TRANSPORTER
- Thread starter QuinnSaab
- Start date
QuinnSaab
New member
Posegnuo sam u ladicu i naišao ključ na kojem je bio obješen spužvasti privjesak s tri muzičke vilice, pogledao sam u dokumente i nasmijao se
- A taaaaj skuter! - povukao sam je na krevet i zagrlio – taj može.
Još snen ustao sam, upalio radio, dovukao se tih nekoliko koraka do maljušne kuhinjice u želji da skuham kavu. Otvorio ormarić i tupo gledao u njegovu unutrašnjost zaboraveći što sam želio. Na radiu je svirala “Ain't no sunshine when she's gone”- iako nisam razumio niti jednu riječ, osjećao sam da je to pjesma u kojoj se mogu pronaći upravo u tom trenutku. Klara je otišla i ono što se jučer ćinilo kao naš dom postalo je samo sivo prenočište. Nekoliko lončića, ponešto rasparenog porculana i isto tako rasparenog bešteka odisali su bezimenim samcima koji su boravili u ovom studiju. Izgužvane plahhte i razbacani jastuci svjedočili su o strastveno provedenoj noći. Puno kasnije netko mi je rekao da to znači “ ne sije sunce od kako je otišla” - uistinu to jutro ni sunce nije sjalo.
Što sam mogao ućiniti? Kombi nisam imao želje ni tražiti od policije, izgubiti ću dragocijeno vrjeme zbog prespore talijanske administracije, a ionako nisam moga prebaciti Astru. Fausto će sigurno gunđati što mu Astra zauzima prostor, no tu nisam mogao ništa. Trebao sam pronaći tko mi je smjestio. Klara je imala pravo s T-Maxom lako ću se uklopiti i nitko me neće prepoznati. Dovoljno je snažan da potegne po Alpama i okolnim cestama, a i agilan za voziti po gradu.
Odlučio sam pratiti Zocu. Bio mi je prijatelj sve te godine i zadnje što bi očekivao je da mi smjesti. Borio sam se sa željom da odem ravno k njemu i razbijem mu zube, no to nebi bilo ni najmanje mudro. Morao je imati neki razlog, niko toliko dobro nemože glumiti doliko dugo, mislio sam. Našo sam ga kako izlazi iz svoje kuće u Luganu. Zoca nije bio neki vozač tako da sam bez pol muke pratio njegova TT-jca. Na jednom od dobro poznatih uličnih punktova pokupio je prostitutku. Ćinilo mi se da je to bila ista ona zgođušna riđa koju sam vidio s njime u restoranu. Prostitiucija je u Italiji legalna, nije legalno imati boredel ili biti svodnik, iako i toga ima. Zakon odrđuje isključivo za žene da svoju djelatnost mogu jedino raditi na ulici i u svojim stanovima. Negdje sa '90-ima i raspadom Sovjetskog bloka počeo je veliki “uvoz” takozvanih “poljskih cura”, mada su u velikom se tu našle i mlade djevojke sa područja bivše Juge. Poslje je u par večih valova imigracije došlo dosta iz Nigerije i Perua sa turističkim vizama, te Albanije da bi se pred kraj 90-tih vrata otvorila za Moldoviju, Litvaniju. Razmišljajući o tome, dok sam ga pratio, shvatio sam da se vrijeme taman poklapalo sa Zocinim dolaskom u Italiju. Što ako je njegova žena zapravo bila u pravu? Što ako Zoca tada nije jednostavno mogao odoljeti, kad su tako stajale uz put, bile dostupne? Jel' od toga poludjela i oduzela si život? Sve je poprimalo drugačije vizure. Činilo mi se kao da sam dosada živio u velikoj laži.
Vozili smo cestom uz jezero. Neznam da li je dan bio tako siv ili su moje misle bile toliko sive, no krajolik se činio tako staklast. Krečući se prema Campione di Italia, mjestašću nalik na brojna hrvatska primorska mjesta s uvijetno rečeno talijanske strane Lago de Lugano, nisam mogao ne primjetiti kako gradićem dominira ogromna građevina izrađena od žute cigle, modernih oštrih linija. Nadvisivala je lokalnu crkvu za cijelu visinu tornja. Mastodontska građevina odudarala je od lokalnog krajolika i djelovala je kao ulaz u drugu dimenziju, što je ona ustvari i bila. Najveći Casino u Europi na devet katova, tri podzemna kata garaže, nekoliko restorana, bezbroj automata, ruleti, svoje mušterije je mamaio nagradama poput vrijednih automobila. Komprimiranim Las Vegasom,bez EU PDV-a upravljala je taljanska vlada, uz blagonaklonost Švicarske. U gradiću je moneta plaćanja bio švicarski franak, ali se moglo plaćati i eurima. Tablice na automobilima su bile švicarske, telefonijom je upravljao Swisscom, tako da morate zvati pozivni za Italiju. Održavanje reda bilo je pod patrionatom carabinjera, no postojala je i lokalna policija. Talijani imaju dugu tradiciju kockanja ili ti u novom žargonu “igara na sreću” i ovo granično mjesto gotovo oduvijek je imalo kockarnicu. Odlazak u kockarnicu tijekom dnevne pauze bilo je normalna stvar, tako da me nije nimalo iznenadila svrha Zocina posjeta ovom mjestu. Ono što je mene mučilo je kako da ga pratim u tom kockarskom megapolisu, koji je imao čitave privatne katove zatvorene za javnost.
U svakom slučaju odlučio sam da na glavni ulaz neidem te se odvezao na sporedni ulaz dostave. Ispred je stajao krupan muškarac, uredno počešljanje plave kose u svojim pedesetim godinama. Pušio je tanke cigarete dok je ponosno isturio trbušinu naslanjajući se na ulični rukonaslon. Bio je to jedan od onih ljudi koji na prvu steknu povjerenje poslodavca jer se ćine jako sposobni dok su uistinu samo jako nadmeni. Spazio me i u svojoj nadmenosti odmah krenuo sa predpostavkom koja je za njega bila istina:
- Kasniš – izustio je – Zar ti Mauricio nije rekao kad trebaš doći? Ti si mu zamjena, zar ne?
- Oprostite ako kasnim došao sam ćim sam prije moga. Neznam čak ni što se očekuje od mene. - rekao sam ponizno se skutreći.
- Raditi ćeš na petom katu – krenuo je s visine objašnjavati. - i da nisi ni slučajno zabrljo. Jasno?
- Jasno. Truditi ću se iz sve snage. - kimao sam kao da mi život ovisi o tome
Pokazao mi je gdje je garderoba i kratko uputio u posao konobara na petom katu.
- Vidim ja, dobar si ti. Gore ne smiješ pokazati da ti je do ičega stalo. Jasno? Ti si tu da služiš piće. Jasno? Ako se išta čudno dešava - Ti si tu da služiš piće- Jasno?
- Jasno – kimao sam
Nisam se ni nadao da ću tako lako ući u ovu tvrđavu, a još manje da ću dobiti neograničeni pristup. Sreća mi se očito nasmjehnula.
- A taaaaj skuter! - povukao sam je na krevet i zagrlio – taj može.
Još snen ustao sam, upalio radio, dovukao se tih nekoliko koraka do maljušne kuhinjice u želji da skuham kavu. Otvorio ormarić i tupo gledao u njegovu unutrašnjost zaboraveći što sam želio. Na radiu je svirala “Ain't no sunshine when she's gone”- iako nisam razumio niti jednu riječ, osjećao sam da je to pjesma u kojoj se mogu pronaći upravo u tom trenutku. Klara je otišla i ono što se jučer ćinilo kao naš dom postalo je samo sivo prenočište. Nekoliko lončića, ponešto rasparenog porculana i isto tako rasparenog bešteka odisali su bezimenim samcima koji su boravili u ovom studiju. Izgužvane plahhte i razbacani jastuci svjedočili su o strastveno provedenoj noći. Puno kasnije netko mi je rekao da to znači “ ne sije sunce od kako je otišla” - uistinu to jutro ni sunce nije sjalo.
Što sam mogao ućiniti? Kombi nisam imao želje ni tražiti od policije, izgubiti ću dragocijeno vrjeme zbog prespore talijanske administracije, a ionako nisam moga prebaciti Astru. Fausto će sigurno gunđati što mu Astra zauzima prostor, no tu nisam mogao ništa. Trebao sam pronaći tko mi je smjestio. Klara je imala pravo s T-Maxom lako ću se uklopiti i nitko me neće prepoznati. Dovoljno je snažan da potegne po Alpama i okolnim cestama, a i agilan za voziti po gradu.
Odlučio sam pratiti Zocu. Bio mi je prijatelj sve te godine i zadnje što bi očekivao je da mi smjesti. Borio sam se sa željom da odem ravno k njemu i razbijem mu zube, no to nebi bilo ni najmanje mudro. Morao je imati neki razlog, niko toliko dobro nemože glumiti doliko dugo, mislio sam. Našo sam ga kako izlazi iz svoje kuće u Luganu. Zoca nije bio neki vozač tako da sam bez pol muke pratio njegova TT-jca. Na jednom od dobro poznatih uličnih punktova pokupio je prostitutku. Ćinilo mi se da je to bila ista ona zgođušna riđa koju sam vidio s njime u restoranu. Prostitiucija je u Italiji legalna, nije legalno imati boredel ili biti svodnik, iako i toga ima. Zakon odrđuje isključivo za žene da svoju djelatnost mogu jedino raditi na ulici i u svojim stanovima. Negdje sa '90-ima i raspadom Sovjetskog bloka počeo je veliki “uvoz” takozvanih “poljskih cura”, mada su u velikom se tu našle i mlade djevojke sa područja bivše Juge. Poslje je u par večih valova imigracije došlo dosta iz Nigerije i Perua sa turističkim vizama, te Albanije da bi se pred kraj 90-tih vrata otvorila za Moldoviju, Litvaniju. Razmišljajući o tome, dok sam ga pratio, shvatio sam da se vrijeme taman poklapalo sa Zocinim dolaskom u Italiju. Što ako je njegova žena zapravo bila u pravu? Što ako Zoca tada nije jednostavno mogao odoljeti, kad su tako stajale uz put, bile dostupne? Jel' od toga poludjela i oduzela si život? Sve je poprimalo drugačije vizure. Činilo mi se kao da sam dosada živio u velikoj laži.
Vozili smo cestom uz jezero. Neznam da li je dan bio tako siv ili su moje misle bile toliko sive, no krajolik se činio tako staklast. Krečući se prema Campione di Italia, mjestašću nalik na brojna hrvatska primorska mjesta s uvijetno rečeno talijanske strane Lago de Lugano, nisam mogao ne primjetiti kako gradićem dominira ogromna građevina izrađena od žute cigle, modernih oštrih linija. Nadvisivala je lokalnu crkvu za cijelu visinu tornja. Mastodontska građevina odudarala je od lokalnog krajolika i djelovala je kao ulaz u drugu dimenziju, što je ona ustvari i bila. Najveći Casino u Europi na devet katova, tri podzemna kata garaže, nekoliko restorana, bezbroj automata, ruleti, svoje mušterije je mamaio nagradama poput vrijednih automobila. Komprimiranim Las Vegasom,bez EU PDV-a upravljala je taljanska vlada, uz blagonaklonost Švicarske. U gradiću je moneta plaćanja bio švicarski franak, ali se moglo plaćati i eurima. Tablice na automobilima su bile švicarske, telefonijom je upravljao Swisscom, tako da morate zvati pozivni za Italiju. Održavanje reda bilo je pod patrionatom carabinjera, no postojala je i lokalna policija. Talijani imaju dugu tradiciju kockanja ili ti u novom žargonu “igara na sreću” i ovo granično mjesto gotovo oduvijek je imalo kockarnicu. Odlazak u kockarnicu tijekom dnevne pauze bilo je normalna stvar, tako da me nije nimalo iznenadila svrha Zocina posjeta ovom mjestu. Ono što je mene mučilo je kako da ga pratim u tom kockarskom megapolisu, koji je imao čitave privatne katove zatvorene za javnost.
U svakom slučaju odlučio sam da na glavni ulaz neidem te se odvezao na sporedni ulaz dostave. Ispred je stajao krupan muškarac, uredno počešljanje plave kose u svojim pedesetim godinama. Pušio je tanke cigarete dok je ponosno isturio trbušinu naslanjajući se na ulični rukonaslon. Bio je to jedan od onih ljudi koji na prvu steknu povjerenje poslodavca jer se ćine jako sposobni dok su uistinu samo jako nadmeni. Spazio me i u svojoj nadmenosti odmah krenuo sa predpostavkom koja je za njega bila istina:
- Kasniš – izustio je – Zar ti Mauricio nije rekao kad trebaš doći? Ti si mu zamjena, zar ne?
- Oprostite ako kasnim došao sam ćim sam prije moga. Neznam čak ni što se očekuje od mene. - rekao sam ponizno se skutreći.
- Raditi ćeš na petom katu – krenuo je s visine objašnjavati. - i da nisi ni slučajno zabrljo. Jasno?
- Jasno. Truditi ću se iz sve snage. - kimao sam kao da mi život ovisi o tome
Pokazao mi je gdje je garderoba i kratko uputio u posao konobara na petom katu.
- Vidim ja, dobar si ti. Gore ne smiješ pokazati da ti je do ičega stalo. Jasno? Ti si tu da služiš piće. Jasno? Ako se išta čudno dešava - Ti si tu da služiš piće- Jasno?
- Jasno – kimao sam
Nisam se ni nadao da ću tako lako ući u ovu tvrđavu, a još manje da ću dobiti neograničeni pristup. Sreća mi se očito nasmjehnula.
kapetand
New member
Zaista je super vidjeti trud i volju Quinn da nam podari priču koju vjerujem mnogi čitaju i čekaju sljedeće nastavke.Obožavam tvoju sličnost s Oldom u vezi detalja kojom opisuješ situacije jer itekako dočaravaju sliku koju zamišljamo u glavi.Quinn samo nastavi dobrim putem,svakako imaš moju podršku za tvoju kreativnost u vidu pisanja jer ovdje je to rijetko na forumu ali ima vas par koji ste nas navukli na priče i zaljepili za ekrane i svaki dan ujutro provjeravamo eventualne nove nastavke. Ako ikad budeš na Trešnjevki imaš :bananapivo: :bananapivo:
ZLO
Active member
prpa said:kaj ovo ima sličnosti s old-ovim pričama :misli: haluciniraš, ovo je žbrljotina na razini ane žube, rtl-a i ostalih govana :wink: a smrdi i po kompilaciji ,kak veli netkočak i sa pravopisnim greškama
:shock:
LIKE IT žuži jelinek :lolcry: :lolcry: :lolcry:
(u 6 razredu osnovne škole
)QuinnSaab
New member
a joj kaj si me na hvalio, ma ja samo piskaram malo da mi prođe vrjeme. Hvala ti. :0648:duxx said:
malo sam sad u gužvi sa doktorima i imam problematiku kompa, no uskorom ide novi nastavak. hvala ti još jednom na podršći, na trešnjevci sam dosata često jel mi tam roditelji žive, ali ja častim :bananapivo: