Cingue Terre - Korzika - Sardinija - južna Italija 2013

[Super Jura]

Putovanje 2013 – Cinque Terre – Korzika – Sardinija – Južna Italija

Ovogodišnje putovanje je bilo planirano u malo duljem trajanju i još je trebalo uključiti i odlazak na Siciliju, ali zbog ozljede i operacije «baka servisa», sretni smo da smo uopće uspjeli išta izorganizirati. Uspješna potraga za drugom kombinacijom čuvanja djece,  osigurala je odlazak na naše ovovgodišnje (skraćeno) moto putovanje!!!
Pa krenimo polako...

Stara ekipa je na okupu,

ove godine na «starim prometalima»
Toni (Toni12) i Ivanka na Supertenerki, a Jura (Super Jura) i Buba na GSA

Dan 1 – (21.5.2013. utorak)
Zagreb – Slovenija –  Trst – Bolognia – Regio Emila – Bagnolo in Piano  (590 km)

Nakon posla brzinsko pakiranje i pokret.
Najveći problem je bio koju moto obleku obuči na sebe, ljetnu ili zimsku... za Korziku kažu 15 -17 C, ali za Sardiniju preko 30 C... hmmm.... Na kraju odluka pada na ljetnu kombinaciju (što je, naravno, ispala pušiona).
S Tonijem i Ivankom se nalazimo na Heinzelovoj, kod peseka u 14,15 h.

Već standardno za prvi dan je isplanirano «teleportiranje» do točke interesa, puno km i dosadna vožnja po AC, samo da što prije stignemo.

1. stajanje na HR-SLO granici radi kupnje vinjeta. Kupujemo onu polugodišnju (25 eura), a Toni uzima onu tjednu (7,5 eura). Dalje vozimo bez stajanja skroz do slovensko talijanske granice, gdje stajemo natankati jeftiniji slovenski benzin.

Od Ljubljane nas prate crni oblaci, koji su garantirali kišu, taman kad smo mislili stati da obučemo kišnjake, cesta je zaokrenula prema sunčanom dijelu neba 
Doma smo pomno provjerili prognozu koja nam je obečala da čemo se cijelo putovanje provlačiti između oblake i kako nebi smjeli kisnuti skroz do kraja putovanja, a kako vidimo, napeto je počelo!

I stvarno smo uspjeli izbječi kišu... za sada bar tu u Sloveniji...
U Italiji krasno sunčano... stajanje na pumpi prije sketanja za Bolognu i kratki odmor uz sokić i sendviće.

Vozimo via Bologna... prolazimo Bolognu pa nastavljamo via Modena i već u lagni sumrak stižemo do našeg skretanja sa AC.

GPS nas dovodi do  Hotela Silver koji smo rezervirali jučer navečer preko booking.com-a jer računali smo da ćemo stići prilično kasno, pa da još u to vrijeme ne moramo tražiti smještaj...

Hotel super, cijena još bolja (55 eura/dvokrevetna soba s doručkom). Odmah na recepciji pitamo za kakvu klopu, preporučuju nam odličnu pizzeriju, koja se pokazala zaista odlična i za svaku preporuku...

Današnja ruta:

Troškovi dana:
Benzin - krenuli smo s punim tankom, 1.tankanje SLO – 26 eura (1,463 eura/L),
2. tankanje Italija 30,03 eura (1,835 eura/L) =  ukupno 56,03 eura
AC – Slo vinjeta 25 eura, AC Trst – Bolognia 20,60 eura,
Bolognia – Reggio Emila 4,30 eura =  ukupno 49,90 eura
Smještaj - Hotel Silver – 55 eura dvokrevetna soba s odličnim doručkom. Hotel za svaku preporuku.
Hrana – ručak na AC (sendvići i sokići) 13,40 eura, večera 32 eura = ukupno 45,40 eura
Ukupno – koma  - 206,60 eura




Dan 2 (22.5.2013. srijeda) :
Bognolo in Piano – Passo del Cerreto (1261 m) –La Spezia - Cinque Terre – Pisa – Livorno (cca 310 km)

Ujutro buđenje, odličan doručak, pakiranje i pokret.

Danas je prvi pravi dan putovanja, plan je obilazak Cinque Terre ili ti malih šarenih sela na stjenovitoj obali Ligurije koja su ujedno i nacionalni park i pod zaštitom UNESCO-a.
Dogovor je pao da idemo lokalnom cestom SS63 preko brda - prevoja Cerreto na La Speziu.

Passo del Cerreto (1261 m)

Vozimo se nešto dulje nego smo planirali. Zbog radova je dio ceste bio zatvoren pa  smo malo kružili, ali ništa strašno.

Prolazimo kroz La Speziju koja je krasna... krasne građevine...

I evo nas na obali u NP Cinque Terre... pogled oduzima dah...

Ubrzo stajemo u mjestašcu Romaggiore... parking - garaža je na vrhu mjesta iako nam ćufta pokazuje na sami rotor na ulazu u mjesto i kaže da je parking za motore tamo. Samo mjesto je pješačka zona i spušta se sve do mora.

Nizbrdo ide lako... a kako ćemo nazad... he he...
Jako simpatično mjesto, kućice šarenih fasada, što daje dodatnu čar mjestu.

Glavna ulica je puna malih dučančića, u jednom od njih Toni i Ivanka uzimaju snek prženih morskih plodova.

Spuštamo se do mora, tu je i mala «lučica» nema mjesta za vezanje brodica pa se iste vade van na suho, a možda je to i zbog valova, ko će ga znati!

Sela Cinque Terre su povezana šetnicom koja je uklesana u stijene uz samu obalu, iako kažu da je do slijedećeg gradića Manarola potrebna šetnjica oko 15-tak min u jednom smjeru s koje se pruža krasan pogled, ipak smo taj dio preskočili i ostavili za neki drugi put kad nećemo biti u moto opremi!

Odlučujemo malo uči sporednim «uličicama» među kuće... Ulice su uglavnom strme uske stepenice... penjemo se s jezicima do poda!

Škola i školsko igralište...

Vraćamo se na glavnu šetnicu

i nalazimo mali restorančić gdje sjedamo da nešto popijemo i prigrizemo. Nismo mogli vjerovati kad smo ugledali dostavno vozilo da dolazi i prolazi na milimetar od terase na kojoj sjedimo...

Tražimo račun i ljubazna teta konobarica donosi račun 23,5 eura.. ma da, mislimo si nemoguće i odmah plaćamo 25 eura i odlazimo dok se teta ne predomisli... nije se puno zeznula, samo nekih 10-tak eura manje naplatila.... kuća časti...

Uspjevamo se nekako dovuči do motora koji su parkirani «na vrh brda».

Dalje nastavljamo lokalnom cestom prema Monoroli i Corniglia ... s ceste se pruža odličan pogled na seoca.

Dolazimo do parkinga mjestašca Corniglia..., ima još cca 2 km dolje do sela, pa odustajemo od posjeta ovoga... nastavljamo dalje do Verrunze. Cesta dalje je prilično uska i zavojita i ne baš u nekom predobrom stanju s dosta rupa.
Uz cestu nailazimo na interesantno prometalo vlakić-žičaru koja je očito služila ili još uvijek služi za berbu brojnih vinograda.

Parking je isto dosta daleko od samog mjesta jer je bujica uništila cestu i prilaze kućama, pa su radovi u tijeku. Parkiramo motore i hodamo nekih 1-2 km, do mjesta, nizbrdo, pa nije panika, ali za nazad će biti veselo... usput vidimo štetu koju je bujica nanijela.

Koliko smo uspjeli skužiti bujica je uništila sve mostiće do kuća s druge strane obale, pa su se ljudi morali snalaziti... he he...

Na ulazu u mjesto Hitna, u garaži vozilo za mjesnu intervenciju i drugo za prijevoz do bolnice, vjerojatno  :misli:

Gradić je zaista prekrasan, nešto manje turista nego u prethodnom, jer ipak je teže dostupan.
Zaključujemo da je ipak najbolja kombinacija obilaska Cinque terre brodićem koji vozi od mjesta do mjesta.

Šećemo se gradićem

i na kraju sjedamo malo na kamenju na rivi s odličnim pogledom na grad i mjesnu crkvu, koja upravo počinje sa zvučnom melodijom zvonjave zvona, mrak....

Kupujemo vodu i ajmo uzbrdo do motora..., ahhhh koma, da li je potrebno naglasiti da smo u moto opremi. I tako hodamo, hodamo... nailazi Twingo koji je od mjesta išao u našem smjeru, bez puno razmišljanja su žene podigle palac gore i za čudo je teta stala... žicamo prijevoz do parkinga (za nas četvero) kak bumo stanli u auto nije bitno... veli ona nema frke, upadajte.... he he...teta je zakon.

Motorima se vraćamo do glavne ceste, ali zbog odrona ne možemo nastaviti dalje prema Monterosso-u, što je bio plan.... nego se samo možemo vratiti istom cestom nazad prema La Spezii, što i činimo.

Sa ove strane se pruža predivan pogled na mjesto i brodove i pomornice u luci La Spezie.

Od La Spezie se spajamo na AC do Pise, jer imamo još dosta toga u planu za danas, a već je dosta kasno. Usput stajemo na pumpi.
I stižemo u Pisu.

Parkiramo i vežemo «konje»

I ajmo u šetnju i razgledavanje.
I naslikavanje narvano.

Nakon razgledavanja kosog tornja nastavljamo do Livorna.
Smještaj smo rezervirali u centru Hotel Ariston, koji je relativno blizu luke, a nalazi se na glavnom trgu, s pogledom na utvrdu. Zbog visokih cijena smještaja uzeli smo si četverokrevetnu sobu. Stižemo do hotela, prilična gužva je u mjestu. Gazda nam oslobađa mjesto za motore ispred samog ulaza i objašnjava kako je tu sigurno jer imaju kameru koja snima, a recepcija je otvorena cijelu noć tako da nemamo brige. Osoblje hotela izuzetno ljubazno, čak su nam rekli da nema problema da će nam servirati doručak prije odlaska na trajekt u 6 ujutro, nismo mogli vjerovati. Soba baš i nije bila bog zna šta, a krevet na kat koji se prema potrebi otvara nam nije ulijevao povjerenje da se neće sam od sebe tokom noći sklopiti. Ali zbog dobro provedenog dana i umora ti detalji nas kasnije uopće nisu smetali.

Nakon tuširanja i presvlačenja krećemo u šetnju mjestom u kojem je prilično živo, zbog utrke brodica kanalom oko utvrde.

Premišljamo se šta bi pojeli, kao nismo jako gladni i uto nabasamo na kebab i pada odluka.
Nakon kebaba smo se još zasladili sladoledom i lagano onesvijestili u krevete!

Današnja ruta:

Troškovi dana:
Benzin –  20 eura (1,669e/L) i 17 eura (1,868 e/L) = uk 37 eura
Smještaj – Hotel Ariston, Livorno – četverokrevetna soba s doručkom 105 + b.p. 6 eura = 55,5 eura/ par
Hrana – ručak 23,5 eura, večera 11,5 eura, sokovi i sladoled uk 6,65 eura
Suveniri i ostalo – 18,5 eura

 

[Super Jura]

Dan 3:
Trajekt Livorno – Bastia
Bastia – Corte – np Restonica – Ajaccio (cca 190 km)

Buđenje u cik zore. Trajekt za Korziku nam isplovljava u 8, a mi moramo doći 1,5 h ranije.
Prije polaska dobivamo obećani doručak. Pozdravljamo se s ljubaznim strikom iz hotela i pokret.

Formalnosti u luci prolaze vrlo brzo i za manje od 10 minuta motori su sparkirani, a mi uzimamo udobne ležaljke i nalazimo si mjesto u zavjetrini «pod krovom» jer nekako nebo se crni pa da nebi bilo iznenađenja.

I točno na vrijeme napuštamo Livorno!

Vožnja brodom do Bastije traje cca 4,5 h. Cijena trajekta u odnosu na prije tri godine su jako poskupile sada jedan smjer (motor + 2 osobe) plaćamo 84 eura, dok smo prije tri godine povratnu kartu  (motor i 2 osobe) plaćali 65 eura. Šta ti je inflacija!

Za vrijeme plovidbe nas obavještavaju da je na brodu izbio požar. Uopće ih nismo ozbiljno shvatili do slijedeće obavijesti koja je glasila da požar još uvijek nije ugašen i da se mole putnici da se okupe oko brodova za spašavanje. Bili smo uvjereni da je riječ samo o nekoj vježbi dok se ljudi nisu počeli okupljati oko brodića za spašavanje koji su se nalazili odmah pokraj nas....??!!!???!!???!??!??!?!?
Ali srećom nakon nekog vremena dolazi i treća obavijest i kaže striko na nerazgovjetnom engleskom, francuskom i talijanskom da je požar ugašen.
I tako bezbrižno nastavljamo svoje putovanje prema Korzici.

I stižemo u Bastiju.

Probijamo se kroz gradsku gužvu, koma..
Na Korzici se vozi neka biciklistička utrka, pa je promet djelomično zatovren kako ekipa prolazi. Uspijevamo napustiti Bastiju i dalje vozimo predivnom cestom prema Corte-u.

Pred samim Corte-om prometna, koja se očito taman dogodila jer još nisu ni promet zatvorili.

Corte...

Prolazimo Corte

i nastavljamo u NP Restonica. Več smo prilično gladni, a nabrijali smo se na odličnu kosu geometriju koju smo prije par godina tu jeli u kolibi na kraju ceste.

Vozimo se predivnim krajolikom

Uskoro stižemo na parking na kraju ceste

i u kolibi si naručujemo duplu platu. Iako su dečki (konobari) bili uvjereni da će nam to biti premalo, morali smo se pomučiti da ju počistimo.

Malo šetnje i odmor...

Istom cestom kroz NP se pruštamo nazad do Cortea... na sladoled i kratko razgledavanje....

Corte je stari grad, koji se nalazi u centralnom dijelu Korzike, u brdima, sam gradić je smješten na brdašcu na vrhu kojeg se nalazi citadela, tako da je većina ulica ustvari stepeništa, a po nekima čak i auti vože, he he...
Kuće u mjestu su prilično stare i otužnog izlega iako grad ima svoj šarm i toplinu!

Doista impresioniraju naknadno provedene cijevi za kanalizaciju koje idu s vanjske strane zgrada...

nastavljemo dalje prema Ajacciu. Cesta je odlična, široka, preko prevoja....

Na samom vrhu prevoja ulazimo u takvu magluštinu da jedva vidimo prst pred nosom, temperatura pada na svega 9 C, brrrrr...

Izlazimo iz oblaka i pruža se odličan pogled na drugu stranu

Uskoro stižemo u Ajaccio. Prilična gužva, a nama je hotel na drugoj strani mjesta tako da moramo proći kroz cijeli grad, pa odmah imamo i detaljno razgledanje grada.

Dolazimo do Hotlea Stella di Mare koji se nalazi uz more i zaista je krasan, za svaku preporuku, iako ne baš jeftin (80 eura dvokrevetna soba).

S terase hotela se pruža predivan pogled na obalu Korzike u zalazak sunce

Večerica u hotelu. I polako pakiranje u krpe.

Današnja ruta:

Troškovi dana:
Benzin – nismo tankali - dakle 0
Trajekt – Livorno – Bastia 84,4 eura ( motor + 2 osobe paluba)
Smještaj - Hotel Stella di Mare, Ajaccio 80 eura (dvokrevetna soba bez doručka)
Hrana – ručak/kosa geometrija 21,5 euro, Corte – sokovi i sladoled uk 7,5eura, večerica 16,5 eura
Suveniri i ostalo – 26 eura

Nastavak slijedi!

 

[LS]

Divna ruta , svaka čast  ! Lijepo je ali nije jeftino, bogami cifra opako raste !!!

 

[bborio]

aper:

 

[K_A_W_A]

Prelepo, pravo je uzivanje citati 

 

[Super Jura]

Dan 4: Ajaccio – Bonifacio (cca 135 km)

Ujutro buđenje i pakiranje. S obzirom da u hotelu nemamo doručka, krećemo ranije pa ćemo jesti negdje usput.  Odmah u Ajacciu stajemo na benzinskoj, pa punih tankova nastavljamo prema Bonifaciu.

Ponovno prolazimo kroz Ajaccio.
Plaža u Ajacciju

Usput srećemo interesantna prometala

Prolazimo i pokraj tržnice na kojoj je živo, ali nismo baš imali priliku za neku dobru sliku

Bit će da je stigla friška roba, pa se striko bori s kutijom... he he..

Reklo bi se da se opet prilično zagužvalo...

Uspijevamo se izvuči iz grada i za nagradu nam se pruža odličan pogled na grad

Vozimo se kroz unutražnjost Korzike, kroz mala simpatična mjesta.

Groblje uz mjesto

Pogled s ceste

Pa opet mjestašce...

I naravno opet groblje..

I uskoro se pruža pogled na Propriano

Ulazimo u Propriano jer smo odlučili tu stati na doručak – to nam je otprilike na pol puta do Bonefacia.

Baš smo imali najbolj namjeru se malo prošetati mjestom, ali vjetar je tako brijao da smo to maximalno skratili.

Ubrzo nalazimo dobro mjesto za «doručak»

Nakon klopice nastavljamo dalje...

Vozimo se predivnom zavojitom cestom kroz brdski dio, kad uskoro dolijeću motori i pokazuju nam da usporimo, OK usporimo, ali ubrzo nas zaustavljaju i ne puštaju dalje, kažu biciklistička utrka (ona od jučer)

Koristimo priliku za naslikavanje.

Ova slika opisuje cestu.

Uskoro stiže ekipica....

I nastavljamo dalje...

I ubrzo stižemo u Bonifacio.
Pronalazimo naš «resort» koji se nalazi malo izvan mjesta, a koji smo rezervirali od doma preko booking.com-a s obzirom na paprene cijene smještaja u mjestu. Iznajmili smo si kućicu, jako jako simpatično mjesto, pogotovo za ljetovanje s obitelji.

Naša kućica!

Na dolasku taman srećemo francusku moto ekipu koja je tu več par dana i sutra odlaze... Toni koristi priliku za slikanje s članicom ekipe...

BONIFACIO

Krećemo u laganu šetnjicu krasnim starim gradom koji se smjestio na stijenama koje se nadvijaju nad morem, vrlo impresivnog izgleda.

Uske ulice sa puno detalja na starim kućama mjesta.

Morali smo iskoristit priliku za jedan sladoledić iz automata... he he...

Dolazimo na «terasu» s koje se pruža odličan pogled na stijene uz Bonifacio

I najnaslikavaniju stijenu grada

I galebovi uživaju u  pogledu

I naravno niti ne slutimo kuda nas Buba namjerava voditi... onak nas neobavezno pita dal' nas zanim da izbliza vidimo stijene na kojima se smjestio grad, naravno pristajemo...
A kad ono....

198 visokih stepenica uklesanih u stijenu pod kutem od 45 stupnjeva!  :shock:

Nije čak bilo lako niti sići dolje po njima, a kako ćemo gore nećemo ni misliti.

Stijene su zaista predivne, impresivne!

Neko si je stvarno dao truda ovo sve isklesati!

Ahhhhh .... sad trebamo nazad!

Popeli smo se do gore, ispustili dušu naravno! Morali smo sjesti bar jedno 5 minuta da uopće možemo doći k sebi prije nastavka.

Dalje šećemo mjestom, po malim uskim uličicama.

Dolazimo i do same utvrde, tj jednog od ulaza u grad

Uz zidine dućan sa interesantnim stvarima. Jel neko zna šta je ovo?!  :misli:

Lokalna pila

Od silnog hodanja smo i ogladnili i bilo bi dobro nešto i prigristi, ali to naravno nije tako jednostavno jer Korzikanci se previše druže s Talijanima pa su svi restorani zatvoreni do 19 ili 19,30.  Ipak uspijevamo naći restać koji radi... s pogedom na zalijev, koji vodi prema luci. Društvo nam radi galeb, koji je neumorno stajao na prozoru i žicao klopu. Imali smo pogled na trajektnu luku i nije nam bilo čudno što nema trajekta.

Nakon klope još lagana šetnjica s pogledom na stari grad

i polako odlazimo do našeg resorta, gdje se bacamo u razgledanje.
Zbilja je krasno imamo i predivan bazen uz kojega smo se ipak odlučili malo relaksirati he he...

S obzirom da bi nam brod trebao isploviti ujutro u 8,30 i da moramo doći barem 1,5 ranije idemo ranije na spavanac. Koji naivci!!!


Današnja ruta:

Troškovi dana:
Benzin – (Ajaccio) 27,01 eura (1,64 eura/L)
Smještaj – Residence Sofia – kućica za 4 osobe ukupno 54 eura / paru noćenje
Hrana – doručko-ručak 17,5 eura, ručko-večera 30 eura, dučan 12,5 eura/paru
Ulaznica – Bonifacio stepenice 2,5 eura/osobi = uk 5 eura

 

[Super Jura]

Dan 5: Bonifacio – plaža Rondirana – Porto Vecchio – Bonifacio (cca 80 km)


S obzirom da smo bili škrti dati 70 eura za završno čiščenje, moramo se još malo ranije ustati kako bi stigli još i počistit....

Pogled na stari grad

Gradska luka

I na vrijeme u koju min prije 7 h stižemo u luku!
Malo se naslikavamo, kao zadnji pogled na grad i tako to...

nekako je praznjikavo i vjetrovito, čekamo kod rampe, trajekta još nema, ljudi dođu i odu... hmmmmmmmmm...........
Malo nam je sumljivo, nakon kraćeg čekanja odlazimo do šaltera, do kojeg nismo imali potrebe ići jer imamo isprintane online kupljene karte....

Pitamo mi šta ima, kaže tete nema ništa, nema trajekta, vjetar je prejak, ne vozi već drugi dan. Danas sigurno neće ploviti, a za sutra još ne znamo.... ŠŠŠŠŠŠŠŠŠTTTTTTTTTTTTAAAAAAAAAAAAAA... :shock: :shock: :shock:
Očaj... Uhhhh... Ahhhhh.... Ohhhh...
Kaže teta: Probajte doći iza 17 h pa ćemo znati nešto više!
Katastrofa, šta ćemo sad.?!

Otkazali smo smještaj tu u Bonifaciju, digli se u cik zore, a ono nema trajekta... koja pušiona. Niš, ajmo onda prvo izvidjeti situaciju sa smještajem. Pokušavamo po Bonefaciju, ali sve bukirano što je iole povoljnije, ostalo je samo ono 200 eura na gore za 1 noć/2 osobe u 4-krevetnoj sobi...
Pokušavamo se zahaklati na booking, ali ni tamo nije ništa bolje...
Da bi stvar bila bolja bukirali smo si smještaj na Sardiniji u bungalovima na Costi Esmeraldi, kod mjesta Palau i to dve noći, pa ajd idemo ih probati nazvati da javimo kako nećemo stići zbog otkazanog trajekta. Striko vrlo ljubazan na telefon, kaže kako nema problema, da li dolazimo sutra, mi mu velimo da se nadamo da da, ali da još ne znamo dal će sutra isploviti trajekt. Kaže striko nema frke, samo javite ako nebudete sutra mogli doći!
OK, super, hvala doviđenja!

Gubimo volju u potrazi za smještajem i odlučujemo se za vožnju i obilazak plaža u blizini i laganu vožnju prama Portu Vechhiu.

Za nagradu nakon izlaska iz mjesta gubimo Tonija u retrovizoru i stajemo na parkiralištu kako bi ga pričekali. Staje auto iza nas i na tečnom francuskom nas pita dali je onaj drugi motor s nama...valjda... odgovaramo.... daaaaa????!!!!.. onak lagano nam trnci prođu kroz tijelo pri pomisli nisu valjda pali...
Kaže on policija... i dalje nešto na tečnom francuskom... ufffffff aj lakše nam je da je policija nego da su nedaj Bože opali...
Vraćamo se nazad i dolazimo na lice mjesta, stajemo uz cestu, Ivanka dolazi do nas i objašnjava da su ih zaustavili zbog preticanja na punoj crti, nemreš vjerovati. Toni s druge strane ceste u teškim pregovorima. Nećemo riskirati u okretu tu prek pune crte pa se vozimo nazad do rotora kako bi se okrenuli!
Stiže i Toni sa smješkom na licu lakši za 90 eura... a niš kaj sad... dan nam stvarno nije dobro počeo.

Skrećemo do najljepše plaže (koju smo na karti vidjeli) – Rondirana. Do koje vidi super cesta, bar jednim dijelom

Plaža iz zraka izgleda ovako...

Plaža, divna, pješčana...
Doduše dosta travuljage koju je vjetar nanio, ali ne smeta nam...

Tu se jedva osjeti pirkanje vjetra... koristimo priliku za šetnju do «kraja» plaže.

Najhrabriji na plaži se kupaju!

A mi koristimo priliku za sunčanje i dremuckanje u moto opremi i baš nam je dobro.

I tako mi odmaramo i uživamo i zvoni mobitel... zovu iz booking.com-a i kaže teta kako su zvali iz smještaja da smo javili da ne dolazimo, pa oni sad provjeravaju dal je to istina, kažemo mi da je i pitamo - zašto. Teta ljubazno pita što bi mi željeli ostaviti jednodnevnu rezervaciju ili bi htjeli smještaj na 2 dana, objasnimo kako smo dan kraći s vremenom i kako bi ostali samo jednu noć ako nije problem, kaže teta, ne ne to je super, jer je njima sve bukirano za sljedeći dan...a kako smo javili rano ujutro i zbog toga što nije naša greška da su vlasnici rekli kako nam neće ništa računati za današnji nedolazak. Super! Mi oduševljeni!
Konačno se dan počeo popravljati!

Želuci su se javili i vrijeme je da se krene dalje... potražiti nešto za prigristi...
Nastavljamo i naravno uskoro nas sustižu neki kišni oblaci i stajemo čim smo vidjeli prvi restać... nije jeftin, teta govori samo i jedino francuski, imaju samo ribu, koju nas polovica ne jede... jedamo najskuplji i najlošiji ručak na cijelom putovanju, doduše najljepše dekoriran.

Nakon što je kiša prestala nastavljamo dalje...
Đir po Porto Vecchiu... vidimo tu je fino padalo, cesta mokra i sve puno lokvi.

I krećemo nazad prema Bonifaciu. Moramo si naći smještaj, a i do luke moramo oko 17 h...

Na ulasku u mjesto smo spazili kamp, kao imaju bungalove, pa idemo pitati. Nemreš vjerovati ima mjesta, cijena bungalova sa 2 spavaće sobe za 4/6 osoba SAMO 90 eura/noć... Odmah to uzimamo... Čak imamo i free wifi u cijeni!

Nakon što smo se smjestili idemo u šetnju do luke da vidimo kakva nam je sudbina.

Dolazimo do luke i kaže tetka da će sutra najvjerovatnije isploviti trajekti i odmah se upisujemo za trajekt, ali ovaj puta se ipak odlučujemo za onaj u 11,30 da se opet nebi bezveze ustajali...

Nastavljamo šetnju mjestom...
Pa malo gore po stepenicama, do vidikovca...
Ipak se danas nismo penjali po nikakvim stepenicama, pa nema smisla kvariti prosjek od jučer. 

Valovi su i dalje koma, sve nekako ne vjerujemo da ćemo sutra isploviti...

Pa još malo stepenica i imamo odličan pogled na grad...

Ipak svraćamo do apoteke da se opskrbimo s francuskim draminama.
Ivanka po putu sreće mladog i zgodnog ronioca, pa koristi priliku za «upoznavanje» dok nema Tonija u blizini... hi hiiii

Nekako smo baš ogladnili nakon onog «fensi» ručka, sjedamo na hamburgere, kao ovaj puta nećemo riskirati... Nakon duuuuuuuggggoooogggg čekanja hrane dobivamo hamburgere... sretni ko mala djeca....Na kraju hamburgeri skroz sirovi i krvavi iznutra... ahhhh stvarno nam danas nije dan... Al na kraju kad je stigao račun vidimo da nam nisu naračunali cijelu rundu cuge, pa ajd bar nešto!

Na kraju smo ipak morali svratiti do dućana i opskrbiti se da konačno najedemo...
Večernja zabava u bungalovu... imamo čak i free wifi...

Današnja rutica:

Troškovi dana:
Benzin – nismo tankali - 0
Smještaj - Bungalovi Aragunina (kamp na samom ulazu u Bonifacio) uk 95 eura bungalov za 4 osobe = 47,5 eura/paru
Hrana – ručak 30 eura, večera 30 eura

 

[Super Jura]

Dan 6 (subota 26.5.2013.)
Bonifacio – trajekt za Sardiniju – Palau – Costa Esmeralda – Capo Roso -  Palau (cca 100 km)

Ujutro lagani doručak i pakiranje... A bome se nebumo pakirali dok ne vidimo da je trajekt stigao... za to smo se morali prošetati iza prvog zavoja... i stvarno eto ga dolazi, ovaj prvi jutarnji... odlično!

Parking ispred bungalova

Plaćamo i krećemo polako do luke...

U luci gužva, totalni kaos. Dobar znak!

Moramo ponovo na šalter, po žuti papirić koji  je potvrda vremena da imamo bukirano za slijedeće isplovljavanje...
Naravno, traži se mjesto više...

Ipak se uspjevamo ubaciti na brod.
Veli Ivanka, gle kak je more super, mirno, ma ne treba nam dramina... ha ha ha...

I tako bi dok nismo isplovili iz luke, a onda kad je počelo veselje.... ha ha ha... neki su samo lagano pozelenili...

E, a kroz prozor vidiš samo more, pa samo nebo, pa more, pa nebo... ha ha...
Ljudi po brodu hodaju ko pijani, more nas baca na sve strane, ludnica. A kao danas su slabi valovi, a kak je onda tek bilo jučer???!!!
Toni uoće ne ulazi u kabinu, vani leta po palubi.

I ubrzo stižemo na Sardiniju! Konačno!

SARDINIJA

Sardinija divna, sunce, nema oblačka na nebu...
Krajolik posve drukčiji od Korzike...

Cesta mrak... Ispred nas grupica Njemaca koji se baš dobro ganjaju, pa im se pridružujemo...

Ali uskoro stižemo do našeg odredišta, Palau...

Idemo prvo do našeg kampa da ostavimo stvari pa ćemo dalje u «lajt» verziji, ali recepcija ne radi iako piše da bi trebala raditi... ali ajde, nećemo im zamjeriti jer su bili više nego korektni i nisu nam naplatili jučerašnji dan.

Niš idemo odvoziti planirani đir uz obalu Coste Esmeralde.

Pogled na otoke La Maddalena

Ceste mrak, čak i ove male lokalne, pogled mrak, boja mora nevjerovatna, plaže ko sa razglednica... ahhhhhhhhhh ovo je raj na zemlji...

Dolazimo do mjesta Baja Sardinija. Malo mjestašce jako simpatično, smještano oko predivne pješčane plaže.

Pizzzaaa... idemo jesti...
Konobari ultra super ljubazni. Prvo pitanje na kojem jeziku želite menue?! Ono ne vje-ru-je- mo ... Usluga vrhunska, brza, pizza odlična, cijene skroz normalne (za razliku od Korzike).
Sretni i zadovoljni i punih želudaca nastavljamo dalje vožnju uz obalu.

Nastavljamo prema Porto Cervo – marina za bogate jahtaše...
Sviđa nam se kao nisu dozvolili betonitaciju obale nego su sve male niske kućice koje su uglavnom u bojama slične kamenu tako da se uopće ne ističu u krajoliku.

Nakon što smo napravili planirani krug vraćamo se prema kampu.
Ovaj puta recepcija radi. Dok žene rješavaju papirologiju, muški dio se sunča, he he...

Smještamo se u naše kućice

i idemo u šetnjicu kampom.
Plaža, stjene, kamp... predivno...

Da nebi mislili kako više nema vjetra i valova!

Buba za nas ima opet dalje plan, nema odmora... idemo na Capo Roso..
Predivne stijene nedaleko od našeg kampa... parking za motor naplaćuju 1 e, a karta je 2 eura/osobi. I naravno, ajmo oper malo uzbrdo, pa po stepenicama...

Pogled na utvrdu i na vjerovatno bivšu vojarnu

Sa vrha se pruže predivan pogled... na vojne baze – američke i talijanske i pogled na otočje la Maddalena, koje je bilo u planu da nije bilo vjetra, a ovako... ostaje za drugi puta.

Stjene čine različite interesantne oblike

A vjetar ne da puše nego samo što nas ne odnese.... Ha ha...
Na vrhu stijene čine oblik medvjeda. Baš nam sunce smeta za slikanje!

Bez sunca i s malo drugog mjesta bi to trebalo izgledati ovako

Da dobijete osjećaj veličine, ovo je «medvjeđa šapa»

Uz same stijene tu je i botanički vrt, lokanog bilja.

Spuštamo se lagano prema motorima. Pa onda ajmo malo do mjesta – Palau...
Šetnja marinom... pa malo mjestom...

I onda idemo na zasluženi sladoled i već se debelo po mraku vraćamo u kamp.
U bungalovima je malo šljiva... na žalost nemamo klimu, pa se nemremo zgrijati, ali je zato plinski rešo tu pa ga koristimo da se malo zgrijemo, pa spavanac.
Srećom Ivanka i Toni su dobili ogroman bungalov sa 6 kreveta pa smo pokupili sve deke sa praznih kreveta, da se ne smrznemo!
Laku noć!


Današnja ruta:

Troškovi dana:
Benzin – Sardinija 20 eura (?) ili 30 eura (1,702 eura/L)
Trajekt – 62 eura (1 motor + 2 osobe – jedan smjer)
Smještaj – tj Bungalovi u Kampu Baia Saraceno – s kuhinjom 45 eura, bez kuhinje 34 eura – odnosno 40 eura/paru
Hrana – ručak 30 eura, sladoled i kave 15 eura
Ulaznice - Capo Roso 2 eura/osobi + parking 1euro = uk 5 eura


Nastavak slijedi!

 

[paranoid]

Dobro ste se naplaninarili...    odlican putopis...    aper:

 

[rocky6]

super  taj Bonifacio je  :naklon: na toj stijeni,fora je kad naiđe potres i zdrma otok 

ono čudo na ulici što si slikao  :misli: nemam nikakvih ideja -reci nam  :wink:

aper: aper: dalje..

 

[Kal]

Kao i obicno, zanimljivo, dobre fotke, dobra prica, motivirajuce (proljece je za dva mjeseca)...hvala i nastavite!

 

[Super Jura]

super  taj Bonifacio je  :naklon: na toj stijeni,fora je kad naiđe potres i zdrma otok 

ono čudo na ulici što si slikao  :misli: nemam nikakvih ideja -reci nam  :wink:

aper: aper: dalje..

Nismo otkrili, zato i pitam

 

[Super Jura]

Dan 7: (nedjelja 27.5.2013.)
Palau – Castelsadro – Capo Caccia / špilja Neptuno – Alghero (cca 185 km)

Buba i Toni ne mogu spavati pa se dižu u rano jutro i odlaze na kavu i šetnju kampom, a ostala polovica, još koristi priliku za spavanac.

Buđenje...
Buba je «opljačkala»  dućan i složila nam odličan doručak, skoro ko u hotelu!

Nakon doručka, pakiranje i lagani pokret.
Plan je uz sjevernu obalu Sardinije doći na sjeverozapadni dio otoka do mjesta Alghero.
Cesta odlična, pogled još bolji!

Prolazimo pokraj jednog od «nurghova» koji su specifični za Sardiniju kažu da ih ima više od 7000 i pripadaju brončanom dobu. Ne zna se koja je točno bila njihova namjena.

Stajemo u Castelsadru, simpatično mjesto na vrhu kojega se uzdiže krasna utvrda.

Stajemo u mjestu, lagana šetnjica, sladoled, pa nastvaljamo dalje...

Prolazimo kroz Sassari...

Buba za nas ima još zabave prije Alghera...
Sljedeća točka NP Capo Caccia – špilja Neptuno.

Ah te bube....  :x 

Dolazimo na sam vrh poluotoka i sad slijedi iznenađenje.... STEPENICE opet...
i tako se sa vrha poluotoka (cca 110 nadmorke visine) spuštamo na razinu mora po samo 654 stepenice!!!
Da dobro ste pročitali - 654!

Dole ide bez problema, ali za gore će biti veselo...

I eto nas pred špiljom, još samo par komada...

Dolazimo na sam ulaz u špilju. Nema ulaza kad ko hoće, nego samo na puni sat, što je za skoro pol sata... a cijena karte prava sitnica - 13 eura po osobi.

Žene ostaju čekati cca pol sata, a muški dio kreće lagano natrag prema motorima....
A čekalo se šta... brodić sa hrpom turista... alacdolje:

Špilja je predivna, ispatilo se čekati...
Iako je špilja duga preko 2,5 kilometra, za javnost je otvoreno svega 200 ili 300 metara.

Ono što je specifično za ovu špilju je jedan od neobjašnjivih fenomena, a vidi se na slikama ispod – to su stalaktiti koji vise koso pod kutem od 45 do 90 stupnjeva?!  :misli:

Nakon obilaska špilje povratak do motora nije lagan... s jezicima do poda dolaze gore... a s terase birca na vrhu brdašca se smije muški dio ekipe... do birca još vodi nekoliko desetaka stepenica... ha ha...

Nakon dolaska k sebi krećemo za Alghero na zasluženi, ali kratki odmor do hotela... kojeg prvo treba naći jer ga nismo rezervirali....

Na ulasku u Alghero uz samo obalu i pješčanu plažu koja se proteže cijelim zaljevom nalazimo hotel – Soleado, dvokrevetna soba s doručkom 70 eura. Mjesta ima, bazen ima, motori ispred već parkirani, dakle sve je OK. Ali ipak idemo pitati u susjedne hotele, tamo cijene iznad 100 eura... dakle sve je jasno uzimamo sobu u Soleadu!

Nakon tuširanja i kraćeg odmora krećemo nadobudno pješke prema starom gradu.

ALGHERO

Alghero glasi za jedan od najljepših mjesta na otoku.
To je stari utvrđeni grad, kojim su Španjolci godinama dominirali i ostavili debeli trag u arhitekturi i običajima grada.

Nad Capom Cacciom s kojeg smo došli se tak fino zacrnilo... a bome nismo bili sigurni ni da ćemo se mi izvući bez kiše... ali jesmo...

Stari grad je okružen debelim zidinama s kulama.

Jeste za jednu limunadu?!

Unutar zidina

Katapult – za obranu grada ili samo za šminku! 

Brojni restorančići s pogledom na more

Ako smo prije mislili da se nebo zacrnilo, pogledajte kakva je sad situacija.

Grad sa dosta crkava... simpatične uske uličice... sa dućančićina, malim restoranima, slastićarnama... u gradu je živo dosta lokalaca, a bome i turista ne fali.

Na jedan od mjesnih trgića je prilično živo i puno lokalnog stanovništva, ono prava domaća atmosfera...

Tu je i nekoliko restorančića pa sjedamo u jedan na večeru, koja i nije bila bog zna šta, ali nismo ostali gledni...

A neki ipak jesu, pa smo se dogovorili da idemo na sladoled i palačinke... eto tu je slastičarna preko puta.... aliiiiiii ne ne ne... Ivanka je vidjela neku mrak, odličnu, sto puta bolju, pa će nas sad ona časkom tamo odvesti... ha ha ha...
Ivanka u potrazi za slastičarnom!  :misli: 

i tako nakon pola sata kruženja po gradu vraćamo se na trgić na kojem smo jeli i do slastićarne do koje smo prvo mislili ići.... Ivanki smo naravno cijelo vrijeme vadili mast... ha ha... a i danas se toga sjetimo...

Nakon sladoleda i palačinki krećemo nazad do hotela.
U hotel stižemo taman na vrijeme. Ulazimo u hotel i odlučujemo se za još jednu cugu dolje u baru, kad pogledamo kroz prozor, a ono vani ljeva ko iz kabla....
Super, sad može cijelu noć, a ujutro neka bude suho. I skoro tako i bi...

Današnja ruta:

Troškovi dana:
Benzin – nismo tankale -0
Smještaj – Hotel Soleado 70 eura ( dvokrevetna soba s doručkom),
Hrana– dućan – doručak 8 eura, kava i sladoled 7,5 eura, večera 31,5 euro, palačinke i sladoled 6,5 eura
Ulaznica – Špilja Neptuno 13 eura po osobi
Suveniri - uk 22 eura

 

[tibika21]

ljep putopis sviđa mi se predivna mijesta ali ipak mislim da je italija i dalje skupa

 

[bocojaki]

Odličan putopis 
Ekipa svaka čast   

 

[SM Blade]

zakon!

što se tiče hamburgera - u francuskoj teško da ćeš dobit pečen bez crvenog u sredini.. osim u McDonaldsu...meni doduše nije to loše...

 

[biker4life]

Jako dobro - pročitao sam u jednom dahu!

Slike, text, opis troškova... super.

 

[suza do groba]

najbolji putopisi su vaši..i to najviše zbog ovog cjenika na kraju dana  s nestrpljenjem očekujem nastavak!

 

[Super Jura]

Dan 8: (ponedjeljak 28.5.2013.)
Algero – Bosa – Tharros – Nurge sur Nuroxi – Buggerru - Iglesias (cca 320 km)

Buđenje i prvo pogled kroz prozor...Sunce se lijeno probija kroz oblake, vani je još sve mokro, ali bitno da ne pada i što je još važnije ni ne izgleda ko da bi moglo padati.

Nakon dobrog doručka se pakiramo i krećmo... prvo tankanje u Algheru, pa možemo dalje...

Predivnom zavojitom cestom uz samu obalu (SP49) se spuštamo prema jugu za Bosu.

Sunce je ponovno na svom radnom mjestu i sve je odmah ljepše!

Krajolici  predivni. Ne znam da li smo sreli koji auto na putu do Bose… nevjerojatno… savršeno…

Na Sardiniji isto ne fali kula uz more....

Pogled na Bosu.

BOSA

Iznad samoga grada se uzdiže stari dvorac - Castelo Serravalle.

Parkiramo se negdje u gradu i lagano krećemo prema centru.
Upravo se otvaraju štandovi, nekakav sajmeni dan...
Malo usput šnjofamo po štandovima i tražimo sitnice za djecu.

i dolazimo do samog centra mjesta.

Grad je zaista predivan, kućice šarene, arhitektura predivna...totalno nas je oduševio... kao da smo u nekom drugom vremenu...

Bosa se smjestila na sjevernoj obali rijeke Temo, uz rijeku brojni ribarski brodići i mreže.

Kuće raznih boja i širina

Lokalna prometala nas totalno oduševljavaju!

Bosa nas je oduševila...
Polako se vraćamo prema motorima i teška srca ju napuštamo i  krećemo dalje, smjer jug.

Zadnji pogled na Bosu...

Još jedan od Nurgova

Sljedeća stanica arheološko nalazište Tharros arheološkko nalazište - koji je smješten na sjeverozapadnom poluotoku zaljeva Oristana. Ogromno parkiralište prazno, čeka samo nas, he he...
Parkiramo motore, a dalje moramo pješke...

THARROS

Nastavljamo šetnju  prema Tharrosu uz predivnu pješčanu plažu.

Odlazimo pogledati arheološki park Tharros koji se nalazi na samom vrhu poluotoka, cijena ulaznica 7,5 eura/osobi, malo too much.

Natrag nastavljamo šetnjom po prekrasnoj pješčanoj plaži na kojoj je pjesak skoro pa bijele boje. Iako nam striko objašnjava kojeg smo sreli, da je malo dalje plaža koja stvarno ima bijeli pijesak.

Ahhh... dal trebamo spominjati da smo ogladnili od silnog hodanja.  Pa ajmo jesti...
Smještamo se na terasu restorančića i naručujemo klopu. Teta konobarica ultra ljubazna (još uvijek se privikavamo ultra ljubaznost Sardinije, nakon Korzike).

Stiže i klopica... teta se ipak nije samo činila ultra ljubazna nego stvarno i je... časti nas s porcijom domaće salate od hobotnica.

Tak nam je bilo krasno i fino, da smo teško digli guzice kako bi nastavili naše putovanje...

Nastavljamo prema unutrašnjosti otoka kako bismo vidjeli jedan od najpoznatijih i najvećih Nurga na Sardiniji. Vozimo se malim uskim lokalnim cesticama, kroz mala mjesta.

Sva polja su obrađena, pokošena!

I ubrzo stižemo do Nurga sur Nuroxi, koji se nalazi uz samu cestu i odlično se vidi s nje.

Na drugom brdašcu manja utvrda.

Parkiramo motore i krećemo prema blagajni!

A na blagajni šok. Ulaznica 10 eura po osobi... čista pljačka... bome nismo bili spremni izvaditi ukupno  40 eura iz đepa! Pa još koji pogled na balkanski način, kroz ogradu i vraćamo se do motora i slijedi dogovor na koju ćemo stranu dalje.

Pada odluka da ćemo nazad na zapadnu obalu do mjesta Buggurru kraj kojeg se nalazi jedna od najljepših plaža na otoku... ajmo...
I tako vozimo se mi, odjednom su se niotkud pojavili crni oblaci... uhhh... to nam se ne sviđa. Ali ubrzo skrećemo na drugu stranu i ostavljamo oblake iza leđa.

Prekrasnom zavojitom brdskom cestom se vozimo prema Buggurru.

Već kasno popodne stižemo do željene plaže, sve gledamo i tražimo neki smještaj, vidimo neke table, ali sve nešto dalje, ništa uz plažu.

Vozimo se do Buggurrua, spuštamo se u mjesto do krasnog velikog hotela koji je na naše veliko iznenađenje ZATVOREN!

Ah šta ćemo sad idemo pogledati kud nas one table za hotele šalju. I tako obilazimo sva dva «hotela», u jednom situacija djeluje totalno napuštena. Dolazimo na recepciju, zvonimo čekamo, zvonimo, čekamo... i ništa odustajemo idemo dalje. Drugi hotel se nalazi na brdu s kojeg se pruža krasan pogled na plažu. Ali do hotela nema ceste nego, ne makadam, nego vododerina sa rupama od pol metra i tako 1,5 km... tako da odustajemo...

Hmm... šta ćemo sad... pokušavamo još neki B&B, ali ni tamo nema sreće. Nije 8. mjesec pa ništa ne radi... nevjerojatno! Gledamo na karti gdje nam je neko veće mjesto i idemo prema tamo, očito ništa od mora. I krećemo prema Iglesijasu.
Prekrasna zavojita cesta vodi do Iglesijasa, kroz unutrašnjost, zavoji, asfalt mrak...
Uz cestu mnogobrojni rudnici i tvornice, po kojima je ovaj kraj bio poznat u prošlosti.

I tako ubrzo stižemo do Iglesijasa. Već lagano pada mrak.

Dolazimo na glavni trg i vidimo hotel. Idemo pitati, kaže gazda hotela da su puni, ali bude on nama našao smještaj negdje u mjestu. Uzima telefon i zivka hotele po mjestu i nalazi nam smještaj, malo izvan centra.

Počinje objašnjavati gdje je hotel i onda veli, ma budem vas ja otpeljao, pratite me iz garaže ću izići s malim bijelim autom... ha, ha... I tako nas gazda odvodi do krasnog hotela s garažom za motore i doručkom u cijeni, supppeerrrr.

Ovo je jedna od igrački našeg gazde.

Pada brzinsko raspakiravanje, tuširanje i presvlačenje i  ajmo nešto prigristi prošetati malo gradom. Krasno mjesto, nema šta.

Nalazimo odličan kebab i bacamo se na posao....

A nakon večerice je trebalo i nešto slatko ubaciti u kljun... sladoled naravno!
I tako punih želudaca lagano šećemo nazad prema motorima.

Grad je lijep, ali nekako ubija pustoš na ulicama.

Vraćamo se u hotel i još malo brbljamo na zajedničkoj terasi ispred soba i u neke sitne sate idemo na spavanac.


Današnja ruta:

Troškovi dana:
Benzin -  (Alghero) 35 eura
Smještaj – Hotel Se Lollae 60 eura (dvokrevetna soba s doručkom)
Hrana – ručak (Tharros) 26,50 eura, večera 15 eura, sladoled 4,5 eura =  46 eura
Ulaznice – Tharros 7 eura/osobi, Nurge sur Nauroxi – 10 eura po osobi – nismo ulazili.
Suveniri – cca 10 eura

 

[Super Jura]

Dan 9: (utorak 29.5.2013)
Iglesias – jugozapadna Sardinia – Obala Chia – Nora – Cagliari  (cca 140 km)
Trajekt Cagliari – Napulj (18,30 – 8,00)

Buđenje.... pa idemo na doručak koji je u cijeni... tipičan talijanski doručak onih njihovih slatkih kolačića i zezalica.

Za danas je planiran kratki krug po samom jugozapadnom dijelu otoka, kratko razgledanje Cagliarija i u 18.30 trajekt za Napulj.

Na izlasku iz Iglesiasa zanimljiva brda.
Stajemo na prvoj benzinskoj natočiti.

Na južnom dijelu otoka su krasne i prilično prazne ceste za vožnju.

Sa «glavne ceste» skrećemo na malu lokalnu cestu za obalu Chia

Predivni pogledi na obalu i plaže uz cestu.
Nevjerovatno je koliko su Grčka i Španjolska betonizirale svoju obalu, na Sardiniji ne da nema betonizacije i da je sve prirodno, idu toliko daleko da nema ni kafića gdje bi mogli popiti kavicu i uživati u pogledu.

Ipak smo našli jedan hotel uz more

Nastavljamo prema Nori arheološkom parku.
Na putu do Nore prolazimo kroz PULU!!!

Dolazimo do predivnog zaljeva sa još ljepšom pješčanom plažom. Vani prilično prži, pa hvatamo hlad za parking motora, he he....

Jedino se Buba nadobudno odlučuje za odlazak do samog arheološkog nalazišta do kojeg ima za hodati cca 10-tak min.

Nora, slično kao i Tharros se smjestila na samom vrhu poluotoka. Tu se na žalost ne može ući u solo aranžmanu, samo vođene ture i to kraća, za samu Noru 45 min i duža od 1,5 h koja uključuje i obilazak tornja. Cijena ulaznice je čak i pristojna 5 odnosno 7,5 eura.

Iz zraka to ovako izgleda...

Neki nakon dulje, neki nakon kraće šetnje uživaju u kafiću uz samu plažu u hladnim napicima.

Nastavljamo dalje za Cagliari.
Uz samu cestu, prije dolaska do Caglijarija veliki prirodni rezervati ptica.
Flamingo je jedna od rijetkih vrsta kojih tu ima jako puno...

Cagliari na vidiku!

Prvo kratki obilazak mjesta motorima. Pa parkiramo motore i dalje idemo pješke.

Malo smo već i ogladnili. Našli smo neku super pizzeriju, Cave restoran...
Nije nam bilo jasno čemu takvo ime dok nismo otišli na wc... Kad tamo restoran je prava pečina, izdubljen u stijeni. Super... slika nažalost nemamo.
Nakon što smo si priuštili odličnu pizzu po nevjerovatno niskoj cijeni, krećemo u laganu šetnju... uzbrdo naravno...

Nekako je već počela vladati nervoza, bliži se 17 h, trajekt nam isplovljava u 18.30, a treba doći sat i pol prije... idemo do luke...

Stižemo u luku...

Prelijeću nas jata ptica

Iz luke odličan pogled na grad, pa ispucavamo još koju slikicu.

Nešto su se prilično navukli oblaci, nadamo se samo da neće početi dok čekamo.
Iako smo očekivali da je onaj prvi trajekt naš, mi idemo s ovim malim...

I naravno da počinje padati....
Konačno se diže rampa i puštaju nas do trajekta... ali ne ne.... ne može u trajekt jer se još kamioni utovaraju... super... baš smo sretni, na kiši!
Ali čim nas je spazio ćufta koji vodi utovar... zaustavlja utovar kamiona i zove nas motoriste da se ukrcamo. Ma svaka čast majstore!
Parkiramo i vežemo motore, uzimamo stvari iz kofera i pokretnim stepenicama se penjemo do brodske recepcije.

Svi ultra turbo ljubazni.
Odmah dolazimo do kabina presvući se i ostaviti stvari...
Ne možemo vjerovati, kabine su odlične, bolje nego neke hotelske sobe u kojima smo odsjeli.
Odlično...

Do isplovljavanja uživamo u brodskom restaću uz kavicu...

Vani prilično pada. Tajming nam je bio odličan i taman smo na vrijeme otišli.
Isplovljavamo i napuštamo Cagliari i Sardiniju koja nam je ostavila zaista odličan dojam i sigurno ćemo se opet vratiti, na malo dulje!

Kako smo isplovili kaže striko da je restoran otvoren i zove nas jesti. Nije da smo jeli prije par sati, ali naravno da smo odmah ogladnili, čim nas je striko pozvao...

Svako je izabrao ponešto...

Brbljamo u restoranu još do sitnih sati i onda odlazimo u kabine na spavanac!


Današnja ruta:

Troškovi dana:
Benzin – (Iglesias) 35 eura (1,744 eura/L)
Trajekt – Cagliari – Napulj (1 motor + 2 osobe + dvokrevetna vanjska kabina) 250 eura
Hrana – sokovi + kava 7,5 eura, ručak Cagliari 25 eura, večera brod 33 eura =  65,5 eura
Suveniri – 5 eura


Nastavak slijedi!