smarty
Active member
Rano nedjeljno jutro, buđenje u 6:00, mora da se nešto opako sprema!
Đir naravno... Dan je kao stvoren, sunce se lagahno sprema izaći, a bura danas neće pretjerano puhati.
U planu je vožnja i obilazak:
--> Rijeka--> Tunel Učka--> Plovanija--> Portorož--> Piran--> Izola--> Kopar--> Kozina--> Rijeka
Lagano se oblačim, spremam stvari u tank torbu, idem na šetnjicu da se razbudim i krećem.
Treba još skoknuti po benzin (idem odmah da poslije ne zadržavam), naći sa prvim dijelom ekipe, i pokupiti, pa onda na Vrata Jadrana od kuda je službeni polazak u 9:00. Čekanja nema. Ajde dobro, do 9:15 jer neki stvarno nisu stigli...
Opa Bato, čini se da nas ima dosta, 10 motora.
Krećemo i pičimo prema Tunelu. Prvi put ove jeseni vidim da je cesta posoljena, dakle nije pretoplo. Na ulazu u tunel pokazuje +4. Nije ni zima, navukao sam zimske podstave na hlače i jaknu i zimske rukavice. Pametna odluka.
S istarske strane Učke, vrijeme je za jednu „umjetničku“ sliku:
Nastavljamo vožnju „starom cestom“ za Buzet, pa uz dolinu Mirne prema Ponte Portonu i Bujama, do Plovanije gdje idemo u Sloveniju. Uživancija, netko sporije, netko brže, ali uglavnom svi skupa. Prema Istarskim Toplicama nije baš toplo (zanimljivo), pa idem sporije da se suvozačica ne smrzne jer je u trapericama.
I tako polako prolazimo kroz Buje, pokraj zgrade nakadašnjeg Digitrona, tu je jednom zavoju prvi put u životu čizmom (koja to nije, to je „škarpon“ za planinarenje, ne znam hrvatsku riječ, ja ih tako zovem) zastružem po asvaltu, neznam kako, ali dobro...
Dolazimo do granice, naši ništa, Slovencima treba skinuti kacige da nas bolje vide. Svi osim naše jedine vozačice koja je toga bila pošteđena. Ljubazni slovenski policajac mi govori da se nada da me neće sutra gledati u crnoj kronici, pitao sam ga da mi objasni što je time mislio, ali nisam saznao. Bit će da sam izgledao divlje. Bo...
Vozimo dalje za Portorož, stajemo, neki idu jesti, većina samo na kavicu i tako.
Ima tamo još ljudi, nije gotova sezona 8)
Sve uređeno i sređeno, mjesto me s hotelima i šetnicom podsjeća na neka francuska obalna mjestašca.
Pa evo malo Portoroža slikama:
Slovenska trava je najbolja:
Nastavljamo prema Piranu, kojeg prolazimo bez zaustavljanja. Izgleda mi simpatično mjesto, onako pravo primorsko, a opet nekako posebno. Iskreno, žao mi je što nismo bar malo prošetali, ali dobro... Ne mogu utjecati na odluku 10-tak ljudi... Onako na brzinu, mislim da bi se mogao vratiti do tamo, nekako mi romantično djeluje, kao šta ja znam...
Slična stvar i sa Izolom, jerbo je drugi prestigao prvoga i prošli smo svi skupa ravno. Opet šteta, jer kad sam već tamo, trebalo je bar 5 minuta stati i pogledati. To je bar moje mišljenje, jer na đir ne idem samo zbog vožnje, već i zbog destinacije, koju bi onda trebalo pogledati.
Drago mi je da sam poslije saznao da nisam jedini, pa će se valjda u budućnosti to promijeniti.
Evo nas u Kopru, nemam pojma kad sam zadnji put bio tamo.
Nastavljamo prema Kozini, pet minuta straha po autocesti bez vinjete do prvog izlaza, pa napokon nalazimo "staru" cestu do Kozine. Tankamo na OMV-u i laganini prema nazad. Odluka za ručak pada putem, idemo na jesti u Hrvatskoj :misli:. Najedosmo se mesa, poslije još na palačinke kod cure koja nije išla s nama i tako... Dođoh doma oko 22:00.
Sve u svemu lijepi đir. Motor izbrojao 288,9 km toga dana
I to je to.
Još sam danas malo krepan, ali i onako nekako ispunjen kako čovjek može biti samo nakon dobrog đira.
Đir naravno... Dan je kao stvoren, sunce se lagahno sprema izaći, a bura danas neće pretjerano puhati.
U planu je vožnja i obilazak:
--> Rijeka--> Tunel Učka--> Plovanija--> Portorož--> Piran--> Izola--> Kopar--> Kozina--> Rijeka
Lagano se oblačim, spremam stvari u tank torbu, idem na šetnjicu da se razbudim i krećem.
Treba još skoknuti po benzin (idem odmah da poslije ne zadržavam), naći sa prvim dijelom ekipe, i pokupiti, pa onda na Vrata Jadrana od kuda je službeni polazak u 9:00. Čekanja nema. Ajde dobro, do 9:15 jer neki stvarno nisu stigli...
Opa Bato, čini se da nas ima dosta, 10 motora.
Krećemo i pičimo prema Tunelu. Prvi put ove jeseni vidim da je cesta posoljena, dakle nije pretoplo. Na ulazu u tunel pokazuje +4. Nije ni zima, navukao sam zimske podstave na hlače i jaknu i zimske rukavice. Pametna odluka.
S istarske strane Učke, vrijeme je za jednu „umjetničku“ sliku:
Nastavljamo vožnju „starom cestom“ za Buzet, pa uz dolinu Mirne prema Ponte Portonu i Bujama, do Plovanije gdje idemo u Sloveniju. Uživancija, netko sporije, netko brže, ali uglavnom svi skupa. Prema Istarskim Toplicama nije baš toplo (zanimljivo), pa idem sporije da se suvozačica ne smrzne jer je u trapericama.
I tako polako prolazimo kroz Buje, pokraj zgrade nakadašnjeg Digitrona, tu je jednom zavoju prvi put u životu čizmom (koja to nije, to je „škarpon“ za planinarenje, ne znam hrvatsku riječ, ja ih tako zovem) zastružem po asvaltu, neznam kako, ali dobro...
Dolazimo do granice, naši ništa, Slovencima treba skinuti kacige da nas bolje vide. Svi osim naše jedine vozačice koja je toga bila pošteđena. Ljubazni slovenski policajac mi govori da se nada da me neće sutra gledati u crnoj kronici, pitao sam ga da mi objasni što je time mislio, ali nisam saznao. Bit će da sam izgledao divlje. Bo...
Vozimo dalje za Portorož, stajemo, neki idu jesti, većina samo na kavicu i tako.
Ima tamo još ljudi, nije gotova sezona 8)
Sve uređeno i sređeno, mjesto me s hotelima i šetnicom podsjeća na neka francuska obalna mjestašca.
Pa evo malo Portoroža slikama:
Slovenska trava je najbolja:
Nastavljamo prema Piranu, kojeg prolazimo bez zaustavljanja. Izgleda mi simpatično mjesto, onako pravo primorsko, a opet nekako posebno. Iskreno, žao mi je što nismo bar malo prošetali, ali dobro... Ne mogu utjecati na odluku 10-tak ljudi... Onako na brzinu, mislim da bi se mogao vratiti do tamo, nekako mi romantično djeluje, kao šta ja znam...
Slična stvar i sa Izolom, jerbo je drugi prestigao prvoga i prošli smo svi skupa ravno. Opet šteta, jer kad sam već tamo, trebalo je bar 5 minuta stati i pogledati. To je bar moje mišljenje, jer na đir ne idem samo zbog vožnje, već i zbog destinacije, koju bi onda trebalo pogledati.
Drago mi je da sam poslije saznao da nisam jedini, pa će se valjda u budućnosti to promijeniti.
Evo nas u Kopru, nemam pojma kad sam zadnji put bio tamo.
Nastavljamo prema Kozini, pet minuta straha po autocesti bez vinjete do prvog izlaza, pa napokon nalazimo "staru" cestu do Kozine. Tankamo na OMV-u i laganini prema nazad. Odluka za ručak pada putem, idemo na jesti u Hrvatskoj :misli:. Najedosmo se mesa, poslije još na palačinke kod cure koja nije išla s nama i tako... Dođoh doma oko 22:00.
Sve u svemu lijepi đir. Motor izbrojao 288,9 km toga dana
I to je to.
Još sam danas malo krepan, ali i onako nekako ispunjen kako čovjek može biti samo nakon dobrog đira.
Za dodatne informacije o turizmu i ostalome, bacite oko na:
http://www.portoroz.si/
http://www.piran.si/
http://www.izola.si/
http://www.koper.si/
