Za sve nas koji se sa sjetom prisjećamo Grand prix utrka na Preluci izgradnja novog automotodroma na Grobniku bila je velika vijest , jedan ogroman korak naprijed jer je bez obzira na pogibije vozača već onda krajem 70-ih bilo jasno da je utrkama na cesti ili polustazama jednostavno odzvonilo.
Grand prix Finske na Imatri, otok Man, švedski Anderstrop, pa tako i Preluka jednostavno su postali preopasni a ljudski gubici iz sezone u sezonu sve veći.
Dakle prije 40 godina osvanula je nova pista , kojoj su se svi radovali jer je ona značila nastavak niza, tradicije i svega onoga što je nosio ovaj sport. Cijele rijeke ljudi iz moto klubova Rijeke, Opatije, Matulja učestvovalo je na tim utrkama što je danas skoro pa nezamislivo da se volonterski i sa toliko ljubavi može u bilo čemu što je vezano na sport angažirati toliko velik broj ljudi , od prodavača karata do direktora utrke. Jbg, nitko nije toliko gledao u novčanik niti trčao za lovom ko danas, učestvovanje u bilo kojem obliku na Grand prixu bila je čast , da , velika čast.
No , danas nakon toliko vremana , mogu sa sigurnošći reći da se automotodrom prema današnjoj regulativi nebi napravio u tako kratkom roku , a vjerojatno nikada.
Pista je projektirana i izvedena u najkraćem mogućem vrmeenu, bia je objekt prioriteta, a papiri su se rješavali godinama kasnije što je u današnjem pravnom sustavu jednostavno nemoguće.
Idejna rješenja, prostorni planovi, procedure prihvaćanje, javna izlaganja, screening elaborati, studije utjecaja na okoliš, javni uvidi, posebni uvjeti, upravni postupci, lokacijske dozvole glavni i izvedbeni projekti, građevinksa dozvola, tehnički pregledi, uporabne dozvole , kontrolna ispitivanja, imovinsko pravne zavrzlame, otkupi, kojekakva rješenja, inspekcijski nalazi .... i cijeli niz ostalih aktivnosti, danas, jednostavno nebi bilo moguće napraviti sve u samo jednoj godini....no prethodna država je silom jačeg to mogla napraviti i učinila je.......Istina da su se godinama povlačili imovinsko-pravni postupci jer je staza bila na prostoru dviju općina, cijelom nizu privatnih čestica, državnim parcelama, vojnim koridorima i cijelom nizu nerješenih parcela što je konačno prošlih godina rješeno.
Šta smo dobili 1978, šta imamo danas.?
Prije točno 40 godina dobili smo jedan objekt koji je imalo malo zemalja svijeta i utrku koja je značila čisti prestiž u tom svijetu. Rat nas je sjebao u potpunosti jer navala ostalih koji su godinama čekali ponizno u redu da bi dobili utrku, a o blisko i dalekoistočnim zemljama punih love da ni ne pričam, je dotukao bilo kakvu mogućnost da se priča ponovno pokrene, učešća i cijela igra se u financijskom smislu toliko promjenila da smo danas u nemogućnosti stati u red za dobivanje utrke "jednog dana" a kamoli u neko dogledno vrijeme je i dobiti. Novac kojega ovaj sport nema, sponzori kojih ovaj sport nema , a i sama država i da hoće stati iza jednog takvog svjetskog eventa jednostavno nema nit želje niti love da to ostvari i to treba jasno reći a ne stalno pumpati javnost o nekim formulama 1, motoGP, wsbk i sličnim svjetskim sportskim događanjima za koje smo mi totalni anonimusi...
Šta imamo danas?
Danas imamo ono što smo imali i 1978, istina povremeno se objekt tj.staza sa zonama kroz održavanja popravljala, sad je konačno rješen i novi asfalt ali infrastruktura automotodroma ostala je na nivou prije 30-ak godina.
Postavljam si pitanje "Da li uopće i zaslužujemo bolje" , odgovor je uvijek Da. no zapitajmo se koliko ljudi uopće pohodi ovaj objekt, po kojim cijenama, da li nam treba veći pomak za ovaj nivo usluge koji nam automotodrom pruža, a kad gledaš cijenik jednog dana- nije priča jeftina, daleko od toga , nije baš dostupno mnogima ....
Zato danas imamo klijentelu baziranu na amaterskom pristupu, rekreativce, tu i tamo poneki amaterski event i jednom godišnje to svjetsko prvenstvo koje bi vjerojatno već odavno izgubili da je zainteresiranost u svijetu imalo veća ... utrka sa 12 -tak prikoličara za jedno svjetsko prvenstvo djeluje pomalo smješno, al bolje da ništa više ne drobimo o tome, vidjeli smo kolika je bila zainteresiranost na tribinama, kolika u medijima, na tv-u , i ostalim medijima...na nivou 3. nogometne lige ako ne i gore....
Optimist bi rekao "samo mi je 40 godina pa tek sam počeo živjeti", pesimist "imam već 40 godina vrijeme je da počnem razmišljati o mirovini"
Nadam se da svi u glavama imamo prvu opciju i da ćemo tek sada vidjeti šta nam može ponuditi "djevojka u pravim godinama" ...samo nek je bude
Sretan rođendan !!!
