šta je tu je, nismo dali da nas to puno omete.

Učesnici putovanja - ja i moja bolja polovica, na jednom motoru, sa 3 kofera, oko 30 kg prtljage i dosta dobre volje 
Pa da krenemo !

Dan 1 (29.07.2017),  Sarajevo - Bled (cca 600km)
Ruta: https://www.google.ba/maps/dir/43.8620743,18.411642/46.3686922,14.1176318/@46.3312772,14.0593226,11.54z

Buđenje, ispijanje kafe i polazak relativno kasno, oko 10:00. Toplinski val još nije stigao u naše krajeve pa se još uvijek može normalno voziti. Standardna patnja sa izlaskom iz BiH, dolazimo do Slavonskog Broda gdje se ukljucujemo na autocestu kojom vozimo skroz do Bleda. Dionicu nisam slikao jer se i nema šta previše vidjeti, prvi dan je ionako rezervisan za teleportiranje i dolazak što bliže destinaciji...

Put prolazi bez nekih većih problema pa u Bled, tačnije Selo pri Bledu gdje nam je smještaj, stižemo oko 17:00, tako da imamo još dnevnog svjetla da malo prošetamo, protegnemo kosti, šta pojedemo.
Odsjeli smo u Hrominc Guesthouse, sasvim OK i uredan smještaj, spavanje za 2 osobe 60 EUR, a ujutro smo se odlučili da doplatimo još 12 EUR (2 osobe) za doručak, koji je bio sasvim korektan za tu cijenu.
Nisam slikao, ali evo slike sa neta kako to izgleda

Brzinski pogled iz sobe. Sutra ćemo se vozati negdje iza ovih brda. Jedva čekamo  :021:

I naravno, Blejsko jezero ili ti ga Bledao u kojem plivajo ribajoooo, ima perajoo

 

[esso_sa]

Dan 2 (30.07.2017),  Bled - Canazei, preko passova Vršić, Predil, Tre Croci, Giau, Fedaia  (cca 320km)

Ruta: https://www.google.ba/maps/dir/46.3671112,14.1221304/46.481776,11.780474/@46.4787426,11.8681052,12.75z/data=!4m24!4m23!1m20!3m4!1m2!1d13.6824515!2d46.3409115!3s0x477a60ce13ce0b93:0xe9a0b1216b2281f5!3m4!1m2!1d13.3822455!2d46.4034238!3s0x477a14cbf02612fb:0x37e349882b35e975!3m4!1m2!1d12.6439362!2d46.3954693!3s0x4779948a8c5ed5f9:0x6bd48e3ec9346dbe!3m4!1m2!1d12.0307155!2d46.474356!3s0x477848495052aafb:0x9874645710d2189c!1m0!3e0

Buđenje, brzinsko pakovanje i doručkovanje. Napolju je sunčano, uz pokoji oblak koji ide iz pravca triglavskog parka. Pokret i vrlo brzo stižemo u Kranjskoj Goru gdje skrećemo za Vršić. Cesta mokra, očito je rano ujutro bilo kiše, ali bitno je da je u momentu našeg dolaska sunce i ništa ne pada (auuu kako ćemo se razočarati).

Vozimo se, uživamo, ali kratko! U samom podnožju Vršića nas dočekuje policija i zatvorena cesta.
Razlog – neka manifestacija na Ruskoj Kapelici, sve puno diplomata. Policajac kaže da zabrana traje do podne. Pogledam na sat, 09:45, obzirom da mi je ovo prva ikada vožnja preko Vršića i Passo Predil (također na ruti), odlučujemo popiti negdje kafu i sačekati da se cesta otvori. Šteta je propustiti sve radi 2 sata čekanja... Velika greška, pokazat će se kasnije....
U podne palimo motor i krećemo u novi pokušaj. Dočekuje nas velika kolona, svi čekaju otvorenje ceste, ali policija i dalje ne pušta jer sada odozgo silaze kolone autobusa sa zvanicama i gostima. Haos opšti... Stojimo tako nekih pola sata, čekamo, spuštaju se oblaci, brda postaju bijela (kiša), sve su prilike da će kiša doći i do nas, ali nemamo kada da oblačimo kišnjake jer kolona treba svake sekunde da krene, a i probili smo na čelo da ne moramo kasnije puno preticati po prijevoju. Konačno krećemo, po viziru se pojavljuju prve kapljice. Prelazimo tako lagano, u koloni, jedva kilometar i otvara se nebo. Opšti potop ! Kolona, auta stoje, autobusi se zaglavljuju na serpentinama, smrde lamele na autima i motorima, autobusi iz suprotnog smjera, nemaš gdje da se skloniš, katastrofa ! :angry:

Na serpentinama granitne kocke, mokre, kliže se kao ludo... Preklinje što sam se odlučio da čekam prijelaz preko Vršića i što sve nisam zaobisao preko Tarvisia....
Vozimo, kisnemo i nailazimo na novo iznenađenje – nekih 2km ceste totalno prekopano. Rupe, šljunak, blato, lokve vode.... Kiša i dalje lije, mi pokisli do gaća (u kožnim smo odijelima oboje), konačno nalazimo proširenje da stanemo i obučemo kišnjake. Oblačimo se, vozimo par stotina metara, kiša prestaje. Mokra odijela ispod kišnjaka sada zakuhavaju, postaje sparno da se onesvijestiš... Silazimo sa Vršića i na prvom proširenju ponovno zaustavljanje i skidanje kišnjaka. Nastavljamo dalje, odijela se tako suše na nama, razvedrava se i opet postaje lijepo, ali nakon sve patnje na Vršiću, ignorišem i prelijepu rijeku Soču uz koju se vozimo, ne zaustavljam se nigdje i ne slikam ništa. Prolijećemo i preko Passo Predil i jezera Predil, ni to ne slikam, samo vozim...  Na Vršiću smo izgubili previše vremena, frustrirani i pokisli, a treba dobaciti u još uvijek daleki Canazei....
Sa Passo Predil silazimo u Sella Nevea. Ovaj dio rute se pokazao kao pun pogodak jer odmah poslije Sella Nevea ide super dionica gdje se vozi visokom, krivudavom cestom, rubom kanjona, kroz tunele (kroz neke idu serpentine). Nažalost, nemam slika ove dionice, ali bi preporučio da je posjetite ako vam je na ruku.

Pred Tolmezzom cesta postaje dosta brža pa je koristimo da dignemo tempo vožnje jer smo izgubili dosta vremena u Sloveniji. Brzo stižemo u Forni di Sopra gdje opet počinjemo da se penjemo u brda i na na naš sljedeći prijevoj - passo Mauria

Jedna action sa kamerice

I kratko poziranje pored table sa nazivom prijevoja 

Passo Mauria je lijep za voziti, dobar dio se vozi kroz gustu šumu, što je nakon sparine u nižim krajevima više nego dobro došlo Poslije kratke pauze za slikanje, nastavljamo dalje na passo Tre Croci. U daljini se naziru Dolomitski vrhovi koji kriju najljepše prijevoje. Umorni smo, ali sam pogled na njih nam trenutno vraća raspoloženje

Opet poziranje pored table

Sa Tre Croci nastavljamo dalje prema Cortina d' Amprezzo koja je prepuna kamera. Na samom ulazu u gradić sam izbrojao 3 kamere u manje od 200m. Fakat nisu normalni.
Prolijećemo kroz Cortinu, nema zaustavljanja, sunce već lagano zalazi, opet se penjemo i usput tražimo restoran da šta pojedemo.
Zaustavljamo se ispred hotela „Villa Argentina“ koji se nalazi oko 200m prije skretanja za naš sljedeći prijevoj – passo Giau. U prizemlju hotela se nalazi odličan restoran sa još boljom pizzom. Nisam uslikao jer smo je progutali prije nego sam se sjetio
Uživamo u krajoliku, stvarno je prelijepo  :0648:

Jedna umjetnička

Mašina pucketa dok se mi davimo u pizzi 

Siti i napojeni, ali prilično umorni, nastavljamo dalje, i dok si rekao keks – eto nas na passo Giau ! Mir, tišina, otvoreni prostori, čuju se samo zvona krava koje pasu naokolo.  :0648:

Tu je i upozorenje na čuvenu radarsku kontrolu na prijevoju.

Brzo po silasku sa prijevoja nailazimo na 2 kamere.
Za buduće putnike, evo lokacija gdje su

Prva:
https://www.google.com/maps/@46.4856574,12.0447969,3a,75y,301.55h,78t/data=!3m6!1e1!3m4!1s2LVk9ICFbWwhHgIrldolsQ!2e0!7i13312!8i6656

Druga:
https://www.google.com/maps/@46.4859837,12.0387971,3a,75y,319.82h,80t/data=!3m6!1e1!3m4!1sy8c2IOXluSMWTYw6_TQ_xQ!2e0!7i13312!8i6656

Po silasku sa Giau, nastavljamo na naš sljedeći prijevoj – passo Pordoi, a na silasku sa njega stižemo i do našeg smještaja. Konačno, jer smo i više nego crknuti, putujemo 9 sati....

Odsjeli smo u hotelu „Tita Piaz“, nalazi se na usponu na passo Pordoi iz pravca Canazei. Cijena jednog noćenja za 2 osobe sa doručkom je 90 EUR. U pomenutom hotelu ostajemo 2 noći.
Cijena je možda i visoka, ali preporučujem svakome ! Odlična pozicija, uredno, sobe moderne i odlične, a osoblje preljubazno ! Hotel vodi porodica, otac i 2 mlađe kćerke. Otac je također bajker, vozi HD Street Glide sa kojim je obišao kompletnu Hrvatsku, BiH, Sloveniju itd. Motor mi je odmah smjestio u svoju garažu, zatrpao me savjetima, mapama dionica sa raznim passovima itd. Sve u svemu, prava ljudina ! 

Slika hotela, opet sa interneta

Malo slika okruženja hotela (nalazi se tik ispod jedne od gondola koja vozi na obližnji vrh)

Pogled sa terase hotela na dolinu i Canazei

Ispijamo par piva i idemo na spavanje. Sutra nas ceka tezak zadatak - vozanje po Dolomitima i svim njegovim passovima  :021: 

 

[esso_sa]

Dan 3 (31.07),  Dolomiti, passovi Fedaia, Falzarego, Valparola, Gardena, Sella (cca 100km)

Ruta: https://www.google.ba/maps/dir/46.4819152,11.7884071/46.4537436,11.8878533/46.5035804,11.9959527/46.5378493,11.7895743/46.4832144,11.7880693/@46.4737414,11.6561632,10.62z/data=!4m2!4m1!3e0

Iako je noć protekla uz grmljavinu i malo kiše, jutro je osvanulo vedro i sunčano ! Danas se vozamo po Dolomitskim passovima, tako da nam koferi ne trebaju. Skidanje svega, ostavljamo samo topcase za potrebe sitnica i krećemo na naš prvi prijevoj za danas – passo Fedaia.

Gužva na parkingu...

Nastavljamo dalje na passo Falzarego. Kratka pauza za pozersko slikanje. Malo nas gnjavi neka cura koja skuplja potpise i novac za potrebe liječenih narkomana, ali nama ništa ne smeta, mi smo u Dolomitima !  :0648:

Oblačimo se (kasnije će se pokazati bez potrebe) za naš sljedeći prijevoj – passo Valparola.
Falzarego i Valparola su doslovno povezani jedan na drugi, tako da smo se stvarno bezveze oblačili da bi se opet skidali nakon vožnje od možda 1,5km. Nema veze, naučena lekcija za ubuduće. Zaustavljamo se i uživamo u prekrasnom pogledu

Ja naravno koristim priliku da malo slikam i motor 

Silazimo sa Valparola i penjemo na passo Gardena. Jedan solidan dio su izgleda nedavno asfaltirali jer je asfalt još uvijek prilično nov i crn. Na nekim dijelovima je stari, ali jako dobar.

Brzinski pogled na podnožje prijevoja

Zena silazi sa motora da zapali cigaru, usput promatra svog dragog kako je jedva dočekao priliku da si da malo oduška

Reinkarnacija Valentino Rossija sa slike iznad, sada pored table 

Nastavljamo dalje na passo Sella. Na netu sam pročitao da je pokrenuta neka inicijativa da se ovaj prijevoj zatvori za saobraćaj, sa ciljem očuvanja prirode jer je prijevoj na listi UNESCO World Heritage. Bilo bi šteta, ali ih i razumijem, stvarno je prelijep !
Ispod samog vrha prijevoja pravimo pauzu za odmor. Ispijamo po pivu na ležaljkama na travnjaku super kafića koji se nalazi odmah pored ceste i promatramo druge motore kako se bore sa zavojima. Naravno, koristimo priliku i da malo slikamo obližnje vrhove

Neobična kreacija u dvorištu kafića gdje se odmaramo

Ah da, tabla 

I lagano silazimo niz Sella prema našem hotelu

Sa passo Sella ujedno i završavamo naše vozanje po Dolomitima. Iskreno, htjeli smo još, ali nas je prethodni dan i put od Slovenije do Dolomita totalno uništio. Htio sam da još jednom skoknem do passo Giau, eventualno i passo Campolongo, ali umor je bio jači... Nema veze, sada smo iskusniji, naučili smo lekcije, doći ćemo opet na popravni i ne idemo više preko Vršića. 
Ostatak dana provodimo u odmaranju za nastavak putovanja prema našoj sljedećoj destinaciji koja nas čeka sutra – Resia, odnosno passovi koji nas čekaju na putu do iste - Karer, Pennes, Jaufen, Resia.

 

[esso_sa]

Dan 4 (01.08),  Canazei - Resia, passovi Karer, Penser Joch, Jaufen, Reschen  (cca 250km)

Ruta:
https://www.google.ba/maps/dir/46.4845262,11.7817067/46.4263986,11.5074716/46.5837676,11.3809042/46.8435381,11.4758607/46.7633229,11.2107854/46.6237587,10.8743592/46.8310693,10.5137729/@46.6478041,10.9254819,10z/data=!4m2!4m1!3e0

Budimo se dosta svježiji i odmorniji u odnosu na prethodne dane. Pakujemo stvari, doručkujemo i odjavljujemo iz hotela. Dok sam stavljao kofere na motor, eto gazde hotela da nas isprati – nosi sendviče. Kaže: „svakako je bio doručak pa smo iskoristili da vam napravimo sendviče da imate i za kasnije, dok putujete“. Svaka čast ! Zaista lijepo od njih !

Nakon patnje kroz razna mala naselja koja se vežu jedno na drugo na putu od Canazei prema Bolzaneu, a svako prepuno kamera, stižemo na prvi prijevoj za danas – Karer pass. Njega odrađujemo onako rutinski, bez slikanja i nastavljamo dalje.

U međuvremenu je ranije najavljeni toplinski val stigao i temperature znatno rastu kako silazimo sa prijevoja. Na još uvijek podnošljivoj temperaturi ulazimo u niz tunela pred samim Bolzanom, a izlaskom iz posljednjeg – toplotni udar ! Temperatura naglo raste sa 28 na 36 stepeni i užasno je sparno !

Brzo se provlačimo kroz gradsku gužvu Bolzanea i nastavljamo prema Vipitenu i našem sljedećem prijevoju - passo Pennes. Na samom izlazu iz Bolzane-a nailazimo na veliki tunel, a pred samim ulazom u tunel me navigacija vodi da skrenem desno i ja slijepo pratim. Vozimo se uskom vijugavom cestom, ali brzo dolazimo do rampe koja nam ne dozvoljava dalje.
Vraćamo se nazad na raskršće i pokušavamo kroz tunel. Navigacija se naravno pogubila, ali kasnije brzo hvata korak. Tunel je izgleda nedavno otvoren, tako da ga još nema u mapama, a put kojim me je navigacija vodila je očito stari put kuda se prije išlo. Barem pretpostavljam, iskusniji putnici će bolje znati

Počinjemo se penjati prema passo Pennes (Penserjoch), temperature lagano padaju, krajolik se mijenja, a arhitektura sela kroz koja prolazimo postaje tipična Austrijska. Ubrzo stižemo na vrh prijevoja koji je jako neobičan. Velika i otvorena prostranstva sa obje strane, interesantno.

Cesta kojom smo došli

Gužva na vrhu 

Dok žena slika, ja gnjavim nekog swabu sa S1000XR sa pitanjima kako ga služi, daj mi da sjednem, daj da žena sjedne da vidimo udobnost suvozača, ho'š se mijenjati i tako Uglavnom, swabo pobjegao glavom bez obzira

Nastavljamo vožnju i silazimo prema Vipiteno gdje skrećemo za Merano, a do Merana treba savladati još jedan prijevoj – passo Giovo (Jaufenpass).
Pri usponu sustižemo zanimljiv par na Goldwing-u sa njemačkim tablicama. Solidno brzi, vozač je lomio po zavojima koliko je mogao sa tolikom mrcinom od motora, a očito je i dobro poznavao cestu. Pada odluka da ih pratimo skroz do vrha prijevoja i baš sam uživao posmatrati kako se onolika mrcina od motora može voziti kada je zajaše dobar vozač. Nijemac, svaka čast !

Stižemo na passo Giovo (Jaufenpass) pa pravimo pauzu za slikanje

Sa Giovo silazimo prema Merano. Nije mi bilo drago jer temperature opet idu u nebesa, 36 stepeni i postaje nenormalno sparno. Merano je jako simpatičan grad, bilo bi lijepo odvojiti malo više vremena nekada u budućnosti pa ga baš lijepo razgledati. Kratko pauziramo u nekom lokalnom kafiću, promatramo kolone motora koje prolaze (zna se gdje svi idu ) pa nastavljamo dalje prema našoj finalnoj destinaciji za ovaj dan – Resia.
Na putu od Merana do Resie kolone, ogromna sparina, baš patnja. Situacija se popravila tek kada smo kod Prato Allo Stelvio skrenuli prema Resia i Austriji. Par kilometara poslije skretanja, cesta se otvara i počinje uspon na naš finalni prijevoj – passo Resia (Reschenpass), a na putu do njega se obavezno zaustavljamo pored jezera Resia i promatramo potopljenu crkvu.

Malo poziranje vozilice  :0648:

...i promatranja

A jeste li stvarno mislili da će proći bez poziranja pored table ? 

Na prijevoju smo iskoristili priliku da naspemo jeftinije gorivo u Austriji (ima benzinska odmah na granici). Poslije tankanja i slikanja,  vraćamo se nazad u Resia gdje je naš smještaj za danas.
Odsjeli smo u "Pension Erna", 70 EUR za 2 osobe sa doručkom.

Slika sa interneta

Odličan smještaj i još bolji pogled iz sobe !
Planine u daljini kriju šlag na tortu ovog našeg putovanja – Stelvio pass !

 

[Tedybear]

Sto se tice Vršiča, na tom forumu a i na BJB je bilo obavestenja, da se taj prelaz ove godine izbegava zbog radova i povremenih zatvaranja.

 

[esso_sa]

Sto se tice Vršiča, na tom forumu a i na BJB je bilo obavestenja, da se taj prelaz ove godine izbegava zbog radova i povremenih zatvaranja.

Ja ta obavjestenja nazalost nisam vidio... Ali u buducnosti cu svakako izbjegavati Vrsic. Sto zbog radova i zatvaranja, sto zbog cinjenice da prijevoj i nije nesto pretjerano zanimljiv... Iskreno, da sam znao kakav je, ne bi nikako ni cekao vec bi odmah sve zaobisao i ustedio sebi dosta vremena 

 

[gpng]

Super svaka cast,prosao sam u 6mj te paseve a i sad bi opet kad citam tvoj putopis
U alpe i dolomite jednom odes i uvijek se vracas

 

[esso_sa]

Super svaka cast,prosao sam u 6mj te paseve a i sad bi opet kad citam tvoj putopis
U alpe i dolomite jednom odes i uvijek se vracas

Slažem se !  I ja jedva čekam ! Sada smo pametniji, naučili šta kako i sljedeći odlazak će biti definitivno bolje i bezbolnije odrađen 

Nastavljamo dalje...

Dan 5 (02.08) Resia - Le Fratte (Dolomiti) , passovi Stelvio, Gavia, Tonale, Mendel, San Pelegrino (cca 300 km)

Ruta: https://www.google.ba/maps/dir/46.8360204,10.5086647/46.522738,10.4092329/46.3701847,10.502455/46.3116881,10.7518129/46.4138833,11.2482226/46.3534768,11.8482843/@46.4216339,11.4441134,10.09z/data=!4m18!4m17!1m5!3m4!1m2!1d10.5283789!2d46.5704555!3s0x47831c01db794cf7:0xc142e01bd4117750!1m0!1m0!1m0!1m5!3m4!1m2!1d11.4476085!2d46.2893768!3s0x47787c4d52a81dc9:0x193836a5b929e7ee!1m0!3e0

Svanuo je sunčan dan, gradić je prepun motora, svi se lagano bude i motori bruje na svakom koraku !
Brzo se pakujemo, doručkujemo i krećemo dok još nije gužva. Dok smo trepnuli, penjemo se na naš prvi prijevoj za danas – Stelvio pass !

Ima i novog asfalta

Jurcamo, ne damo nikome da nas pretekne  i brzo dolazimo do vrha. Slikamo vijugavu cestu kojom smo se upravo popeli, stvarno je veličanstvena !

Jedna od serpentina onako izbliza

Uživamo na vrhu, ispijamo kafu, kupujemo suvenir magnet za frižider i nastavljamo dalje.
Strana prema Bormiu je otvorenija, cesta šira i dopušta malo bržu vožnju. Ima dosta potoka i vodopada pa smo iskoristili priliku da to malo poslikamo

Panorama strane prema Bormiu

Jedna pozerska pored vodopada :afro:

hihihi  :evil:

Opraštamo se od Stelvia i silazimo u Bormio. Opet je vruće, ali brzo bježimo nazad u brda i na naš sljedeći prijevoj – Gavia pass
Gavia nas je oduševila ! Počinje kao penjanje na neko obično brdo, vozi se kroz šumicu i proplanke, a izlazi na plato koji izgleda kao da smo na nekoj drugoj planeti. Nikada nisam vidio tako čudnu i lijepu prirodu.

Jedna panorama

Usamljena kućica (hoću tu da živim )

Uska cesta bez zaštitnih ograda. Hajde probaj pogriješiti pa izletiti iz nekog od ovih zavoja  :shock:

Ovdje za neko čudo ima ograda 

Silazimo, priroda se brzo mijenja (i dalje prelijepa) i odjednom vozimo kroz šumu (ne, ni tu nema ograda  )

Oduševljeni Gaviom, okrećemo nazad prema Bolzanu i Dolomitima, na tom putu prolazimo Tonale pass i tu kvalitetno brusimo gume! Brzi, široki zavoji koji se vežu jedan na drugi, crveni asfalt, predobro ! Žena vrišti i kuka kako će povratiti od silnih zavoja i da joj je prijevoja na vrh glave !  Odlično ! To znači da smo na dobroj cesti  :evil:

Silaskom sa Tonale, temperatura opet raste na 36 stepeni. Stojimo na semaforu negdje u nekom gradiću ispod prijevoja, skidam rukavice i dodajem ih ženi jer mi je prevruće. U tom momentu se pored nas zaustavljaju 2 motora. Jedan čoper i jedan R, mislim da je neka Aprilia. Vozač čopera dobacuje: “Ima li topline ” i umire od smijeha.  Pomislim da je neki slovenac, jer mi je taj izraz “toplina” onako malo čudan.
Požalim mu se da umirem od vrućine i da je 36 stepeni... Pali se zeleno, pozdravljamo se, prolaze njih 2 ispred nas, kad ono RI tablice 
Lijepo je sresti nekoga sa naših prostora. Ovom prilikom još jedan pozdrav dvojici anonimnih vozača

Kuhamo se na vrućini, vozimo kroz vinograde, sparinu i dolazimo na passo Mendola. Njega brzo prelijećemo dok nas vjerno prati jedna Multistrada.

Kratko slikanje pored table...

... i idemo dalje.

Kao što se vidi na slici, u daljini se gomilaju oblaci, pomalo i sijeva pa žurimo prema hladnijim Dolomitima i našem hotelu koji se nalazi odmah nakon San Pelegrino pass. Nažalost, kiša nas sustiže na početku samog prijevoja pa ga prelijećemo brzo i bez slikanja, a temperatura pada na 16 stepeni. Stvarno iz krajnosti u krajnost... Crknuti i mokri stižemo do hotela

Smjestili smo se u “Pensione Dolomiti” koji se nalazi na možda 30km ispod Canazei i hotela gdje smo spavali par dana ranije. Noćenje za 2 osobe sa doručkom 60 EUR.
Ništa specijalno, hotel vapi za dobrim renoviranjem, podsjetio me na hotel Bistrica na Jahorini koji je od sarajevske olimpijade 1984. do danas samo okrečen Ekipa je jako ljubazna, hrana je dobra i imaju odličnu točenu pivu  Realno, za prespavati bolje i ne treba  Na Bookingu su ih hvalili da imaju odlične krevete i stvarno se moram složiti ! Odavno nisam spavao na boljem krevetu ! Bonus su grilje na prozoru koje kad se zatvore osiguravaju totalni mrak. Prava šok soba 
Slika sa interneta

Brzinska slika pogleda iz sobe

Večeramo, ispijamo par piva i idemo na spavanje. Sutra nas čeka povratak u nama bliske krajeve, a usput i 2 posljednja prijevoja...

 

[Elias]

Odlučno


Poslano sa Crkvenog Zvonika

 

[chus]

Uopce nisam citala putopis, samo sam gledala slike. I slike su super. 
Malo vidim da je smjestaj poskupio odkad smo mi bili ali su slike jos bolje 

Ima jos slika  :misli: :wink:

E sad idem i citati. 

 

[e-mayl]

Vidiš da ti je trebala maska na Vršiču

 

[biker4life]

odlično...

slična iskustva imamo sa nekim prijevojima, tipa tonale, gavia, itd.

 

[vladof]

Super slike, i putopis, i Alpe i sve ...

 

[sasaa]

Super putopis... budi neka sjecanja 

 

[Ico92]

Super đir i putopis  aper:

 

[esso_sa]

Vidiš da ti je trebala maska na Vršiču

Idemo dalje !


Dan 6 (03.08),  Le Fratte (Dolomiti) - Buzet, passovi Di Valles, Rolle (cca 350 km)

Ruta: https://www.google.ba/maps/dir/46.3513695,11.8491554/46.3174602,11.7612901/46.1495366,11.8068644/45.4269198,13.9820179/@45.88183,12.8570691,9.1z/data=!4m11!4m10!1m0!1m0!1m5!3m4!1m2!1d13.9279404!2d45.4493684!3s0x477b5a38aeae0f3b:0x262b8153153da6ac!1m0!3e0

Danas se opraštamo od Alpi i Italije i idemo u unutrašnjost Istre gdje planiramo ostati 3 dana, malo odmoriti i istraživati male, stare istarske gradiće. U povratku nas čekaju još 2 prijevoja, a onda ide dosadna cesta i autoput...

Krećemo i vrlo brzo stižemo do prvog današnjeg prijevoja - passo Di Valles

Samo brzo slikanje pored table i idemo dalje

Za koji minut stižemo i do našeg posljednjeg prijevoja, passo Rolle

Suvozačica pozira, opet pored table

Rolle je dobar, fini zavoji i može se fino brusiti. Bilo je baš puno motora na ovom prijevoju.  :021:

Silazimo na niže nadmorske visine, vozimo dosadnim cestama, a jedan dio me jako podsjetio na Bosnu jer vijuga kroz kanjone, prelazi rijeke i ima jako sličnu prirodu. Stižemo u Conegliano. Masa kružnih tokova, vozi se sporo, temperatura 38 stepeni. Tu se uključujemo na autoput sa kojeg ne silazimo skroz do Slovenije (Črni Kal). Dionica autoputa od Portogruaro do Palmanove i jedan dio dalje prema Trstu nas je doslovno uništila... Temperatura u jednom momentu raste na 42 stepena, desna traka nepregledna kolona kamiona iz kojih isijava još veća vrelina, lijeva traka kolona automobila... Totalno smo se skuhali, ali nekako smo preživili i stigli do Buzeta, odnosno malog mjesta Počekaji koje se nalazi na brdu iznad Buzeta. Nažalost, temperatura samo malo niža - 39 stepeni... 

Pogled iz apartmana na užareni Buzet

Obzirom da smo stigli oko 15:00, ostalo nam je još dana za iskoristiti. Brzinsko tuširanje i presvlačenje u ljetnu odjeću i idemo odmah u istraživanje.

Prvi gradić koji idemo posjetiti je tzv. "najmanji grad na svijetu" - Hum

Lokalna crkvica

Jedna od uličica

Gradić je prilično pust, ljudi se vjerovatno posakrivali od vrućine koja neumoljivo prži.  Odlazimo do konobe u blizini gradića gdje se davimo specijalitetima sa istarskim tartufima i onda nazad u apartman na odmaranje i spavanje... Nažalost, apartman nema klimu (nismo uopšte razmišljali o tome) pa je spavanje bilo u konstantnom preznojavanju i mukama...

 

[esso_sa]

Dan 7 (04.08),  Istra 2. dio, gradići Grožnjan, Oprtalj i Motovun

Vrelina ni danas ne popušta. U apartmanu je 38 stepeni. Silaskom u Buzet temperatura raste na vrtoglavih 41 stepen :shock: Uglavnom, bilo je toliko vruće da je počelo da boli po nogama, ali doslovno. Vrelina sa motora, vrelina sa ceste, vreo zrak....

Vozimo se, kuhamo i stižemo do našeg prvog gradića za danas - Motovun
Obilazimo ga doslovno u trku jer vrućina ubija

Gradska vrata

Lokalni trg i crkva

Jako zanimljiva i unutra

Sa zidina bacamo pogled u daljinu

I bježimo dalje do sljedećeg gradića za danas, preko puta Motovuna - Oprtalj

Gradić je prilično pust i ima dosta ruševnih kuća. Stvarno šteta...

Šarena uličica

Zanimljiva postavka  :misli:

Gradski trg i crkva

Opraštamo se od Oprtalja i idemo dalje prema sljedećem gradiću za koji će se pokazati da je najljepši od svih koje smo posjetili - Grožnjan

Jedna od uličica

Ulaz u gradsku crkvu

Simpatične uličice, pune zelenila

Sa prelijepim Grožnjanom završavamo današnju turu i na paklenih 40-41 bježimo nazad u Buzet.
Pronalazimo pizzeriu pa koristimo priliku da pojedemo pojedemo odličnu pizzu !

Daj gladnim bosancima i šta sa tartufima, ipak smo u Istri 

Zadovoljno siti, vraćamo se u apartman i nastavljamo da se lagano kuhamo do sutrašnjeg, posljednjeg dana boravka u Istri

 

[esso_sa]

Dan 8 (05.08),  Istra 3. dio, grad Buzet

Za danas smo ostavili još obilazak Buzeta i to je to. Plan je bio da skoknemo i malo do mora, možda da se provozamo i čuvenom Plominkom, ali obzirom da su temperature iste kao i dan ranije, od tog plana odustajemo. Dok smo obilazili Motovun i Oprtalj, skontali smo da su u blizini i Istarske toplice pa odlučujemo da udarni i najvreliji dio dana provedemo tamo, banjajući se sa bakicama i dedicama  
Predvečer obilazimo Buzet.

Opet jedna od uličica (jako slično kao i ostali gradići)

Oooo Romeo, ljubi te tvoja Julia 

Stari zvonik na gradskim zidinama

Faca ''šta me gledaš ? Vidiš da umirem od vrućine i da mi nije do života" 

I završavamo obilazak sa odličnim ručkom

Kratki zaključak turneje po Istri - jako lijepi i simpatični gradići. Vrućina nam je malo poremetila planove pa neke stvari koje smo planirali nismo uspjeli odraditi, a obilaske smo prilično zbrzali jer se nije moglo previše šetati. Ako bude prilike, vratit ćemo se ponovo, kada budu normalnije temperature.
Od gradića, Oprtalj nas je malo razočarao. Kako sam pomenuo, prilično je pust i u ruševnom stanju. Grožnjan je pravi ljepotan i savjetujemo svima da ga posjete, ako budu u prilici ! 
Sutra nas čeka 600 km vožnje do Korčule, gdje ovo naše putovanje ujedno i završava odmorom od 15 dana, a onda se vraćamo nazad u Sarajevo

 

[esso_sa]

Dan 9 (06.08),  Buzet - Korčula (cca 600km)

Ruta: https://www.google.ba/maps/dir/45.4268358,13.9820552/44.6872963,14.9333827/44.3204013,15.4037234/43.0441475,17.5140005/42.8341603,17.7473742/42.9559714,17.1262771/@44.6504013,15.9004686,7z/data=!4m2!4m1!3e0

Posljednji dan ovog putopisa.

Buzet napuštamo rano, oko 07:00 ujutro, da bar jedan dio puta prevalimo na nižim temperaturama. Iako je rano, već je 32 stepena. Dok smo došli do Karlobaga, temperatura raste na 35.
Vozili smo magistralom do Starigrada. Šteta bi bilo odmah ići na autoput pa propustiti priliku da se provozamo čuvenom dionicom Senj-Karlobag-Starigrad  :wink:
Usput, zavidim svima koji žive blizu ove ceste, savršena je ! 

U Karlobagu se kratko zaustavljamo na kafi u Carlitosu

Pa nastavljamo dalje prema Starigradu, a onda i Maslenici gdje se uključujemo na autoput. Temperatura u međuvremenu  raste na 39-40 i tako ostaje skroz do Ploča.  :?

Obzirom na vrućine, prvobitna ideja je bila da u Pločama uhvatimo trajekt za Trpanj koji isplovljava u 15:00, ali smo na autoputu žurili i na kraju došli 2 sata ranije,  zbog čega odlučujemo da nastavimo dalje preko Pelješca. Brzo prelazimo Pelješac, u Orebiću hvatamo trajekt koji isplovljava za Korčulu u 15:30 i konačno stižemo na cilj. Konačno odmor !
Brzo se raspakujemo, presvlačimo u ljetnu odjeću i pravac Pupnatska Luka na kupanje, hlađenje i pivu kod našeg prijatelja Mate

Ahhhh... 

Kod Mate je uvijek živo i veselo 

Ostatak odmora uživamo u ljepotama Korčule, poput....

I to bi bilo to ! 

Malo statistike:

- Ukupno 22 passa
- Ukupno prešli 3650 km (sa 300km povratka sa Korčule u Sarajevo)
U ovu kilometražu ulazi i 200 km lokalnog vozanja po Istri, 600 km po Korčuli
- Potrošili smo oko 190 litara goriva i jednu zadnju gumu 
- Na putu proveli 23 dana (krenuli 29.07, a kući se vratili 20.08)

Kad već pominjem gorivo, u Italiji stvarno deru sa cijenama. Cijena varira u rasponu 1.5 do 1.8 EUR po litri.
Slovenija je za mrvicu skuplja od Hrvatske i tu se gorivo kreće oko 1.2 EUR po litri

Što se tiče Alpi, najviše nas je dojmila Gavia. Ne zbog ceste već zbog nevjerovatne ljepote 
Stelvio je veličanstven, ali ne mogu baš reći da je užitak za voziti. Više je poenta popeti se, osvojiti ga i kasnije se hvaliti prijateljima da si bio gore 
Što se tiče vožnje i brušenja guma, meni je za to najbolja Dolomitska "osmica" koja pored ceste nudi i prelijep krajolik.  Za brušenje je odličan i Tonale, ako vam je usput npr u povratku sa Stelvia i Gavie 
Ostali prijevoji koje smo prošli su OK za posjetiti, ako se već zadese na ruti, ali nisu toliko atraktivni da bi ponovo i namjenski išao na njih. Naravno, kome je prvi odlazak u Alpe, kao što je bio slučaj sa nama, onda treba posjetiti sve što se može posjetiti

Nadam se da ćete uživati u putopisu. Potrudili smo se da što više dočaramo kako je sve prošlo, sa željom da bude koristan i drugima koji planiraju sličnu rutu, baš kao što su nama bili korisni putopisi ljudi koji su ranije prošli ove rute i na forumu podijelili svoja iskustva. Opet moram spomenuti Super Jura jer su nam njegovi putopisi strašno pomogli kod planiranja. 

Do sljedećeg putovanja, budite pozdravljeni :wink:

 

[Dylan]

Jako lijepo. Nije lako po onakvim vrućinama ali za gušte smo spremni svašta pretrpjeti.

Lijepe slike!