hornet28
Active member
Ovako je moja gospođa opisala našu vožnju na Grossglockner, a ja sam složio video...
Zadnji put kada smo bili na Grossglockneru odlučili smo da ćemo sljedeći put kupiti neku višednevnu ulaznicu i vozikati se gore dolje dok god nema kiše. Uvijek nekako prolaziš tom divnom cestom da bi stigao negdje, pa nikad nemaš vremena za razgledavanje, niti za čekanje da se oblaci raziđu. Novi produženi vikend (12.-15.08.2022.) dao nam je priliku da ga zaista upoznamo. U petak smo stigli u Bad Hofgastein, tri noći smo na istom mjestu, bez svakodnevnog pakiranja, nismo navikli . U subotu i nedjelju istraživat ćemo Grossglockner, i u ponedjeljak se vratiti doma. Zahvaljujući našem dvodnevnom tumaranju oko njega, prvi put smo ga vidjeli osunčanog, bez oblaka koji ga pokušavaju sakriti.
Nassfeldsattel (1.530 m) s južne (talijanske) strane čudesan je prijevoj na kojem se smjestilo malo prekrasno jezero Lago di Pramollo. Nalazi se u Karnijskim Alpama i povezuje dolinu Canal del Ferro (Željezna dolina, dolina rijeke Fella) u Italiji i dolinu Gailtal (Ziljska dolina, dolina rijeke Gail) u Austriji.
Već na samom izlasku iz gradića Pontebba počinje divan krajolik. Kiša trenutno ne pada, ali pokisle stijene i pokisla vegetacija daju neki poseban doživljaj, drugačije tonove. Cesta je uska i mokra, kako se penješ sve više razrovana, ali ionako se ne stignem voziti od tog krajolika. Prometa baš i nema, osim nekoliko pažljivih automobila i nešto više motora iz suprotnog smjera. Uz cestu mirno pase mala srna. Polako se penjemo uz kanjon kojeg cesta prati s obje strane, pa tako vidimo tunele i galerije uklesane s druge strane kanjona. Masivne stijene koje nas okružuju ponovno me ostavljaju bez riječi.
Prijevoj Nassfeld (Passo di Pramollo), talijanska strana
Nekoliko puta prelazimo rio Bombaso, moćnu alpsku rijekicu u čijem koritu odbačene stoje ogromne kamene gromade, divovski oblutci koje ona povremeno prenosi. Još uvijek se uspinjemo, a krajolik je sve moćniji, monumentalniji. Izbijamo na zelene pašnjake prošarane kravama i magarcima, prolazimo kroz pitomi bijeli oblak koji se stisnuo uz obronke i stižemo na prijevoj Pramollo. Ili Nassfeld. Kako je kome draže.
Prijevoj Nassfeld (Passo di Pramollo) i oblak kroz koji smo se popeli
Na prijevoju nekoliko restorana i prenoćišta, nešto malo izletnika, motorista, kampera, i već spomenuto jezero Pramollo. U jezeru se čak i u ovom kišnom danu jasno odražava krajolik koji ga okružuje, i ovisno s koje strane gledaš tako se i odraz mijenja - od pitomih zelenih brežuljaka do kamenih strmih padina alpskih vrhova.
Na austrijskoj strani prijevoja smjestio se gradić Nassfeld sa svojim poznatim skijalištima. Spust na drugu stranu možda je bolji u vozačkom smislu (šira cesta, a asfalt sve bolji kako se spuštaš), ali uglavnom je cesta sakrivena u šumi pa i nema nekih zanimljivosti koje čovjek može začuđeno razgledavati. Osim malog Bodenseea jednako dobro sakrivenog u šumi, ali izrazito zelene boje (skoro boje Soče) koja se probija kroz krošnje uz jednu lijevu serpentinu.
U Ziljskoj dolini malo nadoknađujemo sporu vožnju preko prijevoja, mjestimično ponovno dobro kisnemo, a istovremeno se i sunce pokušava probiti do nas da nas malo ugrije. Sve su to mjestimični pljuščići, ništa strašno.
Prijevoj Nassfeld (1.530 m), Ziljska dolina (dolina rijeke Gail) i prijevoj Gailberg (981 m)
Dravu prelazimo u Oberdrauburgu, gdje Drava napušta Istočni Tirol i ulazi u Kärnten (Korušku). Na drugoj strani, grad u kojem Drava napušta Korušku i ulazi u Štajersku naš je dragi slovenski Dravograd (njemački Unterdrauburg).
U Lienzu i oko njega kisnemo baš jako. Kolnici su puni vode, autobusi i kamioni nas dodatno kupaju kada prolaze kraj nas, ali ne stajemo, vozimo da prije stignemo, ionako je prognoza uglavnom kiša do kraja dana.
Trasa koja ih obilazi s istočne strane prolazi od Spittala an der Drau preko prijevoja Katschberg (1.641 m), Obertauerna i Untertauerna prema Salzburgu, a ovuda prolazi i autocesta (Tauern Autobahn).
Prvi prometni pravac (od istoka prema zapadu) koji prolazi (doslovno) kroz njih uključuje željeznički tunel koji povezuje Mallnitz i Bad Gastein-Böckstein. Automobil, motor, bicikl, autobus, šleper, koje god prijevozno sredstvo koristite, ukrcavate na vlak kojim za 10-12 minuta stižete u atraktivnu dolinu Gastein. Smještaj smo našli u Bad Hofgasteinu u istoj toj dolini, ali ne idemo na vlak, barem ne ovaj put. Željeznički tunel Tauern (8.371 m dug, najviša nadmorska visina 1.226 m) izgrađen je između 1901. i 1909. godine, kako bi se industrijski razvijen sjever Austro-ugarske Monarhije (Bohemia, današnja Češka) povezao s njezinom glavnom pomorskom lukom na Jadranu, Trstom. Već više od stoljeća njime prolaze važne međunarodne željezničke linije. U našim krajevima jedan od poznatijih bio je ekspresni vlak Tauern Express, koji je od 1951. do 1988.g. povezivo zemlje Beneluxa i Njemačku (belgijski Ostend, njemački Köln, Stuttgart, München) s različitim gradovima Jugoslavije - ovisno o razdoblju Ljubljana, Zagreb (sezonski i Rijeka i Split), Beograd - a u nekim godinama vozio je i do Atene i Istanbula. Prijevoz automobila između stanica Bad Gastein-Böckstein i Mallnitz (Tauernschleuse, 11.75 km duga trasa, od čega 8.37 km kroz Tauern tunel) obavlja se od 1920.g. Isključivo cestovna veza s jedne na drugu stranu ovdje ne postoji, ali postoje brojne pješačke i planinarske staze, nekadašnji karavanski putevi za prijenos robe, koje na visini od oko 2.400 m premošćuju hrbat iznad tunela koji doseže visinu iznad 2.800 m.
Drugi prometni pravac poznati je Grossglockner Hochalpenstrasse, prijevoj zbog kojeg i dolazimo. Ali njega ćemo istraživati sljedeća dva dana pa nećemo niti tim pravcem ići do svog današnjeg cilja.
Zadnji put kada smo bili na Grossglockneru odlučili smo da ćemo sljedeći put kupiti neku višednevnu ulaznicu i vozikati se gore dolje dok god nema kiše. Uvijek nekako prolaziš tom divnom cestom da bi stigao negdje, pa nikad nemaš vremena za razgledavanje, niti za čekanje da se oblaci raziđu. Novi produženi vikend (12.-15.08.2022.) dao nam je priliku da ga zaista upoznamo. U petak smo stigli u Bad Hofgastein, tri noći smo na istom mjestu, bez svakodnevnog pakiranja, nismo navikli . U subotu i nedjelju istraživat ćemo Grossglockner, i u ponedjeljak se vratiti doma. Zahvaljujući našem dvodnevnom tumaranju oko njega, prvi put smo ga vidjeli osunčanog, bez oblaka koji ga pokušavaju sakriti.
Prijevoj Nassfeld (Passo di Pramollo)
Autocestom do Jesenica, zatim kroz Kranjsku Goru (danas nemamo vremena za najfinije kremšnite na svijetu), preko graničnog prijelaza Rateče i dalje već dobro poznatom trasom kroz Tarvisio i uz rijeku Fellu, gdje mjestimično baš dobro kisnemo, do Pontebba. Ovdje danas skrećemo prema sjeveru, na prijevoj Nassfeld (talijanski passo di Pramollo), prijevoj koji do sada nismo imali prilike vidjeti.Nassfeldsattel (1.530 m) s južne (talijanske) strane čudesan je prijevoj na kojem se smjestilo malo prekrasno jezero Lago di Pramollo. Nalazi se u Karnijskim Alpama i povezuje dolinu Canal del Ferro (Željezna dolina, dolina rijeke Fella) u Italiji i dolinu Gailtal (Ziljska dolina, dolina rijeke Gail) u Austriji.
Već na samom izlasku iz gradića Pontebba počinje divan krajolik. Kiša trenutno ne pada, ali pokisle stijene i pokisla vegetacija daju neki poseban doživljaj, drugačije tonove. Cesta je uska i mokra, kako se penješ sve više razrovana, ali ionako se ne stignem voziti od tog krajolika. Prometa baš i nema, osim nekoliko pažljivih automobila i nešto više motora iz suprotnog smjera. Uz cestu mirno pase mala srna. Polako se penjemo uz kanjon kojeg cesta prati s obje strane, pa tako vidimo tunele i galerije uklesane s druge strane kanjona. Masivne stijene koje nas okružuju ponovno me ostavljaju bez riječi.
Prijevoj Nassfeld (Passo di Pramollo), talijanska strana
Nekoliko puta prelazimo rio Bombaso, moćnu alpsku rijekicu u čijem koritu odbačene stoje ogromne kamene gromade, divovski oblutci koje ona povremeno prenosi. Još uvijek se uspinjemo, a krajolik je sve moćniji, monumentalniji. Izbijamo na zelene pašnjake prošarane kravama i magarcima, prolazimo kroz pitomi bijeli oblak koji se stisnuo uz obronke i stižemo na prijevoj Pramollo. Ili Nassfeld. Kako je kome draže.
Prijevoj Nassfeld (Passo di Pramollo) i oblak kroz koji smo se popeli
Na prijevoju nekoliko restorana i prenoćišta, nešto malo izletnika, motorista, kampera, i već spomenuto jezero Pramollo. U jezeru se čak i u ovom kišnom danu jasno odražava krajolik koji ga okružuje, i ovisno s koje strane gledaš tako se i odraz mijenja - od pitomih zelenih brežuljaka do kamenih strmih padina alpskih vrhova.
Na austrijskoj strani prijevoja smjestio se gradić Nassfeld sa svojim poznatim skijalištima. Spust na drugu stranu možda je bolji u vozačkom smislu (šira cesta, a asfalt sve bolji kako se spuštaš), ali uglavnom je cesta sakrivena u šumi pa i nema nekih zanimljivosti koje čovjek može začuđeno razgledavati. Osim malog Bodenseea jednako dobro sakrivenog u šumi, ali izrazito zelene boje (skoro boje Soče) koja se probija kroz krošnje uz jednu lijevu serpentinu.
U Ziljskoj dolini malo nadoknađujemo sporu vožnju preko prijevoja, mjestimično ponovno dobro kisnemo, a istovremeno se i sunce pokušava probiti do nas da nas malo ugrije. Sve su to mjestimični pljuščići, ništa strašno.
Prijevoj Nassfeld (1.530 m), Ziljska dolina (dolina rijeke Gail) i prijevoj Gailberg (981 m)
Alpskim dolinama do Lienza
Stajemo u Kötschach, popiti kavu, pojesti štrudlu, malo se prosušiti, odmoriti. Sada napuštamo dolinu rijeke Gail i preko prijevoja Gailberg (981 m) odlazimo u dolinu rijeke Drave koju ćemo pratiti do Lienza. Gailbergsattel je prijevoj u Gailtalskim Alpama, sa čije zapadne strane se protežu Lienški Dolomiti (Lienz), nazvani tako jer izgledom podsjećaju na veće i poznatije Dolomite.Dravu prelazimo u Oberdrauburgu, gdje Drava napušta Istočni Tirol i ulazi u Kärnten (Korušku). Na drugoj strani, grad u kojem Drava napušta Korušku i ulazi u Štajersku naš je dragi slovenski Dravograd (njemački Unterdrauburg).
U Lienzu i oko njega kisnemo baš jako. Kolnici su puni vode, autobusi i kamioni nas dodatno kupaju kada prolaze kraj nas, ali ne stajemo, vozimo da prije stignemo, ionako je prognoza uglavnom kiša do kraja dana.
Kako prijeći Westliche Tauernalpen
Zašli smo u Westliche Tauernalpen, čiji je najviši vrh upravo Grossglockner (3.798 m), zaštićen u sastavu Nacionalnog parka Visoke Ture. Westliche Tauernalpen protežu se između dolina rijeka Salzach i Drave i u smjeru sjever-jug moguće ih je prijeći jednim od tek 3 prometna pravca, a za svaki je potrebno platiti određeni tip cestarine. Ili ih možemo potpuno obići s istočne ili zapadne strane.Trasa koja ih obilazi s istočne strane prolazi od Spittala an der Drau preko prijevoja Katschberg (1.641 m), Obertauerna i Untertauerna prema Salzburgu, a ovuda prolazi i autocesta (Tauern Autobahn).
Prvi prometni pravac (od istoka prema zapadu) koji prolazi (doslovno) kroz njih uključuje željeznički tunel koji povezuje Mallnitz i Bad Gastein-Böckstein. Automobil, motor, bicikl, autobus, šleper, koje god prijevozno sredstvo koristite, ukrcavate na vlak kojim za 10-12 minuta stižete u atraktivnu dolinu Gastein. Smještaj smo našli u Bad Hofgasteinu u istoj toj dolini, ali ne idemo na vlak, barem ne ovaj put. Željeznički tunel Tauern (8.371 m dug, najviša nadmorska visina 1.226 m) izgrađen je između 1901. i 1909. godine, kako bi se industrijski razvijen sjever Austro-ugarske Monarhije (Bohemia, današnja Češka) povezao s njezinom glavnom pomorskom lukom na Jadranu, Trstom. Već više od stoljeća njime prolaze važne međunarodne željezničke linije. U našim krajevima jedan od poznatijih bio je ekspresni vlak Tauern Express, koji je od 1951. do 1988.g. povezivo zemlje Beneluxa i Njemačku (belgijski Ostend, njemački Köln, Stuttgart, München) s različitim gradovima Jugoslavije - ovisno o razdoblju Ljubljana, Zagreb (sezonski i Rijeka i Split), Beograd - a u nekim godinama vozio je i do Atene i Istanbula. Prijevoz automobila između stanica Bad Gastein-Böckstein i Mallnitz (Tauernschleuse, 11.75 km duga trasa, od čega 8.37 km kroz Tauern tunel) obavlja se od 1920.g. Isključivo cestovna veza s jedne na drugu stranu ovdje ne postoji, ali postoje brojne pješačke i planinarske staze, nekadašnji karavanski putevi za prijenos robe, koje na visini od oko 2.400 m premošćuju hrbat iznad tunela koji doseže visinu iznad 2.800 m.
Drugi prometni pravac poznati je Grossglockner Hochalpenstrasse, prijevoj zbog kojeg i dolazimo. Ali njega ćemo istraživati sljedeća dva dana pa nećemo niti tim pravcem ići do svog današnjeg cilja.