Malo opširnije
U klasi 600 ccm prijavilo se 11 vozača koji su vozili kvalifikacije iz kojih je najbržih 8 ušlo u daljnje natjecanje. U kvalifikacijama najbolji je bio Mario Matušenski na Kawasakiju s vremenom 11.02 sec. Iza njega Robert Barukčić na Suzukiju s vremenom 11.14. Trećeplasirani u kvalifikacijama bio je Zvonimir Kršlović s vremenom 11.25. Utrka klase 600 trajala je oko 3 sata, dok utrka nije krenula malo brže, te su se sve vožnje odvijale kao po loju, bez ikakvih problema. Iz top 8 vozača u slijedeći krug natjecanja, tj. polufinale, uvrstili su se Mario Matušenski (11.21), Dario Gabrilo (11.29), Robert Barukčić (11.11) te Dominik Nikšić (11.22). U finalu je pobijedio Dario Gabrilo s najbržim vremenom 10.69, kojemu je poraz priznao drugoplasirani Robert Barukčić (11.11). U utrci za treće mjesto pobijedio je najbrži u kvalifikacijama Mario Matušenski s vremenom od 10.84 sekunde.
Nakon ugrijavanja publika je jedva dočekala utrku klase 1000 ccm gdje je nastupio i Metalni, domaćin i organizator ove utrke. Od 18 prijavljenih vozača u kvalifikacijama, u daljnje natjecanje uvrstilo se njih 16. Najbrži u kvalifikacijama je bio Franjo Marić na Suzukiju s vremenom 10.28, iza njega prošlogodišnji pobjednik Manuel Matanović s vremenom 10.42 i treće najbrže vrijeme u kvalifikacijama je imao Goran Gajić Gajs, hrvatski prvak s vremenom 10.43.
Iz šesnaestine finala u daljnje natjecanje, koje se također vozi na dvije dobivene uvrstili su se Franjo Marić (10.20) pobijedivši Peju Džijana (10.52), zatim Goran Gajić (10.38) pobijedivši Zdravka Petričevića (10.45), Krešimir Krišto (10.90) pobijedivši Borisa Petričevića (11.45), Manuel Matanović (10.58) pobijedivši Anđelka Slavičeka (11.36), Ivica Markan (10.41) pobijedivši Krešimira Ložnjaka (10.95), Josip Nedić (10.44) protiv Nikice Antolkovića (10.95), Marko Horvat – Metalni (10.66) protiv Darka Črljenca (11.09) i Dejan Opet (10.52) koji je pobijedio Stjepana Krivića čije je nabrže vrijeme bilo 11.64 sekunde.
Kako se utrka nastavljala, ostajali su sve bolji i brži vozači te se ljestvica vremena spuštala sve niže. U slijedećem krugu, četvrfinalu, Franjo Marić pobijedio je Gajsa s vremenom 9.94, te je ostvario najbrže vrijeme dotad i jedini išao ispod 10 sekundi. Slijedeći par bili su Krešimir Krišto i Manuel Matanović, od koji je brži bio Matanović s vremenom 10.39. Borba između Ivice Markana i Josipa Nedića bila je dobivena od strane Nedića u obje vožnje gdje je ostavio najbrže vrijeme 10.53 sec. I zadnji četvrfinalni par Metalni protiv hrvatskog prvaka u supermotu Dejana Opeta, gdje je domaćin morao priznati poraz Dejanu s vremenom 10.43, dok je Marko Horvat samo par stotinki iza njega s vremenom od 10.54.
Polufinale je također bilo veoma uzvbudljivo iz razloga što su se u prvoj utrci sreli Manuel Matanović, prošlogodišnji pobjednik te najbrži vozač dana Franjo Marić. U obje utrke pobijedio je Marić ostvarivši vrijeme 9.92. Druga polufinalna utrka vozila se između Josipa Nedića i Dejana Opeta koji je ušao u finale s vremenom od 10.40.
Utrku za treće mjesto dobio je Manuel Matanović pobijedivši Josipa Nedića dva puta s najbržim vremenom od 10.25.
I šlag na kraju, finale dvojice najbržih natjecatelja: Franjo Marić na Suzukiju protiv Dejana Opeta na Yamahi R1. U obje utrke uvjerljivo je pobijedio Franjo Marić s najbržim vremenom dana 9.75 sekundi, što je prosječna brzina od 150 km/h, a u cilju je dostigao oko 240 km/h.
Prvu trojicu u obje klase organizator je nagradio novčanima iznosima od 3500, 2000 i 1000 kn, te poklon paketima. Utrku je posjetilo oko 2000 gledatelja koji su doma otišli s povišenim adrenalinom u krvi te onim osjećajem koji svi imamo nakon dobro provedenog dana.