Evo malo generalnih podataka o Gileri Runner, zbog u najmanju ruku bezbroj verzija sada cu govoriti samo o kubikazama 125
+ccm, onako - prilicno ukratko (mogao bi text biti i puno duzi).
Skuter je izasao na trziste davne '97. godine, tada su se u vecim kubikazama nudile verzije FX i FXR, obje dvotaktne, naravno. Pogonio ih je Piaggiov Big Bore LC agregat. FX razvijao je, kao i svaka "sto-dvadeset-petica", 11 KW odnosno 15 KS, ali radilo se o prilicno zivahnom agregatu. U voznji, pogotovo kad ste na skuteru sami, nebiste rekli da ima "samo" 125ccm (vozio sam ga). Verzija 180 FXR iz 176ccm razvijala je 21 dvotaktnu konjsku snagu. Runner se u tim verzijama nudio do pocetka '99. kada ih zamjenjuju verzije SP 125 i SP 180, također dvotaktne. Snaga se nije mjenjala u odnosu na ranija godista. Verzije FX/FXR jos su u ponudi do rasprodaje zaliha, po nesto sitno povoljnijoj cijeni od verzija SP (koja je u ono vrijeme bila u najmanju ruku ozbiljna, ali to ocito nije smetalo kupcima).
Ono sto je tu vazno je sto je verzija SP u odnosu na "obicnog" FX(R)-a imala:
- zadnju disk kocnicu (prije iza bubanj), te samim time nesto drukciji blok prijenosa;
- ACU na pristupacnijem i logicnijem mjestu (ispod sica, ali "sakriven", dok je FXR-u bio između nogu, nakon tanka goriva);
- veci tank goriva (12 vs 9 litara);
- Dell'orto 20.5 karburator (verzija 176ccm) u odnosu na Mikkunia 20 na FXR-u;
- 13'' zadnje kolo (FX i FXR 12'');
- manji prtljaznik u odnosu na FXR-a (zbog ACU-a);
- kompletne druge nijanse boja i grafike (dok se fizicki plastike nisu mjenjale).
Model iz 1999. (pa sve do 2001. godine) poznat je po famoznoj kricavo-narancasto-sivoj kombinaciji, osobno najdrazoj boji na Runnerima. No, o bojama nesto kasnije.
Godine 2001. na trziste izlazi cetverotaktni model 180 VXR, koji se nudio samo jednu godinu (zasjenio ga je mnogo popularniji, stariji, dvotaktni brat). Doticni je skuter pogonio odlican Piaggiov agregat LEADER 180 LC, ali ipak sitno skromnijih performansi od dvotaktnog brata. Vec 2002. godine VXR-a 180 zamjenjuju verzije VX 125 i VXR 200, također sa Piaggio LEADER agregatima, sada u verzijama 125 LC i 200 LC (Hint: LC = Liqued Cooled = tekucinom hlađeni).
Uglavnom, vratimo se na dvotaktne modele. Kao takav, Runner se nudio do pocetka 2002. kada ga slijedi veliki vanjski redizajn + 2 KS "slabiji" agregat (EKO norme). Model iz 2002. (sve modele, neovisno o ccm i tipu agregata) obiljezava drukcija prednja maska, drukciji (veci) sic, novi dizajn satova, kompletan drukciji zadnji kraj (rukohvat) koji je sad puno prakticniji, drukciji zmigavci (svi), te drukcija zadnja lampa, prvi puta se s najskupljom verzijom (SP) nude ukrasni elementi obojani u imitaciju karbona (bocni usisi zraka, satovi, prednja maska, prednji blatobran). Uz nove boje, redizajn i grafike, od sada su u ponudi cetverotaktni modeli VX i VXR. Kao sto sam ranije napisao, pogonio ih je Piaggiov LEADER, jedan od najboljih agregata u klasi, sa poduzim popisom tuning dodataka (istina, ne kao Big Bore iz dvotaktnih verzija).
Kroz 2002. godinu VXR 200 polagano "ulazi u kostac" sa verzijom 180 SP, te je jasno da ima sve veci broj kupaca koji daju prednost 4T tehnologiji. Ipak, SP je i dalje predvodnik Piaggiove ponude u sportskoj klasi. No, bez obzira na to, javljaju se problemi zbog EKO normi, te iduce godine dvotaktna tehnologija velike kubikaze odlazi u povijest. Nazalost, 2003. godina je posljednja godina proizvodnje dvotaktne Gilere Runner 125/180 SP. Zalihe su prilicno brzo rasprodane, a SP ostaje predmet zelja mnogih vozaca.
Od 2004. godine VX i VXR ostaju jedini Runneri vecih kubikaza, te se dalje kroz 2005. godinu i dalje proizvode neizmjenjeni, da bi ih naposlijetku zamijenio potpuno novi model (2006.god +).
---
Piaggiov Big Bore agregat je uz Runnerove verzije FX(R), te obje vece verzije SP zazivio i u Italjet Dragsteru 125/180 SP, kao i u nesto izmjenjenom izdanju u Apriliji SR 125-150 (AC - Air Cooled).
---
Evo ukratko moji dojmovi sa Runnerom, verzija SP 180, godiste 2003. Kao prvo, da srusimo neke stereotipe. Dobro ustelani i odrzavani SP uopce nije financijski teret kakvim ga neki smatraju. Istina, on i dalje nije jeftin, ni priblizno, ali obzirom na to sto pruza u voznji, nije ni skup. S druge strane, danas je ocuvanoga gotovo nemoguce naci, ali kako kazem - dobar SP nije izrazito "skup" skuter, kad se sve zbroji i oduzme. Potrosnja ustelanoga Dell'orta 20.5 (originalan karb) varira od 4,1 litre (touring, otvorena cesta), do 7,5-8 litara (izrazito ostra voznja zavojima van grada + 10% voznje stani kreni u gradu). Realan prosjek je između 5 i 6 litara, plus ulje naravno. Od ulja toplo preporucam Agip City Hi-Tech Ful Sintetic ulje (oko 85 kn/litra u nekim ovlastenim Piaggio ducanima). U skuter se ovo ulje sipa vec 32 000 km, a masina radi kao svicarski sat. Po pitanju ovjesa, naravno da bi mogao biti mnogo bolji, ali s druge strane, ovakva rjesenja daju mu posebnu draz. OK, SP trazi dosta navikavanja na svoj ovjes, ali jednom kada ga skuzite, nista vam nece biti draze od naganjanja 116 kg teskog, tj. laganog cvaje zavojitim cestama.
Po pitanju pouzdanosti, po meni, najslabija tocka su mu instalacije, posebno prekidaci, koji zaista nevole vlagu/vodu (doduse, isti prekidaci se i dan danas ugrađuju na masu modela iz grupacije, tako da...
). Uz to, stator paljenja "odlazi" u pravilu svakih 5-7 godina (testirano na 4-5 razlicitih primjeraka), a i pumpa vode mogla bi biti bolja. Neki se korisnici zale na propadanje zadnjeg kraja, ali mislim da to nije slucaj od '99. godine na dalje.
Radilica? Od puno internet pricanja jos ni rijeci iz prve ruke, osobno - za sada je na mom, a i na nekim drugima sa vecom kilometrazom sve OK, a zivot im nije bio lagan.
Ostalo - bez prigovora. Agregat je pravo olicenje pouzdanosti, vjerovali ili ne. Tvornicki zagusen na "dvadesetak konja", ovaj agregat bez vecih problema prelazi 60 ili vise t km. Eventualno, između 30 i 40 t km napraviti kontrolu klipa, i zamjeniti ga, i to je to (ipak govorimo o dvotaktnoj tehnologiji).
Gume? Sava Sporty MC 29, topla preporuka. Meni su dobre, a znate kako vozim, mislim da dalje o tome ne trebamo. Cijena? U SP-ovim dimenzijama 600 kn za obje.
Servisni intervali? Ovise o nacinu voznje; za prosjecnog korisnika svakih 5 t km kontrolni servis, svakih 10 t km izmjena remena variomata, rolica, remena i zupcanika pumpe ulja, te kontrola zadnjih kocionih plocica.
Performanse? Klasa 250ccm 4T je vasa bez problema, najbolji sprint/međusprint je tu, krajnja kao i kod vecine.
Every-day tuning? Preporucam Malossi Multivar u kombinaciji sa 12,5g Malossi utezima variomata, bijelom centralnom sustom, te originalnim Piaggio remenom. Za svaki dan - super kombinacija, a pomak na bolje osjetan. Ostalo nemojte dirati.
Slike po godistima slijede.
